Autor: Sandra Vukić

U Registru ustanova za smještaj starijih i iznemoglih osoba na području Federacije BiH, prema posljednjim podacima, je 47 domova i centara.

Najviše je privatnih, više od 30, dok je onih čiji su osnivači opštine, gradovi i kantoni njih 10, a pet je onih koje su osnovale nevladine organizacije.

Osnivač jedne takve ustanove je Federacija BiH.

Nijedan propust

Međutim, na nivou FBiH ne postoji inspektorat socijalne zaštite ali postoje, takve kantonalne inspekcije. Tragedija u Domu penzionera Tuzla je pokazala da je potreban viši nivo nadzora nad tim ustanovama, ali i sistem prevencije.

Gotovo sve javne ustanove za smještaj starijih imaju uredne planove evakuacije, elaborate, obuku osoblja, redovne vježbe, dovoljan broj vatrogasnih aparata, adekvatnu hidrantsku mrežu, obučeno osoblje, ali su svjesni da se u tom sistemu ne smije desiti nijedan propust, kako nam potvrđuje Damir Jukić, direktor JU Penzionerski dom sa stacionarom u ZDK.

“To ne smije biti mrtvo slovo na papiru. Naš sustav je reagirao na vrijeme kada smo u maju imali požar, nasreću, samo s materijalnom štetom i kompletna reakcija svih nas u tom lancu je pokazala da propusta ne smije biti. Poduzeli smo i prije toga određene mjere, kako bismo zaštitu od požara podigli na još viši nivo i krajem prošle godine smo ugradili automatski sustav za dojavu požara koji je koštao 209.000 KM, a za što nam je sredstva osigurala Vlada ZDK. Čak je bilo priče kako je to puno, kada su ljudski životi u pitanju ništa nije puno”, kaže Jukić, a prenosi Aavaz.

U cijeloj priči, naglašava, idu korak dalje, jer namjeravaju, pogotovo nakon tragedije u Tuzli nabaviti sprinkler sisteme za gašenje požara.

Vjeruje da će i za taj projekt imati podršku Vlade ZDK. To je prioritet i u KJU Gerontološki centar Sarajevo, čiji nam direktor, Mirza Musa kaže kako ova ustanova ima redovne nadzore od kantonalne inspekcije.

Zakonske obaveze

“Kao ustanova ispunjavamo sve zakonske obaveze, kada je u pitanju protivpožarna zaštita. Redovno ažuriramo planove, servisiramo protivpožarne aparate, obučavamo osoblje, imamo jako moderan vatrodojavni sistem, evo, krajem mjeseca smo svakako planirali veliku protivpožarnu vježbu. Međutim, broj nepokretnih osoba prevazilazi svaki plan evakuacije. I stoga smo se fokusirali na projekt nabavke sprinklerske mreže, dakle, da instaliramo te prskalice koje smanjuju ili gotovo eliminišu smrtnost u slučaju požara, a i sprečavaju širenje vatre”, govori Musa.

Također, ukazuje na to da je zgrada Gerontološkog centra stara 70 godina i da je neophodno promijeniti sve instalacije.

“Mi to činimo dio po dio. Ostaje nam ta borba, jer zakonske obaveze koje ispunjavamo nisu dovoljne da zaštitimo ovaj broj nepokretnih ljudi”, iskren je Musa.

Od sramote do potrebe i pravila

“Prije 20 ili 30 godina, možda je bila sramota nekog ostaviti u dom. Sada je to potreba, a vjerujem za koju godinu to će biti pravilo. Nisu domovi za starije zatvori. Naravno, u svakoj ustanovi gdje postoje propusti, gdje se događa da ne pružaju adekvatne usluge, neko mora odgovarati. Naši domovi moraju biti mjesta ugodnog življenja”, poručuje Jukić.

Pročitajte još:

Penzioneri vježbali evakuaciju u slučaju požara

Ranije ukazivano na loše stanje u Domu penzionera u Tuzli

Ljudski faktor i mali broj zaposlenih najčešći uzroci požara

Tragedija u staračkom domu u Tuzli, u kojoj je živote izgubilo deset štićenika, ponovo je otvorila pitanje – ko brine o osobama treće životne dobi u Bosni i Hercegovini i zašto o njima govorimo tek kada se dogodi nesreća?

Jesu li uslovi u domovima dostojni života, ili se o tome ćuti? Liste čekanja su duge, kapaciteti nedovoljni, a cijene boravka često prelaze osnovna primanja penzionera.

U Federaciji BiH socijalna zaštita je nadležnost opština, gradova, kantona i entiteta. Na području Kantona Sarajevo postoji samo jedna javna ustanova za smještaj starijih osoba – Kantonalna javna ustanova „Gerontološki centar“.

Život u domu mirniji i sigurniji

Muharema Kapo jedna je od 345 korisnika ovog doma. Na trećem spratu, uz pomoć osoblja, već više od dvije godine živi, kako kaže, mirnije i sigurnije nego ranije.

“Imam jesti, imam sve, peru nas, kupaju nas, kud ćeš bolje. Da sam kući, ne bih nikad to mogla. Ima osoblje koje te izvede u šetnju, ovo je naša kuća, naša svetinja”, kaže za BHRT Muharema.

Slično misle i Brigita i Rahima, koje ističu da dom nije samo mjesto za odmor, nego i za društvo, kreativnost i brigu.

“Bila sam u privatnom domu, ali sam molila djecu da me prebace ovdje. Ovdje mogu da se družim i da se bavim svojim aktivnostima”, kaže Brigita.

“Domovi su prihvatljivi, cijene su realne, ali penzije su male. Nama je ovdje lijepo, uživamo, a drugi za nas rade”, dodaje Rahima.

Cijene boravka zavise od zdravstvenog stanja korisnika. U privatnim domovima one mogu doseći i do 2.000 KM. U javnim ustanovama, poput Gerontološkog centra, one se kreću između 700 i 1.000 KM mjesečno.

“Smještaju se odmah osobe u stanju socijalne potrebe koje dolaze preko Centara za socijalni rad. Nakon njih slijede porodice šehida, RVI, pa korisnici koji sami potpisuju ugovor”, pojašnjava viša stručna saradnica Sanela Đešević.

Nadzor redovan uz inspekcijske kontrole

Iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS navode da se nadzor nad radom Gerontološkog centra redovno provodi putem socijalne, zdravstvene i sanitarne inspekcije.

“Kontrolišu se higijenski, tehnički i stručni standardi, kao i zakonitost postupanja prema korisnicima. Vlada Kantona Sarajevo učestvuje u finansiranju ustanove kroz budžetska sredstva i odobravanje cjenovnika”, navode iz Ministarstva.

U domu u Tuzli, kako tvrde odbornici Gradske skupštine, uslovi nisu bili zadovoljavajući. Na lošu situaciju upozoravalo se ranije, ali bez adekvatne reakcije institucija.

“Čitav sistem koji je trebao da reaguje ranije – zakazao je. Nema odgovornosti jer se zakoni ne provode”, ističe Vehid Jahić, predsjednik Stranke penzionera Gradske organizacije Tuzla.

Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić dodaje da problem počinje i prije nego što domovi prime prve korisnike – već u samoj gradnji.

“Pravila gradnje su iz bivšeg sistema i ne zadovoljavaju današnje standarde. Imate situaciju da kroz vrata ne možete provući bolesnički krevet”, upozorava Delić.

Korisnici Gerontološkog centra poručuju da starenje ne smije značiti preživljavanje, već dostojanstven život uz pažnju i sigurnost.

Uz 24-satnu brigu i posvećenost osoblja, za mnoge je ovaj dom mjesto nade i mira. Povjerenje u ljude koji o njima brinu, kažu, jedino je što im je ostalo.

Sistem socijalne zaštite na marginama i tragedije koje se ponavljaju – stanje je kojem je prepuštena jedna od najranjivijih kategorija bh. društva.

Na sve to, Federacija još nije uspostavila inspektorat socijalne zaštite, koji bi vršio kontinuiran nadzor u domovima za stare, iznemogle i osobe s invaliditetom.

Resorno federalno ministarstvo priznaje – socijalna zaštita je devastirana, stavljena na margine, niko se njome ozbiljno ne bavi.

Problemi u sistemu socijalne zaštite u Federaciji BiH

Minimalni standardi za ustanove koje brinu o najranjivijim kategorijama u Federaciji nisu uspostavljeni. Inspektorat koji bi vršio nadzor i ukazivao na nepravilnosti jedan je najvažnijih koraka ka sprečavanju tragedija, ali i nehumanih uslova u kojima borave štićenici.

Na putu ka spašavanju sistema socijalne zaštite, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike još prije dvije godine uputilo je u proceduru izmjene Zakona o inspekcijama. Član Zakona koji bi omogućio osnivanje inspektorata za socijalnu i dječiju zaštitu već dvije godine stagnira.

„Pozivam svog kolegu ministra pravde da što prije uputi u proceduru izmjene i dopune Zakona o inspekcijama kako bi bio uspostavljen inspektorat socijalne zaštite“, kazao je Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike FBiH.

Nedostatak inspektora i minimalnih standarda

Bez inspektorata nema kontrole – kao ni odgovornosti. Rezultat toga je čekanje na izmjene zakona već dvije godine. Za to vrijeme, dvije nesreće u Federaciji. Jedna s tragičnim posljedicama u Tuzli, druga, srećom, bez žrtava – u Zeničko-dobojskom kantonu jer je sistem reagovao na vrijeme.

„Ukoliko nema vatrogasnog sistema ljudski faktor ne može puno učiniti. Uz vatrodojavni sistem, brzu reakciju i obučeno osoblje, pokazalo se da je potrebno imati kvalitetnu opremu“, istakao je Damir Jukić, direktor JU Penzionerski dom sa stacionarom ZDK-a.

Primjer dobre prakse i preporuke za poboljšanja

Nadležnosti su svima poznate, kao i preporuke da osobe koje borave u domovima za stare, iznemogle i osobe s invaliditetom trebaju biti stacionari na spratovima koji su bliži prizemlju. Takav primjer je Gerontološki centar u Sarajevu.

“Svaka tragedija prouzroči da pokušamo biti još bolji i jači a naročito mi koji radimo s ljudima. Na nama je jedan poseban fokus”, navela je Sanela Đešević, socijalna radnica u Gerontološkom centru Sarajevo.

A bolje može biti kada sigurnost i svakodnevna disciplina zaista postanu moralna dužnost svih nas. Ne smije izostajati ni stalna edukacija osoblja uz podršku nadležnih.

“Trudimo se svi da zadovoljimo barem one minimalne standarde, to se ne smije uopšte postavljati u pitanje. Sigurnost je takva da ona nije stvar naše odluke nego mora biti pod moranje”, podcrtala je Ines Alagić, direktorica Doma za starije i nemoćne Villa Adriana Bihać.

Suština je da se sistem mora pozabaviti socijalnom zaštitom. Izostanak zakonskih regulativa i rascjepkan sistem, odgovornost gotovo uvijek bacaju u drugi plan.