Na lokalitetu Stanića brdo, petnaestak kilometara od Lušci Palanke, Općina Sanski Most, u danima proteklog vikenda održana je deveta po redu “Grmečka kosidba”, a organizator ovoga događaja bilo je Zavičajno udruženje Sanjana “Grmeč” sa sjedištem u Banjaluci.
Cilj ove manifestacije, koja je i ove godine okupila veliki broj sudionika, je očuvanje tradicije i kulture života žitelja podgrmečkog kraja, a vremenom je događaj postao tradicionalan i održava se svake godine početkom jula.
“Nažalost, podgrmečka sela su danas pusta i ovakvi događaji su prilika da im bar nakratko udahnemo nekadašnji život i ilustrujemo kako je to nekada izgledalo”, istakao je Mile Crnomarković, jedan od kosaca.Na ovogodišnju kosidbu iz daleke Australije, gdje živi već dugih četrdeset godina, doputovao je Jovo Predojević, inače rođen i odrastao na Stanića brdu. “Vjerujte, ovo je za mene poseban dan jer me je vratio u moje djetinjstvo i mladost kada sam bio kosac. Živim daleko, preko velikog okeana, ali su moje srce i duša uvijek u zavičaju”, kaže Predojević.
On je u rodni kraj po prvi put doveo i uučad kako bi ih upoznao sa tradicijom i načinom života u podgrmečkim selima, kada su djeca, za vrijeme trajanja kosidbe, donosila vodu i hranu koscima.
Mnogi su iskoristili ovu manifestaciju da doputuju, mahom s područja Republike Srpske i Srbije, ali i brojnih stranih zemalja gdje sada žive, kako bi oživjeli uspomene i tradiciju svojih predaka, a neki su se i oprobali u kosidbi.
Ova seoska aktivnost je bila jedan od najtežih fizičkih poljskih radova kojeg su obavljali isključivo muškarci, dok su žene pripremale hranu za učesnike. Također, to je bio i prvorazredni društveni događaj koji je okupljao mještane podgrmečkih sela svih starosnih uzrasta.
Kosce je pozivao domaćin, vlasnik imanja, a pozivani su snažni i iskusni seljani vični ovom poslu. Kao u nekadašnja vremena, učesnici kosidbe na Stanića brdu su na livadu došli u jutarnjim satima, kako bi pripremili, poklepali i naoštrili svoje kose.
Potom su se podijelili su u grupe od po desetak kosaca ili takozvane kosačke mobe koje su predvodile kosidbaše, brzi i vješti kosci sa najširim otkosom ili mavom.
Zadatak kosidbaše je da daje ritam i tempo ostalim članovima mobe koji ga moraju pratiti te kositi složno i sinhronizovano.
Tokom kosidbe potrebno je naoštriti kose, a trenutak za to određuje sam kosidbaša.
Kada on počne oštriti kosu, tada isto rade i svi ostali kosci, a istovremeno to je prilika za odmor i predah.
Inače, Zavičajno udruženja Sanjana “Grmeč”, osim što njeguje ljubav prema zavičaju i prenosi je na nove generacije, redovno organizuje veliki broj humanitarnih akcija kako bi materijalno pomogli siromašnim povratničkim porodicama. Među akcijama koje redovno provode su i uređivanje lokalnih puteva, grobalja i javnih mjesta u podgrmečkim selima.
(Izvor i foto: Nezavisne novine)