Usamljenost, nasilje i siromaštvo tri su najveća problema starih ljudi, ubijeđena je mr Nadežda Satarić koja se već decenijama bavi različitim aspektima života najstarijih osoba.
Upravo usamljenost, nasilje i siromaštvo su tri najveća tabua, nešto o čemu se ne priča i to su uglavnom teme za izbjegavanje.
Raspolaganje penzijom, imovinom, nekretninama, zaključivanje ugovora o doživotnom izdržavanju, usamljenost i samoća, odbačenost od najbližih i odlazak u dom, izloženost različitim vidovima nasilja, traženje pomoći u svakodnevnici je nekada vrlo monotono i tegobno.
Kako piše Magazin Politika, o tim stvarima stariji ljudi progovore tek u društvu vršnjaka ili tek kada su primorani nekom većom mukom ili administracijom, dok se među najbližima o tome ćuti.
“Najviše se kriju najteže činjenice, recimo da s penzijom ne mogu da sastave ni sedam dana. Obično govore kako taj iznos, eto, razvuku, pozajme se, kupuju na crtu, odriču se ovog ili onog, a niko neće da kaže da su dotakli dno života i da s tim iznosom ne mogu da žive pristojno”, priča Satarićeva.
Ona ukazuje i na to da veliki broj starijih ljudi zapravo ne raspolaže ni svojom penzijom, nemali ni svojom imovinom, odnosno nekretninama. Pri tome ima u vidu osobe starije od 75 godina. Među njima je znatan broj onih koji se odriču nasljedstva poslije smrti supružnika u korist mlađih potomaka, češće sinova.
“Nema tu naravno ničega lošeg, ako se stara osoba odrekla imovine u korist svojih mlađih bližnjih, ako će oni brižno i do kraja života zauzvrat pomagati tu osobu, pogotovo kada se nađe u nevolji, materijalne ili lične prorode. Loše je ako mladi preuzmu imovinu i finansije, a poslije za svoju stariju osobu nema ni mjesta u toj kući, nego mora mimo svoje volje da ode ili u dom ili da ostane bez novca toliko da ne može da kupi čak ni naočare kada se polome ili obuću”, navodi ona.
Satarićeva mnogo češće izdvaja ugroženost žena navodeći da one čine većinu među starijima u našem društvu, a drugo muškarci se ređe odriču svoje imovine, ali ipak, raduje to da su ugovori o doživotnom izdržavanju sve manje tabu tema.
“Pre dsetak godina možda je to bilo nešto o čemu se javno nije previše pričalo, ali sada se takvi ugovori više zaključuju, jer penzinoeri vjeruju da će od toga imati koristi, što nije uvijek tačno. Još nešto je veoma prisutno a to je da nemali broj starih osoba veliki dio svoje penzije ili imovine daje djeci i unucima, materijalno ih pomažu nekada i preko svak mjere i tu smanjuju mogućnost da sebi obezbjede ono što im je potrebno”, priča za Magazin Politika prof. dr Olga Popović Mladenović, specijalista fizikalne medicine.
Ona ističe da dok stariji ljudi žive udvoje, da su problemi manji, ali da je teško kada ostanu sami. Tada gube priajtelje iz svoje generacije, a porodica, i uža i šira, sve manje ih obilazi.
“MI se samo pravimo da smo brižni i ljubazni prema starijim ljudima, ali to nije tako. I zato je to tabu tema. O tome se ne razgovara. Mi sve oko starijih ljudi zapravo samo odrađujemo i to bez mnogo emocija, a to nije dovoljno i ne bi trebalo da bude tako”, navodi Mladenovićeva.
Još jedna od tema o kojoj se malo govori kada je riječ o starijoj populaciji jeste nasilje, a Satarićeva navodi istraživanja govore da između 16 i 20 posto žena trpi nasilje, a u dubokoj starosti, kada su psihički izmjenjeni ili oboljeli od demencije ili se nalaze u ustanovama da čak svaka treća osoba trpi nasilje.
