Kako je kafa postala omiljena širom svijeta? I kako je pripremaju i ispijaju stanovnici različitih zemalja? Evo (nepotpunog) pregleda kako je došlo do toga da se svakog dana popije – oko dvije milijarde šoljica kafe.
Kafa je definitivno stekla kultni status – od Starbaksovog frapućina koji ove godine slavi 30. rođendan, pa sve do najnovijih Tik-tok trendova koji nas navode da probamo kafu Dalgona.
Ali promjena klime teško pogađa uzgajivače kafe, pa su cijene rekordne. Uprkos tome, taj napitak ostaje sastavni dio svjetske kulture – barem za sada.
Mitološki i duhovni korijeni
Otkrće kafe pripisuje se etiopijskom pastiru po imenu Kaldi. On je, navodno, primijetio da njegove koze postaju živahne nakon što su pojele crvene bobice. Iako je priča vjerovatno izmišljena, kafa – tačnije sorta Arabika – zaista potiče iz provincije Kafa, u Etiopiji. Etiopijska ceremonija pripreme i ispijanja kafe, gdje se zrna prže na otvorenom plamenu i kuvaju u glinenoj posudi, trenutak je za predah, gostoprimstvo i zajedništvo.
U Senegalu, međutim, „café Touba“ – s dodatkom gvinejskog bibera i karanfilića – potiče iz islamske sufi tradicije i njeno ispijanje se dovodi u vezu sa duhovnošću.
U Turskoj se nefiltrirana kafa kuva u bakrenoj džezvi, a nakon ispijanja često slijedi gatanje iz taloga. To je viševjekovna tradicija koja je još uvijek cijenjena, čak i među pripadnicima generacije Z.
U Brazilu je „cafezinho“ – mala šoljica kafe – simbol dobrodošlice i nudi se svugdje, od domova do ulica.
A onda se 2020, dok je svijet bio zatvoren zbog kovida, zahvaljujući Tik-toku pojavila i južnokorejska Dalgona kafa – instant kafa pomiješana sa šećerom i vodom. Osim estetike, taj trend je ljudima ponudio jednostavan, umirujući ritual.
Jedinstveni ukusi: sir, jaje i… izmet?
Kroz djelovanje raznih kultura, kafa je poprimala nevjerovatno inovativne oblike. U nordijskim zemljama poput Finske i Švedske crna kuhana kafa ponekad se preliva preko kockica sira, napravljenog od kravljeg ili irvasovog mlijeka. Ta tradicija je stara vijekovima.
Za vijetnamsku „ca phe trung“ (ili kafa s jajetom) miješa se umućeno žumance sa kondenzovanim mlijekom. Ta improvizacija iz ratnog doba danas je široko rasprostranjena.
Tu je i indonežanska „kopi luwak“, napravljena od djelimično svarenih bobica koje je pojela i izlučila cibetka. Iako cijenjena zbog posebnog fermentisanog ukusa, „kopi luwak“ je etički kontroverzna. Velika potražnja navela je neke proizvođače da drže cibetke u kavezima i prisilno ih hrane.
Od svetog napitka do globalne robe
Iako je otkrivena u Etiopiji, najraniji pisani dokazi o uzgoju kafe potiču iz Jemena. Tamo je dobila arapski naziv „qahwa“ – izvorno značenje: vino – iz kojeg je nastala riječ kafa.
Sufi mistici pili su je kako bi održali duhovnu koncentraciju tokom noćnih molitvi. Luka Moka na jemenskoj obali Crvenog mora postala je trgovačko središte iz kojeg je kafa odlazila u islamski svijet i Aziju.
Još jedna legenda kaže da je indijski sufijski svetac Baba Budan prokrijumčario sedam plodnih zrna iz Jemena u južnu Indiju u 17. vijeku, prkoseći arapskom monopolu. Iz tih zrna su nastale plantaže kafe u regiji Čikmagalur u Karnataki.
Ubrzo su evropske kolonijalne sile uvidjele potencijal kafe. Holanđani su sadili kafu na Javi, Francuzi na Karibima, a Portugalci u Brazilu. Brazil, u koji je kafa stigla u 18. vijeku, izrastao je u najvećeg proizvođača na svijetu.
Čak je i Australija, koja se kasno uključila u taj trend, razvila snažnu kulturu kafe. Zanimljivost: i Australija i Novi Zeland tvrde da su 1980-ih izmislili „flat white“.
Kafići: zavjere, nemiri i mačke
Kroz istoriju kafane su bile više od mjesta za piće – bile su inkubatori ideja, umjetnosti i revolucije. U Istanbulu su u 16. vijeku vlasti više puta pokušavale da ih zabrane, bojeći se da okupljanja pod uticajem kofeina mogu da izazovu nemire.
U Evropi su u doba prosvjetiteljstva kafane nudile šoljicu kafe i dozu radikalne misli – često su ih posjećivali mislioci poput Voltera i Rusoa.
U kolonijalnoj Americi kafa je postala zamjena za britanski čaj opterećen porezom. Bostonska kafana „Green Dragon“, prozvana i „štab revolucije“, ugostila je sastanke aktivista koji su organizovali otpor britanskoj vlasti, naročito nepravednom oporezivanju, što je na kraju dovelo do Američke revolucije.
Tokom proteklih decenija, kafane i kafići su postali „treći prostor“ – ni dom ni kancelarija, već nešto između. Kafana je evoluirala u utočište modernog života.
Početkom 1990-ih, kada pristup internetu u domovima još nije bio široko dostupan, mnogi kafići su počeli da nude internet, što je privuklo ljude da rade iz tih prostora.
U međuvremenu su mnogi vlasnici kafića osmislili neobične dodatke za privlačenje gostiju. U Tajpeju je 1998. otvoren prvi svjetski mačji kafić – Cat Flower Garden – koji je urbanim stanovnicima ponudio ugodan prostor za ispijanje kafe i druženje među mačkama. Trend je eksplodirao u Japanu i sada takvi kafići postoje širom svijeta, gdje spoj kofeina i smirenosti pomaže stanovnicima užurbanih gradova da se barem nakratko opuste.
(Izvor vijesti: DW)
