Kako se grijati na klimu, a da račun ne bude visok

Grijanje klimom zimi umije da donese neprijatno visok račun za struju, posebno kada pokušavate da zagrijete prostor koji brzo gubi toplotu.
Tada prvo posegnemo za daljinskim i podignemo temperaturu, ali to često nije najbolje rješenje.

Nekoliko jednostavnih podešavanja može napraviti veću razliku nego stalno povećavanje broja na ekranu.

Počnite od 20 do 22 stepena

Ako se grijete inverter klimom, podesite je na 20 do 22 °C i ostavite je da radi dovoljno dugo da se prostor ujednačeno zagrije. To nije univerzalna temperatura za svaki stan, ali je dobar početak.

Ako vam je i dalje hladno, nemojte odmah skakati na 25 ili 26 stepeni. Prvo provjerite gdje se toplota gubi. Hladan zid, loše zaptiven prozor ili promaja ispod balkonskih vrata mogu učiniti da soba bude neprijatna čak i kada klima radi bez prestanka.

Koristan je i običan sobni termometar. Stavite ga tamo gdje najčešće sijedite i provjerite stvarnu temperaturu, jer broj na daljinskom ne mora da odgovara temperaturi na drugom kraju sobe.

Nemojte odmah dizati klimu na 26 stepeni

Kada je grijanje klimom zimi u pitanju, prirodno je da čim osjetimo hladnoću pritisnemo dugme za višu temperaturu. Međutim, 26 °C na daljinskom ne znači da će se prostor zagrijati mnogo brže.

Klima tada dobija višu ciljnu temperaturu i može duže da radi kako bi je dostigla. Ako je problem u tome što toplota izlazi kroz prozor ili vrata, dodatni stepeni neće riješiti uzrok.

Mnogo je korisnije provjeriti i smjer duvanja. Kada klima grije, krilca treba usmjeriti tako da topao vazduh može da siđe u dio prostorije u kom boravite. Ako udara direktno u zavjesu, policu ili drugu prepreku, toplota se neće ravnomerno raspoređivati.

Inverter klimu ne morate stalno da gasite

Ako ste kod kuće veći dio dana, nema mnogo smisla da klimu stalno gasite čim postane prijatno, pa je ponovo uključujete kada soba postane hladna.

Inverter klima može da smanji intenzitet rada kada se približi zadatoj temperaturi, pa je često prijatnije održavati približno konstantnu temperaturu nego stalno praviti velike oscilacije.

Ako izlazite na nekoliko sati, situacija je drugačija. Tada možete smanjiti temperaturu ili koristiti tajmer, umjesto da praznu prostoriju grijete kao da ste kod kuće.

Naravno, potrošnja zavisi i od izolacije, veličine prostorije, spoljne temperature i samog uređaja. Klima neće trošiti isto tokom blage jeseni i januarskog minusa.

Prvo provjerite filtere

Prije nego što podignete temperaturu na daljinskom, pogledajte kada ste posljednji put očistili filtere.

Ako je na mrežici vidljiv sloj prašine, očistite je prema uputstvu proizvođača i vratite filter tek kada se potpuno osuši. Zaprljani filter može otežati protok vazduha, pa klima neće raditi kao kada je čista.

Možda vas interesuje i ovo:

Greške sa grijanjem koje vas mogu skupo koštati

Važno je i da ništa ne blokira izlaz vazduha. Zavjesa koja prekriva klimu ili komad namještaja postavljen neposredno ispred nje mogu uticati na raspoređivanje toplog vazduha po sobi.

Ne pokušavajte da zagrijete cijeli stan jednom klimom

Ako je klima u dnevnoj sobi, nemojte očekivati da će podjednako zagrijati spavaću sobu iza zatvorenih vrata. Topao vazduh se ne raspoređuje čarobno kroz cijeli stan.

Vrata prostorija koje ne želite da grijete držite zatvorena, a u prostoriji u kojoj boravite omogućite što bolji protok toplog vazduha.

Tokom veoma hladnih dana klima može nakratko da prekine grijanje kako bi otopila led sa spoljne jedinice. To je dio normalnog rada i nije razlog da odmah povećavate temperaturu na maksimum.

Prije nego što pojačate klimu, provjerite ove tri stvari

Ako vam je hladno, a klima već radi, nemojte prvo povećavati temperaturu. Provjerite da li je stvarna temperatura u sobi zaista niža nego što mislite, da li topao vazduh slobodno izlazi iz uređaja i da li filteri traže čišćenje.

Tek kada to provjerite, ima smisla mijenjati podešavanja, piše Krstarica.

Dobro podešena klima ne znači da će račun za struju biti mali bez obzira na vrijeme, ali pravilno korišćenje može pomoći da ne trošite više nego što je potrebno.

Najveća greška je često najjednostavnija: pokušaj da se problem sa hladnom sobom riješi samo pritiskanjem dugmeta za višu temperaturu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta sve, osim suđa možete prati u mašini

Mašina za suđe jedan je od najkorisnijih kućnih aparata, ali njena namjena ne mora biti ograničena samo na tanjire, čaše, šerpe i pribor za jelo, jer se u njoj mogu očistiti i brojni drugi predmeti iz domaćinstva.

Od dječjih igračaka do četki za kosu

Među predmetima koji se mogu staviti u mašinu nalaze se određene plastične dječje igračke, poput LEGO kockica, koje je preporučljivo smjestiti u mrežastu vrećicu kako sitni dijelovi ne bi završili na dnu uređaja.

Temeljno se mogu oprati i četke i češljevi za kosu napravljeni od plastike. Prije pranja potrebno je ukloniti nakupljene vlasi. Drvene četke i predmete od prirodnih materijala treba držati dalje od mašine.

U njoj se mogu čistiti i pojedini dijelovi usisivača, poput određenih nastavaka i četki, pod uslovom da nemaju električne komponente. Takođe moguće je očistiti i plastične četke i posude za prašinu.

Mašina može poslužiti i za pranje abažura i drugih čvrstih ukrasnih predmeta od odgovarajućih materijala. Prije toga treba provjeriti da nisu ručno oslikani, pozlaćeni ili napravljeni od materijala osjetljivog na visoku temperaturu.

Mogu se prati i predmeti kućnih ljubimaca

Vlasnici kućnih ljubimaca na ovaj način mogu prati keramičke ili metalne posude za hranu i vodu, kao i tvrde gumene ili plastične igračke, čime se smanjuje količina bakterija i drugih nečistoća koje se na njima nakupljaju.

La navodi da među neočekivanim predmetima koji mogu završiti u mašini za suđe nalaze se i pojedini držači za četkice za zube, posude za sapun i drugi čvrsti kupatilski dodaci. Prvo treba provjeriti da li njihov materijal podnosi temperaturu i deterdžent.

Ipak, treba biti oprezan

Prije nego što bilo koji neuobičajeni predmet stavite u mašinu, potrebno je provjeriti da li je bezbjedan za takav način pranja. Visoka temperatura i snažni deterdženti mogu oštetiti drvo, određene vrste plastike, gumene dijelove i druge osjetljive materijale, piše LA.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kina pustila AI da vodi očnu kliniku: Pogledajte kakvi su rezultati

Vještačka inteligencija sve se više primjenjuje u medicini za analizu snimaka i razvoj lijekova, ali naučnici u Kini sproveli su eksperiment u kojem su otišli i dalje.

Tim s pekinškog Instituta za vizuelne nauke i translacijska istraživanja oka (BERI) prepustio je vođenje oftalmološke klinike sistemu vještačke inteligencije, uz ljudski nadzor.

Cilj je bio testirati kako se AI snalazi u stvarnom kliničkom okruženju, piše ScienceAlert.

Kako je funkcionisala AI klinika

Klinika, nazvana AI-TEC (AI-Agent Augmented Tsinghua Eye Clinic), osmišljena je tako da vještačka inteligencija bude temelj cjelokupnog procesa, a ne samo dodatak postojećoj praksi.

Ljekari su i dalje bili prisutni i nadzirali rad, ali AI je upravljao svim fazama, od pripreme pacijenata za pregled, preko same dijagnostike, do praćenja nakon obavljene kontrole, prenosi Index.

Lažno pozitivni rezultati značajno su se smanjili kada su podacima za obuku dodane slike koje su pregledali stručnjaci. (Yan i sur., Nat. Med., 2026.)

“Naš rad nudi prve lekcije o tome kako vještačku inteligenciju primijeniti šire od puke algoritamske efikasnosti i usmjeriti je prema transformaciji kliničkog rada i integraciji na nivou cijelog sistema, što u konačnici stvara stvarnu kliničku vrijednost”, naveli su istraživači u svom radu.

Učenje na greškama i prilagođavanje sistema

Prvi rezultati pokazali su da je sistem u početku imao relativno nisku stopu uspjeha u prepoznavanju bolesti kao što su glaukom i makularna degeneracija.

Tačnost se, međutim, značajno poboljšala nakon što su iskusni oftalmolozi u bazu unijeli 1.426 visokokvalitetnih snimaka s preciznim dijagnozama. Taj se set podataka pokazao korisnijim od početnog, koji je sadržavao gotovo 27.000 snimaka slabijeg kvaliteta.

S novim podacima, tačnost AI sistema premašila je 0,93 na standardizovanoj dijagnostičkoj ljestvici AUROC, što je u rangu s drugim naprednim sistemima za analizu medicinskih snimaka.

Vještačka inteligencija djelimično je bila zadužena za prepoznavanje bolesti na snimcima mrežnjače. (Mikael Häggström/CC0 putem Wikimedia Commons/Public Domain)

Naučnici su uočili i zanimljiv trend u korištenju alata. Nakon početnog intenzivnog korištenja, njegova je primjena pala. Analiza je pokazala da je u jednom trenutku AI proces korišten u samo 3,8 posto pregleda.

Već idućeg mjeseca taj je udio porastao na 23 posto, nakon što su istraživači optimizovali sistem, ubrzali ga i pojednostavili za korištenje smanjenjem broja potrebnih klikova.

Ključni faktori za uspjeh

“Naše rano iskustvo pokazalo je da je implementacija zdravstva zasnovanog na vještačkoj inteligenciji zapravo izazov za cijeli ekosistem”, ističu istraživači.

Dodaju kako efikasnost nije zavisila samo od performansi algoritma. Zavisila je i od kvaliteta podataka, interakcije unutar radnog procesa, angažmana ljekara, adekvatnog upravljanja te mjerljive kliničke vrijednosti”.

Kao treći ključan faktor istakli su brzinu. Povratne informacije ljekara morale su stizati odmah kako bi se sistem mogao poboljšavati u stvarnom vremenu, a ne sedmicama kasnije. Zbog toga je, kako kažu, nužna bliska saradnja kliničara i AI stručnjaka na terenu.

Mjerenje uspjeha nije samo u brojkama

Iako su ovakve klinike još uvijek rijetkost, rezultati testiranja pokazuju da mogu biti uspješne ako se ispune pravi uslovi. Ipak, ostaju specifični izazovi, poput razlike u pristupu. Naime, AI se fokusira na konačni ishod – ima li pacijent bolest ili ne – dok se ljekari primarno bave simptomima, na primjer pritužbom pacijenta na zamagljen vid.

Sama činjenica da AI precizno analizira snimke ne garantuje automatski bolju njegu za pacijenta. Autori studije stoga sugerišu da bi se buduća testiranja trebala manje fokusirati na statističku efikasnost.

“Uspjeh zdravstvenog sistema koji se temelji na AI-ju trebao bi se mjeriti time je li transformisao klinički rad i poboljšava li ishode liječenja, a ne time postiže li vrhunske rezultate na testovima”, zaključuju istraživači.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Medicine.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako da provjerite da li je vaša mašina za veš pretrpana?

Više veša u bubnju ne znači nužno i bolje pranje. Kada je mašina za veš pretrpana, odjeća nema dovoljno prostora za kretanje, voda i deterdžent teže prolaze između komada, a rezultat može biti rublje koje i nakon cijelog ciklusa ne djeluje potpuno čisto. Problem je što punai pretrpana mašina na prvi pogled mogu izgledati gotovo jednako.

Srećom, prije nego pritisnete tipku za pokretanje programa možete napraviti vrlo jednostavnu provjeru.

Ostavite dovoljno prostora na vrhu bubnja

Nakon što stavite suv veš u mašinu, pokušajte uvući ruku između vrha rublja i gornjeg dijela bubnja. Kod većine uobičajenih programa rublje ne bi trebalo biti nagurano sve do vrha. Ako između odjeće i bubnja možete bez problema staviti šaku ili dlan, rublje ima dovoljno prostora za pomicanje tijekom pranja.

Ako ruku jedva uspijevate ugurati, nekoliko komada ipak je bolje izvaditi.

Takva provjera posebno je korisna kada perete ručnike, trenerke, hlače ili druge komade koji su teži i nakon upijanja vode zauzimaju još više prostora.

Zašto prepun bubanj lošije pere?

Tijekom pranja rublje se mora slobodno podizati, spuštati i okretati u bubnju. Upravo to kretanje omogućuje vodi i deterdžentu da dopru do cijele površine tkanine.

Ako je bubanj prenatrpan, komadi ostaju stisnuti jedan uz drugi. Na njima mogu ostati tragovi prljavštine, neugodni mirisi, pa čak i ostaci deterdženta koji se nije dobro isprao.

Problem se ponekad primijeti tek nakon vađenja rublja, kada pojedini komadi još imaju mrlje ili ne mirišu onako svježe kako biste očekivali.

Nije svaki program predviđen za puni kapacitet

Broj kilograma naveden na mašini obično označava njezin najveći kapacitet za određene vrste pranja, ali to ne znači da svaki program možete napuniti do istog nivoa.

Programi za osjetljiv veš, sintetiku ili vunu često su namijenjeni znatno manjim količinama od standardnog programa za pamuk.

Zato kod većih količina veša vrijedi provjeriti i upute proizvođača za konkretan model mašine, piše ebord.net.

Bolje dva pranja nego jedan prepun bubanj

Pokušaj da se sve opere odjednom može na kraju značiti ponovno pranje dijela odjeće. Ako veš nakon stavljanja u bubanj izgleda zbijeno i nema dovoljno mjesta za slobodno pomijeranje, izvadite nekoliko komada i ostavite ih za sljedeću turu.

Mašina će lakše odraditi posao, deterdžent će se pravilnije isprati, a šanse da iz bubnja izvadite rublje koje još izgleda prljavo bit će znatno manje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ako telefon neće da se puni, problem može biti bezazlen

Ako telefon odjednom prestane da puni preko USB-C kabla, najlakše je zaključiti da je priključak pokvaren.

Ipak, prije odlaska u servis postoji jedna mnogo banalnija mogućnost: u portu se nakupila prljavština i džepna prašina.

To je dovoljno da konektor na kablu više ne naleže kako treba, pa telefon može da prestane da puni ili da prekida vezu tokom punjenja i prenosa podataka.

Prvo pogledajte unutrašnjost USB-C porta i pažljivo uklonite eventualne naslage. Zatim probajte drugi kabl, drugi punjač i drugu utičnicu. Ako telefon i dalje ne reaguje, a u portu se vide oštećeni ili labavi dijelovi, problem je vjerovatno ozbiljniji.

Kada se zamjena USB-C porta isplati?

Pokvaren port ne znači automatski da morate da ga popravljate. Ako uskoro mijenjate telefon, koristite bežično punjenje i nemate potrebu da prebacujete velike fajlove na računar, moguće je nastaviti sa korišćenjem uređaja i bez funkcionalnog USB-C priključka.

Situacija je drugačija ako vam je brzo punjenje važno. Žično punjenje je kod brojnih telefona značajno brže od bežičnog, pa neispravan port može ozbiljno da promijeni način korišćenja uređaja.

sto važi za prenos podataka. Ako često snimate video i prebacujete velike fajlove na računar ili koristite eksterni SSD, USB-C port je mnogo više od običnog priključka za punjač. Na pojedinim telefonima omogućava i višestruko brži prenos podataka od bežičnih opcija, prenosi Telegraf.rs.

Koliko košta popravka?

Cijena zavisi od telefona, servisa i garancije. Kod pojedinih modela sam rezervni sklop USB-C porta može koštati nekoliko desetina dolara, dok servis dodatno naplaćuje rad.

Možda vas interesuje i ovo:

Koristite mobilni dok je na punjaču: Evo šta kažu stručnjaci

Samostalna zamjena jeste moguća, ali nije naročito jednostavna. Kod modernih telefona često je potrebno skinuti ekran ili zadnji poklopac, izvaditi bateriju i pristupiti donjem dijelu uređaja prije nego što se dođe do sklopa sa USB-C konektorom.

Zbog toga je za većinu korisnika servis sigurnija opcija. Neispravan pokušaj popravke može napraviti mnogo skuplji problem sa ekranom, baterijom ili zaštitom od vode i prašine.

Ako telefon i dalje radi dobro, popravka porta često ima više smisla nego kupovina potpuno novog uređaja. Ali prije nego što platite servis, provjerite da li je problem zaista u portu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zbog bezbjednosti interneta, ruter treba povremeno restartovati

Kućni ruter jedan je od najvažnijih uređaja za bezbjednost kućne mreže, jer preko njega prolazi gotovo sav internet saobraćaj u domu.

Nakon akcija usmjerenih protiv kompromitovanih rutera, američka Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA) korisnicima je uputila jednostavan savjet – da ruter povremeno ponovo pokrenu.

Zašto je restart važan?

Ponovno pokretanje može prekinuti određene privremene zlonamjerne procese i postojeće mrežne veze koje napadači pokušavaju da iskoriste. Istovremeno može pomoći i u otklanjanju problema sa nestabilnom ili usporenom vezom. Restartovanje ima smisla i kada nema sumnje na napad, jer dugotrajan rad uređaja može dovesti do softverskih grešaka i pada performansi.

Možda vas interesuje i ovo:

Ruter svijetli crveno poslije ponoći: Kada treba da se zabrinete

Restart nije fabričko resetovanje

NSA preporučuje da se ruter restartuje najmanje jednom mjesečno. Neki savremeni uređaji nude i mogućnost automatskog ponovnog pokretanja.

Važno je razlikovati običan restart od fabričkog resetovanja. Restart samo ponovo pokreće uređaj, dok fabrički reset briše podešavanja i vraća ga u početno stanje. Ipak, restart nije zamjena za bezbjednosne zakrpe. Ako proizvođač više ne ažurira stari ruter, najbolje rješenje može biti njegova zamjena.

Podijeli tekst sa drugima na:

Japanski naučnici razvili ciljanu terapiju za paradentozu

Istraživači sa Univerziteta Nagoja u Japanu razvili su novu eksperimentalnu terapiju za parodontitis, poznat i kao paradentoza, koja ciljano uništava bakteriju *Porphyromonas gingivalis*, dok nastoji da sačuva korisne mikroorganizme u usnoj šupljini.

Metoda, nazvana NIR-PAT², koristi antitijelo povezano s bojom osjetljivom na svjetlost. Antitijelo se vezuje za ciljanu bakteriju, a zatim se aktivira bliskom infracrvenom svjetlošću i oštećuje njenu membranu.

Obećavajući rezultati

U laboratorijskim eksperimentima terapija je selektivno djelovala na *P. gingivalis*, bez oštećenja zdravih ćelija desni. Kod miševa s parodontitisom smanjen je gubitak alveolarne kosti, dok su korisne bakterije uglavnom ostale očuvane.

Istraživači navode da bi ovakav pristup mogao biti precizniji od antibiotika i drugih terapija koje mogu uticati i na korisne bakterije u ustima.

Tehnika je prvobitno razvijana za liječenje raka, a istraživači su je prilagodili za ciljano djelovanje na bakterije. U narednoj fazi planiraju dodatna istraživanja i analizu oralnog mikrobioma kako bi pronašli i druge mikroorganizme povezane s parodontitisom.

Važno je, međutim, da je NIR-PAT² **još uvijek eksperimentalna terapija**. Rezultati su do sada dobijeni u laboratoriji i na životinjama, pa tek klinička ispitivanja na ljudima treba da pokažu njenu bezbjednost i efikasnost.

Napomena: NI:R-PAT² još nije potvrđena za rutinsko liječenje ljudi. Dalja istraživanja i klinička ispitivanja treba da utvrde njenu bezbjednost i efikasnost. Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savjet.

Podijeli tekst sa drugima na:

Grafen: Materijal 200 puta jači o čelika, a tanak kao papir

Grafen ima dvodimenzionalnu ugljeničku strukturu debljine jednog atoma, neobično je čvrst, a u isto vrijeme i elastičan, šest puta je lakši od čelika i 13 puta je savitljiviji, objašnjavaju naučnici.

Čelik je jak, ali težak. Plastika je fleksibilna, ali krhka. Grafen ih nadmašuje sve – istovremeno i najtanji i najjači, gotovo providan, a toliko gust da ni najmanji atomi gasa ne mogu da prođu kroz njega.

Odličan je provodnik struje, jači od čelika, tvrd kao dijamant, a rastegljiv i do 20 procenata.

Fizičari rođeni u Rusiji, Konstantin Novoselov i Andre Geim, a obojica nastavnici na Univerzitetu u Mančesteru, osvojili su 2010. godine i Nobelovu nagradu za fiziku za svoj rad sa ovim materijalom.

“Naše istraživanje je utvrdilo da je grafen najjači materijal ikada pronađen, jer je oko 200 puta jači od konstrukcijskog čelika”, izjavio je profesor Džejms Houn sa Univerziteta Kolumbija.

Dodao je da bi “morali balansirati slona na olovci da bi probili list grafena debljine najlona”.

Grafen ima dvodimenzionalnu ugljeničku strukturu debljine jednog atoma. Neobično je čvrst, a u isto vrijeme i elastičan.

13 puta savitljiviji od čelika

Šest puta je lakši od čelika, ima pet do šest puta manju gustinu i 13 puta je savitljiviji, prenosi “The Conversation”.

Ove karakteristike imaju potencijal da dostignu veliki uticaj u budućnosti, posebno u avio industriji.

S obzirom na fleksibilnost grafena, novi i radikalan dizajn bi mogao biti dostupan za sve vrste vozila. Osim toga, grafen je materijal koji se može i reciklirati, što ga čini relativno lakim i jeftinim za proizvodnju.

Kada se stavi na različite materijale, grafen može da poprimi njihova svojstva. Eksperimenti, sprovedeni na MIT-u, dokazali su ovu vrstu ponašanja.Kada ga pogodi bila koja vrsta svjetlosti, grafen dobija karakteristike toplog provodnika i stvara struju, otkrili su istraživači.

Elektroni molekula grafena dobiju dovoljno energije da počnu da se kreću, iako ugljenik ispod ostaje hladan. Grafen može proizvesti i sprovoditi struju u najobičnijim uslovima, kao što su soba do koje dopire sunčeva svjetlost.

Iako je već dovoljno impresivan, čini se da grafen ima još nekoliko asova u rukavu.

Povećava efikasnost desalinizacije

Može, na primjer, povećati efikasnost desalinizacije za 100 ili 1.000 puta. Desalinizacija je izuzetno važna, jer oko 97 odsto vode na našoj planeti nije za piće, s obzirom da je slana. A metode uklanjanja soli iz vode su dugotrajne i skupe.

Grafen ima potencijal da promijeni način na koji se do sada vršila desalinizacija i riješi problem nestašice pitke vode u svijetu. Listovi grafena su debljine jednog atoma.

Budući da je nanopropustan, može propuštati vodu da prođe kroz njega, ali ne i soli, i sve to bez potrebe za ikakvim pritiskom, pomoću kojih trenutni filteri rade.
Nedavna studija tima naučnika sa Instituta za hemijsko i tehnološko istraživanje i Evha ženskog univerziteta u Južnoj Koreji, otkrila su da grafen ima potencijal za povećanje efikasnosti vještačke fotosinteze.

U biljkama, fotokatalizator je hlorofil. U laboratoriji, proces je malo teži, ali grafen bi mogao biti odgovor.

Pošto je 46 odsto ukupne sunčeve svjetlosti koja udara Zemlju u vidljivom spektru, a samo četiri odsto u UV dijelu, dosadašnji vještački fotokatalizatori koji se hrane vidljivim sunčevim svjetlom nisu pokazali najbolji rezultat, prenosi Kurir.

Običan list grafena, u kombinaciji sa malo enzima porfirina, postao je izuzetno funkcionalan u svim dijelovima sunčevog svjetlosnog spektra, što ga je odmah učinilo najboljim kandidatom za vještačke fotokatalizatore.

Ovo otkriće će se uskoro primijeniti i na vještačke solarne ćelije koje se hrane sunčevom svjetlošću i ugljen dioksidom, a pretvaraju ih u metansku kiselinu, koja se koristi u industriji plastike.

Otporan na projektile

Zbog svojih izuzetnih svojstava, grafen je predmet brojnih istraživanja. Jedno od najfascinantnijih potencijala jeste njegova sposobnost da apsorbuje kinetičku energiju metka.

Zahvaljujući svojoj strukturi, grafen može da apsorbuje ogromnu količinu energije pri udaru, što omogućava da, u teoriji, zaustavi metak i to dok je izuzetno tanki sloj materijala.

Korišćenjem samo nekoliko slojeva grafena, istraživači su uspjeli da razviju armaturu koja može da zaustavi projektil. Sve to bez potrebe za debelim oklopom.

Ovo bi moglo značiti kraj teških, nezgodnih zaštitnih prsluka koji se koriste danas. Otvaraju se i nove mogućnosti za vojne i policijske uniforme, oklopna vozila, pa čak i zaštitu civila.

Čini se da pitanje više nije “šta grafen može”, već “šta grafen ne može da učini”.

Grafen je toksičan kada se udahne, proguta, upije preko kože. Tada stvara oksidativni stres, ali se može uraditi detoksikacija.

Uz ostale impresivne karakteristike ovog materijala budućnosti, listovi grafena mogu sami da zakrpe i svoje rupe.

Istraživači sa Univerziteta Mančester slučajno su otkrili da grafen, čija je slabost to što je zbog svoje “debljine” od jednog atoma sklon oštećenju.

Kada se izloži gomili slobodnih atoma ugljenika, međutim, može sam popuniti sve rupe – i biti kao nov.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koristite mobilni dok je na punjaču: Evo šta kažu stručnjaci

Danas smo toliko vezani za pametne telefone da ih često koristimo čak i dok se pune. Mnogi se zbog toga pitaju može li takva navika skratiti vijek trajanja baterije.

Kratak odgovor je – ne.

Iako će se telefon možda puniti sporije ako ga koristite tokom punjenja, to uglavnom ne utiče na dugovječnost baterije.

Za to su u velikoj mjeri zaslužne tehnologija premošćavanja punjenja (bypass charging) i sistemi za odvođenje toplote.

Kod premošćavanja punjenja, kada priključite telefon na punjač i nastavite da ga koristite, uređaj dio energije preusmjerava direktno na rad aplikacija umjesto na punjenje baterije.

Možda vas interesuje i ovo:

Da li smo postali zavisni od mobilnog telefona i interneta?

Na taj način štiti bateriju od prekomjernog zagrijavanja, koje može da utiče na njen vijek trajanja.

Korišćenje telefona za zahtjevne aktivnosti, poput igranja igrica ili obrade videa, može izazvati veće zagrijavanje uređaja, pa ova funkcija pomaže da se ono smanji.

Loša strana

Loša strana je što ćete nakon takvih aktivnosti primijetiti da se baterija nije mnogo napunila.

Razlog je jednostavan – energija je korišćena za rad telefona, a ne za punjenje baterije.

Jedan od prvih telefona sa ovom funkcijom bio je Sony Xperia 1 II iz 2020. godine, koja je nosila naziv Heat Suppression Power Control.

Danas je dostupna na mnogim premijum modelima kompanija Samsung, Google, Xiaomi i ZTE. Appleovi iPhone uređaji još ne podržavaju ovu funkciju.

Čak i bez nje, telefon će se samo sporije puniti ako ga koristite dok je priključen na punjač.

Možda vas interesuje i ovo:

Obavite sami mali servis na telefonu

Ako primijetite da se uređaj previše zagrijava, najbolje je da ga prestanete koristiti dok se ne ohladi. Većina modernih telefona ima napredne sisteme za upravljanje baterijom i kontrolu temperature.

Dakle, korišćenje telefona tokom punjenja samo po sebi nije štetno, ali ga je ipak bolje izbjegavati kada god možete.

Ako treba da odgovorite na poruku, obavite poziv ili provjerite nešto na internetu, nema razloga za brigu. Međutim, zahtjevnije aktivnosti poput igranja igrica ili montaže videa mogu usporiti punjenje.

Mitovi o punjenju baterije

Još jedna česta zabluda jeste da telefon ne treba ostavljati na punjaču preko noći. To nije tačno, piše b92.

Moderni telefoni imaju ugrađene zaštitne mehanizme koji prekidaju punjenje kada baterija dostigne 100 odsto.

Mnogi modeli čak uče navike korisnika i usporavaju punjenje pri kraju kako bi baterija bila puna baš kada se probudite.

Takođe, nije potrebno čekati da se baterija potpuno isprazni prije nego što je ponovo napunite. Naprotiv, stručnjaci preporučuju da telefon punite kada je nivo baterije između 20 i 80 odsto, jer se na taj način može produžiti njen vijek trajanja.

Zaključak je da korišćenje telefona tokom punjenja neće oštetiti bateriju, osim ako ne dovede do pregrijavanja uređaja. Ipak, ako želite da se telefon napuni što brže, najbolje je da ga tokom punjenja koristite što manje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ruski naučnici razvili program za rehabilitaciju uz pomoć robota

Stručnjaci Dalekoistočnog federalnog univerziteta (DFU) razvili su softver koji bi mogao da ubrza i učini bezbjednijom rehabilitaciju pacijenata nakon povreda, operacija i moždanog udara korišćenjem robotskih uređaja za mehanoterapiju.

Prema navodima univerziteta, novi algoritam reguliše rad elektromotora robotskog simulatora, omogućavajući glatkije pokrete bez trzaja i sprečavajući prekomjerno opterećenje ruku i zglobova pacijenata, prenijela je RIA Novosti.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu „Kompjuterske nanotehnologije“.

Mehanoterapija se koristi za obnavljanje snage i pokretljivosti ruku nakon povreda, hirurških zahvata i neuroloških oboljenja, uključujući moždani udar. Tokom terapije robotski uređaji omogućavaju precizno kontrolisano opterećenje zahvaćenih ekstremiteta.

Možda vas interesuje i ovo:

Operacija izvedena na udaljenosti od 18.900 kilometara

Profesor Jevgenij Pustovalov sa Instituta za matematiku i računarske tehnologije DFU rekao je da postojeći domaći i strani robotski sistemi imaju ograničenja, jer ne obezbjeđuju potpuno glatko kretanje i ne pamte individualne parametre pacijenata, zbog čega ljekari moraju ručno da podešavaju uređaje za svakog korisnika.

Novi program, kako je objasnio, otklanja nepravilnosti u radu motora i omogućava personalizaciju terapije za svakog pacijenta.

Prema procjenama istraživača, stotine hiljada pacijenata u Rusiji svake godine prolaze kroz mehanoterapiju.

Prototip robotskog simulatora sa novim softverom trebalo bi da bude testiran u medicinskom kompleksu Dalekoistočnog federalnog univerziteta. Nakon završetka ispitivanja planirano je njegovo uvođenje u proizvodnju u naredne tri godine.

Podijeli tekst sa drugima na: