Kategorija: Edukacija

Ako ste zabrinuti zbog brzine kojom se približavate svom sljedećem „velikom” rođendanu, imamo dobre vijesti za vas: naučnici tvrde da su otkrili maksimalnu starost do koje čovjek može živjeti i, ako sve bude u redu, čeka nas još dobrih godina.

Statističari sa univerziteta Erasmus u Tilburgu i Roterdamu, proučavali su starosno doba u kojem je umrlo 75.000 ljudi u Holandiji, u periodu od 30 godina do 2017.

Oni se, međutim, nisu usredsredili na očekivani životni vijek. Umjesto toga, želleli su da ispitaju koliko bi osoba najduže mogla da živi ako se brine o sebi i ako joj se život ne prekine zbog bolesti ili drugih okolnosti.

Uzimajući u obzir koliko su ljudi u studiji imali godina kada su umrli, utvrdili su da je prosječan životni vijek osobe bio oko 90 godina.

Naučnici kažu da je malo vjerovatno da će čovjek živjeti više od 115 godina, ali su otkrili da žene imaju malo duži životni vijek od muškaraca.

Dok je maksimalni životni vijek žena iznosio 115.7 godina, procjenjuje se da bi muškarci mogli doseći maksimalnu starost od 114.1 godinu.

Komentarišući zaključke istraživanja, profesor Džon Ajnmal, jedan od trojice naučnika koji su sproveli studiju, rekao je za AFP:

„U prosjeku, ljudi sada žive duže. Naravno da se prosječni životni vijek produžio. Ipak, sama maksimalna gornja granica nije se promjenila”.

Uprkos rezultatima ovog istraživanja, Ajnmal je istakao da postoje slučajevi u kojima ljudi krše norme i žive duže od predloženog maksimalnog životnog vijeka. Najstariji čovjek ikada, kojeg je potvrdila Ginisova knjiga rekorda, bio je Japanac Džiroemon Kimura, koji je doživeo 116 godina.

Giht se često pripisuje prekomjernom konzumiranju alkohola ili nezdravoj ishrani, ali istraživanja sugerišu da genetika igra mnogo veću ulogu u bolnom artritičnom stanju nego što se ranije mislilo.

Međunarodni tim naučnika skupljao je tokom prošle godine, a potom analizirao genetske podatke 2,6 miliona ljudi u 13 različitih kohorti DNK podataka. Taj broj je uključivao 120.295 ljudi sa „prevalentnim gihtom“.

Faktori načina života i dalje u igri

Upoređujući genetske kodove ljudi sa ovim stanjem sa onima bez njega, tim je pronašao 377 specifičnih DNK regiona gdje su postojale varijacije povezane sa gihtom – od kojih 149 ranije nije bilo povezano sa bolešću.

Iako su faktori načina života i okoline svakako i dalje u igri, nalazi sugerišu da je genetika glavni pokretač rizika od gihta – i istraživači smatraju da bi moglo biti još neotkrivenih genetskih veza koje tek treba pronaći.

„Giht je hronična bolest sa genetskom osnovom i nije krivica oboljelog – mit da je giht uzrokovan načinom života ili ishranom mora biti razbijen“, rekao je epidemiolog Toni Meriman sa Univerziteta u Otagu na Novom Zelandu, kada je studija objavljena.

Giht se javlja kada su nivoi mokraćne kiseline u krvi visoki, koja zatim formira oštre kristalne iglice u zglobovima. Kada imuni sistem tijela počne da napada te kristale, to dovodi do značajnog bola i nelagodnosti.

Genetika je važna u svakoj fazi tog procesa, sugerišu istraživači. Posebno utiče na vjerovatnoću da imuni sistem tijela napada kristale i na način na koji se mokraćna kiselina transportuje po tijelu.

Studija temelj za dalja istraživanja

Giht može doći i proći, ali postoje dostupni tretmani – i autori koji stoje iza studije smatraju da pogrešna shvatanja mogu odvratiti ljude od tih tretmana. To je pravi problem sa slučajevima koji se pojavljuju iznova i iznova.

Pored toga što nam pruža bolje razumijevanje uzroka gihta, studija naučnicima daje više mogućnosti za istraživanje kada je u pitanju liječenje, posebno u pogledu upravljanja imunološkim odgovorom organizma na nakupljanje mokraćne kiseline. U stvari, postojeći lijekovi bi mogli biti namijenjeni za ovaj problem.

Međutim, postoje neka ograničenja studije: većina podataka je poticala od ljudi evropskog porijekla, a neki zapisi su se oslanjali na samoprijavljivanje gihta, a ne na kliničku dijagnozu. Ipak, daje nam mnogo bolji uvid u zdravstveni problem koji muči ljude vijekovima.

„Nadamo se da će vremenom biti dostupni bolji i pristupačniji tretmani sa novim ciljevima koje smo identifikovali. Giht zaslužuje više pažnje stručne javnosti kao i više sredstava za zdravstvenu potrošnju sa čime dolaze i veći prioriteti u zdravstvenom sistemu“, rekao je Meriman.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Genetics.

Broj stogodišnjaka u Јapanu porastao je na rekordnih 99.763, saopštila je danas japanska vlada.

To je već 55. godina zaredom da broj stogodišnjaka raste, prenosi Kjodo.

Procijenjuje se da će se broj onih starijih od 100 godina povećati za 4.644 u odnosu na prethodnu godinu, zaključno sa 15. septembrom, prema informacijama Ministarstva zdravlja, rada i socijalne zaštite.

Ministarstvo je ove podatke objavilo uoči praznika Dana poštovanja starijih, koji se obilježava u ponedjeljak.

Kako se navodi, žene čine oko 88 procenata od ukupnog broja, odnosno 87.784, dok broj stogodišnjaka muškog pola iznosi 11.979.

Najstarija osoba je Šigeko Kagava, 114-godišnja žena iz Јamatokorijame u prefekturi Nara.

Najstariji muškarac u zemlji je Kijotaka Mizuno (111) iz Ivate u prefekturi Šizuoka.

U Јapanu u prosjeku ima 80 stogodišnjaka na 100.000 ljudi.

Vlada je pokrenula istraživanje o broju stogodišnjaka 1963. godine, kada ih je bilo 153.

Brojka je premašila hiljadu 1981. godine, a 10.000 1998. godine.

Prosječan životni vijek Јapanaca bio je 87 godina za žene i 81 godinu za muškarce u 2024. godini, prema podacima Ministarstva.

U srcu Evrope nalazi se “najčudnija” država čiji pasoš imaju samo tri osobe na planeti.

Usred Evrope postoji entitet koji zvuči kao iz romana – zemlja bez teritorije, sa sopstvenim pasošem, valutom, pa čak i poštanskim markicama, ali sa samo tri državljana na planeti. Dobrodošli u svijet Malteškog viteškog reda.

Malteški red vitezova, poznat i kao Suvereni vojni bolnički red Svetog Ivana Jerusalimskog od Rodosa i od Malte, osnovan je još 1099. godine u Jerusalimu kao bolnica za siromašne hodočasnike. Već 1113. papa je zvanično priznao njegov status viteškog i vjerskog reda. Kroz vijekove red je mijenjao sjedišta – sa Rodosa, pa sa Malte – ali je zadržao suverenitet, iako danas nema teritoriju.

Danas ovaj red funkcioniše iz dva posjeda u Rimu, odakle izdaje sopstvene pasoše, štampa valutu i poštanske marke, pa čak ima i registarske tablice. Ipak, samo tri osobe na svijetu posjeduju pasoš Malteškog reda: Veliki Majstor, njegov zamjenik i kancelar. Svi ostali članovi koriste pasoše svojih matičnih država.

Diplomatske pasoše Malteškog reda imaju:

Veliki Majstor (od 3. maja 2023.) John T. Dunlap
Veliki Komandant (od septembra 2022.) Emmanuel Rousseau
Veliki Kancelar (od septembra 2022.) Riccardo Paterno di Montecupo

Malteški red danas ima blizu 13.500 članova – vitezova, dama i sveštenika – i više od 100.000 volontera širom svijeta. Iako nema teritoriju, MVR je suveren subjekt međunarodnog prava, priznat od 112 država i održava diplomatske odnose sa 104 zemlje, uključujući Španiju, Rusiju i Ameriku. Zanimljivo je da Velika Britanija, SAD i Novi Zeland ne priznaju pasoše ovog reda.

Red je prije svega humanitarna organizacija. Njegovi članovi pružaju “medicinsku pomoć, pomažu u katastrofama i rade na očuvanju kršćanskih vrijednosti”. Financiranje dolazi od donacija, poklona i partnerstava.

(Izvor vijesti: Danas)

Nakon šezdesete godine života, mnogi misle da je kasno da mijenjaju navike koje imaju decenijama. To se odnosi i na one loše, poput svakodnevnog konzumiranja gaziranih pića ili dodavanja soli u gotovo svako jelo. Ipak, naučna istraživanja pokazuju da se zdravlje može poboljšati u bilo kom životnom dobu. Početak redovnog vježbanja poslije 60. rođendana, na primjer, donosi koristi za mozak, srce i cjelokupni organizam.

Posebno je važno paziti na zdravlje srca, jer je prosječna starost za prvi srčani udar 65 godina kod muškaraca i 72 kod žena. Ljekari ističu da upravo svakodnevne navike mogu da naprave veliku razliku, a tu spada čak i ono što jedemo za doručak.

Zbog toga kardiolozi upozoravaju na popularne opcije za doručak koje svakodnevno opterećuju srce: kobasice i slaninu. Prema njihovim riječima, redovno konzumiranje ovih prerađenih mesnih proizvoda ima negativan učinak i kratkoročno i dugoročno.

Ključ je u ravnoteži

“Redovno doručkovanje kobasica ili slanine može da povisi krvni pritisak i holesterol zbog visoke količine natrijuma i zasićenih masti”, objašnjava dr Lars Sondergard za portal Parade. On dodaje da se pritom povećava pritisak na srce i krvne sudove, što otvara put problemima poput hipertenzije i loših vrijednosti holesterola, često bez ikakvih simptoma.

Kardiolog dr Estel Džin naglašava da obilan i mastima bogat doručak, kratkoročno, može da izazove upalu u tijelu i da podstakne gomilanje kilograma, a istovremeno uskraćuje unos važnih hranljivih materija iz drugih, zdravijih namirnica. Dugoročno, upozorava kardiolog dr Dženifer Vang, rizici postaju ozbiljniji i uključuju srčani udar, moždani udar, bubrežnu insuficijenciju i demenciju.

Kardiolozi savjetuju da se konzumiranje prerađenog mesa svede na minimum, ali upozoravaju i na druge manje poželjne vrste doručka, poput peciva, kolača i krofni, koji su bogati zasićenim mastima i šećerima. Umjesto toga preporučuju namirnice poput grčkog jogurta, jaja, svježeg sira, dimljenog lososa, tofua i putera od orašastih plodova.
„Ključ je u ravnoteži. Birati proteine koji pogoduju srcu i kombinovati ih sa voćem, povrćem i integralnim žitaricama može da doprinese zdravijem načinu života”, zaključuje dr Sondergard.

(Izvor vijesti: Politika)

Miris ove biljke je mnogima poznat kao “kralj svih mirisa”, ali rijetko ko je upoznat koliko pozitivno djeluje na ljude i čemu sve služi.

Neutrališe negativne emocije kao što su nesigurnost, ljutnja, tjeskoba i ublažava depresiju. Zato je neki zovu “srećna biljka” jer zaista tako i djeluje na čovjeka, pozitivno.

Postoji više vrsta jasmina, ali samo dvije su pogodne za eterična ulja zbog specifičnog mirisa po kojemu je poznat – to su Jasminum officinale i Jasminum grandiflorum.

Njemački naučnici prevođeni profesorom Hansom Hatom sa Univerziteta Hajnrih Hajne u Diseldorfu, potvrdili su da miris jasmina povoljno utiče na psihu, a time i na tijelo.

“Miris ove biljke ima djelovanje na čovjeka slično sredstvu za smirenje Valium, ali bez neugodnih nuspojava”, rekao je profesor nakon istraživanja koje su napravili na miševima.

Kada su osjetili miris jasmina, miševi su prestali da rade ono što su do tada radili, umirili su se i sjeli.

Skeniranjem njihovih mozgova naučnici su utvrdili kako miris jasmina ublažava anksioznost.

“Nakon udisanja mirisa jasmina njegove molekule ulaze u krv pa iz pluća putuju do mozga. Skeniranje mozga otkrilo nam je da je učinak hemikalije nazvane GABA na nervne stanice pojačan. Životinje su se umirile”, objasio je Hat.

Profesor i njegov tim su rezultate istraživanja objavili u časopisu “Journal of Biological Chemistry”.

“Rezultate istraživanja smatramo dokazom. Miris jasmina mogao bi biti bolji izbor od raznih lijekova za liječenje tjeskobe, nesanice, za smirenje i ostalo”, rekao je Hat, prenosi..

Iako ova biljka nije previše teška za održavanje, savjet je da, ako niste u mogućnosti, kupite eterično ulje koje je na njegovoj bazi.

(Izvor vijesti Nova)

Ljubav nije dovoljna – potrebne su i vještine ukoliko želite da budete prisutni u životu svoje djece kada postanu odrasli ljudi i sagrade svoj život.

Ko su oni roditelji koje odrasla djeca doživljavaju kao saveznike, utočište i oslonac? Tajna nije u savršenstvu, već u svakodnevnim izborima.

Evo 5 ključnih životnih stavova koji vode ka dubljoj, toplijoj i ravnopravnoj vezi – onoj koja traje i raste s godinama.

1. Slušaju sa empatijom, a ne da bi dali savjet

Najvažnija uloga roditelja odraslog djeteta nije da neprestano savjetuje, već da bude prostor sigurnosti i razumijevanja. Ne prekidaju, ne nameću mišljenje, ne “popravljaju” odmah – već slušaju cijelim srcem. Baš kako kaže psihoterapeut Džon Gotman: “Ne slušamo da bismo odgovorili, već da bismo osjetili.”

2. Poštuju nova pravila odnosa

Biti roditelj ne znači imati pravo na sve odgovore ili pozive u svako doba dana. Ravnoteža između bliskosti i lične slobode sada je osjetljivija nego ikada. Mudri roditelji razumiju da distanca ne znači odbacivanje, već prirodan korak ka zrelosti.

3. Njeguju dvosmernu komunikaciju

Odnosi odraslih osoba traže uzajamnu odgovornost. Više nije samo roditelj taj koji vodi – sada obje strane stvaraju kontakt, s međusobnim poštovanjem i iskrenim interesovanjem. Dobri roditelji znaju da njihova djeca imaju sopstveni život, ritam i emocije koje zaslužuju razumijevanje.

4. Prisustvuju bez uplitanja

Biti tu bez da se namećete – to je umjetnost. Ne kritikuju, ne potkopavaju odluke svoje djece, ne doživljavaju tišinu kao ličnu uvredu. Oni su tu kada ih dijete pozove, a ne kad im instinkt naloži. Razumiju da nezavisnost nije prijetnja – već rezultat ljubavi i povjerenja.

5. Stvaraju nove rituale i trenutke bliskosti

Zajednički doručak i vožnja do škole su prošlost – ali to ne znači da bliskost nestaje. Roditelji koji održavaju duboku vezu s odraslom djecom nalaze nove načine da budu dio njihovog svijeta: zajednički ručak jednom nedjeljno, putovanje, zajednički hobi ili jednostavno – šetnja bez telefona. Kvalitet vremena je važniji od količine.

Bliskost sa odraslom djecom nije stvar sreće – već svjesne odluke.

Najvoljeniji roditelji nisu savršeni. To su oni koji rastu zajedno sa svojom djecom, koji ih poštuju kao jednake, i koji ne prestaju da nude ljubav – ali onako kako je njihovoj djeci potrebna, ne kako njima najviše odgovara. Jer, na kraju dana, neće se pamtiti koliko ste puta bili “u pravu” – već koliko ste istinski bili povezani

(Izvor vijesti: B92)