Kategorija: Društvo

Gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković održao je sastanak sa savjetnikom ministra rada i socijalne politike FBiH Tarikom Smailbegovićem, predstavnikom Populacijskog fonda UNFPA Željkom Blagojevićem i savjetnicom iz područja osnivanja centra za zdravo starenje Sejdefom Bašić u cilju uspostavljanja suradnje i osnivanja Centra za zdravo starenje u Stocu.

Kao sljedeći korak dogovorena je analiza stanja na terenu, potrebnih ljudskih resursa kao i potencijalnih izvora financiranja, a u svemu tome Grad će imati podršku Ministarstva rada i socijalne politike FBiH i Populacijskog fonda UNFPA.

Nakon sastanka kod gradonačelnika organizovana je posjeta Domu zdravlja Stolac i Domu za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba.

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (Fond PIO RS) je u prethodnoj godini izvršio 6.168 ocjena radne sposobnosti u postupku zahtjeva za ostvarivanje prava na invalidsku penziju što je za 1.022 ili 19.85 odsto više nego 2022. godine.

Iz Fonda navode da se na domaće osiguranje odnosilo 4.731 ili 76.70 odsto zahtjeva, dok je sa ino nosiocima osiguranja usaglašavano 1.437 ili 23.30 odsto zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti.

– Zapaža se da je gubitak radne sposobnosi kao posljedica povrede na radu u 2023. godini nastao u 147 slučaja što je za 29 slučaja ili 24.58 odsto više nego u prethodnoj godini. Nasuprot utvrđenom gubitku radne sposobnosti u 2023. godini kod 1.694 (27.46 odsto) slučaja, organi vještačenja Fonda PIO su, u odgovarajućem postupku, kod 4.474 ili 72.54 odsto slučaja utvrdili da invalidnost u smislu gubitka radne spodobnosti ne postoji, da liječenje nije završeno, da postoji smanjena radna sposobnost, da ispitivanje i liječenje nije završeno i drugo – ističe se u saopštenju Fonda PIO RS.

Dodaju da je znatno povećanje broja zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti proizašlo iz novih propisa u oblasti zdravstvenog osiguranja, kojima su osiguranici obavezani da prije isteka roka od šest mjeseci privremene nesposobnosti za rad, od strane ljekara porodične medicine, budu upućeni na ocjenu radne sposobnosti.

Od ukupnog 282.671 penzionera, zaključno sa 31.12.2023. godine, 227.450 korisnika je sa prebivalištem u Republici Srpskoj, a van Republike je 55.221 penzionera, naveli su iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS.

Prema njihovim podacima, a koje su dostavili Penzionerskom centru, najveći broj penzionera je u Srbiji, njih 21.027.

“Poslije Srbije, slijedi Hrvatska da 13.805 penzioneram a zatim i Federacija BiH sa 12.305 penzionera”, rekli su nam u Fondu PIO.

Pored nabrojanih zemalja, penziju iz Srpske prima i 1.963 penzionera u Austriji,  1.675 u Crnoj Gori,  Njemačkoj 1.352, te Sloveniji 1.010.

Sa brojom ispod hiljadu su i Švedska sa 510 penzionera, Australija 455, Holandija 220, Makedonija 183, SAD 182 i Švajcarska koja ima 107 penzionera koji penziju primaju iz Republike Srpske.

Prema riječima Nikole Banovića, predsjednik UO Udruženja penzionera/umirovljenika Grada Tuzla, zadovoljni su 2023. godinom kada je u pitanju rad Udruženja.

“Povećan je broj članova a nije izostala ni podrška nadležnih. U 2023 godina smanjena je smrtnost članova udruženja, a povećan je broj novih članova”, istakao je Banović.

Dodaje da su u 2023 godini od Vlade TK penzioneri dobili donaciju od 4550 KM, da se podijeli za 91 penzionera.

Podrška Udruženju nije izostala ni od Grada Tuzla koji je obezbijedio donaciju od 24.000 KM.

“Na sastanku sa gradonačelnikom Zijadom Lugavićem prošle godine, dogovoreno je da ta podrška u 2024. godini iz Budžeta Grada Tuzle bude u iznosu od 30.000 KM za rad Udruženja, zbog čega su iz Udruženja veoma zahvalni”, kazao je Banović.

Najveći izazovi za penzionere još uvijek su visoke cijene osnovnih životnih namirnica, zbog čega penzioneri uz visinu penzija kakva jeste u BiH, i dalje teško žive, istakao je Banović.

U današnjoj emisiji “Povjerljivo sa dr Đorđevićem” donosimo vam objašnjenje šta se to događa sa našim tijelom tokom starenja.

Doktor Veljko Đorđević objašnjava da kako starimo tako postajemo sporiji, neki i gojazniji, a naravno biologija čini svoje.

“Kako smo prestali vježbati mozak, još češće prestajemo vježbati tijelo”, ističe dr Đorđević, te dodaje da tako dolazi do gubitka mišićne mase i tijelo se sporije kreće.

Da se to ne bi događolo, te da bi obnovili mišićnu masu i pomogli organizmu da prebrodi te krizne godine, u sljedećem periodu ekipa portala “Penzionerski centar” će vam omogućiti da pored vaših malih ekrana otkrijete koje su to vježba pogodne za vaše godine.

Kompletnu epizodu emisije “Povjerljivo sa dr Đorđevićem” možete pogledati u video prilogu:

Građani Bosne i Hercegovine plaćaju najviše cijene lijekova u regiji. Ništa novo, i na to smo navikli. Ali dodatni problem je što se pravila razlikuju od kantona do kantona. Pa se jedan lijek u jednom kantonu može dobiti na recept, ali će u drugom pacijent isti lijek morati platiti. Priča vodi u Unsko-sanski kanton – o odgovornosti, pacijentima i novcu koji nemaju.

Građani Unsko-sanskog kantona na mjesečnom nivou moraju izdvojiti mnogo više novca za lijekove koji su u drugim kantonima besplatni. Najteže to pada onima s najnižim primanjima. Kažu, lijekova je mnogo, ali ako žele preživjeti – izbora nemaju:

„U penziji sam, za lijekove ode dosta novca. Pet-šest stotina maraka. Za lijekove koje ja trošim.“

„Koristim lijekove i trakice za šećer, tlak, masnoću, i još nekakvih usput, izdvojim 70 KM i više.“

„Penzioner sam, na lijekova dosta trošim, imam visok tlak, šećer.“

Izbora nemaju ni u bolničkoj apoteci. Mnoge lijekove nabavljaju, iako im se sredstva ne refundiraju. Kažu, na njihovu štetu, ali pacijentu moraju pomoći.

“Trudimo se i na teret naše ustanove da pacijentima omogućimo sve lijekove koji su dostupni. To nam stvara problem, ali pacijent ni u kojem slučaju s te strane nije ugrožen. Trudimo se da obezbijedimo lijek i pored toga što nam on nije priznat od Zavoda”, ističe Edhem Midžić, načelnik bolničke apoteke.

To što određeni kantoni imaju protekcije – diriguje novac. Federalna bolnička lista lijekova je polazna, sve nadopune ovise o sredstvima kojima raspolažu kantoni. U ovom slučaju to – nije dovoljno.

“Bolnička federalna lista pokriva 65% lijekova koji su neophodni za funkcionisanje jedne zdravstvene ustanove sekundarnog i tercijarnog tipa, a što nije dostatno jer se na osnovu toga dogovaraju sredstva sa zavodima”, dodaje Midžić.

Iz Ministarstva zdravstva i socijalne politike USK-a ističu da su besplatni lijekovi oni sa liste A.

“Kad je u pitanju lista A lijekova, podrazumijeva se da se lijekovi u 100% iznosu finansiraju sredstvima Zavoda zdravstvenog osiguranja kantona, a bez učešća osiguranika, kad je u pitanju lista B, ona se finansira sredstvima Zavoda u procentualnom iznosu u skladu s financijskim mogućnostima Zavoda”, objašnjava Zemina Kadirić, ministrica zdravstva i socijalne politike USK-a (SDA).

O finansijskim mogućnostima zavisi i to koji će lijek preći s liste B na listu A – onu koja je besplatna. Slična situacija je i u Hercegovačko-neretvanskom te u Kantonu 10. Ko je odgovoran – ne zna se, a dok se loptica odgovornosti prebacuje s jednih na druge – ispaštaju pacijenti.

(Izvor: FTV)

Usamljenost, nasilje i siromaštvo tri su najveća problema starih ljudi, ubijeđena je mr Nadežda Satarić koja se već decenijama bavi različitim aspektima života najstarijih osoba.

Upravo usamljenost, nasilje i siromaštvo su tri najveća tabua, nešto o čemu se ne priča i to su uglavnom teme za izbjegavanje.

Raspolaganje penzijom, imovinom, nekretninama, zaključivanje ugovora o doživotnom izdržavanju, usamljenost i samoća, odbačenost od najbližih i odlazak u dom, izloženost različitim vidovima nasilja, traženje pomoći u svakodnevnici je nekada vrlo monotono i tegobno.

Kako piše Magazin Politika, o tim stvarima stariji ljudi progovore tek u društvu vršnjaka ili tek kada su primorani nekom većom mukom ili administracijom, dok se među najbližima o tome ćuti.

“Najviše se kriju najteže činjenice, recimo da s penzijom ne mogu da sastave ni sedam dana. Obično govore kako taj iznos, eto, razvuku, pozajme se, kupuju na crtu, odriču se ovog ili onog, a niko neće da kaže da su dotakli dno života i da s tim iznosom ne mogu da žive pristojno”, priča Satarićeva.

Ona ukazuje i na to da veliki broj starijih ljudi zapravo ne raspolaže ni svojom penzijom, nemali ni svojom imovinom, odnosno nekretninama. Pri tome ima u vidu osobe starije od 75 godina. Među njima je znatan broj onih koji se odriču nasljedstva poslije smrti supružnika u korist mlađih potomaka, češće sinova.

“Nema tu naravno ničega lošeg, ako se stara osoba odrekla imovine u korist svojih mlađih bližnjih, ako će oni brižno i do kraja života zauzvrat pomagati tu osobu, pogotovo kada se nađe u nevolji, materijalne ili lične prorode. Loše je ako mladi preuzmu imovinu i finansije, a poslije za svoju stariju osobu nema ni mjesta u toj kući, nego mora mimo svoje volje da ode ili u dom ili da ostane bez novca toliko da ne može da kupi čak ni naočare kada se polome ili obuću”, navodi ona.

Satarićeva mnogo češće izdvaja ugroženost žena navodeći da one čine većinu među starijima u našem društvu, a drugo muškarci se ređe odriču svoje imovine, ali ipak, raduje to da su ugovori o doživotnom izdržavanju sve manje tabu tema.

“Pre dsetak godina možda je to bilo nešto o čemu se javno nije previše pričalo, ali sada se takvi ugovori više zaključuju, jer penzinoeri vjeruju da će od toga imati koristi, što nije uvijek tačno. Još nešto je veoma prisutno a to je da nemali broj starih osoba veliki dio svoje penzije ili imovine daje djeci i unucima, materijalno ih pomažu nekada i preko svak mjere i tu smanjuju mogućnost da sebi obezbjede ono što im je potrebno”, priča za Magazin Politika prof. dr Olga Popović Mladenović, specijalista fizikalne medicine.

Ona ističe da dok stariji ljudi žive udvoje, da su problemi manji, ali da je teško kada ostanu sami. Tada gube priajtelje iz svoje generacije, a porodica, i uža i šira, sve manje ih obilazi.

“MI se samo pravimo da smo brižni i ljubazni prema starijim ljudima, ali to nije tako. I zato je to tabu tema. O tome se ne razgovara. Mi sve oko starijih ljudi zapravo samo odrađujemo i to bez mnogo emocija, a to nije dovoljno i ne bi trebalo da bude tako”, navodi Mladenovićeva.

Još jedna od tema o kojoj se malo govori kada je riječ o starijoj populaciji jeste nasilje, a Satarićeva navodi istraživanja govore da između 16 i 20 posto žena trpi nasilje, a u dubokoj starosti, kada su psihički izmjenjeni ili oboljeli od demencije ili se nalaze u ustanovama da čak svaka treća osoba trpi nasilje.