Po našim procjenama, preko 72 posto penzionera u FBiH nalazi se u zoni i ispod zone siromaštva, rekao je Haso Halilović, predsjednik Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera TK.
“Ovdje se pogrešno neke stvari tumače, implementiraju. Penzija nije socijalna pomoć. To je radno stečeno pravo svakog pojedinca i mi ne možemo penzionere svrsatavati u socijalnu kategoriju. Međutim, po primanjima, iznosu korpe, prosječne plate, 538 maraka je zona siromaštva”, istakao je Halilović.
U Federaciji Bosne i Hercegovine trenutno je oko 440 hiljada penzionera, a oko 60 posto njih prima najnižu penziju. To je dovoljan pokazatelj da su penzioneri zapravo na rubu egzistencije.
I sami kažu da nemaju uslova za život, jer im minimalna penzija nije dovoljna za nabavku osnovnih životnih namirnica.
Penzionerka Mirka o životu penzionera kaže da živi u nikakvim uslovima, da penzija ne može bit za dadžbine i lijekove.
“Ljudi nemaju od čega da žive. Svako se bori za goli život ovdje u BiH”, ističe penzionerka Mirka.
U istraživanju o životu ove kategorije društva koje je provela RTV Slon učestvovala su 133 građana, od kojih je 114 penzionera, dok ostali kažu da su pred odlazak u penziju.
Najniža penzija trenutno iznosi 538 maraka i upravo tu svotu novca, prema podacima istraživanja dobija većina, odnosno 62 odsto ispitanika.
“Mi imamo penzije manje od 52 posto prosječne plate, a vlast manipuliše podacima, mi imamo najskuplju vlast u Evropi u odnosu na BDP i prosječne plate”, rekao je za RTV Slon Vehid Jahić, predsjednik GO Stranke penzionera/umirovljenika Tuzla.
S tim se slažu i ispitanici. Stoga su na pitanje kako žive penzioneri dali mnogo odgovora. Vidno nezadovoljni, penzioneri kažu da jedva spajaju kraj s krajem.
“Novca od minimalne penzije nema ni za hranu kada podmiri sve račune. 538 maraka je gladan, a živ “, kaže Nada.
“Izuzetno težak život, na samom rubu siromaštva”, smatra Senad.
“Katastrofalan je položaj. Znate već koliko samo iznosi potrošačka korpa danas, za lijekove ne ostane ništa”, mišljenja je Omer.
U skromnim domovima, penzioneri s minimalnom penzijom se suočavaju s ograničenjima koje donosi finansijska stiska. Njihove priče su priče o izborima između osnovnih potreba – hrane, topline, i lijekova. Njihova svakodnevica postaje kompromis gdje svaki korak traži pažljivo planiranje.
