Giht se često pripisuje prekomjernom konzumiranju alkohola ili nezdravoj ishrani, ali istraživanja sugerišu da genetika igra mnogo veću ulogu u bolnom artritičnom stanju nego što se ranije mislilo.
Međunarodni tim naučnika skupljao je tokom prošle godine, a potom analizirao genetske podatke 2,6 miliona ljudi u 13 različitih kohorti DNK podataka. Taj broj je uključivao 120.295 ljudi sa „prevalentnim gihtom“.
Faktori načina života i dalje u igri
Upoređujući genetske kodove ljudi sa ovim stanjem sa onima bez njega, tim je pronašao 377 specifičnih DNK regiona gdje su postojale varijacije povezane sa gihtom – od kojih 149 ranije nije bilo povezano sa bolešću.
Iako su faktori načina života i okoline svakako i dalje u igri, nalazi sugerišu da je genetika glavni pokretač rizika od gihta – i istraživači smatraju da bi moglo biti još neotkrivenih genetskih veza koje tek treba pronaći.
„Giht je hronična bolest sa genetskom osnovom i nije krivica oboljelog – mit da je giht uzrokovan načinom života ili ishranom mora biti razbijen“, rekao je epidemiolog Toni Meriman sa Univerziteta u Otagu na Novom Zelandu, kada je studija objavljena.
Giht se javlja kada su nivoi mokraćne kiseline u krvi visoki, koja zatim formira oštre kristalne iglice u zglobovima. Kada imuni sistem tijela počne da napada te kristale, to dovodi do značajnog bola i nelagodnosti.
Genetika je važna u svakoj fazi tog procesa, sugerišu istraživači. Posebno utiče na vjerovatnoću da imuni sistem tijela napada kristale i na način na koji se mokraćna kiselina transportuje po tijelu.
Studija temelj za dalja istraživanja
Giht može doći i proći, ali postoje dostupni tretmani – i autori koji stoje iza studije smatraju da pogrešna shvatanja mogu odvratiti ljude od tih tretmana. To je pravi problem sa slučajevima koji se pojavljuju iznova i iznova.
Pored toga što nam pruža bolje razumijevanje uzroka gihta, studija naučnicima daje više mogućnosti za istraživanje kada je u pitanju liječenje, posebno u pogledu upravljanja imunološkim odgovorom organizma na nakupljanje mokraćne kiseline. U stvari, postojeći lijekovi bi mogli biti namijenjeni za ovaj problem.
Međutim, postoje neka ograničenja studije: većina podataka je poticala od ljudi evropskog porijekla, a neki zapisi su se oslanjali na samoprijavljivanje gihta, a ne na kliničku dijagnozu. Ipak, daje nam mnogo bolji uvid u zdravstveni problem koji muči ljude vijekovima.
„Nadamo se da će vremenom biti dostupni bolji i pristupačniji tretmani sa novim ciljevima koje smo identifikovali. Giht zaslužuje više pažnje stručne javnosti kao i više sredstava za zdravstvenu potrošnju sa čime dolaze i veći prioriteti u zdravstvenom sistemu“, rekao je Meriman.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Genetics.
