Inflacija je pojela minimalnu plaću, stav je stručnjaka, ali i običnih ljudi.
Cijene divljaju, posebno na zelenim pijacama u Sarajevu
Kilogram grožđa košta 18 KM, isto toliko trebate platiti ako želite jesti trešnje, a ako se potrudite, možete ih naći i za 12 KM, kvalitet je upitan, naravno.
Ni povrće nije jeftino, ako želite i treba vam kilogram celera, što je sastavni dio svake supice i čorbice, morate za kilogram izdvojiti 12 KM, a na “domaće” paprike ispod pet KM ne računajte.
Paradajz je pet KM, jagode sedam KM, krompir skoro tri KM, kilogram mladog sira u tržnici je između šest i osam KM.
Ako se sjetimo prošle godine, kilogram trešanja bio je 10 KM, mladi sir četiri i pet KM, a grožđe osam KM.
Ako uporedimo cijene prije pandemije i danas, vidimo da su one porasle i do pet puta. Rast plaća i penzija ne može pratiti “divljanje” cijena osnovnih životnih namirnica.
Uzimajući u obzir da u Federaciji BiH ima više od 200 hiljada penzionera koji primaju najnižu penziju, koja sada iznosi 599 KM, te više od 120 hiljada radnika s minimalnom plaćom, jasno je da su mnogi prinuđeni da voće i povrće kupuju “na komad” – ili da mu se samo iz daljine dive.
Parlament Federacije BiH usvojio je Izmjene i dopune Zakona o doprinosima u FBiH, što će poslodavcima omogućiti da od 1. jula plaćaju doprinose manje za 5,5 posto. Međutim, teško da će to donijeti olakšanje i radnicima, ali i poslodavcima, jer teško da će doći do povećanja plaća.
Cijene bez kontrole
Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura”, za Faktor kaže da smanjenje doprinosa na plaće u FBiH za 5,5 posto nije dovoljno, ni bilizu.
“Doprinosi na plaće u FBiH su među najvećim u Evropi i jednostavno će inflacija i rast cijena to pojesti isto kao što je pojelo i minimalnu plaću koja se ne može ni nazvati minimalnom jer 1.500 KM treba za hranu i to bi bio nekakv minimum. A 1.000 KM je ispod svakog nivoa dostojanstvenog života. Kad vi nemate dovoljno za hranu, tu plaću ne možete zvati minimumom, ni plaćom. Ta plaća mora biti ili u vezi s troškovima života ili s nekim procentom od prosječne plaće”, kaže Bago.
Dodaje da nam divljanje cijena govori da je na našem tržištu haos koji niko ne kontrolira.
“Iluzija je vjerovati da će se tržište regulirati samo sebe. To ne ide bez raznih odluka institucija, jer od korone hrana u BiH je poskupjela najviše u odnosu na druge zemlje u EU. To zaista nema nikakvog opravdanja i to znači da smo “podbacili” u poljoprivredi, u subvencijama za poljoprivredu, u kontroli tržišta, u svemu mogućem i kako stvari stoje, cijene nastavljaju rasti i kilogram trešanja sada je za većinu nas nedostižan”, zaključuje Bago, te dodaje da nema nade da će biti bolje.
Nema razloga da očekujemo pad cijena
Igor Gavran, ekonomski analitičar, kaže da je divljanje cijena, nažalost, samo nastavak kontinuiteta od ranije i nema razloga da očekujemo pad cijena bez intervencije vlasti – kratkoročno u smislu kontrole strukture cijena i sprečavanja ekstra profita, a dugoročno u smislu povećanja domaće proizvodnje.
“Već neko vrijeme imamo i pad cijena goriva što značajno smanjuje troškove distribucije robe, pa opet umjesto pada cijena imamo tako rast zarade”, objašnjava Gavran.
Kaže da, što se tiče plata, ne očekuje povećanja jer s ovom mjerom smanjenja doprinosa tek se djelimično nadoknađuje povećanje opterećenje od 1. januara za poslodavce.
“Naravno da će poslodavci koji su bez problema podnijeli povećanje minimalne plaće i sada imati mogućnosti da ovu uštedu prebace radnicima, ali iskreno sumnjam da će iko to učiniti. Eventualno pojedini poslodavci, ali većina sigurno neće”, zaključio je Gavran.
(Izvor: Faktor.ba)
