Sretko Krajinović cijeli život druguje s drvetom

Sretko Krajinović (74) iz sela Vođenica, nadomak Bosanskog Petrovca, više od šezdeset godina bavi se izradom raznih rukotvorina u drvetu, koje su u prošlosti krasile krajiška domaćinstva na ovom prostoru.

Kaže kako je ljubav prema rezbarstvu naslijedio od djeda i oca, te da je još kao mali dječak započeo izrađivati drvene rukotvorine.

“Djed mi je bio kolar i radio različite stvari od drveta koje su se koristile u domaćinstvima. On me je uveo u ovaj posao, pa sam kasnije čitav život posvetio drvetu i radio poslove u vezi s njim”, kaže Krajinović.

Dodaje kako se u mladosti zaposlio u fabrici namještaja u Bosanskom Petrovcu, gdje je proveo najveći dio radnog vijeka, te zaradio penziju. Nastavio je u Derventi, gdje je proveo šest godina u izbjeglištvu radeći u jednoj stolarskoj radnji, a potom se vratio u zavičaj.

Penzionerske dane provodi sada radeći za svoju dušu razne predmete od drveta, te tako prekraćuje usamljeničke dane, jer je prije nekoliko godina ostao bez supruge, pa sada živi sam.

To mu predstavlja i dodatni izvor egzistencije, jer predmete prodaje na narodnim zborovima i drugim društvenim događajima. Krajinović posebno voli da radi duboreze i motive na drvenoj podlozi tušem ili lemilicom, a najčešće su to motivi konja.

“U djetinjstvu sam zavolio konje i kasnije sam čak zametnuo sebi jedno omanje krdo. Imao sam predivne konje i ždrebad, izrađivao sam kočije od drveta i sve je to trajalo do rata, kada sam morao raspustiti konje”, kaže Krajinović.

Dodaje kako često za lovce po narudžbi radi drvene stalke za njihove trofeje, ali i mnoge druge predmete od drveta, te da ga od Bosanskog Petrovca do Bihaća svi poznaju.

“Sa svima sam dobar, ljudima se sviđa ono što radim, a može se i ponešto zaraditi. Ja sam povazdan u svojoj radionici, sa drvetom uvijek nešto čeprkam. Sestra iz Novog Sada mi uvijek govori da se manem posla i odmorim sad kada sam u penziji, ali džaba, bez ovoga ne mogu”, kaže Krajinović.

Dodaje kako ga drvodjeljstvo održava u životu i kaže kako skoro svi stolari imaju dug život.

Na kraju ističe kako ga najviše žalosti što ovaj posao iza njega neće imati ko da naslijedi, jer u braku nije imao djece.

(Izvor i foto: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *