Za većinu ljudi u Bosni i Hercegovini, kao i širom svijeta, 65. godina života povezuje se s početkom penzionisanja.
Ali, zašto je baš ta granica odabrana?
Prvi državni plan za penzije osmislio je njemački kancelar Otto von Bismarck 1881. godine, predloživši da radnici dobiju penziju u dobi od 70 godina. Nakon Prvog svjetskog rata, dob za penzionisanje snižena je na 65 godina, a američki predsjednik Franklin D. Roosevelt potpisivanjem Zakona o socijalnom osiguranju 1935. godine zapečatio je tu granicu kao standard.
Iako 65 godina danas možda nije u potpunosti prilagođena sve dužem životnom vijeku i promijenjenim radnim uslovima, ona ostaje prihvaćena dob za penzionisanje u mnogim zemljama, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
Međutim, danas se sve više penzionera u BiH odlučuje nastaviti raditi, često zbog niskih penzija, ali i zbog potrebe za socijalnom aktivnošću.
Što se tiče upražnjenih radnih pozicija koje upotpunjavaju penzioneri, one su ‘često prilagođene njihovoj dobi, prvenstveno u pogledu radnog vremena. Penzioneri obično rade na pola radnog vremena, što im omogućava balansiranje između radnog opterećenja i odmora.
