Nedovršeni Dom penzionera u Bihaću trebalo je da postane siguran smještaj za najstarije članove društva. Poslije rata radovi su prekinuti, a objekat je do danas ostao podsjetnik na neostvarene planove.
S obzirom na to da Unsko-sanski kanton i dalje nema dom penzionera kao javnu ustanovu, starijim osobama brigu pružaju isključivo privatne ustanove, čiji su kapaciteti uglavnom popunjeni, a cijene često previsoke za većinu penzionera.
Djeca su otišla u inostranstvo, roditelji ostali, pa ih smještaju u privatne domove.
Zgrada poznata kao Dom penzionera u Bihaću, u vlasništvu Federalnog zavoda za PIO, ni danas nije u funkciji.
Godinama opterećena imovinsko-pravnim problemima, ostala je nedovršena i neiskorištena.
U kantonu u kojem većina penzionera zbog malih primanja ne može da priušti smještaj u privatnim domovima, ovakav javni objekat imao bi izuzetnu važnost.
“Mislim da ni gradska ni kantonalna vlast nema interes za ovaj objekat. On je veoma devastiran i potrebna su ogromna sredstva. Velik broj penzionera ima potrebu za smještajem, do toga je došlo naglo zbog odlaska djece u inostranstvo – roditelji su ostali ovdje, nemoćni, smještaju ih u ove privatne ustanove, sadašnji kapaciteti su mali, ali je cijena izuzetno visoka”, navodi Mirsad Terzić, predsjednik Udruženja penzionera USK-a.
2.000 maraka mjesečno
U međuvremenu, starijim osobama podršku pružaju privatni starački domovi. Cijena smještaja u jednom od njih u Bihaću iznosi oko 2.000 maraka mjesečno, a varira u zavisnosti od zdravstvenog stanja korisnika. Iz doma “Villa Adriana” ističu da rade punim kapacitetom, kao i da tim od 35 zaposlenih, pretežno medicinskog osoblja i njegovatelja, pruža kontinuiranu njegu uz 24-časovni nadzor.
“S obzirom na to da se radi o kategoriji korisnika koji su najugroženiji i najzahtjevniji, treba im pristupiti sa mnogo pažnje. Uvijek ima prostora za poboljšanje. Imamo čitav sistem protivpožarne zaštite”, ističe Ines Alagić, direktorica ovog doma za starije i nemoćne, a prenosi FTV.
Smještaj je skup
Korisnici bihaćkog doma „Villa Adriana“ zadovoljni su, kako kažu, uslugama koje imaju na raspolaganju.
Pored svakodnevne njege i stručnog osoblja, organizuju se i zajednička putovanja te obilazak lokalnih i udaljenijih destinacija. Ipak, većini korisnika najveću finansijsku podršku pruža porodica.
Privatni starački domovi često su preskupi za budžete mnogih penzionera, a čak 60 posto njih u Unsko-sanskom kantonu prima minimalnu penziju.
Dok se neki mogu osloniti na pomoć porodice, drugi tu podršku, nažalost, nemaju.
Iz Udruženja penzionera poručuju da je generalno teško pronaći adekvatan i pristupačan smještaj. Pored troškova smještaja penzioneri moraju da obezbijede i sredstva za hranu, lijekove i ogrev.
Pročitajte više na ovu temu:
Cijene rastu, potražnja nikad veća, evo koliko košta smještaj u domovima
Domovi za stare u Banjaluci: Kvalitetan život za najstariju populaciju
Porasle cijene smještaja u domovima za starije u BiH, sve duže liste čekanja
