Psihologija sijede kose: Neće se svidjeti onima koji farbaju kosu

sjeda kosa

Psihologija nas uči da svakodnevni izbori često otkrivaju naše dublje vrijednosti. Za mnoge žene, odluka da prestanu farbati sijedu kosu nije znak odustajanja, već svjesna procjena onoga što im je najvažnije. Kada žena odluči da ne skriva svoje sijede, ona ne diže ruke od sebe ona bira autentičnost umjesto društvenog odobravanja.

Decenijama je sijeda kosa nosila snažnu društvenu poruku. Mnoge žene, pa i muškarci, naučeni su da je posmatraju kao nedostatak koji treba sakriti, popraviti ili ukloniti. Čitave industrije izgrađene su na ideji da starenje mora ostati nevidljivo. Ipak, sve veći broj odraslih danas bira drugačiji put. Oni odlažu farbu za kosu i ponosno puštaju svoju prirodnu, sijedu kosu. Nekima to može djelovati iznenađujuće, dok drugi mogu pomisliti da je riječ o nemaru i gubljenju interesa za sopstveni izgled.

Međutim, psihološka istraživanja sugerišu nešto sasvim drugačije. Odluka o prihvatanju sijede kose nema mnogo veze sa lijenošću ili predajom. Ona je, zapravo, odraz duboke promjene prioriteta, preoblikovanja identiteta i istinskog samoprihvatanja.

Rastući trend i teorija samoodređenja

Jedno od najuvjerljivijih objašnjenja ovog fenomena nudi teorija samoodređenja, koju su razvili psiholozi Edvard Desi i Ričard Rajan. Ova teorija polazi od toga da ljudi psihološki napreduju i osjećaju se ispunjeno kada su zadovoljene tri osnovne potrebe:

  • Autonomija
  • Kompetencija
  • Povezanost

Kako ističe Američko psihološko udruženje, autonomija ovdje igra ključnu ulogu.

Autonomija podrazumijeva donošenje odluka na osnovu ličnih vrijednosti, a ne pod uticajem spoljašnjeg pritiska. Za mnoge ljude, odluka da prestanu farbati kosu postaje čin lične slobode. Umjesto pitanja: „Šta će okolina reći?”, oni počinju da se pitaju: „Šta je ispravno za mene?”. Na taj način, težište se pomijera sa društvenih očekivanja na lične želje.

Teorija o samopoimanju i unutrašnji sklad

Drugo objašnjenje nalazimo u teoriji o samopoimanju (samokonceptu) Karla Rodžersa. Ova teorija ukazuje na to da se naše psihološko blagostanje značajno popravlja kada postoji sklad između onoga što zaista jesmo i načina na koji se predstavljamo svijetu. Rodžers je to nazvao kongruencija. Kada spoljašnji izgled odgovara unutrašnjem identitetu, čovjek doživljava duboki osjećaj autentičnosti.

Za mnoge žene, neprestani trud da održe mladalački izgled s vremenom postaje izvor emocionalne iscrpljenosti. Odluka da se prepuste prirodnom procesu starenja i sijedoj kosi postaje način da se ta napetost smanji. Osoba više nema potrebu da balansira između dvije verzije sebe – one vještačke i one stvarne. Ona se jednostavno predstavlja onakvom kakva jeste.

Teorija socioemocionalne selektivnosti

Jedna od najpriznatijih teorija u psihologiji starenja jeste teorija socioemocionalne selektivnosti, koju je postavila psihološkinja Lora Karstensen. Kako prenosi Science Direct, ova teorija objašnjava da ljudi sa godinama prirodno mijenjaju svoje prioritete.

Umjesto da neprestano tragaju za potvrdom iz spoljašnjeg svijeta, oni se okreću emocionalno ispunjavajućim i smislenim iskustvima. Životna energija postaje dragocjenija, a vrijeme sve važnije. Zbog toga mnogi odlučuju da prestanu ulagati resurse u aktivnosti koje im više ne donose lično zadovoljstvo. Kada žena nakon decenija farbanja odjednom odluči da zadrži svoju sijedu kosu, to nije čin pobune. To je zrela preraspodjela životnih prioriteta.

Teorija socijalnog poređenja i uticaj modernog doba

Psiholog Leon Festinger razvio je teoriju socijalnog poređenja, koja objašnjava našu prirodnu tendenciju da se mjerimo sa drugima. Fizički izgled je jedno od najdominantnijih polja na kojima se ova poređenja dešavaju.

Društvene mreže su dodatno pojačale ovaj pritisak. Svakodnevno smo preplavljeni filtriranim i pažljivo odabranim slikama ljepote. Poznate ličnosti, influenseri i retuširane fotografije nameću nerealna očekivanja kada je u pitanju starenje. Ipak, moderni primjeri pozitivne promjene vidljivi su svuda. Sve je više javnih ličnosti koje ponosno nose svoju prirodnu sijedu kosu, čime pomažu u normalizaciji ovog izbora. Ova vidljivost slabi društveni pritisak i ohrabruje druge da donesu odluke u skladu sa sobom. Uprkos tome, zbog duboko ukorijenjenih standarda, ova tranzicija u prirodan izgled za mnoge i dalje predstavlja emotivan izazov.

Možda vas interesuje i ovo:

Može li sijeda kosa ponovo da potamni?

Potraga za autentičnošću

Savremena psihologija sve više pažnje posvećuje istraživanju autentičnosti, odnosno življenju i ponašanju u skladu sa sopstvenim stvarnim vrijednostima i identitetom. Studije kontinuirano povezuju autentičnost sa većim zadovoljstvom životom i stabilnijim emocionalnim zdravljem.

Važno je naglasiti da autentičnost ne znači nužno odbacivanje kozmetičkih rutina i brige o izgledu. Ona samo znači da ti izbori izviru iz lične želje, a ne iz straha od osude ili starenja, prenosi N1.

Neki ljudi istinski uživaju u farbanju kose i igri bojama. Drugi, s jednakim uživanjem, biraju i njeguju svoju prirodnu sijedu kosu. Sa psihološkog stanovišta, oba izbora su potpuno zdrava. Ključna razlika je isključivo u motivaciji. Pravo pitanje koje sebi treba da postavimo glasi: „Da li ovo radim zato što to zaista želim, ili zato što osjećam da moram?”

Podijeli tekst sa drugima na:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *