Kategorija: Društvo

U BiH 15 od 100 građana ne može obezbijediti najosnovnije potrebe kao što su grijanje, zdravstvena zaštita i prevoz, hiljade i hiljade ljudi jedini dnevni obrok uspije obezbijediti odlaskom u javnu kuhinju.

Zvanični podaci pokazuju da 167.000 osoba nema dovoljno prihoda za izdržavanje.

“Mislim da je veći broj. Na osnovu mog iskustva, radim ovo 20 godina, ima ljudi ono što kažu stari ljudi ”ne dam svoj obraz” pa neće da dođe, ima dosta tih ljudi naročito na periferiji. On će se patiti, ali neće doći da uzme topli obrok… Najvjerovatnije da ima više od 160.000 ljudi u stanju potrebe”, ističe upravnik Narodne kuhinje Stari Grad, Amir Radeljaš.

U ovoj javnoj kuhinji u Sarajevu prije nekoliko godina 400 osoba dolazilo je po svoj obrok. Sada je taj broj čak 630 i po tome vidimo kako broj korisnika konstantno raste.
Dok ekonomija stagnira, glad je brzorastuća. Izostaju adekvatni programi koji bi, ne samo obezbijedili hranu, nego rezultirali zapošljavanjem.

“2015. je bila stopa siromaštva 15 posto, sada je oko 30 odsto. Značajna je stopa rasta. Redovno međunarodne institucije mjere te pokazatelje i međunarodna zajednica želi da pomogne. Ne preduzimamo dobre mjere na planu sprečavanja nezaposlenosti da bi smanjili rizik od nastanka siromaštva”, naglasio je ekonomski analitičar Željko Rička.

Siromašni dolaze i u Restoran dobre volje. Neki od njih su 40 godina vrijedno radili, a sada sa svojom penzijom ne mogu pokriti osnovno.

“Nažalost imamo često zahtjeve penzionera širom BiH da im kupimo lijekove koji koštaju 30 KM i više jer nisu u stanju – dok plate režijske troškove, prehrambene i higijenske namirnice nisu u stanju da kupe lijekove. Pomažemo im”, kaže Saliha Rokša iz Udruženja Pomozi.ba.

(Izvor: N1)

Nakon besplatnog javnog prevoza, banjalučki penzioneri i lica starija od 65 godina dobijaju još jednu povlasticu, a to su “Kartice prijateljstva” – za povoljniju kupovinu u više od 25 prodajnih objekata na području grada, saopšteno je iz Gradske uprave.

Riječ je o još jednoj doživotnoj mjeri, koja će ovoj grupi naših sugraðana olakšati svakodnevicu i omogućiti uštede i do tri penzije na godišnjem nivou.

Uz “Kartice prijateljstva” banjalučki penzioneri moći će povoljnije kupiti životne namirnice, bijelu tehniku i električne uređaje, lijekove, ali i gorivo.

Svi penzioneri i lica starija od 65 godina zahtjev za izdavanje “Kartice prijateljstva” mogu predati u prostorijama bivšeg Vojnog odsjeka, Udruženja penzionera Grada Banja Luka u Grčkoj ulici, ali i  u prostorijama svih mjesnih zajednica.

Potrebno je da penzioneri uz popunjen zahtjev prilože: kopiju lične karte i kopiju čeka od posljednje penzije.

Kada je riječ o licima starijim od 65 koja nemaju penziju, umjesto čeka od penzije potrebno je da uz kopiju lične karte prilože ovjerenu izjavu da ne uživaju penziju ovdje niti u inostranstvu.

Gradonačelnik Prijedora Slobodan Јavor i predsjednik gradskog Udruženja penzionera Slobodan Brdar, posjetili su prijedorske penzionere koji se trenunto nalaze na banjsko-klimatskoj rehabilitaciji u Tesliću.

Odlazak penzionera na banjsko liječenje redovna je aktivnost ovog gradskog Udruženja, a svake godine, uz pomoć Gradske uprave, njih oko 350, raspoređenjnih u dvije grupe, odlaze u banje “Mlječanicu” i “Vrućicu”.

“Možemo reći da ni jedan grad u Republici Srpskoj ne čini to za svoje penzionere, iako su pojedini gradovi u Srpskoj, kada se gleda ekonomski razvoj i napredak, mnogo jači od Prijedora. U pitanju je dobra volja i poštovanje najstarije populacije, na čemu smo mi i iz rukovodstva Udruženja penzionera, zahvalni svome gadonačelniku i svojoj lokalnoj zajednici”,  istakao je Slobodan Brdar, predsjednik Udruženja penzionera grada Prijedora.

On je dodao da je saradnja Udruženja penzionera i lokalne vlasti na izuzetno visokom nivou traje već 17 godina, a naročito je do izražaja došla u posljednje dvije godine.

2. avgusta na banjsko-klimatsku rehabiltaciju odlazi 30 Prijeodrskih penzionera čije će ukupne troškove boravka u banji snositi Vlada Srpske.

(Foto ilustracija: ZTC Banja Vrućica)

Banjalučki penzioneri od sutra se mogu prijaviti za kartice prijateljstva, koje će im omogućavati povoljniju kupovinu marketima.

Prema riječima gradonačelnika Draška Stanivukovića, preko 50.000 građana imaće pravo na “kartice koje život znače” i kupovaće povoljnije.

“Prosječno na 10.000 KM kupovine uz ove kartice imate 200 KM popusta. Na primjer, korisnici kartica mogu ostvariti prosječnu uštedu od 20 odsto na kupovine, a neki popusti dosežu i do 50 odsto”, rekao je on i dodao se penzioneri već od sutra mogu prijaviti za karticu prijateljstva u prostorijama mjesnih zajednica

U saradnji sa društveno odgovornim kompanijama, uspjeli smo obezbijediti povoljnije uslove za naše građane. Iako ne možemo direktno uticati na inflaciju i cijene, kroz ove kartice smo uspjeli ublažiti inflatorne efekte i krize, pojasnio je Stanivuković.

Za primjer je dao apoteku “Moja apoteka” koja nudi 5% popusta na cijeli asortiman.

“Svaka kuća u Banjaluci koja ima penzionera moći će ostvariti značajne uštede. Hljeb koji inače košta 2 KM sada će koštati 1 KM, a mlijeko će biti po cijeni od 1.60 KM umjesto 2.20 KM”, naglasio je Stanivuković.

Dobre prakse Grada se nastavljaju, te su danas uručene besplatne kartice za javni prevoz za penzionere i lica starija od 65 godina.

“Nova podjela trajno besplatnih karata za javni prevoz, novi osmijesi, zagrljaji, podrška i zahvalnost”, poručio je gradonačelnik Draško Stanivuković.

Najavio je da uskoro počinje i sa podjela “Kartica prijateljstva” koje će ovoj kategoriji sugrađana omogućiti povoljniju kupovinu prehrambenih proizvoda, lijekova i bijele tehnike.

Epitet izrazito nerazvijene lokalne zajednice, koji nosi opština Kalinovik, nije joj dat tek tako.

Oko 1.500 stalnih stanovnika ove opštine, koja se nalazi na granici Republike Srpske i Federacije BiH, i omeđene Hercegovinom i sarajevskom regijom, ne živi onako kako bi trebalo da se živi u 21. vijeku, jer u ovom momentu građani u svom mjestu nemaju banku, stomatologa, pekaru, mesnicu, autobusku liniju za Sarajevo…

Kažu, mogli bi da nabrajaju još, ali je i ovo sasvim dovoljno.

“Najveći nam je problem što nemamo banku, nemamo autobus, ljudi samo odlaze, ali s razlogom. Mislim da u Kalinoviku prenoći oko 500 ljudi. Više ima praznih nego punih stanova”, kazala je za “Nezavisne novine” jedna stanovnica Kalinovika.

Druga se požalila da zbog nepostojanja banke ne može da podigne penziju.

“Prebacila sam se u poštu da primam penziju, jer nemam auto da odem po penziju u Istočno Sarajevo ili Foču, a autobus više nemamo, prevoz nam je stvarno potreban. Život u Kalinoviku je izolovani život”, navodi sagovornica.

Penzioneri, kojih u Kalinoviku ima više stotina, i jesu i nisu zadovoljni.

“Čini mi se da se počelo i raditi nešto za par godina. Pravi se park, napravljena je ‘Kalinovačka kuća’, djeca dobijaju stipendije, postoje podsticaji za poljoprivredu”, kaže jedan od penzionera, dok se drugi nadovezuje riječima:

“Ta planinska kuća je jako lijepa, ali ne možemo jesti tu kuću, živjeti od nje, bolje da su nam vratili autobus, da su nam otvorili banku da možemo podići novac. Mislim da se novac koji imaju ne troši na stvari koje bi pomogle građanima.”

(Izvor i foto: nezavisne.com)