Poslodavci u Republici Srpskoj razmatraju uvođenje novog obaveznog stuba penzionog sistema u koji bi, uz redovnu platu, dodatna sredstva za penziju radnika uplaćivali poslodavci, a novac bi bio lično evidentiran za svakog radnika.
Nastavak je to analiza koje su pokazale da se radnici iseljavaju i zbog nesigurnosti u pogledu buduće penzije, ističe za BL portal Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.
Dodatni obavezni penzioni stub
Osvrćući se na trenutno stanje, Trivić naglašava da Republika Srpska već ima prvi državni i treći dobrovoljni stub, ali da se razmatra i uvođenje dodatnog, obaveznog stuba.
“Analizirajući razloge odlaska radnika, vidjeli smo da se mnogi iseljavaju zbog nesigurnosti u pogledu penzije. Zato smo došli na ideju da se uvede drugi obavezni stub. Tu bi poslodavci uplaćivali dodatna sredstva za penziju radnika, tako da to bude njihov lični i vidljivi novac, čime bi vratili povjerenje u penzijski sistem”, objašnjava Trivić.
Prema njegovim riječima, iza ovog projekta morala bi da stane država koja bi, kako kaže, od toga i sama imala koristi.
“Iza tog sistema Republika Srpska treba da stoji kao garant, a ta sredstva bi se u isto vrijeme mogla koristiti i za finansiranje sadašnjih penzija, jer bi fond mogao posuđivati novac državi uz odgovarajuću kamatu”, dodaje Trivić.
Transparentnost i edukacija
Govoreći o tome kako bi sistem funkcionisao u praksi i na koji način bi uticao na svijest radnika, Trivić ističe da je ključ u transparentnosti i edukaciji.
“Suština priče je u tome da čovjek na aplikaciji vidi kolika mu je penzija i koliko ima novca. Danas svi misle da je penzija socijalna pomoć i niko ne razumije da je treba zaraditi, pa bi ovo bila i edukacija i jačanje povjerenja u sistem”, objašnjava Trivić.
Poreske olakšice za nove uplate
Govoreći o razgovorima sa nadležnim institucijama i mogućnostima da država obezbijedi dodatne poreske olakšice za ove uplate, Trivić otkriva da je ova ideja već razmatrana na najvišem nivou.
“I sada postoje olakšice koje se mogu iskoristiti i to jesu bili naši predlozi. To je razmatrano na sjednici Savjeta za razvoj Republike Srpske i to je ostavljeno kao ideja da se razrađuje za iduću godinu. I Fond PIO je u tim razgovorima podržao takvu varijantu”, kaže Trivić.
Kada bi novi sistem mogao zaživjeti u praksi
Kada je riječ o rokovima i mogućnosti da novi sistem zaživi u praksi, Trivić napominje da je pred nama proces koji zahtijeva pripremu zakonskih akata i digitalizaciju.
“Ne može da zaživi od naredne godine, ali bi se dogodine mogao donijeti zakon, pronaći rješenja i uraditi digitalizacija. Treba urediti i odnose između prvog i novog stuba. To je po meni, izvodljivo”, zaključuje Trivić.
Takav koncept nije nepoznat u regionu, s obzirom na to da Hrvatska i Sjeverna Makedonija već godinama imaju obavezni drugi stub penzijskog osiguranja zasnovan na individualnoj kapitalizovanoj štednji.
Kako sistem funkcioniše u Hrvatskoj
Sistem u Hrvatskoj uveden je još 2002. godine i funkcioniše tako što se od ukupnih 20 odsto izdvajanja za doprinose, 15 odsto usmjerava u prvi stub međugeneracijske solidarnosti, dok pet odsto ide na lični račun radnika u obaveznim penzijskim fondovima. Za razliku od hrvatskog modela gdje se redistribuiraju postojeći doprinosi, prijedlog poslodavaca u Republici Srpskoj otvara mogućnost da poslodavci uplaćuju potpuno nova, dodatna sredstva iznad redovne plate.
Najveća prednost drugog stuba u Hrvatskoj je stvaranje kapitala i lične imovine radnika. Podaci pokazuju da neto imovina hrvatskih fondova iznosi oko 27 milijardi evra, a novac se kontinuirano investira na tržištu kapitala ostvarujući prinose koji dugoročno uvećavaju penzijsku uštedu. Sa druge strane, najveća mana i rizik ovog modela pokazali su se kada su prvi osiguranici počeli odlaziti u penziju.
Hrvatska morala mijenjati zakon
Zbog kratkog perioda uplate i relativno niskih plata, kombinovane penzije su u početku bile manje povoljne od onih iz prvog stuba. Tako je Hrvatska 2019. godine morala izmijeniti zakon i omogućiti radnicima da pri odlasku u penziju biraju povoljniju opciju, zbog čega se čak tri četvrtine novih penzionera vraća u prvi stub.
Iskustvo iz komšiluka pokazuje da kapitalizovana štednja ne može preko noći riješiti problem niskih plata i brzog odlaska u penziju, ali može stvoriti jak investicioni fond. Da li bi ovakav model mogao u potpunosti da zaživi u Republici Srpskoj zavisiće od toga da li će poslodavci dobiti adekvatne poreske olakšice od države, ali i od spremnosti sistema da digitalizuje podatke i garantuje sigurnost novca koji bi radnici u svakom trenutku mogli da prate.
