Kategorija: Edukacija

Brzina interneta ne zavisi samo od paketa koji plaćate, već i od toga gdje se nalazi vaš Wi-Fi ruter i šta ga okružuje.

Stručnjaci upozoravaju da određeni predmeti i uređaji mogu znatno oslabiti signal i usporiti vezu.

Mikrovalna pećnica

Jedan od najvećih neprijatelja Wi-Fi signala je mikrovalna pećnica. Ona radi na frekvenciji sličnoj onoj koju koristi ruter, pa može izazvati smetnje i prekide veze. Zato ruter nikada ne bi trebalo držati u kuhinji.

Metalni predmeti i ogledala

Metal reflektuje i blokira signal, pa ako je ruter postavljen pored velikih metalnih površina ili ogledala, internet će biti sporiji. Najbolje je da uređaj bude smješten na otvorenom mjestu, bez prepreka.

Akvarijumi i posude s vodom

Voda takođe može apsorbovati Wi-Fi signal. Ako imate akvarijum ili veće posude s vodom u blizini rutera, to može znatno oslabiti vezu.

Električni uređaji

Televizori, bežični telefoni i drugi električni aparati mogu stvarati elektromagnetne smetnje. Kada su preblizu ruteru, signal postaje nestabilan.

Ako želite brži i stabilniji internet, postavite ruter na središnje i otvoreno mjesto u stanu, daleko od kuhinje, mikrovalne pećnice i drugih uređaja koji mogu ometati signal. Na taj način izvući ćete maksimum iz svoje internet veze.

(Izvor vijesti: N1)

U Švedskoj već godinama raste trend ugradnje mikročipova veličine zrna pirinča, najčešće u meko tkivo šake, između palca i kažiprsta.

Jednim dodirom do čitača korisnici otključavaju vrata, ulaze u kancelarije i teretane, čuvaju hitne kontakte, pa čak koriste i digitalne karte za voz. Ideja je jednostavna – zamijeniti kartice i ključeve nečim što je uvijek „pri ruci“.

Većina ovih čipova funkcioniše kao pasivni RFID ili NFC tagovi – nemaju bateriju ni GPS, već odgovaraju samo kada ih čitač „probudi“ na nekoliko centimetara udaljenosti. U praksi se ponašaju kao beskontaktne kartice, a procedura ugradnje traje nekoliko minuta i košta oko 180 dolara. Podaci koji se čuvaju na čipu mogu biti jednostavni identifikacioni brojevi, ali i složenije digitalne reference povezane sa korisnikovim nalozima.

U Stokholmu je ovaj trend naročito popularan među tehnološkim radnicima. Epicenter, poznati inovacioni centar, organizovao je čak i zabave tokom kojih su zaposleni i članovi zajednice mogli da ugrade čipove, dok je kompanija Biohax International prijavila više hiljada uspješnih ugradnji. U ovom digitalnom ekosistemu čip omogućava sve — od ulaska u zgradu i pristupa štampačima do plaćanja kafe u kafiću.

Švedska je posebno pogodna za ovakav eksperiment jer ima visoko povjerenje u tehnologiju, izuzetno nizak udio gotovine u svakodnevnim plaćanjima i dugogodišnju tradiciju digitalnih javnih servisa. Ljudi su navikli da dijele lične podatke kroz transparentne sisteme, a centralna banka paralelno testira digitalnu valutu – e-kronu, kako bi zadržala monetarnu stabilnost u eri bezgotovinskog društva.

Prednosti

Zagovornici tvrde da čipovi donose udobnost i brzinu jer više nema potrebe za nošenjem ključeva, kartica i propusnica.

Korisnici ne mogu da ih izgube, jer su dio tijela, a jedan mikročip zamjenjuje više različitih identifikatora.

Pošto ne sadrže bateriju, nema potrebe za punjenjem ili održavanjem, pa mnogima djeluju kao praktično rješenje.

Opasnosti

Kritičari, međutim, upozoravaju da se iza tehnološke udobnosti kriju ozbiljna pitanja privatnosti i etike. Iako čip sam po sebi nema GPS, svaki prolazak kroz čitač ostavlja digitalni trag koji se može povezati sa identitetom osobe, čime se stvara precizna mapa kretanja.

Što više funkcija čip preuzima – od identifikacije do plaćanja – to su veći rizici zloupotrebe i posljedice eventualnog curenja podataka. Neki stručnjaci strahuju i od pritiska na zaposlene, koji bi, iako formalno dobrovoljno, mogli da se osjećaju primoranim da pristanu na ugradnju kako ne bi bili „drugačiji“.

Bezbednosni aspekt takođe izaziva zabrinutost. Mikročipovi se mogu neovlašćeno skenirati na maloj udaljenosti ako sistem nije dovoljno zaštićen. Zbog toga proizvođači razvijaju modele sa većom memorijom i ugrađenim LED svjetlima koja se pale prilikom skeniranja, kako bi korisnik znao da je čip očitan.

Iako su medicinski rizici mali, infekcije i odbacivanje implanta nisu isključeni, a i uklanjanje čipa zahtijeva stručnu intervenciju.

Šire posmatrano, prelazak ka digitalnim plaćanjima i čipovima u rukama produbljuje jaz između mlađih, tehnološki pismenih građana i starijih ljudi, osoba sa invaliditetom i imigranata, koji se teže snalaze u bezgotovinskom sistemu. Zbog toga mnogi traže da se zadrže analogne alternative, poput gotovine i fizičkih kartica.

Etička pitanja

Ovakav trend otvara i brojna pravna i etička pitanja. Nije jasno ko je vlasnik podataka sa čipa i ko ima pravo pristupa tim informacijama.

Postavlja se i pitanje da li se prikupljeni podaci koriste isključivo za identifikaciju ili i za nadzor zaposlenih – praćenje njihovog kretanja i produktivnosti. Stručnjaci smatraju da mora postojati zakonska obaveza da svaki korisnik ima pravo da odbije ugradnju bez posljedica, kao i da mu se omogući korišćenje alternativnih rješenja.

Mnogi mitovi prate ovu tehnologiju. Mikročipovi ne mogu da prate osobu u realnom vremenu jer ne sadrže GPS ni bateriju, ali se neovlašćeno čitanje ipak može dogoditi na maloj udaljenosti. Zbog toga bezbjednost zavisi više od kvaliteta sistema nego od samog čipa.

Za odgovornu upotrebu ovakvih implantata neophodni su strogi standardi. Ugradnja mora ostati isključivo dobrovoljna, obrada podataka mora biti minimalna i transparentna, a korisnicima mora biti omogućeno da sami upravljaju svojim identifikatorom i pristupom logovima.

Paralelno, društvo mora zadržati tradicionalne načine plaćanja i pristupa uslugama, kako bi svako imao izbor

(Izvor vijesti: Nova)

Mnogi u ormarima ili na tavanima čuvaju staru tehnologiju, uređaje koje godinama iz nekog razloga nisu bacili. To sve može biti blago jer strastveni kupci na internet tržištima traže neobične predmete.

Podsjećamo, računar Apple-1 početkom godine prodat je na aukciji po izuzetno visokoj cijeni – za čak 375.000 dolara.

Prema pisanju britanske online prodajne stranice Gumtree, prodajom starih mobilnih telefona, konzola za igrice i druge tehnologije iz 1990-ih i 2000-ih može se zaraditi više stotina pa čak i hiljada evra.

Među najtraženijim modelima mobilnih telefona su stari BlackBerry, Nokia i Motorola uređaji, kao i prve generacije Appleovog iPhonea.

Kolekcionari spremni da plate visoku cijenu

Iako ovi telefoni u poređenju sa današnjim pametnim uređajima nemaju gotovo nikakvu praktičnu vrijednost i dalje postoje kolekcionari spremni da plate visoku cijenu kako bi ih se domogli.

U većini slučajeva, kupci ovih predmeta ne namjeravaju da ih koriste za njihovu prvobitnu svrhu.

Ben Vud, osnivač i kustos Muzeja mobilnih telefona, objašnjava da je razlog rijetko praktične prirode. “Ljudi rijetko kupuju stare telefone da bi ih koristili – u mnogim slučajevima oni ionako više ne bi radili. Starije mobilne mreže prve, druge i treće generacije su ugašene ili se postupno gase,” ističe Vud. “Sumnjam da je u većini slučajeva riječ o kombinaciji nostalgije i nade kolekcionara da će vrijednost telefona rasti kako postaju stariji i rjeđi.”

Daily Mail piše da Vud savjetuje da je najlakši način za provjeru vrijednosti starog mobilnog telefona pretraživanje na eBayu.

“Postoji tržište za vintage mobilne telefone i brzo možete pronaći okvirnu cijenu za gotovo svaki model”, kaže on. “Iako ćete se u većini slučajeva vjerovatno razočarati, primijetan je rast cijena na online aukcijama posljednjih nekoliko godina jer su ljudi postali sve zainteresiraniji za sakupljanje stare tehnologije.”

Traženi telefoni koji se ne proizvode već deceniju

Postoje modeli koji mogu dosegnuti cijenu od nekoliko hiljada funti – uključujući Vertu Signature i originalni Apple iPhone iz 2007. godine, koji su u prošlosti prodati i za 10.000 funti (oko 11.490 evra). BlackBerry telefoni, koji se ne proizvode gotovo deceniju, i dalje su traženi na platformama za preprodaju.

Iako se prosječni “klasični” modeli prodaju za tridesetak funti, limitirana izdanja poput BlackBerry Porsche Design modela iz 2011. godine smatraju se kolekcionarskim primjercima i mogu postići cijenu od 250 (oko 290 evra) do 1.500 funti (oko 1.700 evra).

Kod premium modela, poput Vertu Signaturea, luksuzno pakovanje, ako je u dobrom stanju, može dodatno povećati vrijednost telefona, napominje Vud. Originalni Apple iPhone, u zavisnosti od stanja, može se prodati za iznos od 100 pa sve do 10.000 funti.

Veliki hit i konzole za igranje igrica

Konzole za igranje iz devedesetih i dvijehiljaditih takođe su veliki hit. PlayStation 1 i PlayStation 2 prodaju se za prosječno 45 funti, dok primjerci s dodatnom opremom i igrama postižu i višu cijenu. Originalne Xbox konzole takođe su tražene, a nedavno je jedan primjerak prodat za gotovo 72 funte.

Kim Faura, stručnjakinja za potrošače u Gumtreeju, izjavila je: “Ovo ne samo da ističe iznenađujuću vrijednost zaboravljene tehnologije, već pokazuje i kako ponovna trgovina (re-commerce) može pomoći ljudima da uštede novac i smanje otpad.”

(Izvor vijesti: Poslovni.hr)

Ljudi često razgovaraju neformalno s AI chatbotovima, što može smanjiti preciznost njihovog razumijevanja.

Novo istraživanje pokazuje da prilagođavanje stila i treniranje AI modela mogu značajno poboljšati razumijevanje korisničkih namjera.

Naučnici Fulei Zhang i Zhou Yu iz Amazona analizirali su kako korisnici komuniciraju s ljudskim agentima u poređenju s chatbotovima zasnovanim na velikim jezičkim modelima (LLM). Koristeći model Claude 3.5 Sonnet, procjenjivali su pristojnost, tečnost i raznovrsnost vokabulara. Utvrdili su da su korisnici znatno manje formalni i pristojni kada razgovaraju s chatbotovima. Komunikacija s ljudskim agentima bila je 14,5% formalnija i pristojnija, 5,3% tečnija i 1,4% raznovrsnija u rječniku.

Korisnici prilagođavaju svoj jezički stil u razgovorima s LLM-ovima tako što šalju poruke koje su kraće, direktnije, manje formalne i gramatički jednostavnije. Ovo ponašanje, navode autori istraživanja objavljenog na preprint serveru arXiv, vjerovatno proizlazi iz shvatanja da chatbotovi nisu toliko društveno osjetljivi i da manje mogu da tumače nijanse.

U drugoj fazi istraživanja, Zhang i Yu obučili su model Mistral 7B na 13.000 razgovora između ljudi, a zatim ga testirali na 1.357 interakcija korisnika s chatbotovima. Pošto je Mistral treniran na ljudskim dijalozima, često je pogrešno tumačio korisničke namjere u razgovorima s AI-em, zbog ranije navedenih razlika.

Pokušaji poboljšanja razumijevanja pomoću Claude AI, koji su uključivali stilsku preobliku korisničkih poruka u „minimalni“ ili „obogaćeni“ oblik, zapravo su smanjili preciznost za 2,6% odnosno 1,8%. Kombinovanjem oba pristupa, preciznost se poboljšala za 2,9%, što pokazuje važnost prilagođavanja stila komunikacije.

Noah Giansiracusa sa Univerziteta Bentley, koji nije učestvovao u istraživanju, smatra da različit ton prema chatbotovima ne treba posmatrati negativno.

„Dobro je kada ljudi znaju da razgovaraju s botovima i prilagođavaju svoje ponašanje u skladu s tim“, rekao je za New Scientist,

(Izvor vijesti: Zimo)

Ako ste ikada primetili da vam ruter svjetli crveno dok svi u kući spavaju, niste jedini.

Sve više korisnika prijavljuje da uređaji “ožive” noću, bez ijednog aktivnog uređaja na mreži.

Iako zvuči bezazleno, razlog za to često nije ni slučajan ni nevažan.

U većini modernih rutera crveno svjetlo se pojavljuje kada uređaj pokušava da uspostavi vezu sa udaljenim serverom.

Ono što mnogi ne znaju jeste da većina proizvođača rutera, posebno oni iz Kine, koristi takozvane firmware pingove kako bi provjerili da li je uređaj aktivan, da li ima novu verziju softvera i da li je povezan na mrežu.

Ti pingovi se često šalju u kasnim noćnim satima jer tada mreže imaju najmanje opterećenje.

Ipak, problem nastaje kada ruter ne može da pronađe “matični” server, pa signalna dioda postane crvena.

U prevodu, vaš uređaj pokušava da kontaktira proizvođača, ali ne uspjeva. U nekim slučajevima to je samo rutinska provjera.

U drugim, znak da ruter koristi sporne servere koji se nalaze van Evropske unije, što znači da vaši podaci, makar na nivou telemetrije, mogu završiti na mjestima na kojima ne želite da budu.

Kako da provjerite da li vaš ruter zaista komunicira sa spoljnim serverima

Najjednostavniji način da provjerite šta se dešava jeste da otvorite administratorski panel rutera i pogledate logove aktivnosti. Ako primjetite da ruter svake noći u isto vrijeme pokušava da se poveže sa IP adresom koja ne pripada vašem provajderu, vjerovatno se radi o automatskom firmware upitu.

Kod nekih modela (TP-Link, Tenda, D-Link) to se može isključiti ručno, ali opcija je često sakrivena duboko u menijima pod nazivima kao što su “Auto maintenance”, “Smart diagnostics” ili “Cloud check”.

Ako ruter svjetli crveno duže od nekoliko minuta, to može značiti da se ruter resetovao ili da je izgubio autentifikaciju kod provajdera.

U tom slučaju vrijedi ručno restartovati uređaj i provjeriti da li se lampica vraća u zeleno. Ako se situacija ponavlja svake noći, rješenje može biti jednostavno: promijenite vremensku zonu u podešavanjima. Neki ruteri greškom tumače vrijeme servera i pokreću ažuriranje u pogrešnom trenutku.

Druga, rjeđa ali ozbiljnija mogućnost jeste da ruter svjetli crveno jer je došlo do pokušaja spoljnog pristupa. Kod određenih modela, crveno svjetlo označava blokiranu konekciju prema nepoznatom izvoru. U tom slučaju obavezno ažurirajte firmware, promijenite administratorsku lozinku i isključite mogućnost daljinskog pristupa (Remote Access).

U praksi, većina ovih situacija nije znak hakovanja, ali jeste pokazatelj da vaš uređaj komunicira više nego što bi trebalo. A kada uređaj koji povezuje sve vaše telefone, televizore i računare ima naviku da “priča” sa svijetom dok spavate, to nikada nije dobar znak

(Izvor vijesti: Telegraf)