Evropljan žive sve duže, a prosječan očekivani životni vijek u Evropskoj uniji dostigao je 81,5 godinu.
Iako je to generalno sjajna vijest, ona predstavlja ogroman pritisak za održivost postojećih penzionih sistema. Sve manji broj radnika izdržava sve veći broj penzionera, zbog čega se mnoge države okreću neizbježnom, ali nepopularnom rješenju – produžetku radnog vijeka.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) predviđa da će se do 2060. godine starosna granica u Evropskoj uniji približiti 67. godini. Više zemalja će preći granicu od 70 godina, piše Blic.
Evo kako izgleda mapa penzionih reformi širom svijeta i šta nas očekuje u narednom periodu.
Evropski rekorderi: Ko će raditi najduže
- Danska (70 godina): Apsolutni rekorder u Evropi. Danski parlament je usvojio propis kojim se starosna granica za osobe rođene poslije 31. decembra 1970. godine podiže na 70 godina. Danski sistem je vezan za očekivani životni vijek i revidira se svakih pet godina.
- Grčka (68,5 godina): Zbog strogih reformi, očekuje se da će Grci do 2030. godine u penziju ići sa 68,5 godina, što će u tom trenutku biti pola godine duže nego u Danskoj.
- Irska (68 godina): Planira postepeno povećanje starosne granice na 68 godina do 2028. godine.
- Njemačka (67 godina): Standardna granica se svake godine postepeno povećava i dostići će 67 godina do 2031. godine. Njemačka ministarka privrede Katerina Rajhe nedavno je predložila da bi granica u budućnosti trebalo da bude obavezno vezana za rast očekivanog životnog vijeka, što bi značilo još duži radni vijek za mlađe generacije.
Svijet isprobava nove modele
Mađarska: Od 1. januara 2026. godine ukida se dosadašnja stroga starosna granica za penziju. Više neće biti obavezno da osoba napuni 65 godina. Moći će slobodno da odluči kada će se penzionisati u zavisnosti od svog zdravlja i finansija. To će moći pod uslovom da ima minimalno 20 godina staža za ostvarivanje pune penzije.
Japan: Iako je japansko društvo jedno od najstarijih, zakonska starosna granica za penziju je ostala 60 godina. Međutim, japanske kompanije su razvile sistem “ponovnog zapošljavanja nakon penzionisanja”. Tu radnici nakon 60. godine potpisuju nove ugovore, omogućavajući im rad do 65. godine. Time se obezbjeđuju manji troškovi za kompaniju, a da se pritom ne ugrožava zapošljavanje mladih.
Pobune i obustave zakona: Slučaj Francuske
Sa druge strane, neke zemlje se suočavaju sa ogromnim otporom javnosti. U Francuskoj je Nacionalna skupština nedavno izglasala suspenziju kontroverznog zakona o penzijskoj reformi koji je trebalo da podigne granicu sa 62 na 64 godine. Ovaj potez efektivno zamrzava francusku starosnu granicu na 62 godine i devet mjeseci, i to najmanje do poslije predsjedničkih izbora 2027. godine.
Šta to znači za građane
Iako ekonomisti objašnjavaju da podizanje granice za penzionisanje direktno spasava javne finansije i rasterećuje državne budžete, radnici upozoravaju da sistem nije pravedan. Činjenica da Evropljani žive duže, ne znači nužno da su duže zdravi i sposobni za rad. Radnici na fizički zahtjevnim poslovima ističu da je nemoguće obavljati teške poslove do 70. godine bez ozbiljnih posljedica po zdravlje, te se sve više apeluje na uvođenje diferenciranih penzionih modela i granica u zavisnosti od vrste profesije.
Možda vas intereusje i ovo:
