Iako je već dvije decenije u penziji, profesor muzičke kulture Ismet Katardžić (83) i danas s posebnom toplinom govori o godinama provedenim u prosvjeti.
Učionice, učenici i muzika ostali su važan dio njegovog života.
Njegov prosvjetni put počeo je u nekadašnjoj Učiteljskoj školi “Radmilo Stefanović” u Prijedoru. Nakon Gimnazije u Derventi završio je Pedagošku akademiju – muzički odsjek u Sarajevu, a potom se dodatno školovao na Muzičkoj akademiji u Beogradu.
“Prva moja škola bila je upravo Učiteljska škola “Radmilo Stefanović”. Bilo mi je teško kao početniku, ali sam vidio da me učenici prihvataju i da mogu da im dam ono što sam tada znao o muzici. Oni su to lijepo usvajali i to su bili pravi đaci”, prisjeća se Katardžić.
Iz tog vremena pamti i jednu simpatičnu anegdotu. Na prijemnom ispitu učenici su morali nešto otpjevati kako bi se procijenila njihova muzikalnost. Jedna djevojčica nikako nije htjela da zapjeva.
“Kažem joj: “Pa ideš u školu, kiša pada, ti nekad pjevušiš.” Ona kaže: “Ne pjevam ni tada.” Pitam je što, a ona kaže: “Blizu škole mi je kuća.” To mi je ostalo u sjećanju”, priča profesor Katardžić, a piše Kozarski vijesnik.
Djeca prije mnogo više pjevala
Smatra da su djeca tada bila muzikalna, jer se mnogo više pjevalo i u osnovnim školama, pa su učenici naviku i ljubav prema muzici donosili u srednju školu. Nakon ukidanja Učiteljske škole prešao je u Gimnaziju, a radio je i u drugim srednjim školama u Prijedoru. Prije penzionisanja bio je profesor u Muzičkoj školi “Savo Balaban”.
Istovremeno je gotovo tri decenije bio posvećen horskoj muzici. Mješoviti hor SKUD-a „Dr Mladen Stojanović“ vodio je 27 godina, osvajajući brojna republička i savezna priznanja. Sa horom je nastupao i na televizijama Beograd, Sarajevo i Zagreb. Posebno pamti nastup hora u čuvenoj putopisnoj emisiji „Karavan“, autora Milana Kovačevića, novinara, scenariste i reditelja Televizije Beograd.
Katardžić sa sjetom govori o vremenu kada je muzika imala više prostora u obrazovanju. Današnje školstvo često uporedi sa nekadašnjim, u kojem je on radio.
“Nekoliko puta sam rekao da bez Učiteljske škole nema učitelja. Tadašnje obrazovanje budućih učitelja bilo je ozbiljnije i temeljnije”, kaže profesor.
Ipak, najljepše govori o svojim učenicima. Redovan je na susretu bivših učenika nekadašnje Učiteljske škole “Radmilo Stefanović”, a ni ove godine neće izostati. Šesti susret je u subotu, 12. septembra, od 18.00 časova u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru.
“To mi znači mnogo, jer bez druženja, ja bih rekao, nema ni dobrog života. Danas se ljudi sve više razdvajaju, a moji nekadašnji učenici upravo čine ono čime smo mi počeli – zajedništvo. Samo zajedništvom nam svima može biti bolje”, poručuje Katardžić.
Nekadašnjim učenicima želi da nastave njegovati susrete, jer se tako čuvaju uspomene na prošla vremena, ali i gradi pogled prema budućnosti.
