Objekat Doma penzionera u Bihaću jedini je od svih u Federaciji BiH koji nikada nije prodat ili uspješno završen.
Trebao je pružiti udoban dom za najstarije članove našeg društva. Međutim, već skoro tri decenije na jednoj od najatraktivnijih lokacija u gradu zjapi prazan. I, prema svemu sudeći, tako će još godinama.
Iako zamišljen kao oaza mira i sigurnosti za starije, tri decenije kasnije, nedovršeni Dom penzionera u Bihaću služio je kao utočište migrantima i beskućnicima. Oni koji žive u neposrednoj blizini ovog objekta, kažu, nerijetko su se bojali za vlastitu i sigurnost porodice i imovine.
ASIM BEGATOVIĆ, predsjednik Mjesne zajednice Jezero-Privilica: Dešavali su se suicidi, skakanja sa smrtnim slučajem, razne, razne stvari. Aktuelan je i problem s migrantima koji i dalje pokušavaju da uđu unutar objekta. Ali, koliko toliko trudimo se da ga držimo pod nadzorom.
Sa adekvatnim investicijama i ulaganjima objekat bi se mogao preurediti u multifunkcionalan. Međutim, sama prodaja mora pričekati, ističe portparol Federalnog zavoda PIO. Ispostavilo se kako na dijelu gdje je građen dom ima i privatnog zemljišta.
TOMISLAV KVESIĆ, portparol federalnog Zavoda PIO: Nije na prodaju zbog činjenice da nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Rješavaju se, to ide sporo i kad se to riješi, vjerujem da će biti zainteresovanih jer se nalazi na atraktivnoj lokaciji.
S obzirom na to da se nalazi u samom centru i u blizini rijeke Une, rješavanje ovog objekta je i u interesu Gradske uprave. Njegova vrijednost je 2015. procijenjena na skoro deset miliona KM.
MIRSAD TERZIĆ, predsjednik Udruženja penzionera USK: Za mene kao Bišćanina i građana ovo je ruglo i loša razglednica za predstavljanje Bihaća u turizmu. Imao sam priliku vidjeti da turisti kada prave fotografiju s mosta da izbjegavaju da se upravo vidi ovaj objekat.
Danas na području Bihaća djeluje nekoliko domova za starije i nemoćne, koje oni sa slabijim primanjima sebi ne mogu priuštiti.
MIRSAD TERZIĆ, predsjednik Udruženja penzionera USK: Ko plaća te domove? Izuzetno visoke su cijene smještaja, ali imaju brigu i skrb, zdravstvenu i svaku drugu. Plaćanje tih domova mogu sebi priuštiti samo oni penzioneri koji imaju mnogobrojnu porodicu koja izdvaja za te troškove.
Objekat je posljednjih godina bio utočište migrantima i beskućnicima, a sve dok se kupac ne pojavi, propadat će i dalje i biti simbol nesređene prošlosti.
(Izvor i foto: BHRT)
