Kategorija: Društvo

Korisnici JU Dom penzionera Tuzla, ili oni koji finansiraju korisnike, doživjeli su šok kada su od uprave pismenim putem obaviješteni kako će cijene smještaja biti značajno veće od 1. februara 2025. godine.

Za jednokrevetnu sobu pokretna osoba do sada je na mjesečnom nivou plaćala 980 KM, a od 1. februara cijena će iznositi 1.300 KM.

Porodice korisnika su razočarane, ali i u strahu da li će moći osigurati dalji smještaj za svoje bližnje.

Iz JU Dom penzionera Tuzla navode kako su bili primorani povećati cijene zbog povećanja troškova, ali i Odluke Vlade FBiH i povećanju minimalne plate. Podsjećaju da su cijene posljednji put korigovali početkom 2023. godine.

– Na povećanje cijena odlučili smo se iz više razloga, a prvenstveno jer su sve ulazne sirovine i repromaterijal znatno poskupili u toku prethodne dvije godine (namirnice za pripravljanje obroka, sredstva za održavanje higijene, deterdženti, pelene za odrasle, lijekovi, plin, gorivo, usluge održavanja), kao i komunalije (odvoz smeća), električna energija (10% poskupila u augustu 2024.), centralno grijanje (20% poskupilo od januara 2025). Kao što Vam je poznato da je Vlada FBiH donijela Odluku o visini minimalne plate, tako da je i to znatno uticalo na visinu nove cijene, jer smo morali uskladiti plate radnika sa navedenom odlukom. Napominjemo da je JU Dom penzionera Tuzla samofinansirajuća ustanova i nije niti na jednom budžetu ili grantu, odnosno finansira se iz prihoda koje ostvari od svoje djelatnosti – naveli su iz JU Dom penzionera Tuzla za N1.

U ovom Domu smješteno je oko 200 korisnika.

Podsjetimo, i preduzeće Gradski i prigradski saobraćaj Tuzla donijelo je odluku da poveća cijene karata za 30 posto.

U slučaju smrti korisnika penzije s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine ili Distriktu Brčko, članovi uže porodice imaju pravo na naknadu pogrebnih troškova.

Iz Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO/MIO) objašnjavaju kako to pravo funkcionira i šta je potrebno za ostvarenje naknade.

Prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, pravo na naknadu pripada članu porodice koji je platio troškove sahrane ili dženaze.

Visina naknade iznosi prosječnu penziju isplaćenu u mjesecu prije smrti korisnika penzije, što trenutno iznosi 622 KM.

No, postoji i opcija da visina posmrtnine ovisi o iznosu prosječne penzije, zbog čega je svota koja se isplaćuje nasljednicima promjenjiva.

Kako su naveli iz Zavoda MIO Federacije BiH, u prvih šest mjeseci prošle godine realizirane su naknade u iznosu od 3.115.834,32 KM, što iznosi 38,95 posto od ukupno planiranih sredstava za 2024. godinu.

Ko sve ima pravo na naknadu?

• Pravo na naknadu za pogrebne troškove za korisnika penzije u Federacij Bosne i Hercegovine ima nekoliko osoba i to:
• Supružniku korisnika penzije, uključujući i razvedenog supružnika kojem je pravomoćnom sudskom odlukom dosuđeno pravo na izdržavanje;
• Djetetu (rođenom u braku, van braka ili usvojenom);
• Pastorku kojeg je preminuli izdržavao;
• Unučetu bez oba roditelja, ukoliko ga je preminuli izdržavao.

Kako podnijeti zahtjev?

• Zahtjev za naknadu troškova sahrane potrebno je podnijeti Federalnom zavodu za PIO/MIO najkasnije tri mjeseca od dana smrti korisnika penzije. Zahtjev se može predati lično, putem pošte ili preko punomoćnika.
• Uz zahtjev, potrebno je priložiti sljedeće dokumente:
• Izvod iz matične knjige umrlih;
• Izvod iz matične knjige vjenčanih (za supružnika, ukoliko brak nije naveden u izvodu iz matične knjige umrlih);
• Punomoć, ako zahtjev podnosi punomoćnik;
• Uvjerenje o prebivalištu umrlog korisnika penzije (izdato od CIPS-a ili MUP-a);
• Račune o troškovima sahrane izdane od registrovanih pravnih subjekata za pogrebne usluge;
• Penzijski ček preminulog korisnika iz posljednjeg tromjesečja isplate
• Dokaz o srodstvu s umrlim korisnikom penzije, ako zahtjev ne podnosi supružnik nego drugi član uže porodice;
• Račune o troškovima sahrane, izdate od pravnog subjekta registrovanog za pogrebne djelatnosti;
• Potvrdu banke o bankovnom računu podnosioca zahtjeva

Šta obuhvataju troškovi sahrane?

Prema pravilniku, troškovi sahrane obuhvataju najnužnije stavke poput:

• Sanduka ili tabuta (za osobe islamske vjeroispovijesti);
• Pokrova za sanduk ili tabut;
• Nadgrobnog znaka;
• Prevoza na grobno odredište.

Detaljniji vodič o načinu podnošenja zahtjeva dostupan je na zvaničnom linku Federalnog zavoda za PIO/MIO.

Pravo na naknadu troškova sahrane pruža finansijsku podršku članovima porodice preminulih penzionera.

Važno je da svi koji imaju pravo na ovu naknadu na vrijeme podnesu zahtjev i dostave potrebnu dokumentaciju kako bi ostvarili svoje pravo.

Zakonski rok za donošenje odluke o pravu na naknadu troškova sahrane / dženaze je 60 dana od dana zaprimanja kompletne dokumentacije. Taj rok se poštuje.

(Izvor: rtvslon.ba)

Skupština Saveza udružnja penzionera FBiH, kako saznaje Faktor, neće biti održana u februaru, a na kojoj bi delegati odlučivali ostaje li postojeći Upravni odbor (UO) Saveza i Redžo Mehić kao predsjednik.

Na sjednici Upravnog odbora koja je nedavno održana većinom glasova donesen je zaključak da se Izvještajna skupština održi polovinom aprila na kojoj se neće raspravljati o mandatu Mehića, njegovoj usmenoj ostavci.

To znači da postojeći Upravni odbor ostaje kao i predsjednik Redžo Mehić.

Krajem novembra 2024. godine Upravni odbor Saveza je održao sjednicu na kojoj je u jednom trenutku Mehić podnio usmenu ostavku o kojoj niko od članova UO se nije htio izjasniti da li je prihvataju ili ne. Potom su ostali članovi odlučili da ponude ostavke svojim kantonalnim odborima.

Situacija se trebala iskristalisati na skupštini u februaru da li Upravni odbor ostaje i da li će Mehić i dalje predstavljati penzionere ali te skupštine neće biti.

Kako saznaje Faktor, protiv održavanja skupštine glasali su predstavnici saveza iz Tuzlanskog, Sarajevskog, Bosansko-podrinjskog kantona. Za održavanje sjednice jedino je bio predsjednik Saveza udruženja penzionera ZDK, a drugi član koji dolazi iz ZDK bio je suzdržan kao i predstavnik Srednjobosanskog kantona.

U Upravnom odboru nikada još nije imenovan predstavnik iz Unsko-sanskog kantona.

Rat, borba puškom, oslobođenje nakon Drugog svjetskog rata i poratna izgradnja, privredni razvoj Gradiške, u čemu je njegov doprinos veoma važan, označili su životni vijek Tanasija Gakovića, stogodišnjaka iz Gradiške.

On je istinski graditelj svoga kraja. Učestvovao je u gotovo svim važnim događajima, u različitim ulogama, od ratnika i radnika do rukovodioca.

Tane, kako ga oslovljavaju prijatelji i sugrađani, 10. februara 2025. napuniće 101 godinu i na životnom kalendaru upisati isto toliko zima. Najstariji je stanovnik Doma za stare u gradu na Savi.

U Drugom svjetskom ratu, kao borac Pete kozarske brigade, Tane je vojevao za slobodu, u stroju sa narodnim herojem Josipom Mažarom Šošom, a u miru se borio za izgradnju fabrika, škola, društvenih domova, napredak poljoprivrede, a posebno sporta. Inicirao je izgradnju stadiona Fudbalskog kluba Kozara i predvodio ovaj klub, iz predsjedničke funkcije, do najvećih uspjeha.

Gaković ističe da ne čuje baš dobro, da ga to muči, ali i da je još uvijek pokretan

“Malo teže hodam, ali sam pokretan, imam štap i to mi je dovoljno. Pomažu mi ovdje, u Domu, ali mogu i samostalno da se krećem”, kaže ovaj stogodišnjak.

Ističe da mu je najveći uspjeh u životu sloboda. Da je to najvažnije za svakog čovjeka, ali se osvrnuo i na to kad mu je u životu bilo najteže.

“Najteže je bilo u vrijeme zemljotresa 1969. godine. Počeli smo izgradnju, napredak, a onda se priroda poremetila i sve to porušila. Morali smo sve iznova”, prisjeća se Gaković.

Dodaje je da je njegov najveći ponos Fudbalski klub Kozara, čije je bio i predsjednik.

“To su bila sretna vremena. Na otvaranju modernog stadiona, 1972. godine (12. avgusta) bilo je 20.000 gledalaca”, dodaje Gaković.

“Sjeća se i ko je bio protivnik Kozare na prvoj utakmici na novom stadionu.

“Premijernu utakmicu na novom stadionu Kozara je odigrala protiv Lokomotive iz Moskve. To je bila prijateljska utakmica”, sa ponosom se sjeća Gaković.

Bio je i predsjednik mnogih udruženja, direktor, rukovodilac… a o tome koje funkcije su bile najteže kaže:

“Ko bi se toga više sjetio. Bio sam sve što su drugovi tražili od mene. Najlakše mi je bilo u SUBNOR-u, na kraju, a najopuštenije u Lovačkom udruženju “Prosara”, sa smijehom kaže ovaj stogodišnjak.

Stogodišnjaci

Tanasije Gaković je među troje gradiških stogodišnjaka. Treći je po godinama, poslije Đorđa Ostovića (106) iz Laminaca i Jelke Dojčinović (102) iz Donjih Podgradaca.

(Izvor i foto: nezavisne.com)