Iako je još prije tri godine zakoračila u novi vijek života, baki Danici Trivić (103) iz Banjaluke godine kao da su samo broj jer i dalje sama rado kuva, pravi kolače, održava kuću, čita knjige i pije samo jednu tabletu. Kako kaže – za srce, “da ne da tlaku”.
Njen vedri duh i osmijeh s kojim nas je dočekala u toplini svog doma daju joj snagu za svaki novi dan, a kako kaže, najvažnije joj je da su joj svi oko nje zdravi.
Sama kuva i održava kuću
“Najvažnije je što su mi djeca i familija dobro i zdravo. To mi je najveće zadovoljstvo. To me i drži. Do sada još mogu da sve održavam, skuvam… Djeca uvijek donesu, pitaju treba li šta. Meni je žao i njih. Koliko god mogu i ja uradim da njima malo smanjim. Pored njihovih obaveza, oni uvijek nađu obaveza za mene”, priča nam baka Danica.
I u 103. godini života baka je vrijedna pa su joj dani ispunjeni poslom i obavezama u kući i oko nje. Iako ističe da ljudi trebaju raditi, baka savjetuje da ne valja pretjerivati ni u čemu, pa ni u poslu.
“Mora i organizam da se odmori”, kaže ona za “Nezavisne novine“.
Pije samo tabletu za srce
Njen organizam je i dalje jak i zdrav, a baka Danica ne krije da skoro i ne zna šta je tableta.
“Pijem jedino jednu tabletu za srce, malo da ne da tlaku. Dosad je bilo dobro. Zdravlje služi, jedino štap moram imati kad idem vani, a po kući mogu nekako, skuvam, održavam koliko mogu”, priča ona i dodaje da je donedavno imala i baštu, ali joj godine to više ne dozvoljavaju.
Sjećanje na prošla vremena
Rado se prisjeća baka Danica i prošlih vremena, iako je, kako kaže, život prije bio teži.
“Nije bilo lako, sve je bilo teže, ali je čovjek bio zadovoljniji. Radio si, nisi mislio na ono što nije dobro. Ljudi su se obilazili i bili zadovoljniji”, ističe ona.
Poredeći nekadašnje vrijeme i danas, Danica ističe da se sve promijenilo.
“Uh, puno! Puno se promijenilo. Koliko god savremena tehnika pomaže – možda više i odmaže. U ovaj telefon gledaju svi. Ide u školu i hoće sve da je gotovo, da ne misli mozgom”, komentariše današnje generacije baka Danica.
Iako je u školu išla još u prvoj polovini prošlog vijeka, ona se sjeća da je školu voljela.
“Starija sestra mi je krenula, rekoh – idem i ja. I odu (roditelji) kod učitelja i pitaju i kaže: ‘Dobro, neka ide uz nju pa će se nekako naučiti’. I tako je i bilo. Imala sam volju. Onda pitam sestru da mi pokaže, ona neće. Meni bude krivo”, prisjeća se Danica.
Nisu je primili u školu jer je sa sela
Htjela je baka Danica nastaviti sa školovanjem i dalje, pa je nakon osnovne otišla u Gradišku na prijemni ispit, međutim nije bila primljena.
“Htjela sam ići dalje u školu, ali tada, kažu, nisu primali djecu sa sela. Tata mi je imao trgovinu i onda sam s njim radila. Išla sam u Gradišku na prijemni ispit sa dvije drugarice. Mi smo polagale ispit, šta god su nas pitali – znale smo sve. Međutim, zadaju nam zadatak da izradimo što nismo ni u osnovnoj učili. I mi tri dana bili i izađoše da kažu kako smo prošli… Kažu: ‘Niste zadovoljile, niste prošli’. Mi tužne, plačemo. Dođe naša učiteljica i reče: ‘
Nemojte se sekirati. Meni su otvoreno rekli da ne možemo mi primiti djecu sa sela, šta će naša gradska?'”, kaže ona.
Svaki dan pije kafu s komšinicom
Zajedno sa bakom bili su i njeni sinovi Ranko, Tvrtko i Rade, dok okupljanju nije mogla prisustvovati sestra Nada.
Sin Rade iskazao je zahvalnost Gradskom udruženju penzionera Banjaluka što su posjetili njihovu majku.
“Mi dođemo, obiđemo. Meni je žao što nema sestre. Ima i jedna komšinica, ime joj je Nada. One svako jutro piju kafu zajedno, pa se nekada pobrkaju, jutros su kod jedne, sutra kod druge, pa se one dogovaraju kod koga je red da se sljedeći put pije. Baku svi poštuju u komšiluku. Ko god prođe kad je vidi u dvorištu pita: ‘Kako je, treba li otići u prodavnicu?” i svima smo zahvalni na toj pažnji, komšiluku, prijateljima, poznanicima”, kaže Rade.
Zoran Ćetković iz Gradskog udruženja penzionera Banjaluka istakao je da su došli posjetiti baku Danicu kako bi vidjeli kako provodi dane.
“Tu smo da joj poželimo da dane provede u sreći, zadovoljstvu i zdravlju. U Banjaluci nemamo puno ovakvih slučajeva, a mi sve činimo da obiđemo sve naše penzionere koji imaju više od 100 godina”, rekao je Ćetković.
Pročitajte još na ovu temu:
BiH ima 54 penzionera koji su proslavili svoj stoti rođendan
