Prerada konoplje bila je naporna, ali je dobijena tkanina dugo trajala i sve se stvaralo bez ikakvog otpada.
U vrijeme kada se cijeli svijet okreće održivim izvorima i vraća prirodi, čini se da odgovori na mnoga pitanja nisu u tehnološkoj budućnosti, već u prošlosti. Jedan od najupečatljivijih primjera tog tradicionalnog znanja jeste upotreba konoplje.
Danas se o njoj govori u kontekstu eko-mode, organske proizvodnje i biorazgradivih materijala, ali malo ko zna da je ova biljka nekada bila sastavni dio svakodnevice u Srbiji. I to baš u onom dijelu domaćinstva koji je bio nevidljiv, ali presudan – ženskom svijetu.
Šta tradicija može da ponudi modernom društvu, otkriva Marina Cvetković, muzejski savjetnik Etnografskog muzeja u Beogradu:
“Ljudi su vijekovima živjeli u dubokoj povezanosti s prirodom. Umjesto otpada, postojala je upotreba do krajnjih granica. Umjesto bacanja – obnavljanje. Umjesto brze proizvodnje – strpljivi, dugotrajni procesi. Taj odnos prema životu nije izgubio svoju vrijednost, samo smo mi zaboravili da ga slušamo.”
Ona podsjeća i da u tradicionalnoj kulturi konoplja nije bila luksuz, već osnovni resurs. Od nje se tkalo za kuću i odjeću: čaršafi, ponjave, košulje, zavjese, peškiri, ali i elementi oglavlja.
“Cijelokupan proces od sjetve do tkanja bio je u rukama žena. To je bio težak, mukotrpan posao. Zato je u narodu i dobila nadimke kao što su ‘mučenica’ i ‘težina”, kaže Marina Cvetković.
Iako je prerada konoplje bila duga i složena – sa fazama kao što su topljenje u vodi, sušenje, čukanje, češljanje, predenje i tkanje – rezultat je bio vrijedan: tkanina koja je dugo trajala, bila je otporna i prirodna. I sve to bez ikakvog otpada.
“U eri kada modna industrija predstavlja jednog od najvećih zagađivača, vrijeme je da se zapitamo: šta smo izgubili napuštanjem ovakvih znanja?”, pita Cvetkovićeva.
Upravo zato se u savremenom svijetu konoplja ponovo vraća na scenu kao dio zelenih inicijativa i ekosvjesnog dizajna. U okviru tzv. spore mode sve više dizajnera bira organske sirovine, a konoplja, zahvaljujući svojoj ekološkoj održivosti, ponovo dobija na značaju. Ona brzo raste, ne traži pesticide, prilagođava se različitim uslovima, a tekstil napravljen od nje je izuzetno trajan.
“U zapadnom svijetu već se koristi ne samo u modi, već i za izradu organskog papira, plastike, termoizolacionih materijala, pa čak i u farmaciji. Kod nas se polako vraća u fokus, ali je važno da razumijemo i kulturni kontekst u kojem je ta biljka postojala, jer ona nije samo materijal, već i simbol jednog načina života”, naglašava Cvetkovićeva dodajući da nas konoplja u svijetu koji žudi za brzim rješenjem, uči strpljenju, poštovanju prirode i radu koji traje.
(Izvor vijesti: Politika)
