Profesor fizičkog vaspitanja i predsjednik Kulturno-umjetničkog društva “Šamac” Mladen Radović počeo je pred penzionerske dane da se aktivno bavi izradom predmeta od drveta, prvo u kući, a danas u maloj radionici, gdje je izradio više od hiljadu raznih prizvoda.
Radović pravi unikatne ženske torbice, drvene minđuše, ali i program za svadbe od kutija za koverte, tabli, spiskova do numeracija za stolove, ali i više od 30 različitih vrsta i veličina kutija…
Sve počelo 2003. godine
Radović je rekao da je sve počelo 2003. godine kada je odlazio u manastir Sočanica na Kosovo i Metohiju, gdje je upoznao igumana manastira anhimandrita Damjana, porijeklom iz okoline Teslića.
“Od njega je potekla ideja da počnem da se bavim drvetom. Prvo sam počeo da radim krstove u flaši, a zatim i mnogo čega drugog. Ovaj posao zahtjeva mirnoću i koncentraciju”, istakao je Radović.
On je dodao da mu je iguman Damjan tada rekao da će biti dana kada neće moći da radi i da tad sve ostavi pa nastavi drugi dan.
“Tako je i bilo, pogotovo kad sam pravio krstove u flaši”, rekao je Radović.
Od 2022. godine Radović je aktivnije počeo da se bavi radom sa punim drvetom, od koga je pravio razne stalke, nosače za vino, poslužavnike…
“Tad sam počeo da se interesujem za cnc lasere i vremenom sam nabavio sve što mi treba za ovakvu vrstu posla. Plan mi je da do kraja godine kompletiram radionicu koju sam napravio u garaži. Za manje od godinu dana idem u penziju i imaću šta da radim”, ispričao je Radović.
Izradio mnogo zahtijevnih predmeta
Radović je naveo da je izradio mnogo zahtjevnih predmeta, među kojima je mali kazan za rakiju.
“To je jedan od unikatnih proizvoda koji je funkcionalan u svakom smislu, a ima oko 163 dijela koja se prvo moraju isjeći. Laseri ih sijeku oko šest sati i onda se kreće se sa sklapanjem. Među najzahtjevnijim je sklapanje brodova, koji na sebi imaju nekoliko nivoa”, kaže Radović.
Prema njegovim riječima, svi proizvodi su na svoj način iteresantni i zahtjevni.
Radović napominje da još uvjek ne radi mnogo na promociji, jer čeka da se penzioniše i u potpunosti posveti zanatu.
“U radionici provodim minimalno tri sata. Ponekad ostanem i mnogo duže. Najviše vremena oduzima priprema u kojoj se izrađuju softveri koje laser poslije izrezuje”, naveo je Radović.
Radović kaže da mu nije bilo lako savladati tajne novog zanata. Cijeli život bavio se svojm strukom daleko od softvera, računara i programa.
On napominje da je posao zahtjevan i težak, ali da je ljubav prema onome što radi dala smisao i snagu.
“Mnogo mi znače i mušterije, koji dođu i gledaju, pa se dive i čude kako sam naučio da radim nešto tako”, rekao je Radović i dodao da će još više raditi kad postane penzioner.
