Sojino mlijeko može povećati rizik od raka dojke. Hrana bez masti je zdravija od hrane s visokim sadržajem masti. Vegani i vegetarijanci imaju manjak proteina. Neki pogrešni stavovi o ishrani kao da se zadržavaju u javnom mnjenju poput užasne pjesme zaglavljene u našoj glavi. Vodeći specijalisti su za Njujork tajms odgovarali na jednostavno pitanje: Navedite jedan mit o ishrani koji biste željeli da nestane – i zašto?
Mit br. 1: Svježe voće i povrće je uvijek zdravije
Uprkos ukorijenjenom uvjerenju da je „svježe najbolje“, istraživanja su pokazala da zamrznuto, konzervirano i sušeno voće i povrće može biti podjednako hranljivo kao i njihovi svježi pandani.
Pored toga, ovakva hrana predstavlja i uštedu i jednostavniji način da osiguramo da uvijek kod kuće imamo dostupno voće i povrće. Ali postoji jedna važna napomena: Neke konzervirane, zamrznute i sušene vrste voća i povrća sadrže skrivene sastojke poput dodatog šećera, zasićenih masti i natrijuma, zato obavezno pročitajte nutritivne deklaracije i odlučite se za proizvode koji te sastojke svode na minimum.
Mit br. 2: Sve masti su loše
Kada su studije objavljene krajem četrdesetih godina prošlog vijeka pronašle korelacije između ishrane s visokim sadržajem masti i visokog nivoa holesterola, stručnjaci su zaključili da ako smanjite količinu ukupnih masti u ishrani, rizik od srčanih oboljenja će se smanjiti.
Do osamdesetih, ljekari, zdravstveni sistem, prehrambena industrija i mediji su tvrdili da ishrana s niskim sadržajem masti može koristiti svima, iako nije bilo čvrstih dokaza da bi to spriječilo probleme poput srčanih oboljenja ili prekomjerne težine ili gojaznosti.
Rezultat je bio to da su mnogi ljudi – i proizvođači hrane – zamijenili kalorije iz masti kalorijama iz rafinisanih ugljenih hidrata poput bijelog brašna i dodatog šećera. Umjesto da nam pomognu da ostanemo vitki, stope prekomjerne težine i gojaznosti su značajno porasle.
Jer u stvari nisu sve masti loše. Iako određene vrste masti, uključujući zasićene i trans masti, mogu povećati rizik od srčanih oboljenja ili moždanog udara, zdrave masti – poput mononezasićenih masti (nalaze se u maslinovom i drugim biljnim uljima, avokadu i određenim orašastim plodovima i sjemenkama) i polinezasićenih masti (nalaze se u suncokretovom i drugim biljnim uljima, orasima, ribi i lanenom sjemenu) – zapravo pomažu u smanjenju rizika.
Dobre masti su takođe važne za snabdijevanje energijom, proizvodnju važnih hormona, podršku funkciji ćelija i pomoć u apsorpciji nekih hranljivih materija.
Ako vidite proizvod označen kao „bez masti“, nemojte automatski pretpostaviti da je zdrav. Umjesto toga, dajte prednost proizvodima sa jednostavnim sastojcima i bez dodatog šećera.
Mit br. 3: Neutrošene kalorije najvažniji faktor tjelesne težine
Tačno je da ako konzumirate više kalorija nego što sagorijevate, vjerovatno ćete se ugojiti. A ako sagorijevate više kalorija nego što unosite, vjerovatno ćete smršati – barem kratkoročno.
Ali istraživanja ne ukazuju da će konzumiranje više hrane izazvati trajno povećanje tjelesne težine koje dovodi do prekomjerne težine ili gojaznosti. Umjesto toga, vrsta hrane koju jedemo može biti dugoročni pokretač tih stanja.
Visoko prerađena hrana – kao što su rafinisane grickalice sa skrobom, žitarice, krekeri, energetske pločice, peciva, gazirana pića i slatkiši – mogu biti posebno štetna za povećanje tjelesne težine, jer se brzo vare i preplavljuje krvotok glukozom, fruktozom i aminokiselinama, koje jetra pretvara u masti.
Umjesto toga, ono što je potrebno za održavanje zdrave težine je prelazak sa brojanja kalorija na davanje prioriteta zdravoj ishrani uopšte – kvalitetu prije količine.
Mit br. 4: Ljudi s dijabetesom tipa 2 ne bi trebalo da jedu voće
Ovaj mit potiče od poistovjećivanja voćnih sokova – koji mogu podići nivo šećera u krvi zbog visokog sadržaja šećera i niskog sadržaja vlakana – sa cijelim voćem.
Ali istraživanja su pokazala da to nije slučaj. Neke studije pokazuju, na primjer, da oni koji konzumiraju jednu porciju cijelog voća dnevno – posebno borovnice, grožđe i jabuke – imaju manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Druga istraživanja ukazuju da ako već imate dijabetes tipa 2, konzumiranje cijelog voća može pomoći u kontroli šećera u krvi.
Vrijeme je da se razbije ovaj mit, jer svi – uključujući i one s dijabetesom tipa 2 – mogu imati koristi od hranljivih materija u voću koje doprinose zdravlju, poput vlakana, vitamina, minerala i antioksidanata.
Mit br. 5: Biljno mlijeko je zdravije od mlijeka životinjskog porijekla
Postoji uvjerenje da su mlijeka na biljnoj bazi, poput onih napravljenih od ovsa, badema, pirinča i konoplje, hranljivija od kravljeg mlijeka. Stručnjaci navode da to jednostavno nije istina.
Kravlje mlijeko obično ima oko osam grama proteina po šolji, dok bademovo mlijeko obično ima oko jedan ili dva grama po šolji, a ovseno mlijeko obično ima oko dva ili tri grama po šolji.
Iako hranljive vrijednosti napitaka na biljnoj bazi mogu da variraju, mnoga imaju više dodatih sastojaka – poput natrijuma i dodatog šećera, koji mogu doprinijeti lošem zdravlju – prije nego kravlje mlijeko.
Mit br. 6: Bijeli krompir ne treba jesti
Krompir je često bio kritikovan u nutricionističkoj zajednici zbog svog visokog glikemijskog indeksa – što znači da sadrži brzo svarljive ugljene hidrate koji mogu podići nivo šećera u krvi.
Međutim, krompir zapravo može biti koristan za zdravlje. Bogat je vitaminom C, kalijumom, vlaknima i drugim hranljivim materijama, posebno kada se konzumira sa korom.
Takođe je jeftin i može se naći tokom cijele godine u prodavnicama prehrambenih proizvoda, što ga čini pristupačnijim. Zdravije metode pripreme uključuju pečenje, kuvanje i prženje na vrućem vazduhu.
Mit br. 7: Nikada ne bi trebalo da dajete proizvode od kikirikija svojoj djeci
Godinama su stručnjaci govorili novopečenim roditeljima da je najbolji način da spriječe razvoj alergija na hranu kod djece da izbjegavaju davanje uobičajenih alergenih namirnica, poput kikirikija ili jaja, tokom prvih nekoliko godina života.
Ali sada, kažu stručnjaci za alergije, bolje je da proizvode od kikirikija uvedete u ishranu djeteta rano.
Ako vaša beba nema težak ekcem ili poznatu alergiju na hranu, možete početi s uvođenjem proizvoda od kikirikija (kao što su razblaženi puter od kikirikija, kikiriki pahuljice ili kikiriki prah, ali ne cijeli kikiriki) oko četvrtog do šestog mjeseca, kada je beba spremna za čvrstu hranu. Počnite sa dvije kašičice glatkog putera od kikirikija pomiješanog sa vodom, majčinim mlijekom ili formulom, dva do tri puta sedmično.
Ako beba ima težak ekcem, prvo pitajte svog pedijatra ili alergologa o početku unosa proizvoda od kikirikija oko četvrtog mjeseca. Takođe je važno da beba jede što raznovrsniju hranu u prvoj godini života kako bi se spriječile alergije na hranu.
Mit br. 8: Proteini u biljkama su nepotpuni
„Kako unosite proteine?“ je prvo pitanje koje se postavlja vegetarijancima. Mit je da biljkama potpuno nedostaju neke aminokiseline, poznate i kao gradivni blokovi proteina. Sva hrana biljnog porijekla sadrži svih 20 aminokiselina, uključujući svih devet esencijalnih aminokiselina.
Razlika je u tome što udio ovih aminokiselina nije tako idealan kao udio aminokiselina u hrani životinjskog porijekla. Dakle, da biste dobili adekvatnu mješavinu, jednostavno treba da jedete raznovrsnu hranu biljnog porijekla tokom dana – kao što su pasulj, žitarice i orasi – da biste unijeli dovoljno ukupnih proteina.
Mit br. 9: Konzumiranje hrane na bazi soje može povećati rizik od raka dojke
U studijama na životinjama utvrđeno je da visoke doze biljnih estrogena u soji, nazvanih izoflavoni, stimulišu rast ćelija tumora dojke. Međutim, ova veza nije potvrđena u studijama na ljudima. Za sada, nauka ne ukazuje na vezu između konzumiranja soje i rizika od raka dojke kod ljudi.
Umjesto toga, konzumiranje hrane i pića na bazi soje – poput tofua, tempeha, edamamea, misa i sojinog mlijeka – može čak imati zaštitni efekat na rizik od raka dojke i preživljavanje.
Hrana na bazi soje je takođe izvor korisnih hranljivih materija povezanih sa smanjenim rizikom od srčanih oboljenja, kao što su visokokvalitetni proteini, vlakna, vitamini i minerali. Istraživanje je jasno: nemojte strahovati kada uključite soju svoju ishranu.
Mit br. 10: Osnovni savjeti o ishrani se stalno mijenjaju
Stručnjaci kažu da to nije slučaj. Pedesetih godina prošlog vijeka, prve preporuke u pogledu ishrane za prevenciju gojaznosti, dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti i slično, savjetovale su uravnoteženje kalorija i svođenje na minimum konzumiranje hrane bogate zasićenim mastima, solju i šećerom. Trenutne smjernice za ishranu pozivaju na isto.
Da, nauka se razvija, ali suštinske smjernice za ishranu ostaju dosljedne. Kao što je autor Majkl Polan sažeo u sedam jednostavnih riječi: „Jedite hranu. Ne previše. Uglavnom biljke.“ Taj savjet je važio prije 70 godina, i stoji i danas, a ostavlja dosta prostora da jedemo i hranu koju volimo.
(Izvor vijesti: RTS)
