Srednjoškolski centar “Nikola Tesla”, ranije Školski centar Bosanski Šamac, ponovo je ugostio svoje nekadašnje profesore i učenike, od kojih su neki već penzioneri.
Ekonomska škola u Šamcu osnovana je 1959. godine kao istureno odjeljenje ekonomske škole iz Brčkog.
Prije pola vijeka, 1970. godine, spajanjem ekonomske škole i mašinsko-tehničke škole osnovan je Školski centar Bosanski Šamac.
Osim navedene dvije struke, uspješno su funkcionisale i škola sa praktičnom obukom metalske struke i škola učenika u privredi.
Današnji Srednjoškolski centar “Nikola Tesla” osnovan je 1993. godine.
Školu je 1972. godine pohađao 891 učenik, a 1974. godine 1.033 učenika. Danas školu pohađaju 372 učenika raspoređena u 19 odjeljenja i struke koje mogu zadovoljiti različite učeničke sklonosti – gimnazija opšti smijer, ekonomija, pravo i trgovina, ekonomski i carinski tehničar, zdravstvo, farmaceutski i fizioterapeutski tehničar, te mašinstvo.
Više ništa nije isto u životima nekadašnjih profesora i učenika, samo sjećanja naviru kao bujice.
Dušan Jovanović, profesor nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika, sada penzioner, navodi za Srnu da nije imao problema sa učenicima i da je međusobn odnos bio drugačiji.
“Odnos prema profesorima bio je drugačiji – imam u kući tri profesora, moju djecu. Kakav stav zauzmeš prema učenicima, oni tebi tako vraćaju. Kada bi se vratio u školu opet bih isto radio”, kaže Jovanović.
Nekada razredni starješina i profesor fizičkog vaspitanja Ivo Kobaš, koji je nakon Šamca živio u Holandiji, Sarajevu, a sada na relaciji Krk-Grebnice, ističe da je pedagoški posao zanimljiv.
“Poseban osjećaj je što smo se okupili nakon 40 godina. Mnogi se ne mogu prepoznati, prošlo je mnogo vremena, izmijenili smo se, ostarjeli, ali ipak je ovo veličanstven osjećaj, emocije su uzavrele”, kaže Kobaš.
Profesor geografije Milivoj DŽombić, koji je takođe u penziji i živi u Šamcu, navodi da se ponovo okupila i prva generacija kojoj je predavao.
“Bili su kulturni, dobri, dobro vaspitani, znali su gradivo i zato dobijali ocjene prema znanju. Većina njih ima veliku djecu, pa i unučad, te se tako naš rad danas dobro vidi”, ističe DŽombić.
Razredni starješina četvrtog razreda ekonomske škole Nada Dujković kaže da je na ovaj generacijski susret došlo i 10 njenih učenika.
“Slabo se pamti, ne možemo se sjećati više pojedinosti, ostarjelo se, ali znam da su bili dobra djeca… Poštovanje zavisi od nastavnika, to bih uvijek u prvi plan istakla. Svaki nastavnik gradi svoj autoritet u odjeljenju i onda na osnovu toga gradi poštovanje”, napominje Dujkovićeva.
Jedan od organizatora susreta generacije Rada Jakovljević rođena Bendarević iz Pisara, koja živi u Beogradu i radi kao diplomirani ekonomista, ističe da su i ranije postojale inicijative za ovakav događaj, ali da je bila prepreka što su svi rasuti po svijetu.
“Mi smo među zadnjim generacijama koja je imala neki normalan sistem vrijednosti, a koji danas više ne postoji. Prosto, cijenili smo i poštovali naše profesore, oni su bili autoriteti i prenijeli su nam znanje na najbolji način”, ukazuje Jakovljevićeva.
Ivanka Abranović živi u Puli, a živjela je u Hasiću, kod Šamca. Ona kaže da je ovo putovanje čekala sve ove godine, te da joj nije bilo teško da pređe stotine kilometara kako bi se vidjela sa svojom generacijom.
(Izvor i foto: Srna)