Kategorija: Zabava

Američka konsultantska kuća izdaje godišnji izvještaj koji analizira 47 različitih sistema dohotka za penzije širom svijeta, pri čemu su evropske nacije često na vrhu.

U stvari, tri zemlje su dominirale globalnim indeksom Mercer CFA Instituta od 2021. Naime, Island (prosjek 84,6), Holandija (84,4 prosjek) i Danska (prosjek 81,8) smatraju se zemljama koje imaju najbolje penzijske sisteme u odnosu na ove protekle tri godine.

“Sva tri imaju velike industrijske fondove sa definisanim doprinosima radnika i poslodavaca. Imaju obavezne ili kvazi-obavezne šeme. Ove zemlje imaju koristi od dobre ekonomije obima u odnosu na fragmentiranija tržišta kao što je UK za profesionalne penzije”, rekao je za CNBC Eimear Valsh, Mercerov šef za investicije i bogatstvo.

Holandija je ove godine dobila najveću ukupnu vrijednost indeksa (85) zahvaljujući dobrim beneficijama, snažnoj bazi sredstava i dobroj regulativi, dok su se popularne evropske destinacije poput Španije, Italije i Hrvatske suočile sa nekim nedostacima.

Mercer indeks se sastoji od tri potkategorije u kojima se ocjenjuje penzioni sistem: adekvatnost, održivost i integritet.

Gradonačelnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine Zijad Nišić juče je u prostorijama Udruženja penzionera Brčko prvim potezom otvorio „I Revijalni ekipni turnir u šahu“.

Povodom obilježavanja deset godina postojanja šahovskog kluba „Velemajstor“ na današnjem turniru takmičili su se učesnici škole šaha ovog kluba i penzioneri tri udruženja.

Gradonačelnik Nišić pohvalio je organizaciju turnira kazavši da ovaj turnir predstavlja spoj mladosti i iskustva.

„Šah kao igra predstavlja sublimaciju sporta, nauke i umjetnosti. Vlada Brčko distrikta BiH razmatra mogućnost da se šah uvede u program nastave kao disciplina koja će imati odgojnu i obrazovnu funkciju, a što je praksa u mnogim zemljama“, istakao je gradonačelnik.

Organizatori su se ovom prilikom zahvalili gradonačelniku na dolasku te izrazili nadu da će se kvalitetna saradnja sa Vladom Distrikta i dalje nastaviti.

Rijetko šta nas oduševi kao dobrodušnost i pozitivnost koju pojedini ljudi šire. A ove dvije žene iz Sarajeva su kupile svu ljubav regiona zahvaljujući svom stilu i zlata vrijednim savjetima.

Naime, Samku i Hatidžu nemoguće je ne primjetiti na ulici, a ove penzionisane gospođe postale su svojevrsne modne ikone Sarajeva zbog svojih upečatljivih modnih izdanja. Nedavno su otvorile Instagram profil kako bi inspirisale druge.

Samka Cerić (70) i Hatidža Čolaković (81) prepoznatljive su sarajevske gospođe koje se ističu unikatnim stilom i modnim kombinacijama, a napravile su i zajednički Instagram profil gdje objavljuju fotografije svojih svakodnevnih izdanja.

Žele da budu inspiracija svojoj generaciji, ali i generalno ženama u BiH, a ovaj i te kako upečatljivi dvojac tim povodom govorio je o modi, inspiraciji, Sarajkama, dijelio savjete o odjevanju uz po koju životnu mudrost.

– Upoznale smo se u Donjem Vakufu na Vrbasu i od tad se više nismo razdvajale u smislu da jedna sa drugom kontaktiramo i kad smo daleko – kažu na samom početku razgovora ističući da je Samka iz Sarajeva, dok je Hatidža iz Dervente stigla u Sarajevo na studije te je tu i ostala, navodi Klix.

Samka je otišla u SAD, a vrijeme je provodila na relaciji Feniks – Los Anđeles gdje joj žive kćerke. Nakon penzionisanja odlučila je da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, a ističe da ju je razočaralo to kako danas žene, pogotovo u Sarajevu, izgledaju.

– Ne mogu da vjerujem da su žene toliko izgubile volju. Moraju se malo trgnuti. Prije rata je važilo da su Sarajke najljepše i najdotjeranije žene bile i uvijek je bilo takmičenje Sarajevo-Split. Međutim, to nije isto nakon rata. Da tadašnje Sarajke danas šetaju Ferhadijom, ja i gospođa Hatidža ne bi bile primjećene.

Kako je Samku i Hatidžu nemoguće ne primjetiti pri šetnji ulicom, ove gospođe smatraju da nije uvijek ono što nose zaslužno da se ističu, već da tu ima i do njihovog držanja. Takođe, napominju da stil ne znači skupe stvari.

– Ne treba ni novac za to, samo malo smisla. I ta žena će se bolje osjećati kad se sredi, to je moje mišljenje. Uvijek kažem, žena nije rođena da bi bila za šporetom i da čisti. Mora voditi računa o sebi. Čim volite sebe, volite i ljude oko sebe, kaže Samka.

(Izvor: Klix; foto: Instagram/samka_i_hatidza)

Do sada smo često puta čuli i čitali o različitim negativni aspektima upotrebe Interneta, kada je u pitanju zdravlje korisnika. Sada stižu rezultati jednog novog istraživanja, koje je sproveo Atlas VPN, sa potpuno drugačijim zaključkom. Naime, ovo istraživanje ukazuje da korisnici interneta stariji od 50 godina, imaju za 33 procenta manji rizik od ozbiljnih oboljenja, od osoba istih godina koje ne koriste blagodeti mreže.

Naime, takvi korisnici imaju za 19 procenata niži rizik od dobijanja infarkta, kao i za 17 procenata manji rizik od dijabetesa.

Internet korisnici u Americi za čak 42 procenta smanjuju rizik od prijevremene smrti, dok je kod Evropljana za nijansu niži (40 procenata). Razlog za to je što korisnici Interneta imaju mogućnost (koju aktivno koriste) da se na vebu bolje informišu o rutinama raznih skrininga, dijetama, kao i da sveukupno bolje nadgledaju svoje zdravstveno stanje.

Ipak, mora se naglasiti da rezultati istraživanja dosta variraju od regiona do regiona. Na primjer, stariji korisnici Interneta u Kini smanjuju za 30 procenata rizik od dijabetesa u odnosu na vršnjake koji ga ne koriste. Takođe, kod njih se za 44 procenta smanjuje rizik od prijevremene smrti.

S druge strane, Meksikanci stariji od 50 godina koji koriste internet imaju samo osam procenata manji rizik dobijanja dijabetesa, tek jedan procenat smanjenja rizika od infarkta i devet procenata smanjenja rizika od prijevremene smrti.

Rezultati studije jesu interesantni, ali ne mogu da se gledaju odvojeno od drugih faktora. Jer, osim upotrebe interneta, na pomenute rizike utiču i mnogi drugi objektivni faktori, kao što su ishrana, način života, razvijenost tržišta.

Muhidin Ljuta, penzioner iz Mostara, strastveni je igrač TV Binga i Lota. Već skoro tri decenije, Muhidin ne propušta da uplati svoje listiće za, kako kaže, njemu omiljene igre TV Bingo i Loto 6/39.

Ali, to nije jedina zabava za gospodina Ljutu. Naime, on skuplja sve uplatne listiće još od 1998. godine i vodi evidenciju svih svojih dosadašnjih uplata. Sve uredno bilježi i tačno zna za koje kolo je koliko uplatio i kada je ostvario dobitke.

Posljednji dobitak koji je ostvario bilo je nagradno putovanje u Rim na Lotu 6/39 u igri „Uz sretnu kombinaciju na svjetsku destinaciju!“. Zbog svojih godina, gospodin Ljuta je to putovanje prepustio kćerki i zetu.

S obzirom na detaljnu evidenciju koji vodi, gospodina Ljutu smo upitali koja mu je godina bila najuspješnija u igrama na sreću.

Odmah je odgovorio da je to 2016. kada je ostvario najviše dobitaka. Kako kaže, kada sve sabere i oduzme, za ovih skoro 30 godina, može reći da je na dobitku ali sreća, koju mu donese ove igre, za njega nema cijene.

(Izvoz: lutrijabih.ba)

Najviše stogodišnjaka živi u SAD, Japanu i Kini. Kako pokazuju istraživanja o očekivanom trajanju života u narednim decenijama, na prvom mjestu po broju dugovječnih ljudi biće Španija.

Zašto će Španci “gaziti drugi vijek” češće od “istočnjaka” objašnjavaju tri veoma bitne stvari – mediteranska ishrana, stabilan porodični život i besplatan sistem zdravstvene zaštite.

Šta se još navodi u istraživanjima o očekivanom trajanju života ljudi u svijetu objasnila je Danice Šantić, demograf, docent na Geografskom fakultetu u Beogradu.

“Ranije smo govorili da je 20. vijek, vijek stanovništva i vijek gradova. Tako je 21. vijek starih i vek migracija. Starenje je proces koji je nezaustavljiv, to je civilizacijska tekovina. Čovjek, od kada je svijeta i vijeka, želi da živi što duže i zdravije“, istakla je Danica Šantić.

Ističe da je Japan stara nacija i svi demografski tokovi i svi scenariji se dešavaju prvo u Japanu. U svijetu postoje četiri plave zone. Ostrvo Okinava u Japanu, Sardinija u Italiji, ostrvo Ikarija u Grčkoj i provincija u Kostariki. To su plave zone gdje naučnici vrše istraživanja zbog čega u ovim oblastima ljudi žive duže. Smatra se da su to ishrana, život bez stresa i zdravo i aktivno starenje.

Afrika ima najkraće očekivano trajanje života, oko 50 godina. Prosjek za svijet je 64, a za Japan preko 80 godina.

Klimatski faktori su važni za dugovečnost. Stanovnici Sardinije žive bez stresa, Španci imaju sijestu za predah, dobru klimu, manje stresa.

Rolingstonsi su objavili datume svoje američke turneje, koja će započeti 28. aprila 2024. godine u Hjustonu. Međutim, mnogima je za oko zapao, sponzor turneje.

Naime, sjevernoameričku turneju legendarnog benda podržaće AARP, odnosno Udruženje penzionera Amerike. To je AARP objavio i na svojoj web stranici. Tako članovi AARP-a imaju priliku ranog pristupa ulaznicama za njihove koncerte.

Internet je vrlo brzo “izgorio” na temu AARP sponzorstva.

Na Redditu je jedan korisnik napisao kako bonitete “neće imati ko da koristi, s obzirom na to da su njihovi fanovi vjerovatno prestari za članstvo u AARP-u”, prenosi Headliner.

Drugi je naveo kako se u vrijeme posljednje turneje Stonsa koju je gledao šalio da bi njihova turneja trebalo da bude nazvana “Steel Wheelchairs” umjesto “Steel Wheels”.

Ali, šale o bendu i “penzionerskoj” turneji traju barem od 1989. godine.

AARP je američko udruženje osnovano 1958. godine, a bavi se problematikom osoba starijih od pedeset godina. Kit Ričards, koji će ove godine proslaviti 80. rođendan je tako član AARP-a mogao da postane još 1993. godine. Slijede ga nešto stariji Džeger (koji je 80. rođendan proslavio ovog jula) i 76-godišnji Roni Vud.

Sigurno se svi sjećate nekih popularnih osoba iz mladosti? Nekih od njih možda više nema, a neke se možda još uvijek bave istim poslom. Pročešljali smo malo po prošlosti i sklopili spisak od nekoliko poznatih imena iz bivše Juge koju su bili i više nego popularni i dobri u svojim profesijama, a neki od njih su poznati i danas.

Oliver Mlakar

Jedan od najboljih jugoslovenskih voditelja svih vremena i jedno od omiljenih TV lica nekadašnje zajedničke države svakako je Oliver Mlakar. Rrođen je 1. jula 1935. u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, danas ima punih 88 godina i izgleda gotovo isto onako kako ga pamtimo iz mladosti!

Rođen je u Ptuju, u Sloveniji, a 1954. došao je u Zagreb, studirao francuski i italijanski jezik. Prijavio se na audiciju za spikere na Radio Zagrebu i tu počinje njegova voditeljska karijera.

Kao dijete često se selio i živio u mnogim gradovima. U vrijeme SFRJ bio je omiljeni voditelj od Vardara pa do Triglava, a najviše ga pamtimo kao voditelja popularnog kviza “Kolo sreće”.

I nakon penzionisanja bio je tražena osoba među televizijskim kućama i na festivalima. Danas živi u Samoboru.

Svetlana Ceca Bojković

Svetlana Ceca Bojković je srpska filmska, televizijska i pozorišna glumica.

Rođena je 14. decembra 1947. godine u Zemunu. Nakon osnovne škole, završila je Četrnaestu beogradsku gimnaziju. Bojkovićeva je diplomirala na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, 1970. godine.

Ostvarila je veliki broj uloga u pozorištu, kao i na filmu i na televiziji, od kojih treba istaći sljedeće: Pas koji je voleo vozove (1977), Neka druga žena (1981), Halo taksi (1983), Bolji život (TV serija) (1987—1991), Smrt gospođe ministarke (TV) (1991), Srećni ljudi (TV serija) (1993—1996), Porodično blago (TV serija) (1998—2002).

Iz braka sa glumcem Milošem Žutićem, za koga se udala 1968. godine, ima kćerku, takođe glumicu, Katarinu Žutić (1972). Bojkovićeva se 2011. godine udala po treći put, za diplomatu Slavka Kruljevića, ambasadora Republike Srbije u Finskoj. Naredne godine se preselila u Helsinki, i na kratko prekinula svoju karijeru.

Glumila je u mnogim pozorišnim predstavama, a publika u Banja Luci ju je mogla gledati u popularnoj predstavi “Gospođa ministarka”.

Miroslav Ilić

Popularni pjevač Miroslav Ilić, ili kako ga od milja zovu “slavuj iz Mrčajevaca”, rođen je 10. decembra 1950. godine u Mrčajevcima kod Čačka. Ilić je u Čačku završio gimnaziju, a nakon toga je upisao Elektrotehnički fakultet u Skoplju.

Svoju pjevačku karijeru Miroslav Ilić započeo je 1972. singlom “Voleo sam devojku iz grada”. Nakon te pjesme, veliki uspjeh ostvario je s pločom “Sreli smo se, bilo je to davno” koju je 1979. snimio za Produkciju gramofonskih ploča Radiotelevizije Beograd, a na kojoj su se nalazile pjesme kao što su “Oj, Moravo, tiha reko”, “Luckasta si ti”, “Hej mladosti”, “Polomiću čaše od kristala”.

Ubrzo su usljedile uspješnice kao što su “Joj Rado, joj Radmila” (1980.), “Najljepša si kad se smeješ” (1981.)”Tako mi nedostaješ” (1981.), “Šumadija” (1982.).

Godine 1983. dolazi do izdavanja albuma “Pozdravi je, pozdravi”, koji je prodan u preko milijun primjeraka. Album je promovisao na turneji po Jugoslaviji, između ostalih, u Mostaru, Splitu i Beogradu.

U devedesetima objavljuje više uspješnica: “Tebi” (1986.), “Balada o nama” (1988.), “Lažu da vreme leči sve” (1989.), Naljutićeš me ti” (1993.), “Amerika, Amerika” (1993.), “Prošlost moja” (1993.), “Božanstvena ženo” (1996.), “Bili smo drugovi” (1996.), “Lidija” (1998.)…

Dragan Džajić

Dragan Džajić, rođen 30. maj 1946, je bivši jugoslovenski i srpski fudbaler i sportski funkcioner.

Smatra se jednim od najboljih jugoslovenskih fudbalera svih vremena. Treća Zvezdina zvijezda, odigrao je 85 utakmica u nacionalnoj selekciji, od 1998. do 2004. bio je predsjednik Fudbalskog kluba Crvene zvezde, na čijem se čelu nalazio preko dvije decenije u različitim funkcijama.

Džajić je kao tadašnji tehnički direktor Crvene zvezde tvorac najzlatnije generacije u istoriji Crvene zvezde, sa kojom se popeo na vrh Evrope maja 1991, osvojivši Kup evropskih šampiona, i svijeta, kada je Crvena zvezda u takmičenju za najbolji klub na planeti, osvojila Tojota kup, u decembru 1991. Mnogi ga smatraju najboljim igračem u istoriji Crvene zvezde.

Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 17. juna 1964. u Beogradu, u meču protiv Rumunije (1:2). Godine 1969. je po izboru lista Sport proglašen za najboljeg sportistu u Jugoslaviji.

Učestvovao je na Svjetskom prvenstvu 1974. u Zapadnoj Njemačkoj, na kom je reprezentacija Jugoslavije na otvaranju prvenstva igrala nerješeno sa svjetskim prvakom Brazilom i postigla rekordnu pobjedu od 9:0 protiv reprezentacije Zaira, a Džajić je postigao jedan gol.

Fudbalski klub Crvena zvezda povukao je dres sa brojem 11 u čast Dragana Džajića.

Oliver Dragojević

Oliver Dragojević (Split, 7. decembar 1947 — Split, 29. jul 2018) bio je jugoslovenski i hrvatski pjevač i kantautor.

Rođen je u Veloj Luci na ostrvu Korčula. U Splitu je pohađao muzičku školu. Najprije učio klavir, a zatim klarinet i gitaru. Prvi susret s muzikom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobija usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na putnoj relaciji Split — Vela Luka.

Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. godine s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio-stanicu Split. Već 1963. oprobava se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturista kultnog splitskog benda Batali. Na takmičenju amatera pjevača Hrvatske, osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday.

Festivalski debi imao je na Splitskom festivalu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem. Ova kompozicija nije dospjela na završno festivalsko veče, ali će “povampirena” u sedamdestima postati jednim od vječno zelenih Oliverovih hitova.

Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do 1972. godine, Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoevropskim klubovima usvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkotrajne epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana i učestvovanja na pionirskim prvim sezonama splitske grupe More u ljeto 1974. ponovo se priključio Batalima.

Na Splitski festival se vraća 1974, te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa kompozicijom “Ča će mi Kopakabana”. Nakon toga ponovo uspostavlja saradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu 1975. pjeva šansonu “Galeb i ja”, vrhunski pogodak i početak višegodišnje plodonosne saradnje nagradama najobdarenijeg autorsko-izvođačkog dvojca.

U narednim decenijama postigao je brojne uspjehe nastupima na festivalima, kao i izdavanjem singlova i albuma. Nagrađen je 21 put najznačajnijom hrvatskom muzičkom nagradom Porin. Dobitnik je hrvatskog odlikovanja reda Danice s likom Marka Marulića.

Poslednji nastup je imao sredinom oktobra 2017. godine u Splitu, već vidno bolestan, što se može smatrati i svojevrsnim oproštajem od publike.

Najpoznatije Oliverove pjesme su: Galeb i ja (1975), Skalinada (1976), Malinkonija (1977), Oprosti mi pape (1978), Molitva za Magdalenu (1978), Vjeruj u ljubav (1979), Nadalina (duet sa Borisom Dvornikom iz 1980), Karoca (1982), Moje prvo pijanstvo (1983), Svirajte noćas za moju dušu (1988), Što to bješe ljubav (1988), Neka se drugi raduju (1990), Cesarica (1993) i dr.

Dragojević je preminuo u Splitu 29. jula 2018. godine, nakon jednogodišnje borbe sa karcinomom pluća.

Miroslav Ćiro Blažević

Miroslav Ćiro Blažević (Travnik, 9. februar 1935 — Zagreb, 8. februar 2023) bio je bosanski i hrvatski fudbalski trener.

Njegov najuspješniji period je bio sa hrvatskom reprezentacijom, s kojom je stigao do četvrtfinala na Evropskom prvenstvu 1996, i do 3. mjesta na SP 1998. Zbog svojih uspjeha prozvan je od publike Trenerom svih trenera.

Svoju trenersku karijeru počeo je relativno mlad u 33-oj godini, u Švajcarskoj. Prvi klub koji je trenirao bio je FK Veve, zatim Sion, Lozana i na kraju reprezentacija Švajcarske.

Blažević se vratio u Jugoslaviju 1979. da bi trenirao Rijeku, a 1980. je otišao u zagrebački Dinamo. Prve sezone je imao osrednji učinak zauzevši 5. mjesto u prvenstvu. 1982. je doneo Dinamu titulu šampiona poslije 24 godine. Sljedeće godine je sa Dinamom osvojio Kup Jugoslavije, i borio se za titulu sa Partizanom i Hajdukom. Na kraju kada je Partizan osvojio titulu Ćiro je prvi put napustio Dinamo.

Ćiro se vratio u Švajcarsku i sa Grashoperom osvojio prvenstvo Švajcarske 1984. 1986. ponovo se vraća u Jugoslaviju i vodi ekipu Prištine, sa kojom je izborio plasman u Prvu ligu. Iste godine postaje po drugi put trener Dinama sa kojim ne postiže značajne rezultate, i 1988. odlazi iz Dinama.

Ćiro je postao selektor Hrvatske 1994. u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Hrvatska je završila kao prva u kvalifikacionoj grupi ispred Italije, što je bila senzacija, i direktno se plasirala na EP 1996.

Blažević se sa Hrvatskom kvalifikovao i na SP 1998. u Francuskoj. U kvalifikacionoj grupi Hrvati su bili drugi iza Danske, a u baražu su savladali Ukrajince.

Ćiro nije uspio da se kvalifikuje za EP 2000, pošto je u kvalifikacijama Hrvatska završila na trećoj poziciji u grupi iza Jugoslavije i Irske. Ćiro je počeo da gradi novu reprezentaciju sa mlađim igračima za SP 2002, ali već poslije 2 kvalifikacione utakmice koje su završile nerješenim rezultatom odlučio je da ode iz reprezentacije.

Dana 10. avgusta 2008. Blažević je postao selektor Bosne i Hercegovine zamjenivši Meha Kodra. Bosna i Hercegovina je bila druga u kvalifikacionoj grupi za SP 2010. iza prvoplasirane Španije. U baražu je izgubila od Portugala sa 1:0 u oba meča. 11. decembra 2009. je dobio otkaz, kome su prethodile kritike medija i navijača zbog toga što je Blažević krivio Misimovića za poraz od Portugala.

(Priredila: Sandra Vukić/Penzionerski centra)