Svjetske cijene hrane u maju su se stabilizovale nakon nekoliko mjeseci snažnog rasta, ali detaljniji pogled na podatke Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) pokazuje da razlozi za opuštanje ne postoje. Iza naizgled mirne ukupne slike krije se nastavak rasta cijena žitarica i šećera, dok stručnjaci upozoravaju na rizike povezane sa klimatskim promjenama, energetskim tržištima i globalnim trgovačkim rutama.
Za kompanije iz prehrambenog sektora, trgovce, proizvođače i potrošače to znači da period neizvjesnosti daleko od završetka.
Stabilizacija indeksa skriva nove pritiske
Prema najnovijim podacima FAO-a, indeks cijena osnovnih prehrambenih proizvoda u maju je iznosio 130,8 bodova, što predstavlja blagi pad od 0,2 odsto u odnosu na april.
Na prvi pogled riječ je o pozitivnom signalu. Međutim, treba imati u vidu da je u aprilu indeks porastao za čak 2,5 odsto, što je bio jedan od najvećih mjesečnih skokova u posljednjih godinu dana. Drugim riječima, tržište nije ušlo u fazu pojeftinjenja hrane. Ono je samo privremeno zastalo nakon snažnog talasa poskupljenja.
Najvažnija poruka za poslovni sektor jeste da se temeljne inflatorne pressures (inflatorni pritisci) u prehrambenom lancu nijesu povukli.
Žitarice ponovo rastu
Posebnu pažnju zaslužuje tržište žitarica. Cijene žitarica porasle su u maju za dodatnih 2,6 odsto u odnosu na april, dok su na godišnjem nivou više gotovo pet odsto.
Najviše je poskupjela pšenica, čak 3,4 odsto na mjesečnom nivou. U odnosu na prošlu godinu njena cijena je viša za 7,8 odsto. Razlog nije samo trenutna potražnja. Tržišta reaguju na procjene slabijih prinosa kod velikih izvoznika, uključujući Sjedinjene Američke Države, ali i na zabrinutost zbog vremenskih uslova koji bi mogli uticati na novu sezonu.
Istovremeno su poskupjeli i kukuruz i riža. Kod kukuruza su ključni faktori niže zalihe i snažnija potražnja, dok su kod riže rast cijena potaknuli povećani troškovi energije i ograničenja na strani ponude.
Za prehrambenu industriju ovo je posebno važno jer žitarice predstavljaju temelj brojnih proizvodnih lanaca – od pekarske industrije do stočne hrane. Kada rastu cijene žitarica, efekti se vrlo brzo preljevaju na cijeli prehrambeni sektor.
Šećer najveći izvor novog rasta cijena
Ako je pšenica postala simbol zabrinutosti za snabdijevanje, šećer je postao simbol rastuće konkurencije između prehrambene i energetske industrije. Cijene šećera u maju su skočile za čak 7,5 odsto u odnosu na prethodni mjesec.
Glavni razlog nalazi se u Brazilu, najvećem svjetskom proizvođaču šećerne trske. Sve veći dio roda usmjerava se prema proizvodnji etanola, što automatski smanjuje količine dostupne za prehrambenu industriju.
Dodatni rizik dolazi iz Azije. Tržišta strahuju da bi vremenski fenomen El Ninjo (El Niño) mogao negativno uticati na proizvodnju u Indiji i Tajlandu, dvama važnim proizvođačima šećera. To pokazuje koliko su tržišta hrane danas povezana sa energetskom tranzicijom i klimatskim promjenama.
Biljna ulja donijela predah tržištu
Najveći razlog za stabilizaciju ukupnog FAO indeksa dolazi iz segmenta biljnih ulja. Njihove cijene pale su prvi put ove godine, i to za 4,6 odsto u odnosu na april.
Posebno je pojeftinilo palmino ulje. Pad cijena povezuje se sa slabijim očekivanjima globalne potražnje i neizvjesnošću na tržištu sirove nafte. Za proizvođače hrane to predstavlja kratkoročno olakšanje budući da biljna ulja imaju važnu ulogu u prehrambenoj industriji, ali i u proizvodnji brojnih prerađevina.
Ipak, analitičari upozoravaju da jedan mjesec pada nije dovoljan za zaključak da je započeo dugoročniji trend pojeftinjenja.
Hormuški tjesnac postaje novi faktor rizika
Možda najvažnije upozorenje stiglo je iz FAO-ovog odjeljenja za tržišta i trgovinu. Direktor odjeljenja Bubaker Ben-Belhasen (Boubaker Ben-Belhassen) upozorio je da poremećaji na ključnim trgovačkim pravcima, uključujući Hormuški tjesnac, mogu imati značajan uticaj na cijene hrane.
Na prvi pogled to djeluje kao energetsko pitanje. U stvarnosti, riječ je o mnogo širem problemu. Hormuški tjesnac je jedna od najvažnijih svjetskih prometnih ruta za energente. Svako ozbiljnije narušavanje saobraćaja moglo bi povećati cijene goriva, logistike i đubriva. To bi zatim povećalo troškove poljoprivredne proizvodnje širom svijeta.
Globalno tržište hrane danas je osjetljivije na geopolitičke šokove nego prije deset godina.
Meso stabilno, ali govedina nastavlja rasti
Za razliku od žitarica i šećera, tržište mesa pokazalo je relativnu stabilnost. Ukupne cijene mesa ostale su uglavnom nepromijenjene u odnosu na april.
Ipak, pojedini segmenti bilježe različite trendove. Govedina je nastavila da poskupljuje zahvaljujući snažnoj potražnji iz Kine i Sjedinjenih Američkih Država. S druge strane, cijene svinjetine pod pritiskom su obilne ponude i slabije globalne potražnje. To potvrđuje da tržište hrane više nije vođeno jedinstvenim trendom, nego nizom različitih lokalnih i globalnih faktora.
Možda vas interesuje i ovo:
Što to znači za inflaciju i poslovni sektor?
Iako je majska stabilizacija cijena hrane pozitivna vijest, prerano je govoriti o kraju prehrambene inflacije. Naprotiv.
Rast cijena žitarica, šećera i pojedinih vrsta mesa pokazuje da ključni troškovni pritisci i dalje postoje. Za proizvođače hrane to znači nastavak pritiska na marže. Za trgovce znači izazove u upravljanju cijenama i zalihama. Za potrošače znači da značajnije pojeftinjenje hrane još uvijek nije na vidiku.
Posebno zabrinjava činjenica da se rizici više ne nalaze samo u poljoprivredi. Danas na cijene hrane jednako snažno utiču geopolitika, energija, logistika i klimatske promjene.
Stabilnost nije isto što i kraj problema
Najnoviji podaci FAO-a pokazuju da su se svjetske cijene hrane u maju zaustavile nakon snažnog proljećnog rasta. No, iza tog kratkoročnog predaha kriju se brojni rizici koji bi tokom druge polovine godine ponovo mogli da pokrenu novi talas poskupljenja.
Žitarice poskupljuju, šećer bilježi snažan rast, klimatski rizici ostaju prisutni, a geopolitičke napetosti dodatno povećavaju neizvjesnost. Zato majska stabilizacija nije znak da je kriza cijena hrane završena. Ona je prije upozorenje da globalno tržište hrane ulazi u period u kojem će otpornost lanaca snabdijevanja biti jednako važna kao i sama proizvodnja hrane.
