Najmoćniji su političari i njima bliski bogataši, oni nam kapu kroje, a kako su je skrojili vidi se već po tome što je isplata mizernih penzija vijest dana, kažu uglas penzioneri.
Pri tome, neki veterani socijalističkog rada spominju konkretna imena, a neki se, iskusno, služe eufemizmima u stilu „znate vi na koga mislim“.
Za razliku od mnogih njegovih vršnjaka, koji na čelo liste stavljaju aktuelnog Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, Ratko Trifunović, ima drugačiji rezon.
– Jedno je sigurno, među penzionerima nema moćnika. Mi smo najzaslužniji, a najnemoćniji. I da napravite listu hiljadu najmoćnijih, ne bi tu bilo mjesta ni za koga od nas – veli Trifunović.
A glavni u Srpskoj su, tvrdi, oni koji su najbogatiji.
– Ovo je surovi kapitalizam, u ovakvoj, kobajagi demokratiji, koja više liči na fašizam, caruju vlasnici kapitala. Novcem se ovdje kupuje sve: i fotelja u Vladi i mjesto u crkvi. U ovakvim državama vlade su samo paravan za njihovu neograničenu moć – tvrdi prvi penzioner Srpske.
Mada izbjegava da spominje imena, ipak je saglasan da je na vrhu te piramide Mladen Milanović Kaja.
– On ima ogroman kapital, od njega mnogi zavise, pa preko kapitala vlada i ljudima i gradovima i državom. Vidite da on uzima i komunalne poslove, njegova je banjalučka „Čistoća“, dakle čak i odvoz smeća zavisi od njega – kaže Trifunović.
Slično misli i Banjalučanka Stevka (90), ali neće da se javno izjašnjava.
– Pustite vi mene kraju. Pitajte te bogataše i političare! Oni sve znaju, a ja niti koga znam, niti poznajem, gledam samo kako da preživim, dosta mi je i moje muke – veli Stevka.
Njena nešto mlađa sugrađanka, Mara Makivić (81), spremnija je da razveže jezik.
– Kome da ćutim i kome da se sklanjam! Radila sam pošteno tolike godine, vodila bife u jednoj velikoj firmi u Sarajevu, nikad na posao nisam zakasnila. U ratu sam izgubila jedino dijete, preživjela izbjeglištvo i koga sad da se bojim!? Nekih hohštaplera – kaže Mara.
Zna se, veli ova penzionerka, ko upravlja životima ljudi u Srpskoj.
-Najmoćniji su bogataši, a najbogatiji političari i sa njima povezani privatnici. Koji političari? Pa pogledajte TV, pročitajte na portalima ko to kaže da je nama dobro, jer se ovdje voze dobra kola. Oni voze skupe limuzine, a ja vozim ovu torbu za kupovinu i zagledam koji je šampon najjeftiniji, da uštedim – veli Mara.
Penzioneri, koji dane provode igrajući šah i bistreći politiku, kažu da su najmoćniji „izdajnici, prevaranti i lopovi“. A kako se oni zovu? Zini, da ti kažem!
Veselko Pejić (91), penzionisani magistar ekonomije i nekadašnji direktor u velikoj socijalističkoj trgovačkoj firmi, mnogo je konkretniji.
– Na vrhu piramide moći, broj jedan je Milorad Dodik, onda slijedi njegova pomoćnica Željka Cvijanović, pa predsjednik Skupštine Nenad Stevandić – smatra Pejić.
Na primjedbu da neki misle da su najmoćniji oni koji su najbogatiji, spremno odgovara: nisu ti bogataši stekli kapital na tržištu.
– Ovdje uz politiku ide i bogatstvo i uticaj u društvu. Političari su, ipak, najmoćniji. Oni svima nama kapu kroje. E sad, nije ta kapa dobra, nakrivila se opasno, hoće da spadne, ili kapa ili glava – veli stari ekonomista.
I Nada Golubović, penzionisana inženjerka biohemije, javnosti poznatija kao osnivačica Fondacije „Udružene žene“, saglasna je da je Milorad Dodik najmoćniji čovjek u Srpskoj.
– Dodik je na vrhu, njega se sve pita, pa onda 10 praznih mjesta, pa njegovi politički poslušnici. Među istinski moćnim osobama u Srpskoj nema žena, iako ih ima u politici i vlasti – kaže ona.
I drugi političari, dodaje, rade isto što i Dodik, ili se trude da se dokopaju moći, pa da budu “sultan umjesto sultana“.
– Moram priznati da i stav gospodina Trifunovića i te kako ima osnova. Možda su, ipak, suštinski, najmoćniji bogataši poput Kaje. Jer, oni mogu da rade šta hoće, pa i da upravljaju politikom i političarima, koji su im, vjerovatno, omogućili da postanu to što jesu. Sve je to jako, jako povezano – zaključuje Nada Golubović.
(Izvor: Srpskainfo)