Protok vremena može biti linearan, ali tok ljudskog starenja nije. Umjesto postepene tranzicije, život klizi kroz brzi rast djetinjstva, dostiže vrhunac u ranom odraslom dobu, pa sve do ubrzanja starenja kako decenije odmiču.
Sada je nova studija identifikovala prekretnicu u kojoj se to ubrzanje obično dešava – oko 50. godine.
Nakon tog perioda, putanja kojom tkiva i organi stare postaje strmija nego u ranijim decenijama, prema studiji proteina u ljudskim tijelima u širokom rasponu odraslih uzrasta – a vene su među onim tkivima koja najbrže propadaju.
Slabljenje organa dovodi do hroničnih bolesti
“Na osnovu promjena proteina povezanih sa starenjem, razvili smo tkivno specifične proteinske satove starenja i okarakterisali putanje starenja na nivou organa. Vremenska analiza otkrila je infleksiju starenja oko 50. godine, pri čemu su krvni sudovi tkivo koje rano stari i posebno je podložno tom procesu”, piše tim koji predvode naučnici iz Kineske akademije nauka.
Ljudi imaju izuzetno dug životni vijek u poređenju s većinom drugih sisara, ali to dolazi sa svojom cijenom. Jedna od njih je slabljenje funkcije organa, što dovodi do povećanja rizika od hroničnih bolesti s protokom godina.
Nemamo baš jasno razumijevanje obrazaca starenja pojedinih organa, pa su stručnjaci istraživali kako se proteini u različitim tkivima mijenjaju tokom vremena. Prikupili su uzorke tkiva od ukupno 76 donora organa starosti između 14 i 68 godina, koji su preminuli od slučajnih traumatskih povreda mozga.
Uzorci su obuhvatili sedam tjelesnih sistema: kardiovaskularni (srce i aorta), digestivni (jetra, pankreas i crijeva), imuni (sleza i limfni čvorovi), endokrini (nadbubrežna žlijezda i bijela masna ćelija), respiratorni (pluća), kožni i mišićno-skeletni (mišići). Takođe su analizirani uzorci krvi.
Najizraženije promjene između 45. i 55. godine
Tim je napravio katalog proteina u tim sistemima, pažljivo bilježeći kako se njihovi nivoi mijenjaju sa godinama. Rezultate su uporedili s bazom podataka o bolestima i njihovim povezanim genima i otkrili da se ekspresija 48 proteina povezanih sa bolestima povećava s godinama.
To je uključivalo kardiovaskularna stanja, fibrozu tkiva, masnu bolest jetre i tumore povezane s jetrom.
Najizraženije promjene dogodile su se između 45. i 55. godine, kažu istraživači. Upravo u tom periodu mnoga tkiva prolaze kroz značajno proteinsko mijenjanje, a najveće promjene bilježe se u aorti – što ukazuje na jaku podložnost starenju. Pankreas i slezena su takođe pokazali trajne promjene.
Da bi testirali nalaze, istraživači su izolovali protein povezan sa starenjem u aortama miševa i ubrizgali ga mladim miševima.
Životinje tretirane tim proteinom pokazale su smanjene fizičke sposobnosti, slabiji stisak šape, manju izdržljivost i lošiju ravnotežu i koordinaciju u poređenju sa netretiranim miševima. Takođe su imale izražene markere vaskularnog starenja.
Starenje složen proces
Prethodna istraživanja su ukazivala na dva vrhunca u starenju – oko 44. i ponovo oko 60. godine. Novi rezultati sugerišu da je ljudsko starenje složen, korak-po-korak proces koji uključuje različite sisteme. Utvrđivanje kako starenje utiče na pojedine dijelove tijela u određenim fazama može pomoći u razvoju medicinskih intervencija koje će ublažiti te promjene.
“Naša studija je postavljena kao temelj za izradu sveobuhvatnog višetkivnog proteinskog atlasa koji obuhvata 50 godina čitavog procesa starenja kod ljudi, razjašnjavajući mehanizme koji stoje iza neravnoteže proteostaze u ostarelim organima i otkrivajući i univerzalne i specifične obrasce starenja za različita tkiva”, navode istraživači.
“Ovi uvidi mogu olakšati razvoj ciljanih intervencija za starenje i bolesti povezane sa starenjem, otvarajući put ka poboljšanju zdravlja starijih osoba”, dodaju kineski naučnici.
(Izvor vijesti: RTS)
