Kategorija: Edukacija

Koliko se pojam i doživljaj prijateljstva promijenio u doba onlajn komunikacije?

Na Svjetski dan prijateljstva, psihijatar i porodični psihoterapeut Nevena Čalovska Hercog objašnjava da je jedna od najvažnijih odlika ovakvog odnosa simetričnost, da društvene mreže pružaju virtuelni, ali ne i humani kontakt, kao i zašto nam najbolji prijatelj ne može biti četbot.

Kada se priča o tome da li danas ljudi imaju manje prijatelja i zašto je to tako, uvijek se kao krivac izdvaja savremeno doba – društvene mreže i moderne tehnologije.

Psihijatar i porodični psihoterapeut Nevena Čalovska Hercog kaže da to jeste uzrok, ali samo djelimično.

“Imamo manje prijatelja zato što živimo na način da zanemarujemo tu osnovnu potrebu, a to je da budemo sa nekim u bezuslovnom, prihvatajućem, trajnom, neosuđujućem, povjerljivom odnosu. To su osobine kada nekoga pitate ko vas najbolje razumije, onda će reći – ‘Najbolje me razumije moja prijateljica, najbolji prijatelj’. I kad pitate a šta je to u tom odnosu što čini najbolje prijateljstvo, onda oni govore o tom doživljaju prihvaćenosti, sigurnosti, ali istovremeno dobar prijatelj je i neko ko te podržava, ali i neko ko te izaziva“, objašnjava Čalovska Hercog.

Prijateljstvo je simetrično

U prijateljstvu prihvatamo osobe i sa manama. Prijatelji znaju gdje smo bili, šta smo proživjeli, kako smo se osjećali, kakve smo odluke donosili.

“Prihvataju nas takve kakvi jesmo danas, možda i sa odlukama u vezi kojih se kajemo ili ne, ali se prihvataju na način da o svemu tome možemo na siguran, bezbjedan način da razgovaramo. Isto tako, da je odnos simetričan. To je znači neko ko je jednako zainteresovan za mene, a i ja isto tako za njega”, istakla je Čalovska Hercog.

Uprkos bezgraničnoj odanosti i povjerenju, postoje granice. Mnogo je faktora od kojih zavisi kako ćemo reagovati na prijatelja iz djetinjstva.

“Vremenom se neka prijateljstva pojačavaju, a nekada se prijatelji udaljavaju. Zavisi od toga da li kroz vrijeme ostajemo u usaglašenim sistemima vrijednosti, da li smo međusobno doživjeli da smo jedan drugome bili zaista bezuslovna podrška u nekim teškim trenucima“, navodi psihoterapeutkinja.

Prema njenim riječima, sa nekim prijateljima iz djetinjstva možemo lako da se povežemo i kada se sretnemo poslije mnogo godina, dok sa nekima to bude samo prijatan susret jer nas je život odveo možda na druga mjesta i dao nam druge ideje i drugi smisao.

Prepoznaje li se pravi prijatelj (samo) u nevolji?

Učestvuje li pravi prijatelj i u radosti i u teškim trenucima?

“Na muci se poznaju junaci, ili A friend in need is a friend indeed, kako kažu Englezi. Zaista je važno kad nam je teško da imamo nekoga ko nas razumije, ko nas podržava, u koga imamo povjerenje i da znamo da će biti tu uz nas. Ali to ne znači da i kada se radujemo ne možemo da ih imamo. Meni se čini da prijatelji imaju kapacitet u prijateljstvu da u tom širokom dijapazonu osjećanja – i od radosti i ushićenja do nekih, da kažem, teških, murnih, mučnih, mračnih situacija – da nas prate. To su onda dobri prijatelji“, objašnjava Nevena Čalovska Hercog.

Prava prijateljstva ne moraju početi u djetinjstvu

Prava prijateljstva, prema ocjeni Nevene Čalovske Hercog, ne moraju biti samo ona koja su započela u djetinjstvu. Nauka pokazuje da su centralni nervni sistem i mozak sposobni da formiraju nove sinapse dok smo živi, pa samim tim možemo da integrišemo nova iskustva, misli i osjećanja – a time da formiramo i nova prijateljstva.

Tokom života, kako ističe, ljudi se – živeći u različitim životnim ciklusima – kreću kroz različite društvene mreže, sreću nove ljude, imaju nova iskustva i sa nekima ih, na primjer na poslu, poveže neka zajednička teška ili vesela situacija.

“U razmjeni tih iskustava povežu se i onda prošire interesovanja, povežu se i traju kroz vrijeme. Tako da, lijepo je imati prijatelje iz djetinjstva, ali to ne znači da ne možemo tokom života steći nova prijateljstva.“

Društvene mreže treba koristiti, a ne zloupotrebljavati

Društvene mreže i sve to što je donio napredak u tehnologiji, promijenili su dosta na polju međuljudskih odnosa. Iako se najčešće čuju kritike na račun onlajn komunikacije, postoje i pozitivne strane takvih kontakata.

“Možemo da koristimo društvene mreže da nam pomognu da se sa nekim povežemo. Međutim, društvena mreža je virtuelni kontakt, nije humani kontakt. Humani kontakt podrazumijeva i da se osjetimo, da se pratimo, vidimo neverbalno i da vidimo kako se čujemo – i sve što virtuelni svijet ograničava.

Ima i toga da ljudi kažu da im je najbolja prijateljica četbot – kad pitam, uvijek dobijem odgovor. Međutim, ChatGPT i Džemini ne postavljaju pitanja, oni govore ono što vi želite da čujete. Laskaju, i često će možda ohrabriti neke impulse ili neka ponašanja koja nisu u vašem interesu. Važno je da društvenu mrežu koristimo, a ne da je zloupotrebljavamo“, poručila je Nevena Čalovska Hercog.

(Izvor vijesti: RTS)

Od prvih simptoma do dijagnoze demencije u prosjeku prođe 3,5 godina, pokazuje novo istraživanje Univerzitetskog koledža Londona (UCL). U slučajevima ranog početka demencije od prvih simptoma do dijagnoze prolazi i više – 4,1 godina.

Studija, objavljena u International Journal of Geriatric Psychiatry, predstavlja prvi sistematski pregled i meta-analizu globalnih podataka o postavljanju dijagnoze demencije, objavio je EurekAlert.

Istraživači su pregledali podatke iz 13 prethodno objavljenih studija sprovedenih u Evropi, SAD, Australiji i Kini, koje su obuhvatile podatke o 30.257 učesnika.

Istraživački tim je ispitivao prosječan interval od pojave simptoma (koje su procenjivali pacijenti ili porodični negovatelji na osnovu intervjua ili medicinske dokumentacije) do konačnog postavljanja dijagnoze demencije.

“Pravovremena dijagnoza demencije ostaje veliki globalni izazov, na koji utiče složen skup faktora, i hitno su potrebne specifične zdravstvene strategije kako bi se ona poboljšala. Druge studije procjenjuju da se u zemljama sa visokim prihodima postavlja dijagnoza u samo 50-65% slučajeva, dok mnoge zemlje imaju još niže stope dijagnostikovanja. Pravovremena dijagnoza može poboljšati pristup liječenju i nekim ljudima produžiti period života sa blagom demencijom prije nego što se simptomi pogoršaju”, rekla je dr Vasiliki Orgeta, glavna autorka studije i istraživačica sa UCL.

Otkrili su da su mlađe životno doba u trenutku pojave simptoma i postojanje frontotemporalne demencije povezani sa dužim vremenom do postavljanja dijagnoze

(Izvor vijesti: Telegraf)

Protok vremena može biti linearan, ali tok ljudskog starenja nije. Umjesto postepene tranzicije, život klizi kroz brzi rast djetinjstva, dostiže vrhunac u ranom odraslom dobu, pa sve do ubrzanja starenja kako decenije odmiču.

Sada je nova studija identifikovala prekretnicu u kojoj se to ubrzanje obično dešava – oko 50. godine.

Nakon tog perioda, putanja kojom tkiva i organi stare postaje strmija nego u ranijim decenijama, prema studiji proteina u ljudskim tijelima u širokom rasponu odraslih uzrasta – a vene su među onim tkivima koja najbrže propadaju.

Slabljenje organa dovodi do hroničnih bolesti

“Na osnovu promjena proteina povezanih sa starenjem, razvili smo tkivno specifične proteinske satove starenja i okarakterisali putanje starenja na nivou organa. Vremenska analiza otkrila je infleksiju starenja oko 50. godine, pri čemu su krvni sudovi tkivo koje rano stari i posebno je podložno tom procesu”, piše tim koji predvode naučnici iz Kineske akademije nauka.

Ljudi imaju izuzetno dug životni vijek u poređenju s većinom drugih sisara, ali to dolazi sa svojom cijenom. Jedna od njih je slabljenje funkcije organa, što dovodi do povećanja rizika od hroničnih bolesti s protokom godina.

Nemamo baš jasno razumijevanje obrazaca starenja pojedinih organa, pa su stručnjaci istraživali kako se proteini u različitim tkivima mijenjaju tokom vremena. Prikupili su uzorke tkiva od ukupno 76 donora organa starosti između 14 i 68 godina, koji su preminuli od slučajnih traumatskih povreda mozga.

Uzorci su obuhvatili sedam tjelesnih sistema: kardiovaskularni (srce i aorta), digestivni (jetra, pankreas i crijeva), imuni (sleza i limfni čvorovi), endokrini (nadbubrežna žlijezda i bijela masna ćelija), respiratorni (pluća), kožni i mišićno-skeletni (mišići). Takođe su analizirani uzorci krvi.

Najizraženije promjene između 45. i 55. godine

Tim je napravio katalog proteina u tim sistemima, pažljivo bilježeći kako se njihovi nivoi mijenjaju sa godinama. Rezultate su uporedili s bazom podataka o bolestima i njihovim povezanim genima i otkrili da se ekspresija 48 proteina povezanih sa bolestima povećava s godinama.

To je uključivalo kardiovaskularna stanja, fibrozu tkiva, masnu bolest jetre i tumore povezane s jetrom.

Najizraženije promjene dogodile su se između 45. i 55. godine, kažu istraživači. Upravo u tom periodu mnoga tkiva prolaze kroz značajno proteinsko mijenjanje, a najveće promjene bilježe se u aorti – što ukazuje na jaku podložnost starenju. Pankreas i slezena su takođe pokazali trajne promjene.

Da bi testirali nalaze, istraživači su izolovali protein povezan sa starenjem u aortama miševa i ubrizgali ga mladim miševima.

Životinje tretirane tim proteinom pokazale su smanjene fizičke sposobnosti, slabiji stisak šape, manju izdržljivost i lošiju ravnotežu i koordinaciju u poređenju sa netretiranim miševima. Takođe su imale izražene markere vaskularnog starenja.

Starenje složen proces

Prethodna istraživanja su ukazivala na dva vrhunca u starenju – oko 44. i ponovo oko 60. godine. Novi rezultati sugerišu da je ljudsko starenje složen, korak-po-korak proces koji uključuje različite sisteme. Utvrđivanje kako starenje utiče na pojedine dijelove tijela u određenim fazama može pomoći u razvoju medicinskih intervencija koje će ublažiti te promjene.

“Naša studija je postavljena kao temelj za izradu sveobuhvatnog višetkivnog proteinskog atlasa koji obuhvata 50 godina čitavog procesa starenja kod ljudi, razjašnjavajući mehanizme koji stoje iza neravnoteže proteostaze u ostarelim organima i otkrivajući i univerzalne i specifične obrasce starenja za različita tkiva”, navode istraživači.

“Ovi uvidi mogu olakšati razvoj ciljanih intervencija za starenje i bolesti povezane sa starenjem, otvarajući put ka poboljšanju zdravlja starijih osoba”, dodaju kineski naučnici.

(Izvor vijesti: RTS)

“Nikada više u životu neću kupiti nikakvo sredstvo za čišćenje, kunem vam se!”, napisala je jedna od domaćica na Fejsbuku.

Ona je podijelila i svoj recept za čišćenje rerne koji je postao praktično viralan, budući da ima nekoliko hiljada šerova.

Sastojci potrebni za za ovaj “domaći deterdžent” mogu se naći u svakoj kući i stoga ne čudi što su domaćice njime oduševljene.

Sastojci su sasvim jednostavni:

1/4 šolje deterdženta za sudove
1/2 šolje limunovog soka
1 šolja sirćeta
1 1/4 šolje vode

Sve to sipajte u neku posudu sa raspršivačem pa nežno promućkajte kako bi se sastojci dobro pomiješali.

Poprskajte rernu, ostavite malo da deluje i uz minimalno truda rerna će djelovati kao nova.

(Izvor vijesti: Krstarica)

Stalno čitamo ili nas ljekari podsjećaju da treba da spavamo više. Vjerovatno to više nikome nije novost – manjak sna je loš za vaš mozak, srce i cjelokupno zdravlje, a takođe utiče i na kožu i seksualnu želju. Ali, šta je sa „previše“ sna?

Nedavni izvještaji zaključili su da spavanje duže od devet sati može biti gore po zdravlje nego manjak sna. Pa, koliko sna nam je zaista potrebno? I šta nam to što puno spavamo zapravo govori o našem zdravlju?

San je ključan za naše zdravlje. Zajedno sa ishranom i fizičkom aktivnošću, san predstavlja jedan od stubova zdravlja.

Tokom sna u tijelu se dešavaju fiziološki procesi koji nam omogućavaju da normalno funkcionišemo kada smo budni – uključujući oporavak mišića, učvršćivanje sjećanja i regulaciju emocija.

Fondacija za zdrav san – vodeća neprofitna organizacija u Australiji koja pruža informacije zasnovane na dokazima – preporučuje odraslima da spavaju sedam do devet sati tokom noći.

Neke osobe su prirodno „kratki spavači“ i dobro funkcionišu sa manje od sedam sati sna.

Međutim, za većinu ljudi, spavanje manje od sedam sati ostavlja negativne posljedice. One mogu biti kratkoročne – na primjer, nakon loše prospavane noći možete imati manje energije, biti loše volje, pod većim stresom i teško se koncentrisati na poslu.

Dugoročno, nedostatak kvalitetnog sna predstavlja veliki rizik po zdravlje. Povezan je sa povećanim rizikom od:

– bolesti srca i krvnih sudova (poput infarkta i šloga)
– metaboličkih poremećaja, uključujući dijabetes tipa 2
– lošeg mentalnog zdravlja (depresija, anksioznost)
– raka
– povećanog rizika od prerane smrti

Jasno je, dakle, da nedovoljno sna nije dobro.

Da li je i previše sna štetno?

U jednoj nedavnoj studiji, istraživači su analizirali rezultate 79 drugih studija koje su pratile ljude tokom najmanje godinu dana i mjerile kako dužina sna utiče na zdravlje i rizik od smrtnosti.

Otkrili su da su ljudi koji spavaju manje od sedam sati imali za 14 posto veći rizik od prerane smrti u posmatranom periodu, u poređenju s onima koji spavaju sedam do osam sati. To nije iznenađujuće s obzirom na već utvrđene rizike nedostatka sna.

Ali, takođe je otkriveno da su osobe koje spavaju duže od devet sati imale još veći rizik od prerane smrti – čak 34 posto veći u odnosu na one koji spavaju sedam do osam sati.

Slično je pokazala i studija iz 2018. godine, koja je analizirala 74 ranije studije i našla da je duže spavanje povezano s 14 posto većim rizikom od smrtnosti.

Istraživanja su takođe povezala dug san (više nego što je preporučeno za vašu dob) sa zdravstvenim problemima kao što su:

– depresija
– hronični bol
– gojaznost
– metabolički poremećaji

Zvuči alarmantno? Možda. Ali važno je razumjeti – ova istraživanja pokazuju samo povezanost, a ne da dug san izaziva bolesti ili smrt.

U čemu je onda veza?

Postoji više mogućih razloga zašto je dug san povezan s lošim zdravljem.

Ljudi s hroničnim bolestima često duže spavaju. Njihovom tijelu je možda potreban dodatni odmor, ili duže ostaju u krevetu zbog simptoma bolesti ili neželjenih efekata lijekova.

Takođe, moguće je da, i pored dugog boravka u krevetu, ne dobijaju kvalitetan san, pa pokušavaju da „nadoknade“ izgubljeno spavanje.

Osim toga, znamo da faktori rizika za loše zdravlje, poput pušenja ili gojaznosti, takođe utiču na kvalitet sna.

To znači da neki ljudi više spavaju zato što već imaju zdravstvene probleme, a ne da im je dug san te probleme izazvao.

Jednostavno rečeno: dugo spavanje može biti simptom lošeg zdravlja, ne njegov uzrok.

Koliko sna je idealno?

Razlozi zašto neki ljudi spavaju manje, a drugi više, zavise od individualnih razlika, koje još uvijek ne razumijemo u potpunosti.

Potrebe za snom mogu zavisiti od starosti.

Djeci i tinejdžerima često treba više sna – preporuka za njih je osam do deset sati, a često idu kasnije na spavanje i kasnije ustaju.

Starije osobe možda provode više vremena u krevetu, ali ukoliko nemaju poremećaj sna, potrebna količina sna ostala bi ista kao u mlađim godinama.

Za većinu odraslih, sedam do devet sati sna je optimalno.

Ali nije samo količina sna važna – kvalitetan san i redovan raspored spavanja i buđenja su jednako važni, ako ne i važniji za zdravlje.

Zaključak

Pošto mnogi odrasli ne spavaju dovoljno, bolje je da se fokusiramo na to kako da poboljšamo svoj san, nego da se brinemo da ga imamo previše.

Ako želite da povećate šanse za dobar san:

– izlažite se sunčevoj svjetlosti i budite aktivni tokom dana
– održavajte redovan ritam spavanja
– sat vremena prije spavanja izbjegavajte ekrane i stresne aktivnosti
– obezbijedite da je vaša spavaća soba tiha, mračna i udobna.

Ako primijetite da redovno spavate mnogo duže nego obično, možda vam tijelo šalje poruku da nešto nije u redu.

(Izvor vijesti: RTS)

Prerada konoplje bila je naporna, ali je dobijena tkanina dugo trajala i sve se stvaralo bez ikakvog otpada.

U vrijeme kada se cijeli svijet okreće održivim izvorima i vraća prirodi, čini se da odgovori na mnoga pitanja nisu u tehnološkoj budućnosti, već u prošlosti. Jedan od najupečatljivijih primjera tog tradicionalnog znanja jeste upotreba konoplje.

Danas se o njoj govori u kontekstu eko-mode, organske proizvodnje i biorazgradivih materijala, ali malo ko zna da je ova biljka nekada bila sastavni dio svakodnevice u Srbiji. I to baš u onom dijelu domaćinstva koji je bio nevidljiv, ali presudan – ženskom svijetu.

Šta tradicija može da ponudi modernom društvu, otkriva Marina Cvetković, muzejski savjetnik Etnografskog muzeja u Beogradu:

“Ljudi su vijekovima živjeli u dubokoj povezanosti s prirodom. Umjesto otpada, postojala je upotreba do krajnjih granica. Umjesto bacanja – obnavljanje. Umjesto brze proizvodnje – strpljivi, dugotrajni procesi. Taj odnos prema životu nije izgubio svoju vrijednost, samo smo mi zaboravili da ga slušamo.”

Ona podsjeća i da u tradicionalnoj kulturi konoplja nije bila luksuz, već osnovni resurs. Od nje se tkalo za kuću i odjeću: čaršafi, ponjave, košulje, zavjese, peškiri, ali i elementi oglavlja.

“Cijelokupan proces od sjetve do tkanja bio je u rukama žena. To je bio težak, mukotrpan posao. Zato je u narodu i dobila nadimke kao što su ‘mučenica’ i ‘težina”, kaže Marina Cvetković.

Iako je prerada konoplje bila duga i složena – sa fazama kao što su topljenje u vodi, sušenje, čukanje, češljanje, predenje i tkanje – rezultat je bio vrijedan: tkanina koja je dugo trajala, bila je otporna i prirodna. I sve to bez ikakvog otpada.

“U eri kada modna industrija predstavlja jednog od najvećih zagađivača, vrijeme je da se zapitamo: šta smo izgubili napuštanjem ovakvih znanja?”, pita Cvetkovićeva.

Upravo zato se u savremenom svijetu konoplja ponovo vraća na scenu kao dio zelenih inicijativa i ekosvjesnog dizajna. U okviru tzv. spore mode sve više dizajnera bira organske sirovine, a konoplja, zahvaljujući svojoj ekološkoj održivosti, ponovo dobija na značaju. Ona brzo raste, ne traži pesticide, prilagođava se različitim uslovima, a tekstil napravljen od nje je izuzetno trajan.

“U zapadnom svijetu već se koristi ne samo u modi, već i za izradu organskog papira, plastike, termoizolacionih materijala, pa čak i u farmaciji. Kod nas se polako vraća u fokus, ali je važno da razumijemo i kulturni kontekst u kojem je ta biljka postojala, jer ona nije samo materijal, već i simbol jednog načina života”, naglašava Cvetkovićeva dodajući da nas konoplja u svijetu koji žudi za brzim rješenjem, uči strpljenju, poštovanju prirode i radu koji traje.

(Izvor vijesti: Politika)

Uspostavljanje dosljednih, zdravih navika tokom naznačenog perioda može značajno smanjiti dugoročni rizik i poboljšati kvalitet života.

Neko vrijeme ne brinemo o zdravlju, ali dođu i faze kada je fokus potpuno na toj temi. Organizam ne funkcioniše kao ranije, pa su potrebne korekcije ponašanja i navika. Tako su istraživači iz Finske ispitali ovu temu i došli do zaključka da je decenija između 36. i 46. godine kritično vrijeme za oblikovanje budućeg zdravlja.

“Decenija, odnosno godine između 36. i 46. godine su važne jer predstavljaju most ka kasnijim godinama života”, rekla je dr Anđela Vilson, ginekolog, prenosi New York Times, navodeći da se rizik od raznih bolesti povećava, a prevencija, rana dijagnoza i intervencija su od najveće važnosti upravo u tom periodu.

Studija je pratila nekoliko stotina djece rođene u finskom gradu Jivaskila 1959. godine, sve do njihovih ranih 60-ih, a podaci o mentalnom i fizičkom zdravlju prikupljani su kada su učesnici imali 27, 36, 42, 50 i 61 godinu.

Alkohol, duvan i manjak fizičke aktivnosti štetni

Istraživači su procjenjivali njihov krvni pritisak, obim struka, nivo šećera u krvi, holesterol i druge masnoće u krvi, dok su učesnici odgovarali na pitanja o svom psihološkom blagostanju.

Autori studije su bilježili da li su pušili, prekomjerno konzumirali alkohol ili vježbali manje od jednom sedmično, u bilo kom trenutku. Ove tri navike podstakle su mentalne i fizičke tegobe, koje su se često osjećale već u 36. godini.

“Nalazi ističu važnost rješavanja rizičnih zdravstvenih ponašanja, kao što su pušenje, prekomjerno pijenje i fizička neaktivnost, što je ranije moguće, kako bi se spriječilo da se šteta koju nanose nagomila tokom godina, kulminirajući lošim mentalnim i fizičkim zdravljem u kasnijem životu“, rekla je vodeća autorka studije Tija Kekalainen, zdravstvena naučnica koja se bavi starenjem.

Smanjenje unosa alkohola smanjuje rizik od hipertenzije, bolesti jetre, određenih vrsta raka i poboljšava san i mentalno zdravlje. Prestanak pušenja smanjuje kardiovaskularni rizik, rizik od raka, poboljšava funkciju pluća i produžava očekivani životni vijek.

“Kada su u pitanju kardiovaskularne bolesti ili dijabetes, na primjer, oni koji žele da smanje svoj rizik obično se fokusiraju na faktore ponašanja kao što su ishrana i fizička aktivnost”, rekla je epidemiolog Majan Jičak-Sade.

Sitnice koje puno znače

Prema njenim riječima, čak i male promjene u svakodnevnom životu – kao što je poboljšanje ventilacije tokom kuvanja ili hodanje umjesto vožnje kada je to moguće – mogu značajno smanjiti ove štetne izloženosti i posljedično smanjiti kardiovaskularni rizik.

Internista dr Sandžaj Sinha rekao je da je važno izbjegavati pušenje i alkohol te uspostaviti dobre navike kada je riječ o vježbanju, ishrani i spavanju – ali ne nužno samo između 36. i 46. godine. Čak i male fizičke aktivnosti mogu pomoći u poboljšanju fizičkog i mentalnog zdravlja.

“Ne slažem se da postoji magična decenija za ozdravljenje, već – što ranije, to bolje”, rekao je za The Post, dodajući da je ključno biti proaktivan prije nego što nivoi hormona prirodno opadnu, što otežava promjenu rutina.
Niži nivo testosterona „može dovesti do postepenog smanjenja mišićne snage ili nivoa energije“, objasnio je Sinha.

“Većina žena još nije u menopauzi, ali kada se to desi – a prosječna starost je oko 51 godine – mogu se javiti problemi sa spavanjem, bolovi u zglobovima, manjak energije, mentalna magla. Uobičajeno je da se osjete kumulativni efekti životnih izbora, poput povećanja tjelesne težine, povišenog pritiska, umora i ukočenosti, između 36. i 46. godine, a ključ nije u savršenstvu – već u preduzimanju akcije”, navela je Sinha.

(Izvor vijesti: Politika)