Fond PIO Republike Srpske obavještava korisnike prava na penziju, kojima se isplata vrši na teritoriji Austrije, da su u obavezi da i ovu godinu dostave potvrdu o životu do 25. januara.
“Nakon završnih testiranja, iz određenih tehničkih razloga nije moguće postići stopostotnu tačnost razmjene podataka sa Austrijom, te su korisnici u obavezi da i ove godine dostave potvrdu o životu”, navodi se u saopštenju.
Federacija BiH i Republika Srpska imaju veoma slične propise o penzijskom/mirovinskom i invalidskom osiguranju, pa tako i u dijelu koji se odnosi na porodičnu penziju/mirovinu. Međutim, postoje i razlike kada je u pitanju ostvarivanje ovih prava.
Dakle, pravo na porodičnu penziju/mirovinu imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za starosnu ili invalidsku penziju/mirovinu i članovi porodice umrlog korisnika. Definicija „člana porodice“ u ovom smislu drugačija je u entitetima.
– U RS-u pod članovima porodice smatraju se bračni supružnici (udovica, odnosno udovac), razvedeni bračni supružnik ili vanbračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje. Zatim, dijete, rođeno u braku ili van braka, usvojeno ili pastorak, te dijete bez oba roditelja ili kome su oba roditelja potpuno ili trajno nesposobni za privređivanje, koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti.
Takođe, članom porodice smatra se i roditelj, odnosno otac i majka, očuh i maćeha, te usvojilac, koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti – pojašnjeno je Fokusu u Fondu PIO RS.
S druge strane, u federalnom zakonu o PIO/MIO vanbračni partneri imaju jednaka prava kao i bračni ukoliko su svoj status utvrdili u odgovarajućem sudskom postupku. Ono gdje su manja prava u odnosu na RS tiče se roditelja umrlog osiguranika, te oni u FBiH nisu prepoznati kao osobe koje imaju pravo na porodičnu penziju/mirovinu.
Jednako tako, spomenuta su samo djeca/unuci bez oba roditelja koje je umrli korisnik penzije/mirovine uzdržavao, ali ne i djeca kojima su oba roditelja potpuno ili trajno nesposobni za privređivanje.
Udovica ima pravo na porodičnu penziju/mirovinu: ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života; ako je tada bila potpuno nesposobna za privređivanje, odnosno ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruga; ako imaju jedno ili više djece sa pravom na porodičnu penziju, prema kojima ona obavlja roditeljske dužnosti.
Udovica kojoj pravo na porodičnu penziju/mirovinu prestane prije navršenih 50, ali poslije navršenih 45 godina života, može ponovno ostvariti pravo kad navrši 50 godina života. Zatim, udovica koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju/mirovinu postane potpuno nesposobna za privređivanje zadržava to pravo dok postoji takva nesposobnost. Pravo na penziju/mirovinu zadržava i ukoliko u toku korištenja tog prava navrši 50 godina života.
Ako je do smrti supruga došlo nakon što je navršila 45 godina, udovica ima pravo na porodičnu penziju nakon 50. rođendana. Udovica koja je do smrti supruga ili do prestanka prava na porodičnu penziju/mirovinu navršila 45 godina života, ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 50 godina života ako postane potpuno nesposobna za privređivanje.
Ono gdje se razlikuju entitetski zakoni u ovom dijelu odnosi se na djecu rođenu nakon smrti osiguranika.
– Udovica ima pravo na porodičnu penziju i kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika penzije rođeno nakon njegove smrti – navodi se u zakonu RS-a, dok je u federalnom precizirano „kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika mirovine rođeno 300 dana nakon njegove smrti”
Kada su u pitanju muškarci koji ostanu udovci, uvjeti su isti kao kod udovica, s tim što su starosne granice za ostvarivanje prava 55 i 60 godina, umjesto 45 i 50.
Dijete ima pravo na porodičnu penziju/mirovinu do navršenih 15 godina života ili najkasnije do 26 godina ukoliko se redovno školuje. Redovnim školovanjem ne smatra se školovanje u školi istog ili nižeg stepena obrazovanja od škole koju je dijete završilo.
Dijete kod koga nastupi nesposobnost za samostalan život i rad prije 15. godine života ima pravo na porodičnu penziju dok ta nesposobnost traje. Pravo ima i ukoliko je do nesposobnosti za privređivanje došlo poslije 15. godine života, a prije smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije koji ga je izdržavao.
– Dijete kod kojeg u toku korištenja prava na porodičnu penziju/mirovinu nastupi nesposobnost za samostalan život i rad ili nesposobnost za privređivanje, zadržava pravo dok ta nesposobnost traje. Nesposobnost za samostalan život i rad postoji kada se osoba zbog vrste i težine tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti ne može osposobiti za obavljanje najjednostavnijih poslova – navodi se u entitetskim zakonima o PIO/MIO.
U zavisnosti od broja članova porodice koji ostvaruju pravo, porodična penzija/mirovina iznosi: 70 posto za jednog člana, 80 posto za dva, 90 posto za tri i 100 posto za četiri i više članova.
Primjera radi, ukoliko je korisnik penzije/mirovine primao za života 800 KM, porodična penzija za udovicu/udovca će iznositi 560 KM.
Ako pravo na porodičnu penziju/mirovinu imaju supružnik umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije i razvedeni supružnik kome je dosuđeno pravo na izdržavanje, porodična penzija određuje se u visini koja pripada za jednog člana porodice i dijeli se na jednake dijelove.
Postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju/mirovinu pokreće se na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije.
(Izvor: Fokus.ba)
Grad Lukavac ima oko 7.500 penzionera, od čega je 6.000 članova Udruženja penzionera Grada Lukavca.
U okviru redovnih aktivnosti Udruženje vrši različite oblike isplate pomoći, a kao što su posmrtnine, pomoć u prehrambenim paketima, banjsko liječenje i pomoć onima koji su teško oboljeli.
Za odlazak penzionera na banjsko liječenje Udruženje ima ugovore sa banjama Gradačac i Fojnica. U ovoj godini odobreno je 50 besplatnih banjskih liječenja, dok za ostalo se snose troškovi na način da pola sredstava finansira penzioner, a pola Udruženje.
Tako da je u 2024. godini do sada i najveći broj penzionera boravio u banjama, njih više od 150.
Na području Grada Lukavac djeluje 25 mjesnih odbora za koje svake godine budu odobrena sredstva u iznosu od 35.000 KM
Frizer iz Kalesije, Maid Mujkić, postao je pravi heroj za mnoge penzionere u ovom gradu svojom velikodušnom gestom.
Naime, odlučio je pružiti besplatno šišanje svim penzionerima koji žive u Kalesiji, čime je oduševio starije sugrađane i još jednom pokazao svoju humanost i brigu za zajednicu.
Maid, vlasnik frizerskog salona, smatra da je ovo mali način da pomogne onima koji su tokom života dali mnogo ovoj zajednici, a sada zaslužuju pažnju i poštovanje, piše Crna-Hronika.
“Htio bih da obradujem naše penzionere, da naglasim, penzionere koji imaju minimalnu penziju, mogu u mom salonu kod mene lično, da se šišaju besplatno uvijek. Jako volim i poštujem starije i ovo je jedan znak pažnje koji mogu od sebe da pružim”, rekao je Mujkić.
Od 1. januara će struja u Republici Srpskoj biti skuplja za 7,7 posto.
Nova cijena sadrži i cijene mrežarine, koja se nije mijenjala.
Tarifni pragovi nisu mijenjani, pa će, prema neslužbenoj procjeni, za domaćinstvo koje potroši 500 kilovata, ukupno povećanje iznositi oko 7,5 KM.
Regulatorna komisija za energetiku Repubike Srpske, na današnjoj 120. redovnoj sjednici, prihvatala je zahtjev javnog snabdjevača MH Elektroprivreda Republike Srpske MP a.d. Trebinje i dala saglasnost na cijenu energije za javno snabdijevanje krajnjih kupaca električne energije u iznosu od 0,0777 KM/kWh za nabavku i na zahtijevane ukupne tarifne stavove za javno snabdijevanje, koji u sebi sadrže i troškove mrežarine, koja se u ovom postupku nije mijenjala.
“U skladu sa Zakonom o električnoj energiji, Regulatorna komisija nije utvrđivala troškove nabavke energije ni visinu tarifnih stavova niti je za to nadležna, već je isključivo provjeravala usklađenost postupka nabavke električne energije za javno snabdijevanje od strane javnog snabdjevača sa zakonom, i usklađenost predloženih tarifnih stavova sa cijenom nabavke električne energije”, ističe se u saopštenju.
“Ukupan račun za male kupce iz kategorije Ostale potrošnje kojima se obračunska snaga ne utvrđuje mjerenjem (2. i 3. tarifna grupa) se neće mijenjati”, navedeno je u saopštenju.
Pravo na starosnu penziju u 2025. godini ima osiguranik kada navrši 65 godina i najmanje 15 godina staža osiguranja
Odredbama člana 177. i 178. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisani su uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju u pogledu godina života i staža osiguranja, pri čemu se starosna granica povećavala za četiri mjeseca svake godine, saopšteno je iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.
Pravo na starosnu penziju u 2025. godini ima osiguranik (muškarac i žena) kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, pri čemu osiguranik (muškarac i žena) koji nema navršenih 65 godina života, ima pravo na starosnu penziju sa navršenih 60 godina života i 40 godina penzijskog staža.
Izuzetno, prema prelaznim odredbama člana 178. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske, žena osiguranik ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja.
Tabela: Uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju u periodu do 2025. godine:
FOTO: fond pio
Postepeno povećanje starosne granice, na nivou jedne godine, za četiri mjeseca, u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju, prema Zakonu, završava se zaključno sa 2025. godinom.
Iz Centralne banke BiH podsjećaju građane da se iz opticaja povlače novčanice konvertibilne marke (KM) u apoenima od 10, 20, 50 i 100 KM puštene u opticaj od 1998. do 2009. godine i prestaju biti sredstvo plaćanja od 1. januara.
Novčanice se od iduće godine neće moći primati u prometu za podmirivanje bilo kakvih obaveza, te podliježu procesu zamjene kao novčanice povučene iz opticaja, a zamjenu novčanica, nakon što prestanu biti zakonsko sredstvo plaćanja za gotovinski promet u 2025. godini, obavljaće komercijalne banke.
Nakon isteka roka zamjene u komercijalnim bankama, zamjenu će obavljati Centralna banka BiH u roku od 10 godina, počevši od 1. januara 2026. godine do 31. decembra 2035.
Novčanice koje se povlače su apoeni od 10, 20, 50 i 100 KM sa godinom izdavanja 1998, apoeni 50 KM i 100 KM izdati 2002. i 2007. godine, apoeni od 10, 20, 50 i 100 KM iz 2008. godine, te 50 KM iz 2009. godine, saopšteno je iz Centralne banke BiH.
Novčanice od 10 KM, 20 KM, 50 KM i 100 KM izdate 2012, 2017, 2019. i 2024, kao i oba izdanja novčanica od 200 KM ostaju u opticaju i na njih se ne odnosi proces povlačenja, dok novčanice od 10 KM, 20 KM, 50 KM i 100 KM koje će ostati u opticaju imaju uspravnu mikrooptičku zaštitnu nit “Moušn”.
Povlačenjem ovih novčanica biće povećan nivo kvaliteta novčanica u opticaju, jer će se novčanice koje se povlače iz opticaja zamjenjivati novim visokog kvaliteta, a u opticaju će ostato samo one koje posjeduju unapređenu zaštitu od falsifikovanja, navodi se u saopštenju.
Kada je prije 26 godina, 18. marta 1998. godine, Neđeljko Mikać napustio adresu u Ulici Jovana Kršića 49 u Banjaluci, prešao 8.000 kilometara i stigao u američku saveznu državu Konektikat, u grad Hamden, postao je Ned.
Tako ga i danas oslovljavaju prijatelji, kolege s posla, komšije u ulici 109 Heather Rd, gdje se skućio i sa porodicom počeo novu životnu etapu.
Obalu Vrbasa zamijenio je obalom Atlantskog okeana.
Neđeljko je rođen u Čelincu 1958. godine. Završio je elektrotehničku školu u Banjaluci, a potom Višu školu “Moša Pijade” u Zagrebu, gdje je stekao zvanje i znanje u oblasti zaštite postrojenja od eksplozije na naftnim poljima.
Radio je po svijetu, najduže u Sloveniji, Njemačkoj i Libiji. Pred rat u BiH, vratio se u rodni kraj, tu dijelio sudbinu sa svojim narodom, uvjeren da će, kada oružje zaćuti, a mir zavlada, pronaći posao. U tome ipak nije uspio, a onda se odlučio da ode daleko u svijet i da tamo potraži sreću.
“Dolazak u Ameriku za mene i moju porodicu bio je stresan, ali sam ipak, nakon sedam dana, našao posao i sebi i supruzi Sonji. Počeli smo da radimo, djece su krenula u školu. Sin Aleksandar imao je pet, a kćerka Anita 12 godina. Prve dvije godine, dok se nismo snašli, naučili engleski, upoznali novu sredinu, posebno su bile teške. Ipak, nisam se predavao, koristio sam svaku mogućnost da naučim nešto novo, da pokažem šta znam. Nisam se plašio posla ni obaveza, jer sam imao cilj, da svojoj porodici, svojoj djeci, život učinim boljim od onog kojeg smo do tada imali”, prepričao nam je Mikać svoje prve dane i godine u Americi.
U početku, svaka pomoć za njega je bila važna i dragocjena.
“Mnogi dobri ljudi, Amerikanci, Grci, Jevreji, Kinezi, pomogli su nam. Osjetio sam njihovu predusretljivost, želju da me podrže i ukažu šta i kako treba da radim. Mijenjali smo poslove, tražili bolje, sve više zarađivali. Od tog novca mogli smo iznajmiti stan, a kasnije podići kredit i kupiti kuću, koju smo nedavno otplatili. Stvarali smo svoju oazu, sa baštom i vrtom koji nas podsjećaju na rodni kraj. To se, bez obzira na to gdje čovjeka putevi odvedu, ne zaboravlja, nego se uvijek nosi u srcu”, smatra Neđeljko, koji nekoliko mjeseci godišnje provodi na banjalučkoj adresi. Penzionisan je i zato ima više vremena i mogućnosti da putuje, posjećuje prijatelje, da živi opušteno. Da li to znači da sada živi svoj američki san, pitali smo.
“Moj američki san ostvaren je onog dana kada sam otplatio kuću, 2019. godine. Zaduženje je predstavljalo veliki rizik, a otplata još veći teret. Kada računi postanu čisti, a rate kredita prestanu stizati, to je velika sreća, i ostvarenje sna svakog čovjeka, ponajviše u dalekom svijetu”, odgovorio nam je Mikać.
Njegova supruga je medicinska sestra, zaposlena u bolnici, sin je medicinski tehničar. Kćerka takođe radi u zdravstvu, na bolničkom odjeljenju za liječenje osoba od narkomanije i alkoholizma.
Neđeljko upoređuje život ovdje, u Banjaluci, Republici Srpskoj i državama bivše Jugoslavije, i u Americi, posebno odnose među ljudima, pristup javnim ustanovama, odnos državnih službenika prema građanima, zakonima…
“Američki sistem je uređen, niko ne pita ni ko si, ni šta si, ni ime, ni prezime, ni boju kože ne gleda, ni politički stav, nego šta znaš da radiš. Oni su predusretljivi, žele pomoći, a kod nas je toga sve manje”, iznosi Mikać svoje impresije iz velike i moćne države.
“Amerikanci ne znaju mnogo o svjetskim odnosima, poznatim ličnostima, nemaju društvenu širinu niti ih mnogo zanimaju druge države i narodi, posebno mali, kao što smo mi Srbi”, smatra naš sagovornik i navodi zanimljiv primjer za svoje tvrdnje.
“Pitao sam trojicu električara, kolega, Amerikanca, Grka i Kineza, ko je Nikola Tesla, da li su čuli za njega. Ponudio sam ručak i izlet na egzotično mjesto onome ko bude znao. I na moje veliko iznenađenje, jer sam u vezi s tim pitanjem totalni pesimista, nisam vjerovao da bilo koji od njih trojice može dati tačan odgovor, Kinez je znao. Rekao je da je Tesla veliki naučnik iz Jugoslavije.”
Neđeljko Mikać prima srpsku, slovenačku i dvije američke penzije. Kaže da, kada sve sastavi, sasvim pristojno živi. Od nekoliko godina rada u “Vrbasu” i “Žitoproduktu” u Banjaluci ima 114 KM mjesečno, od Slovenaca prima nekoliko puta više, a od Amerikanaca najviše.
Mi sada, ovdje, u BiH i na Balkanu, preuzimamo loše američke navike, kaže Neđeljko Mikać, pominjući brzu hranu, gazirane napitke, način života kojeg se oni ubrzano odriču.
Srbi u Americi su dobro organizovani, okupljeni su u crkvama, vjerno čuvaju svoje običaje, što je, kako kaže, dobro za srpsku zajednicu, da djeca tako rođena pamte ko su i odakle potiču. Neđeljko ima američko, ali se nije odrekao bh. državljanstva.
(Izvor i foto: nezavisne.com)
Sokočanka Jovanka Arbinja (71), nadaleko poznata pletilja i vezilja sa Romanije, isplela je i izvezla na desetine raznih odjevnih predmeta, a sugrađani je pamte i po saradnji sa poznatim modnim kreatorom Džordžom Stajlerom.
Ova penzionerka se prisjeća da je sa dvije koleginice sa Sokoca radila za Stajlera uzorke za kolekciju etno-motiva koji su nagrađeni na modnoj reviji u Londonu, čime se posebno ponose.
Iz Jovankinih vještih ruku izlaze narodna nošnja, tradicionalni ukrasi za svečanosti, “đeveruše” i drugi slični peškiri za ikone, mladence i krštenja, rađeni punim vezom na saten svili ili srpskom platnu.
Na ovaj način ona nastoji da što vjernije sačuva običaje i tradiciju naroda ovog kraja.
Brine je, kaže, to što među mladima nema interesovanja za ovaj starinski rad i što žene “čuvari tradicije” skoro da ostaju bez nasljednica u izradi rukotvorina.
Arbinja je ispričala Srni da je u proteklih 20 godina, koliko se intenzivnije bavi rukotvorinama, izradila 40 muških vezenih košulja i 20 peškira “đeveruša” za kupce u Australiji, te na desetine vezenih stolnjaka i pletenih odjevnih predmeta za domaće kupce.
“Volim da moj peškir ‘đeveruša’, kojim mlada okiti djevera, bude baš onakav kakav je bio i u vrijeme moje mladosti, bijel i ukrašen punim vezom sa cvjetovima, koji kao da su tek ubrani sa planinske livade”, objasnila je Arbinja.
Jovanka ne traži kupce, već oni nju nalaze preko prijatelja, pa je tako za Ameriku poslala vezenu haljinu i tri vezene košulje, piše Srna.
(Izvor i foto: Srna)
Serife Kilic iz turskog grada Jozgata, postavila je izuzetan primjer svojoj porodici i zajednici upisavši treći fakultet nakon penzionisanja.
Ova majka jednog sina, koja je ranije uspješno završila dva fakulteta, sada je studentica druge godine na Fakultetu za komunikacije Univerziteta “Yozgat Bozok”.
Nakon 30 godina profesionalnog života, Serife je odlučila ponovno sjesti u školsku klupu kako bi motivisala sina da se posveti učenju.
“Želim da moj sin vidi kako je moguće posvetiti se obrazovanju u bilo kojem životnom dobu. Moje učenje sigurno ima pozitivan uticaj na njega, jer sada ostvaruje mnogo bolje rezultate u školi”, kaže Serife, prenosi Anadolija.
Iako je penzionisana 2019. godine, Serife nije imala problema s prilagođavanjem na studentski život. Učenje joj postaje redovna rutina, a studira obično noću, nakon što završi kućne poslove i pomogne sinu sa školskim zadacima.
“Svaki dan posvetim oko tri sata učenju, iako obavljam kućne obaveze”, dodaje ona.
Serife je, osim toga, odabrala Fakultet za komunikacije, smatrajući da će to pomoći njenoj mentalnoj oštrini u zlatnim godinama.
“Kako starimo, osjećamo da se smanjuje kapacitet za razmišljanje i govor. Želim da nastavim učiti i razvijati se, a kada diplomiram, planiram upisati magistarske studije”, rekla je Serife.
Dekan Fakulteta za komunikacije pohvalila je Serife kao inspiraciju za sve.
“Serife je najbolji primjer da nikada nije kasno za obrazovanje. I ranije smo imali studente koji su se odlučili upisati fakultet nakon penzije, ali njena posvećenost je zaista izvanredna”- izjavui je dekan.
Serife Kilic svojim primjerom pokazuje da obrazovanje nema rok trajanja i da je uvijek pravo vrijeme za učenje, bez obzira na godine.
