U posljednjih nekoliko godina građani BiH suočavaju se s kontinuiranim rastom cijena hrane, iako je na svjetskom tržištu došlo do stabilizacije, pa čak i pada cijena pojedinih prehrambenih sirovina.
Ova razlika između globalnih trendova i domaće stvarnosti otvara pitanje zašto pad cijena u svijetu ne osjetimo u svakodnevnoj kupovini. Jedan od ključnih razloga je izražena uvozna zavisnost BiH.
Uvozna hrana
Kako ističe Admir Kapo, predsjednik Udruženja „Kupujmo i koristimo domaće“, iako je BiH bogata prirodnim resursima i obradivim zemljištem, uvozi gotovo sve – od osnovnih prehrambenih proizvoda do vode. Zbog toga je domaće tržište izuzetno osjetljivo na uvozne cijene i odluke stranih proizvođača.
“Kada zavisite od uvoza, nemate moć diktiranja cijena. Pad cijena na svjetskom tržištu ne znači automatski i pad cijena u maloprodaji”, kaže Kapo, a prenosi Avaz.
Ekonomski analitičar Faruk Hadžić pojašnjava da u malim i uvozno zavisnim ekonomijama dolazi do asimetričnog prilagođavanja cijena.
“Trgovci se često pozivaju na ranije nabavne cijene, visoke troškove logistike, energenata i rada, dok slaba konkurencija i nedovoljan nadzor ne stvaraju pritisak da cijene idu naniže. Tako krajnji potrošač snosi najveći teret” navodi Hadžić.
Slabi podsticaji
Dodatni problem su rast domaćih troškova poslovanja, ali i nedostatak snažnih i stabilnih podsticaja domaćim proizvođačima.
“Takvi podsticaji ne omogućavaju dugoročno planiranje niti povećanje proizvodnje”, ističe Kapo.
Rast cijena hrane snažno pogađa životni standard građana, jer hrana zauzima veći udio u potrošnji domaćinstava nego u EU, što dovodi do pada kupovne moći i veće ekonomske nesigurnosti.
Dugoročno, ovi trendovi usporavaju ekonomski rast, povećavaju pritisak na socijalne budžete i produbljuju trgovinski deficit. Taj deficit prošle godine premašio je 13 milijardi KM, dok bez jačanja domaće proizvodnje cijene ostaju visoke, i uvozna hrana je neminovnost.
Građani koji, pored naše, primaju i penziju iz inostranstva, da bi imali zdravstvenu zaštitu u Srpskoj, moraju da uplaćuju doprinos za zdravstvo.
Ukratko:
Strani penzioneri moraju plaćati zdravstveno osgiranje
Fond PIO zdravstveno plaća za domaće
Doprinos za strane penzionere 10,2 posto, a domaće 1 posto
Oni, naime, ovo pravo ne mogu da ostvare preko „domaće“ penzije, nego svakog mjeseca moraju da uplaćuju 10,2% od iznosa penzije koju su zaradili vani.
Praktično, neko ko prima 1.500 KM, da bi mogao da se liječi u javnim zdravstvenim ustanovama Srpske, mjesečno treba da izdvoji oko 150 KM ili 1.800 KM godišnje.
U Fondu zdravstvenog osiguranja objašnjavaju da za penzionere koji primaju penziju Fonda PIO, doprinos za zdravstvo, koji iznosi 1%, uplaćuje ovaj fond.
“Penzionere koji primaju penzije samo iz inostranstva, na osiguranje prijavljuje zemlja u kojoj su ostvarili pravo na penziju. Ukoliko je riječ o zemljama sa kojima BiH ima potpisan Sporazum za njih uplaćuje doprinose. Ukoliko je riječ o zemljama sa kojima BiH nema potpisan Sporazum, inostrani penzioneri se prijavljuju” kažu u Fondu PIO, a prenosi Srpskainfo.
Obaveza društva je da štiti penzionere iz Srpske
Dodaju da je, za državljane Srpske koji imaju većinski staž osiguranja u inostranstvu, doprinosi za zdravstvo iznose 10,2% od penzije
“Inostrani penzioneri, treba redovno da uplaćuju doprinose kako bi imali prava na zdravstvenu zaštitu. Norma koja to predviđa sasvim je opravdana. Oni su tokom većeg dijela radnog vijeka već izdvajali za zdravstvo u toj zemlji. Nije ih moguće izjednačavati sa penzionerima koji su cijeli radni vijek proveli u Srpskoj. Oni su u punom iznosu plaćali doprinose ovdje. Sistemska obaveza društva je da štiti penzionere koji su radni vijek proveli u Srpskoj”, poručuju iz ovog fonda.
Mirko S. iz Banjaluke, koji prima stranu penziju u iznosu od 1.900 KM, kaže da ne uplaćuje zdravstveno osiguranje u Srpskoj.
“Praktično, mjesečno bih morao da dajem skoro 200 KM ili oko 2.300 KM godišnje. Penziju primam već 7 godina, što znači da bih, da sam uplaćivao zdravstveno, do sada dao više od 15.000 KM. Umjesto toga, kad imam neki zdravstveni problem, odem, lijepo, kod privatnika, pregledam se i platim. Na sreću, do sada nisam imao ozbiljnijih zdravstvenih smetnji, koje su zahtijevale duže liječenje”, kaže on.
I ove godine u budžetu Opštine centar obezbjeđena su sredstva za socijalno zbrinjavanje najugroženijih kategorija stanovništva.
Jedan od višegodišnjih projekata namijenjenih penzionerima sa najnižim primanjima te osobama starijim od 60 godina bez primanja jeste projekat “Hljeb i mlijeko”.
Za mjesec februar ove godine pravo na stalnu novčanu pomoć za kupovinu osnovnih životnih namirnica – hljeba i mlijeka ostvarilo je 414 korisnika socijalnih usluga. Među njima je 376 penzionera sa područja ove lokalne zajednice, te 38 lica u stanju socijalne potrebe koja su starija od 60 godina, a nisu ostvarila pravo na penziju.
Budžetom Opštine Centar za 2026. godinu povećani su iznosi novčane pomoći u okviru pomenutog projekta. Tako penzioneri sa najnižim primanjima sada mjesečno ostvaruju pravo na 100 KM. Do sada su ostvarivali 70 KM. Iznos pomoći za osobe bez stalnih primanja povećan je sa 100 KM na 150 KM.
Ovim povećanjem Opština Centar potvrđuje opredijeljenost prema jačanju podrške socijalno ugroženim kategorijama stanovništva.
Ovaj mjesec je Služba za finansije Opštine Centar na račune korisnika pomoći uplatila iznos od 42.400 KM.
Sredstva sa ovog budžetskog granta raspoređuje opštinski načelnik zaključkom. Prijedlog za pomoć dolazi iz Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu u skladu sa utvrđenim kriterijima na osnovu podnesenih zahtjeva.
Fond PIO Republike Srpske podsjeća osiguranike da je u postupcima ostvarivanja prava treba dostaviti dokumentaciju koja je propisana.
To znači da se dostavlja dokumentacija koja je jasno i izričito navedena u zahtjevu za ostvarivanje konkretnog prava.
Dostavljanje dokumentacije i ličnih podataka koji nisu traženi ne doprinosi unapređenju efikasnosti postupka i dodatno usložnjava isti.
Fond postupke vodi u skladu sa propisima koji uređuju zaštitu ličnih podataka, primjenjujući načela zakonitosti i minimizacije podataka odnosno obrađujući isključivo podatke koji su nužni za pravilno i potpuno odlučivanje.
Koristimo se prilikom da podsjetimo podnosioce zahtjeva koji svoje zahtjeve dostavljaju putem pošte da ne prilažu kopiju lične karte. Takođe ne treba brilagati bilo koji drugi identifikacioni dokument. Za obradu zahtjeva to nije potrebno.
“Svi lični podaci koji nisu neophodni za obradu zahtjeva moraju biti uništeni, te nepotrebno dostavljanje dokumentacije stvara dodatne administrativne troškove”, kažu u Fondu PIO.
S tim u vezi, Fond poziva podnosioce zahtjeva da pažljivo prate uputstva prilikom podnošenja zahtjeva. U slučaju nejasnoća treba, blagovremeno da se obrate nadležnim organizacionim jedinicama, kako bi se postupak ostvarivanja prava sproveo efikasno, zakonito i uz punu zaštitu ličnih podataka.
U Trnovu je svečano otvoren Klub penzionera, čime su penzioneri ove opštine dobili svoj kutak za druženje i upražnjavanje slobodnog vremena kroz različite društvene igre.
Iz opštine Trnovo saopšteno je da je otvaranje Kluba rezultat vlastitih ulaganja penzionera, ali i nesebične podrške ljudi dobre volje.
Podršku su pružili načelnik opštine Trnovo Miroslav Bjelica i gradonačelnik Istočnog Sarajeva LJubiša Ćosić. Takođe, pomoć je stigla i od Udruženja penzionera Republike Srpske. Osim njih podršku su dali i Trgovačko preduzeće “Pauer” i Šumsko gazdinstvo “Treskavica” iz Trnova. Podršku su dali i Udruženje građana “Starimo zdravo”, kao i mnogi durgi koji su prepznali značaj ove inicijative.
Predstavnici Saveza ratnih vojnih invalida FBiH razgovarali su danas s federalnim ministrom za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Nedžadom Lokmićem o implementaciji boračkih zakona.
Fokus je bio na Zakonu o osnovnim pravima boraca i članova njihovih porodca. Razgovarano je i o izmjenama zakona o povoljnijem penzionisanju boraca i članova njihovih porodica.
Zakoni biod 1. januara trebali donijeti značajne finansijske i statusne benefite boračkoj populaciji.
Povoljnije penzionisanje
Predsjednik Saveza RVI FBiH Kerim Trakić izjavio je da su donesene izmjene zakona omogućile povoljnije penzionisanje ratnim vojnim invalidima. To se odnosi na sve bez obzira na radnu sposobnost.
“Ovim zakonima svi ratni vojni invalidi, bez obzira na to da li su sposobni, nesposobni ili ograničeno sposobni za rad, ostvaruju pravo na povoljnije penzionisanje. Pozivam sve ratne vojne invalide koji ispunjavaju uslove da se obrate fondu, gdje će dobiti instrukcije”, kazao je Trakić, a prenosi Vlada FBiH.
Višegodišnji zastoj
Trakić je izrazio zadovoljstvo dosadašnjom saradnjom Saveza RVI i Federalnog ministarstva za pitanja boraca, naglasivši da su nakon višegodišnjeg zastoja napravljeni konkretni pomaci.
“U saradnji s resornim ministarstvom odrađen je veliki dio posla. Napokon smo uspjeli ‘odmrznuti’ ove zakone”, naveo je Trakić.
Usklađivanje invalidnina
Govoreći o usklađivanju invalidnina, pojasnio je da će povećanja biti usklađena s obračunom penzija.
“Penzioneri su retroaktivno ostvarili povećanja od januara, a ratni vojni invalidi će uvećane invalidnine dobiti kroz martovsku invalidninu koja se isplaćuje u aprilu. Najveće benefite imat će ratni vojni invalidi, porodice šehida i demobilisani borci, kroz usklađivanje ličnih i porodičnih invalidnina”, rekao je Trakić, dodajući da je ove godine povećan i budžet resornog ministarstva.
Federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Nedžad Lokmić podsjetio je da su izmjene zakona nastavak reformi započetih 2024. godine, kada je ukinuta takozvana “švicarska formula”.
“Omogućili smo da se sva usklađivanja vrše na isti način kao i po Zakonu o PIO/MIO. Da to nismo uradili, ova povećanja se ne bi odnosila na boračku populaciju i svaka izmjena bi zahtijevala posebne odluke Vlade”, rekao je Lokmić.
Minimalna penzija 666 KM
Naglasio je da izmjene garantiraju da penzije dobitnika ratnih priznanja i ratnih vojnih invalida neće biti niže od minimalne penzije isplaćene u decembru 2024. godine.
“Minimalna penzija koju će pripadnici boračke populacije od 1. januara dobijati iznosi 666,40 KM. Ako neko po rješenju ima manju penziju, razliku isplaćuje Vlada Federacije BiH”, pojasnio je ministar.
Lokmić je istaknuo i ukidanje rokova iz 2013. godine, koji su ranije ograničavali pravo na povoljnije penzionisanje.
“Danas svaki ratni vojni invalid sa 57 godina starosti, odnosno ispod 65 godina, uz priznati ratni staž, ima pravo podnijeti zahtjev za odlazak u penziju. Poseban benefit je i mogućnost da penzioneri mogu istovremeno primati penziju i raditi, bez bojazni da će izgubiti svoja prava”, kazao je.
Usvojena tri zakona
Zakonom o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica propisano je da dobitnik ratnog priznanja i odlikovanja stiče pravo na starosnu penziju sa navršenih 35 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života, odnosno pravo na starosnu penziju kada navrši 55 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža. Najniži iznos penzije ne može biti manji od najniže penzije isplaćene u decembru 2024. godine u FBiH.
Najniža penzija za korisnike koji ostvaruju pravo po navedenom propisu, počev od 01.01.2026. godine iznosi 666,40 KM.
Zakon o izmjenama Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata
Ovim zakonom je propisano da pripadnici Oružanih snaga kojima je priznato učestvovanje u ratu u trajanju od najmanje tri godine i koji nisu dezertirali, stiču pravo na starosnu penziju u iznosu najniže penzije isplaćene u decembru 2024. godine u FBiH.
Ovo pravo stiču prije navršenih 65 godina života, pod uvjetom da imaju najmanje 20 godina penzijskog staža.
Starosna penzija
Starosna penzija iz ove tačke ostvaruje se tako da se od 65 godina života oduzima period koji je osobi priznat u učestvovanju u ratu u jednostrukom trajanju.
Ukoliko korisnik iz ove tačke ima 20 godina penzijskog staža bez posebnog ratnog staža u dvostrukom trajanju, starosna penzija ostvaruje se tako da se od 65 godina života oduzima period koji je osobi priznat u učestvovanju ratu u dvostrukom trajanju, pri čemu se poseban ratni staž priznaje u jednostrukom trajanju.
Dakle, novina koju donose Izmjene Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca jeste da RVI, sa procentom invalidnosti 60 posto ili više, kojima je vojni invaliditet utvrđen isključivo na osnovu ranjavanja, mogu ostvariti pravo na prijevremenu povoljniju starosnu penziju počev od 01.01.2026. godine, u iznosu najniže penzije isplaćene u decembru 2024. godine.
Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
Zakonom je izmijenjeno da ratni vojni invalidi stiču pravo na starosnu penziju sa navršenih 35 godina penzijskog staža. Bez obzira na godine života, odnosno pravo na starosnu penziju kad navrše 55 godina života i najmanje 15 godina penzijskog staža. Iznos penzije koji će primati biće iznos najniže penzije isplaćene u decembru 2024. godine.
Dakle, RVI kojima je u smislu Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica utvrđen status RVI (najmanje 20 posto) imaju pravo na starosnu penziju ukoliko ispunjavaju uslove u pogledu penzijskog staža, odnosno godina života i penzijskog staža, i to pravo ostvaruju u iznosu najniže penzije.
Lica koja su dio radnog vijeka provela u BiH, a dio u Australiji moći će objediniti staž da bi stekla uslove za penzionisanje.
Svaka zemlja isplaćivaće svoj dio penzije koji odgovara periodu osiguranja.
To je omogućeno nakon što su završeni pregovori o ugovoru o socijalnom osigranju između BiH i Australije. Uskoro će biti potpisan i administrativni sporazum za njegovogo sprovođenje. Time je riješeno ključno egzistencijalno pitanje za veliki broj lica koja su dio radnog vijeka provela u BiH i Australiji.
Šta donosi novi ugovor o socijalnom osiguranju?
Dubravka Bošnjak, ministar civilnih poslova BiH u Savjetu ministara rekla je da ovo prvi ugovor o socijalnom osiguranju koji BiH zaključuje s nekom prekookeanskom zemljom.
“Njegovim potpisivanjem stvara se pravedniji sistem za sve koji su radili i doprinosili u različitim državama. Ovim ugovorom se priznaje cjelokupan radni i životni put ljudi. Bez obzira na to da li su godine provodili u Sarajevu, Banjaluci, Sidneju ili Melburnu”, rekla je Bošnjakova.
Ona je pojasnila da će svaka zemlja, u skladu sa svojim propisima, isplaćivati dio penzije. Taj dio će odgovarati periodima osiguranja ili prebivanja ostvarenim u tom sistemu socijalnog osiguranja.
Ugovorom će biti omogućeno da se penzije ostvarene u jednoj zemlji nesmetano isplaćuju korisnicima koji imaju prebivalište u drugoj.
Ugovor se primjenjuje na sva lica koja su bila ili su obuhvaćena penzijskim osiguranjima u BiH i australijskim sistemom socijalne sigurnosti, bez obzira na državljanstvo.
Iz penzije u radionicu. Penzionisani sveštenik Aleksa Kuđeljić poslije 40 godina svešteničke službe penzionerski mir pronašao je u svojoj radionici uz porodičnu kuću u Derventi.
Tu izrađuje unikatne predmete od drveta, pa mnogi komadi nastali sa posebnom pažnjom, ljubavlju i višegodišnjim iskustvom već krase mnoge crkve, manastire, vladičanske dvore i porodične domove.
Iza Kuđeljića je sadržajna sveštenička služba, ali i brojna životna iskušenja, pa mu je mir koji ima sada u Derventi, posebno okrepljujući.
“Moj otac se u Derventu doselio 1938. godine, a poslije izbijanju rata izbjegao je u Rapćane, gdje sam i rođen. U Derventi sam završio osnovnu školu.Gimnaziju napustio nakon dvije i po godine, kako bi školovanje nastavio na bogosloviji u Sremskim Karlovcima. U Hrvatskoj sam služio i vojnu službu”, ispričao je prota, prenosi “Derventski list“.
Dio svog svešteničkog puta koji je nastavio u Bosanskoj Krajini, potom u Slavoniji, pa u Beogradu…
Duga porodična tradicija
Dočekavši penziju, odlučio je da nastavio porodičnu tradiciju obrade drveta, koja se među Kuđeljićima s koljena na koljeno prenosi duže od 150 godina.
“Moj pradjed, djed i otac bili su vješti majstori. Pravili su bačve, kola, prozore, namještaj i druge predmete od drveta. Kao dijete učio sam od oca sjekao, tesao, ali i čistio radionicu. S godinama sve više me vodila želja da i samobrađujem drvo”, rekao je Kuđeljić.
Osim drveta, vješt je i u obradi kamena, ali i drugim građevinskim poslovima.
“Izrađivao sam vladici u Vršcu mnogo toga. Kada su dolazili sveštenici i drugi gosti u posjetu interesovalo ih je ko to izrađuje. Zatim su krenule narudžbe, a dešavalo se da ne mogu sve da postignem. I mitropolitu Fotiju sam napravio nekoliko predmeta”, rekao je Kuđeljić
On je po odobrenju mitropolita postavljen za sveštenoslužitelja manastira Presvete Trojice u Podnovlju.
Rast cijena ne posustaje. Očekivana inflacija za ovu godinu iznosi 3,2 posto, uz najave postupne stabilizacije u godinama koje slijede.
No, do tada se građani suočavaju s rastom cijena osnovnih životnih namirnica, energenata, lijekova, električne energije, vode i grijanja.
Svaka kupovina postaje izazov, a precizno planiranje budžeta neophodnost.
Inflacija od početka godine jasno pokazuje da živjeti s prosječnim primanjima u BiH znači stalno balansirati između prihoda i osnovnih potreba.
“Djecu imam i oni mi pomažu. Volio bih izlaziti, hodati i obilaziti, ali sve je to isključeno. Volio bih normalno otići i u banje, na more, ali šta ću”; “Moram jesti, ali najgori su lijekovi, lijekovi su najskuplji. Lijekove dok platim, dok platim obaveze, šta meni ostane? Ništa. Jedino što imam djecu, pa mi je to spas”, samo su neki od komentara penzionera.
Da je situacija alarmantna potvrđuju i oni koji zastupaju najstariju populaciju.
Rast cijena, penzionerima najteže
Mustafa Trakić, predsjednik saveza penzionera ZDK kaže da penzioneri ne mogu uticati na inflaciju i rast cijena.
“Možemo apelovati na one koji to mogu kako bi penzioneri lakše živjeli i kako bi se poboljšao standar”, rekao je Trakić, a prenosi N1.
Teret poskupljenja ne osjete samo oni s najnižim primanjima. Porodice koje finansiraju školovanje djece, pogotovo kada su djeca u drugim gradovima, trpe najveći pritisak.
A dok građani krpe kraj s krajem, ekonomisti rješenje vide u strožijoj disciplini na tržištu.
Igor Gavran, ekonomista kaže da bi se stanje poboljšalo da mjere kontrole cijena moraju biti ozbiljne.
“Ne kontrole cijena u nekom neracionalnom smislu koji bi doveo do nestašica, već jednostavno da se uđe u strukturu troškova, da se spriječi prekomjerno bogaćenje, da se spriječi ekstra profit.”
Prognoze institucija najavljuju nešto mirniji period. Ipak, brojke su i dalje daleko od onoga što bi građanima donijelo olakšanje.
Centralna banka BiH nedavno je izašla sa procjenom da se očekuje inflacija od 3,2 posto. To predstavlja povećanje od 0,1 posto. Istovremeno očekuje se postepena stabilizacija inflacijskih kretanja u2027. godini, s očekivanom inflacijom od 2,8 posto.
Mnogi analitičari procjenjuju da će realna inflacija ove godine dostići i 10%. Bez reakcije nadležnih, sloboda tržišta donosi nova poskupljenja, a građanima ostaje svakodnevna borba za preživljavanje od prvog do prvog.
Domovi za stare već odavno su puni. Nedostatak kapaciteta i rast cijena smještaja dodatno otežavaju pristup institucionalnoj njezi.
Cijene boravka, zavise o domu i stepenu potrebne njege. Kreću se od oko 900 konvertibilnih maraka u javnim do čak 2.800 maraka u pojedinim privatnim ustanovama. Time pravo na dostojanstvenu starost za mnoge postaje teško dostupno.
Potražnja premašuje kapacitete u Mostaru
Adelisa delić, socijalna radnica Doma za starije u Mostaru kaže da potražnja premašuje kapacitete. Potražnja je za oko 25 do 30 posto veća od kapaciteta.
“Izražen trend starenja stanovništva, sve veći broj osoba s teškim hroničnim oboljenjima, ali i intenzivno iseljavanje radno sposobnog stanovništva, doprinose da mnoge starije osobe ostaju bez porodične njege u vlastitom domu”, istaknula je u izjavi za Fenu Delić.
Posebno naglašava nedostatak kapaciteta na odjelima pojačane njege. Tu je i potreba korisnika najveća.
Kao jedan od ključnih izazova u radu ustanove navodi i inflaciju i visoke cijene energenata. Sve to direktno utječe na troškove poslovanja.
Cijene smještaja, važe od 1. augusta prošle godine, iznose 900 KM za pokretne korisnike u višekrevetnoj sobi, 1.000 KM za pokretne korisnike u jednokrevetnoj sobi. Cijena smještaja za nepokretne korisnike iznosi 1.100 KM. Cijene su utvrđene odlukom Gradskog vijeća Mostara
Dom trenutno zbrinjava oko 70 korisnika na lokaciji Tekija. Približno isti broj se nalazi i u organizacijskoj jedinici u Ulici Franje Miličevića. Finansiranje se većim dijelom ostvaruje kroz uplate korisnika. Grad Mostar učestvuje sa manjim dijelom, iako je osnivač ustanove.
Domovi za stare i proširenje smještaja
U Hercegovini je izražen manjak kapaciteta i u privatnim ustanovama. Dom za stare i nemoćne osobe “Sveta obitelj”, zajedno s podružnicama Betanija u Čapljini i Emaus u Potocima kod Mostara, brine za oko 140 korisnika.
Zbog velike potražnje, pokrenute su aktivnosti adaptacije i rekonstrukcije objekta, čime će se kapacitet povećati s 35 na dodatnih 70 korisnika.
“Trenutna cijena smještaja u ovom domu za nepokretne korisnike iznosi 1.500 KM, nakon povećanja s ranijih 1.330 KM zbog rasta troškova poslovanja”, naglašava Iva Rozić, sekretarka Biskupijske karitativne organizacije.
Ana Pavlović, magistra socijalnog rada i voditeljica podružnice Emaus, ističe da je i kod njih lista čekanja duga.
“Imamo poprilično dugu listu čekanja i, nažalost, ne možemo odgovoriti na sve zahtjeve”, kazala je Pavlović.
Podružnica Emaus raspolaže s 21 ležajem i namijenjena je pokretnim korisnicima prve i druge kategorije.
“Korisnici su svjesni, pokretni i vrlo rado učestvuju u terapijama”, istaknula je.
Cijene u ovoj ustanovi iznose 1.600 KM za dvokrevetne i 1.700 KM za jednokrevetne sobe.
Važnost lokalne zajednice i međugeneracijske solidarnosti
U domovima se poseban naglasak stavlja na saradnju s lokalnom zajednicom, školama i fakultetima. Cilje je jačanje međugeneracijske solidarnosti i smanjenje osjećaja usamljenosti kod starijih osoba.
“Naši korisnici se najviše raduju posjetama, druženjima i zajedničkim aktivnostima”, poručila je Pavlović.
Visoke cijene domova za stare i u drugim dijelovima FBiH
Slična situacija bilježi se i u Srednjoj Bosni i Kantonu Sarajevo, gdje su kapaciteti popunjeni, a cijene se, ovisno o zdravstvenom stanju korisnika i nivou njege, kreću od 1.300 do 2.800 KM mjesečno.
U privatnoj ustanovi “Naš dom” u Travniku cijene se kreću od 1.320 do 1.800 KM, dok palijativna njega iznosi 2.000 KM mjesečno. U domu “Brnjaci” u Kiseljaku cijene dostižu i 2.800 KM, uz česte liste čekanja zbog ograničenog broja mjesta.
