Niske temperature u zimskom periodu smanjuju nosivost kokošaka. Ako su uslovi gajenja loši, a u isto vrijeme se bilježe niske vanjske temperature, može doći do potpunog prestanka nosivosti i ponovnog pronošenja tek na proljeće. Naravno da do te pojave ne mora uvijek da dođe.
U periodu zime potrebno je posvetiti pažnju kokoškama kako bi što lakše podnijele niske temperature, navodi Svjetlana Mičić, viši stručni saradnik za stočarstvo u PSSRS te ističe kako je neophodno obezbijediti suv i topao kokošinjac, dobru ventilaciju, dovoljno svjetlosti i ako se dobro hrane, onda im se i u zimskom periodu, može održati, ili čak i povećati nosivost.
“Iznad svega je neophodno održavati higijenu na zavidnom nivou, sprovoditi kontinuirano preventivnu veterinarsku zaštitu, jer je dobra zdravstvena kondicija od presudne važnosti za maksimalnu mogućnost korištenja hrane i dobru nosivost”, pojašnjava stručnjak.
Genetika je važna
Osnova nosivosti u zimskom periodu je gajenje kvalitetnih rasa, čija je prirodna odlika visoka nosivost. Genetika igra veliku ulogu. Mičić navodi kako je ogromna razlika u polaganju jaja od rase do rase.
“Jednostavno rečeno, ako pasmina nije dovoljno plodna, onda ne možete ni očekivati da ćete stalno sakupljati istu količinu jaja od njih. Vjerovatno nećete, ali koke nisu krive zbog toga”, dodaje.
Važno je, kako napominje, u cilju očuvanja nosivosti u hladnom periodu godine ostaviti samo mlade kokoške koje su u odličnom zdravstvenom stanju.
Temperatura u kokošinjcu
U zimskim uslovima potrebno ih je gajiti u kokošinjcima koje je moguće zagrijavati, što podrazumijeva da budu zidani od kvalitetnih i nepropusnih materijala.
Potrebno je i da budu prostrani kako bi mogle da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu koja iznosi od 40,5 do 43 stepena Celzijusa.
Nosilje zahtijevaju i odlično osvjetljenje prostorije u kojima borave pa je potrebno voditi računa da ono bude od najmanje 3,5 w po jednom metru kvadratnom. Pri tome treba temperaturu zraka u prostoriji u kojoj borave održavati na 20 stepeni. Neophodno je i da vlažnost zraka bude visoka od 65-75%.
Ishrana kokošaka
Tokom čitave jeseni i zime je potrebno obezbijediti izuzetno kvalitetnu hranu i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno, odnosno voditi računa da hranilice uvijek budu pune, kako bi mogle da se hrane po svojoj slobodnoj volji, i to isključivo koncentratom za nosilje.
“Neophodno je da svaki dan u hranilicama bude najmanje 110 g koncentrata na jednu koku. Visoko kvalitetna hrana treba da sadrži hranjive materije, vitamine, minerale. Neophodne su žitarice, prvenstveno kukuruz, ječam, zob, i mahunarke”, napominje Mičić i dodaje da kada se daju nesamljevena zrna, probava duže traje, pružaju potrebnu rezervu energije, ali je slabija hranljiva iskorištenost.
Mogu se davati tople kaše. Preporučljivo je toplu, vlažnu hranu davati u jutarnjim satima, dok se suva daje u drugom dijelu dana. Prije podne se daju povrće, korijenski usjevi i drugi dodaci koji će osigurati dovoljno minerala i vitamina.
Kako bi se proces varenja odvijao bez problema potrebno je dovoljno pijeska i kamenčića. Voda u pojilicama ne smije da se smrzne, jer je preduslov za proizvodnju jaja i dobro zdravlje. Kao i svoj drugoj gajenoj živini. neophodno je osigurati dovoljne količine svježe vode za piće. Za koke nosilje je to od dva do tri decilitra vode.
Starost koka
Starost nosilja prati i proizvodnju jaja. Kao u svakoj proizvodnji, postiže se vrhunac proizvodnje, nakon čega postepeno počinje opadati, prenosi Agroklub.
“Kod nosilja se taj vrhunac događa između 26. i 27. sedmice starosti, kada proizvodnja jaja uz optimalne uslove dostiže i 92 posto”, ističe stručnjak za stočarstvo i napominje da se uz povećanje starosti nosilja povećava i masa jaja, gdje bi u 34. sedmici starosti, težina jajeta trebala iznositi oko 60 grama.
Biološka karakteristika proizvodnje i proizvodni vijek uslovljavaju remont i zamjenu nosilja novim jedinkama. Preporuke su da se dezinfekcija i odmor kokošinjca izvrši u periodu od oko 21. dan između dva turnusa.
