Penzioner iz BiH traži ženu – nudi i kuću

Na YouTube kanalu “TV Krajina” nedavno je osvanuo video iz bužimskog mjesta Konjodor u kojem jedan od mještana ovog naselja Zahid Veladžić traži ženu, a njegova priča obišla je region.

Zahid je govorio da su ga dvije žene već napustile, te sada traži treću, kojoj bi, kako kaže, prepisao svoju kuću. Zahidova priča izazvala je pažnju, a mnogi su video komentarisali sa dozom humora i zanimanja.

“Tražim. Dobro, ne mogu ja naći novu. Ja moram tražiti stariju ženu”, odgovorio je Zahid, a novinar se nadovezao:

“Od koliko do koliko godina?”, upitao je, na što je Zahid odgovorio:

“Šta me briga, od 50 pa sve do 70”.

(Foto ilustracija: yandex)

Podijeli tekst sa drugima na:

Djed Milovan iz Banjaluke uz pjesmu i rakiju proslavio 104. rođendan

Djed Milovan Grbić, najstariji član Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a zasigurno i jedan od najstarijih građana u Banjaluci i Republici Srpskoj, proslavio je danas uz porodicu, prijatelje, pjesmu i rakiju svoj 104. rođendan i zakoračio u novo ljeto.

Recept za dug život, Milovan, koji je rođen 20. novembra 1920. godine, nema ili nije otkrio. Da voli raditi i u ovim godinama ne krije, a na pitanje šta bi poručio ljudima da rade kako bi doživjeli njegove godine Milovan kroz smijeh odgovara:

“Neka ne rade ništa”.

Milovan je rastao uz još 13 braće i sestara, a on ima tri kćerke. Takođe, ima četvoro unučadi, troje praunučadi i dvoje čukununučadi.

Iako kažu da se želje, koje se zamisle prilikom duvanja svjećica, ne otkrivaju, on nam je rekao šta je poželio.

“Poželio sam da mogu hodati i da se krećem i da gledam kako radite”, kaže kroz smijeh Milovan za “Nezavisne novine”.

Ističe da kod doktora i ne ide često, a prisjećajući se prošlih vremena, dok su ga i zdravlje i noge služile, radio je po selu. Vršio i skupljao ljudima žito. Ni sada, kada je prešao 100. godinu, od posla ne odustaje, pa nam njegovi najbliži kažu da ujutru Milovan ode do koka, a ponekad uzme i sjekiru i napravi koje drvo za potpalu.

“Sad ne mogu Bog zna šta raditi. Ne mogu me noge držati četiri-pet sati da stojim i radim. Zabole me koljena, pa moram sjesti. Prije sam volio raditi, ali sada nisam kadar. Ne radim teškog posla, nemam snage”, ističe Milovan.

U penziji uživa dugo, ali koliko tačno, nije se mogao sjetiti.

“Boga mi, ne znam ti reći koliko sam u penziji”, kaže Milovan, a prijatelji koji su bili na proslavi ističu da penziju prima još od kada je Tito umro.

Milovanova desna ruka je najmlađa kćerka Slavica Budiša i njena porodica koja i bude njim, a kako priča za djed Milovan je još uvijek pokretan i pronađe sebi još koji poslić koji može obaviti.

“Ja sam sa njim tu stalno. Svaki njegov savjet nam je dobro došao, naučimo nešto, da imamo iskustvo iz života. Nekada nas malo i kori, ali i to je dobro”, priča Slavica kroz smijeh.

U svemu im pomažu i drugi članovi porodice, među njima Milovanov unuk, sestra, sestrić, jer su blizu, pa pritrče u pomoć kada nešto zatreba.

Slavica priča da Milovan ne voli zimu, jer su tada dani kraći, a vrijeme hladnije, pa djed Milovan ne može izaći u dvorište.

“Kada je toplije vrijeme, izađe pa sjedi pred kućom, šeta i uvijek neko prođe. Tu je autobuska stanica pa neko sa njim popriča. Sada je hladnije vrijeme i dan je kraći pa mu je malo dosadno. Ima televizor, ima radio koji upali, pa sluša muziku, gleda vijesti”, ističe Slavica.

Na proslavi rođendana bio je i najstariji Milovanov unuk Goran Dukić koji kaže da ga djed uvijek savjetuje da se druže, obilaze, zapjevaju, ali i popiju.

Na 104. rođendanu u gostima su mu bili sestra, porodica, mnogi prijatelji, kao i predstavnici Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a kako ističe Zoran Ćetković iz ovog udruženja, ovakvi rođendani nisu česti.

“Posjetili smo našeg najstarijeg penzionera u Gradskom udruženju penzionera Milovana Grbića koji proslavlja 104. rođendan i mi smo došli sa skromnim poklonom da ga obiđemo i da mu poželimo zdravlje i sreću”, rekao je Ćetković. Osim Gradskog udruženja penzionera, poklon je Milovan dobio i od Udruženja “Srpske Toplice”.

(Izvor: Nezavisne; foto ilustarcija: yandex)

Podijeli tekst sa drugima na:

U službi najstarije populacije već 30 godina

Gradsko udruženje penzionera Zvornik obilježilo 30 godina rada udruženja, druženjem i podjelom priznanja pojedincima i firmama koje su do sada pomagale rad udruženja.

Predsjednik Gradskog udruženja penzionera Zvornik, Branislav Mihajlović je najavio da će se ova manifestacija ubuduće tradicionalo obilježavati.

“Među gostima su svih devet udruženja iz regije Birač i bratska udruženja iz opština iz Srbije iz mjesta Bajna Bašta, Ljubovija, Mali Zvornik, Banja Koviljača i Loznica”, izjavio je Mihajlovići i najavio da će ubuduće na ovaj datum okupljati sva udruženja kako bi se družili.

Prisustvujući na obilježavanju 30 godina rada zvorničkog Udruženja penzionera predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, Ratko Trifunović, se osvrnuo na sam položaj penzionera u Srpskoj i naglasio da su ovakva druženja od velikog značaja za penzionere.

“Za penzionere je vrlo značaj dio života da se druže, jer druženje je pomoć i terapija bolja od bilo koje druge. Materijalni položaj penzionera je proporcionalan stanju u RS, koja je pod određenim sankcijama i blokadama. Zbog toga nije došlo do priliva sredstava i povećanja penzija. Očekujemo da Vlada RS na posebnoj sjednici izvrši rebalans budžeta za 2024.godinu i dio sredstava izdvoji za podršku penzionera i verujem da će prije kraja godine biti odobrene jednokratne pomoći. Mi podstičemo i podržavamo ovaj vid okupljanja jer su značajna za održavanje zdravlja starijih osoba”, naglasio je Trifunović,

Uručene su povelje i zahvalnice svima koji su pomogli rad udruženja penzionera, a povodom 30 godina od osnivanja i početka rada, pa i Gradu Zvorniku. Gost na ovoj proslavi bio je i gradonačelnik Zvornika Bojan Ivanović koji je najavio da će grad nastaviti da pruža podršku radu ovog udruženja.

(Izvor i foto: radioosvit.com)

Podijeli tekst sa drugima na:

Bijeljinski penzioneri druže se svake druge srijede 

Svake druge srijede, od 18 do 23 časa, u bijeljinskom Udruženju penzionera može se čuti muzika. Stotinjak penzionera dođe  na uobičajeno druženje. Igra se, pleše, razgovara i ljuduje.

Jelica Stevanović, iz Crnjelova, već petnaestak godina je u penziji. Radila je kao trgovac. Jelica je vesela i ustaje da igra i pleše skoro na svaku pjesmu.

“Radila sam kao trgovac, suprug je penziju zaradio u “Semberijatransportu”. Zdravlje je još uvijek dobro. Koljeno me malo boli, ali, kad je veselo, onda se mora i zaigrati. Penzija je mala i nedovoljna za život. Imam malo svoje zemlje, dajem u arendu, a nešto i sama obrađujem. Uhranim piliće, prodam i tako dopunjujem penziju”, kaže Jelica, ističući da je u životu održava optimizam i druženje s dobrim i dragim ljudima”, kaže Jelica.

Ovo nas odmara i podmlađuje

Momčilo Cvijetić, iz Zenice, sada stanovnik Lozničke ulice u Bijeljini, rođen je 1942. godine i već je, kako kaže, 28 godina u penziji.

Momčilo kaže da bez druženja nema života. Momčilo je redovno išao na penzionerske izlete, na Frušku goru, u Šekoviće, u Tavnu.

Redovno dolazi na penzionerska druženja u Udruženje penzionera.

Penzioneri traže druženje svake srijede

Đuro Stanojlović, predsjednik Udruženja penzionera Bijeljina kaže da na svako druženje dođe od osamdeset do 120 penzionera.

“Vidite po raspoloženju, da su svi veseli i razdragani. Vrše na nas pritisak da se druženje organizuje svake srijede, ali imamo u vidu tešku ekonomsku situaciju i male penzije, tako da ne želimo da ih izlažemo dodatnim novčanim izdacima. Mi mislimo da je petnaestodnevno okupljanje sasvim dovoljno. Ulaz za druženje košta pet KM, piće je naše, a sve ostalo plaćaju penzioneri”, kaže Stanojlović

Dodaje da je u Bijeljini oko 4.500 penzionera koji imaju ispodprosječne penzije, dakle, manje od 580 KM.

Najniža penzija iznosi 301 KM.

“Svi mi imamo izdatke za režije, hranu, za liječenje. Oko 85 odsto penzionera nema dovoljno sredstava za liječenje. Mi pokušavamo da sa resornim ministarstvom dogovorimo kako penzioneri ne bi morali plaćati participaciju za specijalističke preglede”, dodaje Stanojlović.

Banjska rehabilitacija za stotinjak penzionera

Upravni odbor Udruženja donio je odluku u prošloj godini da veći broj penzionera pošalje na banjsku rehabilitaciju o trošku Udruženja.

“Od Vlade smo dobili mogućnost da pošaljemo 74 penzionera u banje, a i naše udruženje će poslati oko stotinu penzionera u banju”, kaže Stanojlović.

(Izvor i foto: Bijeljina.com)

Podijeli tekst sa drugima na:

Rekordan broj stogodišnjaka živi u ovoj evropskoj zemlji

Broj ljudi starijih od 100 godina u Italiji je porastao za 30 odsto u posljednjih 10 godina i trenutno u zemlji živi oko 22.000 osoba između 100 i 104 godine, pokazao je izvještaj nacionalnog statističkog biroa ISTAT objavljen danas.

Broj osoba u toj starosnoj grupi porastao je za 5.000 od 2014., kada je zabilježeno 17.000 Italijana starosti od 100 do 104 godine, prenosi Ansa.

Kako se dodaje, velika većina osoba ove dobi, 81 odsto, su žene.

Takođe, u Italiji trenutno živi 21 takozvani “superstogodišnjak”, odnosno osobe starije od 110 godina, a samo jedan od njih je muškarac.

Ovo je duplo više od broja 2009. godine, kada ih je bilo samo 10.

Najstarija osoba u Italiji je 114-godišnja žena, a među muškarcima najstariji ima 110 godina, saopštio je ISTAT.

Postepeno starenje stanovništva stvara probleme Italiji, gdje je stopa nataliteta među najnižim u Evropi, sa velikim uticajem na javne finansije zbog ogromne potrošnje na penzije i zdravstvenu zaštitu, navodi Ansa, prenosi Tanjug.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri iz BiH našli se u samom vrhu Evrope, a evo po čemu

Popularni britanski portal Almond Financial rangirao je 30 zemalja po godišnjem indeksu penzija od onih koji su najviše pogodni za penzije do najmanje. Na ovoj listi BiH je zauzela šesto mjesto.

Analizirani su penzioni sistemi Evrope kako bi se utvrdilo koja država nudi najviše penzionerima u poređenju sa trenutnim podacima o troškovima života u zemlji.

Pregledani su Numbeo podaci koji analiziraju prosječne troškove opštih životnih troškova kao što su kupovina hrane, cijena obroka u restoranu, računi za energiju itd. i daju procijenjene mjesečne troškove života, isključujući stanarinu.

Na objavljenoj ljestvici, BiH je pozicionirana relativno visoko, čak na 6. mjestu u Evropi, za razliku od mnogih drugih ljestvica i indikatora gdje se uglavnom nalazimo pri dnu u nezavidnom društvu.

Penzioni sistem naše zemlje prema ovdje predočenim podacima isplaćuje maksimalnu penziju od 1227.22 eura, a kad se uzmu u obzir troškovi života prema prethodno pomenutoj metodologiji, onda bi penzija u BiH (oni koji primaju najveću penziju) mogli imati na raspolaganju sredstva koja su čak 223.15% iznad takozvane tačke rentabilnosti.

Na vrhu liste našao se Luksemburg, nakon njega Španija, Belgija, Bugarska, Lihtenštajn te na šestom mjestu BiH.

 

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Baka u penziji naučila tečno da priča čak pet jezika

Da starost nije prepreka za sticanje novih znanja pokazala je Dobrila Ivanović iz Sombora, koja je u penziji odlučila da sebi ispuni davni san – da nauči što više stranih jezika. Danas ova Somborka govori pet stranih jezika i, kako kaže, tu se neće zaustaviti.

Svoje zlatno, treće doba, Dobrila Ivanović iz Sombora koristi za ispunjenje svojih mladalačkih snova. Najprije je savladala slikanje, a kada je prije tri godine dobila od rođake telefon i laptop na poklon – aplikacija za učenje stranih jezika pružila joj je željena znanja. I tako je, uz aplikaciju i svjeske, savladala španski, portugalski, grčki, italijanski i engleski jezik.

“Ima i slova kojih nema u našoj azbuci, koja imaju kvačice i neke dodatke… portugalska abeceda ima čak dvanaest specijalnih slova. Takmičarski sam nastrojena, i od petnaest minuta dnevno, došla sam do toga da svaki dan učim po dva sata, da me ne bi izgurali iz onih viših liga. Dobila sam čestitku da sam među jedan posto najuspješnijih korisnika tih programa u svijetu2, s ponosom priča Dobrila.

Najveća radost je bila kad je svoja stečena znanja jezika uspjela da primijeni.

“Španski sam imala prilike da pričam u Beogradu, na otvaranju jedne kubanske ambulante, bila sam predstavnik Društva za borbu protiv raka iz Sombora i tada sam razgovarala sa ambasadorom. Sa kumovima imam priliku da razgovaram na portugalskom jeziku, a valjda će biti prilike i da otputujem u Italiju, pa da pričam i taj jezik. Grčki sam učila zato što tamo putujemo na odmor, njega sam najteže savladala i najslabije ga znam, ali kada odem u prodavnicu ili na pijacu – znam da tražim šta mi treba, znam njihove pozdrave i osnovne stvari. Ovakva učenja pomažu i obnavljaju memoriju, mislim da mi se memorija poboljšala”, kaže Dobrila.

Ova Somborka planira da usavrši znanje romanskih jezika koje je učila, a nakon toga, želja Dobrile Ivanović je da sa znanjem turskog posjeti ovu lijepu evroazijsku zemlju, piše RTV.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Velika Britanija uvodi porez na penzije

Britanske poreske institucije će poslati 700.000 pisama penzionerima sa poreskim zahtjevom od 665 funti. Mnogim penzionerima će biti saopšteno da prvi put duguju porez na svoje penzije, piše britanski San.

Poresko obavještenje će dobiti po prvi put nakon odlaska u penziju, a navodno sadrži prosječan zahtjev za porez u iznosu od 665 funti.

Nadležne institucije su utvrdile da je broj penzionera koji su oporezovani porastao u odnosu na prije dvije godine, kada je kontaktirano 120.000 ljudi manje. Ovaj novi porez mogao bi biti udar na finansije penzionera, piše list.

Prema riječima stručnjaka, iznos poreza je ekvivalentan troškovima za oko tri nedjelje života, a penzioner čiji je prihod tek nešto iznad poreskog praga možda neće ni imati toliko sredstava na raspolaganju.

Pisma će sadržati precizne obračune svih poreza na prihode zarađene između aprila 2023. i aprila 2024. godine. Oni koji prime obavještenje imaju rok za plaćanje do januara 2025. godine, uz opciju plaćanja u ratama.

Međutim, ovo bi mogao biti šok za neke penzionere, jer mnogima se finansijska situacija nije promijenila u posljednjih nekoliko godina.

Nažalost, sve se svodi na pitanje pragova poreskih olakšica koje je zamrzla vlada, dok državne penzije nastavljaju da rastu zajedno sa inflacijom – što znači da sve više ljudi ulazi u obavezu plaćanja poreza, zaključuje San.

Osim ako laburistička vlada ne interveniše, osnovna naknada koju ljudi mogu zaraditi bez plaćanja poreza na dohodak ostaje 12.570 funti do 2027. godine.

Podijeli tekst sa drugima na:

Pročitajte kolika primanja imaju estradni penzioneri

Iako su mnoge zvezde narodne muzike već godinama u penziji, njihova popularnost i dalje traje. Neki od njih su se pametno osigurali za starost, dok drugi žive od muzičkih uspomena. Kako se snalaze u penzionerskim danima i šta im donosi prihod?

Lepa Lukić

Lepa Lukić, ikona narodne muzike, prima tri penzije i tvrdi da ne mora da pjeva za novac. “Nacionalna penzija mi je 60.000 dinara, a ova druga 90.000 dinara. I imam kanadsku penziju od 1.000 evra,” izjavila je Lepa, naglašavajući da pjeva iz ljubavi, a ne iz potrebe.

Zorica Brunclik

Pjevačica je prije par godina počela da prima nacionalnu penziju, a kada je riječ o iznosu – on bi vjerovatno većini penzionera u našoj zemlji i te kako značio, ali za Zoricu je to iznos koji ona daje na nedeljnom nivou stilisti ili frizeru.

Ipak, za nju on ima posebnu, višu vrijednost, koja ukazuje na poštovanje njenog lika i djela i zahvalnost za dobrinos kulturi. Ako je vjerovati onima koji su imali prilike da se okite ovim priznanjem, nacionalna penzija dodjeljuje se u visini jedne prosječne zarade bez poreza i doprinosa, što je u prosjeku kod umjetnika 73.114 dinara.

Zlata Petrović

Zlata Petrović, koja je na vreme uplaćivala u penzioni fond, izjavila je: “Da imam 1.000 evra penzije, živjela bih dobro, a od ove kakvu imam onako.” Ona očekuje da će joj inostrana penzija, koju je uplaćivala, poboljšati finansijsku situaciju.

Ona je otkrila i da je nekada dijelila parče hljeba sa koleginicom i prijateljicom Gocom Božinovskom.

„Sve se poremetilo. Moj sin ima sve uslove, ali ne želi da kupuje ljubav i društvo. Ja sam, bre, sa mojom Gocom delila jednu paštetu u podrumu, možda zato naše prijateljstvo toliko traje. Finansije i materijalne stvari su razdvojile ljude i otuđile ih“, zaključila je pevačica.

Saša Popović

Saša Popović, direktor Granda i penzioner, otkrio je da njegova penzija iznosi 102.000 dinara. “140 svojih penzija sam uložio u Suzanin album,” rekao je Popović, aludirajući na ulaganje u album svoje supruge.

Nada Obrić

Nada Obrić prima skromnu penziju od 16.000 dinara i ističe da bi bez pomoći djece teško sastavila kraj s krajem.

„Negde ja krivim nas same zato što nemamo nacionalnu penziju. 14 godina sam radila u opštini u Bosni i Hercegovini, vodila sam salon, ne znam koliko je ukusno da pričam kolika mi je penzija, imam 16.000 i nešto. Kad sam napunila 65 godina, u Bosni sam dobila 40 evra penziju, sad je to 51 evro, a ovde u Srbiji sam dobila 12.000 dinara u startu i sad je to 16.000. Da moram da živim samo od te penzije, ne znam kako bih, ali imam srećom decu koja mi pomažu“, rekla je Nada nedavno za Kurir.

(Izvor i foto: pulsonline.rs)

Podijeli tekst sa drugima na:

Druženje starih i mladih uz društvene igre i prevenciju zdravlja

Medicinski fakultet u Foči organizovao je “Međugeneracijsko druženje” na Trgu kralja Petra, kako je istaknuto, s ciljem smanjivanja predrasuda i diskriminacije starih lica.

Penzioneri su sa osnovcima, polaznicima šahovske sekcije, igrali društvene igre – šah, karte i domine, a mogli su i besplatno da provjere krvni pritisak, šećer u krvi i kognitivne sposobnosti.

Druženje, koje je povodom Svjetskog dana starijih lica, organizovala Katedra za zdravstvenu njegu Medicinskog fakulteta, upotpunjeno je nastupom mladog guslara Milomira Sekulovića.

Šef ove katedre Jelena Pavlović ističe da je stara lica potrebno što više uključiti u aktivnosti društvene zajednice i više raditi na promociji i prevenciji zdravlja, te da postoje razni programi kroz koje se to može ostvariti.

Ona je ocijenila da će izgradnja Doma za stara lica u Miljevini kod Foče dosta značiti, ali da broj potencijalnih korisnika te vrste usluge prevazilazi kapacitete doma i da bi bilo poželjno u ovoj opštini osnovati i centar za zdravo starenje.

“U mnogo opština postoji takav centar u kojem se mogu realizovati zdravstvene i preventivne aktivnosti, ali i dosta toga uraditi na uključivanju starih lica u zajednicu i time doprinijeti boljem kvalitetu njihovog života”, rekla je Pavlovićeva.

Da je ovakav centar neophodno osnovati u Foči, napomenula je Pavlovićeva, zaključak je i učesnika jučerašnjeg skupa na Medicinskom fakultetu na kojem se govorilo o mogućnostima unapređenja kvaliteta života starih lica.

(Izvor i foto: Srna)

Podijeli tekst sa drugima na: