Đačke uspomene bivših učenika Ekonomske škole “Boris Kidrič” ni poslije 55 godina nisu izblijedjele.
Oni su se dvanaesti put od završetka školovanja sastali u subotu, 5. oktobra. Na ovogodišnji susret došli su u centar grada, koji je nekada pripadao školskom dvorištu. Sada je tu izgrađen trg i podignut spomenik Veljku Čubriloviću.
Doputovali su iz Beograda, Pančeva, Ljubljane, Rijeke, Nove Gradiške, Banjaluke i drugih mjesta, gdje su ih životni putevi odveli nakon maturske zabave u Staroj Gradišci, u maju 1969. godine.
“Poslije te zabave, nisam vjerovala da ćemo se više uopšte sresti. I zato sam bila tužna. Učinili smo sve da naše uspomene ne izblijede. Zato sam srećna kada god stigne poziv za susret”, kazala je Enisa Šiljak, djevojački Raković. Ona više od pola vijeka živi u Ljubljani. Bila je bankarski činovnik.
“Ovo je za mene veliki događaj, to mi je probudilo snažne emocije, unijelo radost, sreću”, kaže Enisa, iz prve klupe do prozora, koju je dijelila sa Rankom Predojevićem.
“Školovanje smo počeli 1965. godine, kao peta generacija Ekonomske škole. Nastava je organizovana u zgradi poznatoj kao stara robna kuća”, ispričali su nam bivši školarci, a sada penzioneri. Među njima su Ilijaz Džanić, Jovo Miljković, Momir Cvjetković, Mirsad Aljeta, Vlado Švraka, Ljubomor Ilinčić, Koviljka Milanović, Ljubica Kalember, Ljilja Stanišljević, Radmila Klasan, Gojko Malidžan, Enisa Šiljak, Sadeta Duraković, Smilja Stanišljević, Desa Kovačević…
Matursku zabavu, sjećaju se bivši učenici, organizovali su u zatvorskom restoranu u Staroj Gradišci. Novac za matursko veče i za ekskurziju, sjeća se Smilja Malešević, djevojački Stanišljević, sakupili su od tombole. To je organizovao njihov razrednik Duško Berić.
“U odjeljenskom budžetu sakupili smo 826.000 dinara. Od roditelja smo dobili još po 20 dinara, što je bilo dovoljno za ekskurziju posredstvom Ferijalnog saveza. Bili smo nekoliko dana u Zadru, a poslije, uz zakletvu da jedni druge nikada nećemo zaboraviti, krenuli novim životnim stazama”, sjećaju se naši sagovornici tog važnog događaja. Đuka Jakovljević podsjeća da su oni bili peta generacija Ekonomske škole.
“Bili smo skromni u svemu, a vrijedni i uporni u učenju, uzorni u vladanju. Nismo pravili razlike između siromašnih i imućnijih… Bila su dva odjeljenja, ukupno 59 đaka. Družimo se, sastajemo, čuvamo uspomene na svoju školu i na školske drugove koji nisu živi.”
Ljubica Golić, djevojački Kalember, iz treće klupe u srednjem redu, pamti školskog druga Envera Alagića iz Dubrava.
“On je sjedio iza mene. Pomagali smo se, razjašnjavali nejasnoće školskih zadataka. Enver nije živ, ali smo se danas sjetili njega, Miše Švrake i svih drugih koji su nas napustili. Zbog toga smo tužni”, kaže Ljubica, rodom iz Like, odavno stanovnik Gradiške.
Naša generacija se često sastajala, od završetka školovanja sve do sada, podsjeća Ilijaz Džanić, koji živi u Švedskoj, a povremeno boravi u rodnom gradu.
“Poštovali smo i uvažavali jedni druge, pomagali… Išli smo na spavanje, na konak jedni kod drugih. Prijateljstvo smo sačuvali do danas”, kaže Ilijaz. Gojko Malidžan iz Rogolja, a sada stanovnik Beograda, sjeća se putovanja do škole.
“U školu smo iz udaljenih sela putovali pješke, a samo učenici iz imućnijih porodica imali su bicikl”, sjeća se Gojko Malidžan iz Rogolja.
On je, kaže, zajedno s Momirom Cvjetkovićem, Jovom Mitrovićem i Momirom Hrvaćaninom u vrijeme jesenjih kiša ili zimske hladnoće i dubokog snijega često konačio kod školskog druga Ilijaza Džanića u Dubravama. Svaki susret je nova priča i probuđena uspomena bivših učenika, odlučnih da davno iskovano prijateljstvo njeguju i čuvaju od zaborava.
Đak putnik
Vlado Švraka je u Ekonomsku školu u Gradišku putovao iz Razboja, u srbačkoj opštini.
“Svakodnevno sam do škole putovao 22 kilometra u jednom i još toliko u drugom pravcu. Bio sam jedini đak izvan gradiške opštine. Četrdeset godina radio sam u trgovačkoj struci. Živim u svome selu”, kaže Vlado i napominje:
“Od završetka školovanja, stalno se sastajemo. Prvo je to bilo svakih deset, a potom pet pa još češće. Kako smo stariji, češće se sastajemo.”
(Izvor i foto: nezavisne.com)
