Hiljadama godina, ljudi se okupljaju u malim grupama kako bi se gostili hranom. To je neobična ljudska univerzalnost – volimo da sjednemo zajedno i dobro se najedemo. Zašto nam je to važno – i zašto i dalje nastavljamo tradiciju?
Obroci s prijateljima, večere, praznična okupljanja gdje redovno pretjerujemo. Zajednički obroci su toliko uobičajeni da se rijetko pominju, osim u slučaju kada se to ne dešava dovoljno često.
Panika zbog smanjenja porodičnih večera, na primjer, redovno se pojavljuje u naslovima.
Postoje neki dokazi da takva zabrinutost nije savremeni trend i da je stara najmanje 100 godina.
Zajedničko objedovanje nije samo uobičajeno, već je nekako izuzetno važno. Ali zašto?
Dijeljenje hrane kao ponašanje vjerovatno seže u prošlost prije nastanka naše vrste. Šimpanze i bonoboi, dva naša najbliža rođaka primata, takođe dijele hranu s pripadnicima svoje grupe, primijetili su biolozi.
Ali davanje hrane onima koji su vam najbliži nije isto što i zajednički obrok, ističe sociolog Niklas Neuman sa Univerziteta u Upsali u Švedskoj.
„Možete podijeliti hranu kao predmet, a da ne sjednete i zapravo jedete s drugima“, napominje sociolog. Čini se da su ljudi ovom činu dodali niz složenih društvenih slojeva.
Od logorske vatre do endorfina
Prvi zajednički obrok se možda odigrao oko logorske vatre.
Niko nije siguran kada su ljudi ili ljudski preci prvi put naučili da kuvaju – procjene se značajno razlikuju, a najstariji predloženi datum je prije 1,8 miliona godina.
Ali kada se neko potrudio da lovi ili sakuplja hranu, loži vatru, a zatim kuva na njoj, to implicira da možda ima društvenu grupu koja mu pomaže u mnogim fazama ovog procesa.
A kada svi sjednete oko vatre, toplog, svijetlog svjetionika u mraku, možete se naći u situaciji da ostanete budni duže, spekuliše Robin Danbar.
Ti dodatni sati u danu su možda bili zlatne prilike za društveno povezivanje uz hranu.
Bez obzira na detalje o porijeklu, zajedničko jedenje obroka povezano je s većim blagostanjem, otkrio je Danbar u studiji iz 2017. godine.
Češće jedenje s drugima povezano je s većim zadovoljstvom u životu i većim brojem prijatelja na koje se mogu osloniti za podršku.
Pročitajte još i ovo:
Idealna ishrana za penzionere: ovo je hrana koja održava vašu vitalnost i zdravlje
Danbar je sproveo statističku analizu koja je ukazivala da obroci izazivaju društvene efekte, a ne da su njihov rezultat.
“Jedenje pokreće endorfinski sistem u mozgu, glavnu farmakološku osnovu veza kod primata i ljudi”, objašnjava Danbar.
„Zajedničko objedovanje u grupi pojačava efekat endorfina na isti način kao što to čini zajedničko trčanje. To je zato što sinhronizovana aktivnost povećava proizvodnju endorfina za faktor dva.“
Poslovni ručkovi nisu uzalud nastali
Novinarke Sintija Greber i Nikola Tvili su saznale da jedenje iste stvari u isto vrijeme s nekim drugim čini da djeluju pouzdanije kada su istraživale ovu temu u svom podkastu Gastropod.
Ajelet Fišbah sa But škole biznisa Univerziteta u Čikagu, koju su intervjuisale, otkrila je da su u simulaciji investiranja ispitanici dali više novca nekome s kim su ranije jeli iste slatkiše.
Takođe, ljudi koji su jeli iste grickalice brže su postigli zadovoljavajući ishod pregovora od ljudi koji to nisu.
Fišbah smatra da je ovo neka vrsta relikta ranijeg vremena, kada je možda sličan ukus u hrani mogao biti jasniji pokazatelj zajedničkih vrijednosti nego što je to danas.
Gozba kao mjesto za dokazivanje
Ali zajedničko objedovanje nije jednostavan, dosljedno pozitivan čin.
Gozbe, obroci na kojima se dijeli prevelika količina hrane, mogu biti veoma koreografisani načini pokazivanja pokornosti i kontrole.
Zamislite tradiciju žetve u kojoj zemljoposjednik obezbjeđuje veliki obrok za svoje radnike ili kancelarijsku zabavu gdje prisutni pažljivo ispituju velikodušnost poslodavca.
I redovni porodični obroci, koliko god da su hvaljeni, nisu nužno bez trvenja.
„Ako ih pitate, ljudi će reći da uživaju u zajedničkim obrocima s prijateljima i voljenima. Ali takođe može biti užasno iskustvo jesti zajedno s voljenima“, napominje Neuman.
„To je takođe mjesto za kontrolu i dominaciju.“ Obroci u kojima neko drugi redovno kritikuje vaše odluke ili vašu težinu teško da doprinose blagostanju.
Zaista, u jednom od Neumanovih tekućih istraživačkih projekata, o stavovima starijih osoba u Švedskoj o zajedničkom obroku, otkrio je nešto što može biti iznenađujuće.
„Namjerno ih pitamo da li im smeta što jedu sami. Većina njih to ne osjeća“, dodaje, a prenosi RTS.
Vole da jedu s drugima, ali, barem u ovoj konkretnoj grupi ispitanika, ne osjećaju njen gubitak . Možda to ima veze s tim da li već pate od usamljenosti, pretpostavlja on. Ako je to slučaj, onda bi obrok u samoći mogao pojačati nečiju nelagodnost.
„Ali ako ste osoba koja često jede s drugima, onda bi vjerovatno, s vremena na vrijeme“, savjetuje Neuman, „bilo lijepo da sjednete sami i čitate“.