Stevo i Rada pola vijeka u braku: Bez tolerancije se ne može

Supružnici Stevo i Rada Mihajlović upoznali su se 1973. godine u Grubišnom Polju, u Hrvatskoj, na zboru, a kako kroz smijeh kažu u razgovoru za “Nezavisne novine”, nije bila ljubav na prvi pogled, ali je bila zauvijek.

Nedavno su proslavili čak 50 godina braka.

“Nakon što smo se upoznali, družili smo se, a već 1974. godine smo se vjenčali u Grubišnom Polju, a živjeli smo u Daruvaru sve do 1991. godine”, priča Rada i dodaje da u Banjaluci žive već 31 godinu.

Nasmijana Rada u šali dobacuje da joj se Stevo i nije nešto posebno svidio na prvi pogled, ali malo-pomalo, uvidjela je da je ipak on čovjek za nju.

“Ja sam imala 25, a Stevo 26 godina kada smo se upoznali, a kako kod nas znaju reći, on je bio dobra prilika i tako smo nastavili da se viđamo, zaljubili se, a na kraju se i oženili”, priča Rada, a Stevo dodaje da je Rada uvijek bila zgodna djevojka.

Saglasni su da nema neke posebne tajne ili jedinstvenog recepta za dug i skladan brak.

“Nema tu nekog propisanog pravila po kom se čovjek može ponašati i da vrijedi za sve, sve je individualno. Prvo i najvažnije je uzajamno poštovanje, ponekad i uzdržanost, a usput, treba čovjek imati i sreće. Mnogi su ispoštovali sve kako treba, ali nisu imali sreće zbog nekih drugih okolnosti koje su uticale na to da ne dožive dug i skladan brak”, priča Stevo, a njegova supruga napominje da je ključna tolerancija.

Bez tolerancije se ne može

“Da, zaista, bez tolerancije se ne može. Nagla reakcija i rasuđivanje i brzo donošenje odluka nekada bude i pogrešno”, saglasan je Stevo, a Rada se nadovezuje i ističe da sve u životu rade sporazumno.

“Zajedno popuštamo, a ako se i posvađamo, nikada se nije desilo da nismo razgovarali dva dana, to obično bude dva, tri sata. Ima ih koji, kada se posvađaju, ne pričaju po mjesec dana ili ko zna koliko dugo, a to kod nas nikada nije bilo”, priča Rada, a njena jača polovina kaže da je razgovor ključ svega i mladim parovima savjetuje da se nekada mora i popustiti zarad mira u kući.

Ističu da nisu planirali neku posebnu proslavu zlatnog pira, a da im je lijepo iznenađenje priredio unuk.

“Plod naše ljubavi je kćerka Tatjana, koja je rođena 1980. godine, a velika sreća u našim životima je i njen sin Stefan, koji nam je i organizovao proslavu i okupio nama drage ljude na jednom mjestu da proslavimo 50. godišnjicu braka. Sve je on to dogovorio sa mojom kćerkom i sestričinom, a mi ništa nismo znali”, priča Rada.

Dodaje da su prije godišnjice taman proslavili i krsnu slavu Đurđevdan, gdje je i isplanirana zabava iznenađenja.

“Znali smo u subotu, kada nam je i bila godišnjica, da idemo negdje tim povodom, ali nismo ni slutili da će biti više ljudi. Imamo prijatelje iz Daruvara koji nam dolaze na slavu i mi njima, i oni su takođe bili u restoranu ‘Marko Polo’ i bili dio iznenađenja. Kada sam ih sve vidjela u restoranu, pa dekoraciju i sve ostalo, prvo sam se bila ukočila, jer stvarno nismo očekivali da će biti svi tu”, priča Rada i uz osmijeh dodaje da im se proslava zlatnog pira dopala, iako je nisu planirali, a sada su spremni i voljni da proslave i dijamantski pir, ali, kako kaže, o tome će odlučivati zdravlje.

“Mladima bih savjetovala puno strpljenja, tolerancije, razgovora i razumijevanja jer bez toga se ne može, ne samo u braku. Sve radite zajedno i posvetite se i svojim karijerama. Stevo se i sada bavi knjigovodstvom, iako je u mirovini, a ja sam radila kao službenica u sudu, i SUP-u”, rekla je Rada.

Savjeti bračnog para

Savjete bračnog para Mihajlović svakodnevno sluša i u životu primjenjuje i njihov unuk Stefan Ožegović, koji je glavni “krivac” što su na lijep i prikladan način, uz drage ljude i veselje, Stevo i Rada proslavili 50 godina zajedničkog života.

“S obzirom na to da su moji roditelji razvedeni, ja sam odrastao sa mamom, bakom i djedom, i zajedno sa majkom želio sam da učinimo neku lijepu stvar za njih, jer su oni sve ove godine činili lijepe stvari za nas. To je i neki izraz zahvalnosti njima i zato smo obilježili na malo svečaniji način jedan bitan dan u njihovom životu”, zaključio je ponosni unuk.

(Izvor i foto: Nezavisne novine)

Podijeli tekst sa drugima na:

Mobilna ekspozitura kao spas: Po platu i penziju u banku na točkovima

Stanovnici malih lokalnih zajednica u Republici Srpskoj u kojima nema banke, kao što su Drinić, Berkovići, Istočni Drvar te Kalinovik, uskoro bi mogli da plaćaju račune, ali i da novac sa računa podižu iz vozila, odnosno mobilne ekspoziture.

To bi trebalo da im bude omogućeno izmjenama Zakona o mjerama bezbjednosti u poslovanju gotovim novcem i drugim vrijednostima koji će se naći pred poslanicima republičkog parlamenta 22. maja.

Osnovne izmjene pomenutog zakona odnose se na to da kao uplatno-isplatno mjesto budu uvedene mobilne ekspoziture – mjesta na kojim bi bilo omogućeno strankama da obavljaju poslove s novcem iz vozila.

U razlozima za izmjene zakona, čiji je predlagač predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, navedeno je da je potrebno omogućiti svim građanima Republike Srpske korišćenje bankarskih usluga.

“Trenutno pojedine opštine kao što su Drinić, Berkovići, Istočni Drvar te Kalinovik nemaju niti jednu banku. Uvođenjem mobilne ekspoziture biće omogućeno građanima koji žive na ovim područjima da ostvaruju svoja prava kao što je, na primjer, posjedovanje osnovnog računa posredstvom kojeg primaju platu i penziju”, navedeno je u razlozima za donošenje pomenutog zakona. Naglašava se da je Agencija za bankarstvo RS već podzakonskim aktima regulisala ovakav vid obavljanja bankarske djelatnosti sa istim ciljem, odnosno omogućavanje korišćenja bankarskih usluga građanima koji žive u područjima u kojima ne posluje nijedna banka.

Bez banke od 2022.

Građani Drinića ostali su bez banke u novembru 2022. godine i od tada se na razne načine dovijaju kako bi došli do usluga koje im banke nude.

“Sva sreća pa imamo “Poštu” u kojoj građani mogu platiti račune, ali i dobiti penziju. S druge strane, građani, kada im vrijeme dozvoljava ili obaveze, odlaze u najbliže lokalne zajednice koje imaju banku da bi podigli platu i koristili druge usluge koje banke nude”, kazao je “Glasu Srpske” načelnik Drinića Drago Kovačević i dodao da bi uvođenje mobilne ekspoziture rasteretilo, prije svega, gužve u “Pošti”.

Podsjeća i da su na razne načine nastojali zadržati banku u toj opštini.

Nudili smo sve moguće povoljnosti da ih zadržimo, ali oni nisu našli svoj interes – zaključio je Kovačević.

Imaju Poštu

I načelnik Berkovića Nenad Abramović trenutno jedini spas vidi u poslovnici “Pošta” u ovoj lokalnoj zajednici jer putem nje penzioneri primaju čekove, a građani plaćaju račune.

Ako trebaju u banku da podignu platu ili da obave neke druge poslove, onda idu do opštine Stolac u FBiH koja je udaljena 20 kilometara. Nakon toga nam je najbliža Bileća koja ima banku, a udaljena je nekih 40 kilometara – kazao je “Glasu” Abramović.

Istočni Drvar nikada nije imao banku, a problem se pojavio, navode u ovoj lokalnoj zajednici, kada je i u Ribniku ugašena poslovnica.

Sreća nam je što imamo “Poštu” pa tu građani mogu platiti račune. Najbliža banka nam je trenutno u Mrkonjić Gradu, pa zatim u Banjaluci. Građani i privrednici se na razne načine dovijaju, čak i daju punomoći drugim licima kako bi za njih obavili neke poslove u bankama – kazala je “Glasu” načelnica Istočnog Drvara Milka Ivanković i dodala da bi mobilna ekspozitura omogućila mještanima da konačno dobiju banku, pa makar i onu na točkovima.

Trajno rješenje

Nenad Abramović navodi da bi najbolje bilo da Srpska ima svoju banku i da u svakoj lokalnoj zajednici postoji i poslovnica.

“Do tada vidimo spas u najavljenoj mobilnoj ekspozituri, ali to nije trajno rješenje ovog problema”, zaključio je Abramović.

Podijeli tekst sa drugima na:

Očekivani ljudski životni vijek će se povećati za pet godina

Očekivani ljudski životni vijek će se do 2050. godine povećati za skoro pet godina, objavio je list Lancet.

Predviđeno je da će se ukupni ljudski životni vijek povećati sa 73,6 godina u 2022. na oko 78,1 godina u 2050. godini, što je povećanje od 4,5 godine.

Za muškarce će se povećati sa 71,1 godine na 76 godina, a za žene sa 76,2 godine na 80,5 godina.Najveće povećanje će biti u zemljama u kojima je očekivani životni vijek trenutno niži.

Trend je u velikoj mjeri rezultat mjera javnog zdravlja koje su spriječile i poboljšale stope preživljavanja od kardiovaskularnih bolesti, Covid-19 i niza zaraznih bolesti, kao i bolesti majki, novorođenčadi i bolesti povezanih sa ishranom, kažu stručnjaci.

Iako se predviđa da će se očekivani životni vijek širom svijeta povećati do 2050. godine, napredak je sporiji nego u tri desetljeća koja su prethodila pandemiji Covid-19, pokazalo je istraživanje. Studija pokazuje da će aktuelni trendovi u nezaraznim bolestima kao što su kardiovaskularne bolesti, rak i dijabetes, kao i izloženost faktorima rizika koji su povezani sa nezaraznim bolestima kao što su gojaznost, visok krvni pritisak, nezdrava ishrana i pušenje, imati najveći utjecaj na zdravstvene probleme naredne generacije.

Život u zdravlju

Produženje životnog vijeka nije praćeno produženjem života u zdravlju u istoj mjeri. Prosječan broj godina koje osoba može očekivati da će provesti u dobrom zdravlju povećat će se sa 64,8 godina u 2022. na 67,4 godine u 2050. godini, što je povećanje od samo 2,6 godina.

To dalje implicira da iako se očekuje da će više ljudi živjeti duže, od njih se također očekuje da će provesti više godina u lošem zdravlju.

Ukupan broj godina izgubljenih zbog lošeg zdravlja i rane smrti koji se mogu pripisati metaboličkim faktorima rizika, kao što su visok krvni pritisak, visok nivo šećera u krvi i visok indeks tjelesne mase, mjera gojaznosti, porastao je za skoro 50 posto od 2000. godine, pokazalo je istraživanje.

Analiza je zasnovala svoje procjene na 88 faktora rizika i njihovim povezanim zdravstvenim ishodima za 204 zemlje i teritorije od 1990. do 2021. godine.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Stanivuković: Prevoznici koji budu vraćali penzionere biće sankcionisani

Informaciju da besplatne autobuske karte za banjalučke penzionere neće važiti radnim danima u periodu od šest do osam sati ujutro gradonačelnik Draško Stanivuković naziva lažnom, a kako dodaje, prevoznici i vozači, ako budu vraćali penzionere, biće sankcionisani.

Nekoliko penzionera žalilo se jer su ugledali natpis na nekim autobusima da njihove besplatne karte neće važiti u jutarnjim časovima, a ova informacija je, prema riječima Stanivukovića i Dejana Mijića, direktora “Autoprevoza”, lažna, te je kako objašnjavaju, riječ o preporuci.

Kako dodaje Stanivuković, banjalučki penzioneri koji imaju karticu za besplatan javni prevoz mogu da se voze autobusima potpuno besplatno i neograničeno u svim smjerovima do kraja života.

“Ovo je laž, laž i laž, najveća moguća laž. Javni prevoz za naše penzionere na cijeloj teritoriji Banjaluke doživotno je besplatan. Penzioneri dobijaju kartu koja važi za sve smjerove i prevoznike, odnosno najskuplju mjesečnu kartu”, rekao je on, te dodao da postoji preporuka za penzionere da izbjegavaju prevoz u jutarnjim časovima, kada je gužva i kada radnici idu na posao, a djeca u školu.

“Ako penzioner mora ići kod doktora, ili gdje god ujutro, naravno da to može. Ovo je samo preporuka zbog solidarnosti kako se ne bi stvarale dodatne gužve kada su najveće špice”, rekao je Stanivuković, te je dodao da će biti sankcionisani oni koji budu vraćali penzionere.

“Penzionere niko ne smije vratiti, a ukoliko neko vrati penzionera, biće sankcionisan i prevoznik i vozač”, istakao je on.

Dodao je da mnogi lešinari i mešetari na političkom polju idu i zavaravaju ljude.

“Zato mi organizujemo podjelu karata i ja želim lično i pojedinačno svakom penzioneru objasniti koja su njegova prava”, rekao je on, te dodao da su karte već platili.

Podsjetio je da svi sugrađani koji su stariji od 65 godina mogu zahtjev za dobijanje svoje doživotne besplatne karte za javni prevoz predati u prostorijama bivšeg Vojnog odsjeka, Udruženja penzionera grada Banjaluka u Grčkoj ulici, ali i u prostorijama svih mjesnih zajednica.

Dejan Mijić, direktor “Autoprevoza”, istakao je da se svi penzioneri sa besplatnim karticama za javni prevoz voze bez ograničenja, a to važi za sve prevoznike.

“Ja mislim da to da besplatne autobuske karte za banjalučke penzionere neće važiti radnim danima u periodu od šest do osam sati ujutro nigdje ne piše, ni kod jednog prevoznika, a ako ima, to je greška i treba nam javiti kako bi taj natpis bio uklonjen”, rekao je on.

(Izvor: nezavisne.com; foto: Grad Banja Luka)

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri: Malo nam daju, a mi još manje trošimo

Dok se BIH suočava s ekonomskim izazovima, stanje penzionera postaje sve važnije pitanje. Mnogi od njih žive s minimalnim primanjima koja često nisu dovoljna ni za osnovne potrebe

Penzioneri se suočavaju s teškim životnim uslovima zbog niskih penzija. Mnogima od njih je teško da pokriju osnovne životne troškove poput hrane, lijekova i komunalija.

– Prvo lopove da skinemo s mjesta, pa onda mijenjamo situaciju, pa će se valjda situacija promjeniti, rekla je Selvedina Hodžić.

– Sa mojom penzijom podmirim režije i to je to, da nije pomoći djece ne znam sta bi, ne znam sta bih vam rekla to je tuga Božija, radite toliko godina i onda vam uskrate da živiti, smatra Lejla Kele.

– Jer su sada penzije jako male zbog toga sto drzava finansira penzije, ne ide iz privatnih fondova, drugo sve drzave plate umanjuju za veliki iznos procenutalno s toga velike penzije imaju samo milioneri i veliki bogatasi, svi ostali, sirotinja ima male penzije, nedovoljne za normalan zivot, rekao je Simo Radišić.

S obzirom na inflaciju i rastuće troškove života, primanja često nisu dovoljna da zadovolje sve potrebe. Pored toga, mnogi stariji ljudi imaju dodatne zdravstvene troškove, što dodatno otežava njihovu finansijsku situaciju. Zbog svega ovoga, mnogi penzioneri su prinuđeni da traže pomoć od porodice ili humanitarnih organizacija kako bi preživeli.

– Oni nama ne mogu malo dati koliko mi mozemo malo potrositi, i nama ne treba više nek oni imaju nama ne treba, kud ces bolje, mi penzioneri ekstra zivimo ne placamo lijekove, struju, vodu, kanalizacije, odrzavanje i sve ostalo, dobro nam je, nek Nista ne daju, nek oni samo imaju, izjavio je Rasim Lučkin.

– Ma ni govora, nije dovoljan ni preko hiljade a kamoli prosjecna penzija, ali eto zivi se, rekao je Dohranović Hajrudin.

Bez sistemske podrške i adekvatnih penzionih reformi, mnogi penzioneri nastavljaju da žive u neizvjesnosti i oskudici.

Penzioneri traže jednokratnu pomoć i povećanje penzija, a svoje zahtjeve jučer su uputili Vladi FBiH.

(Izvor i foto: okanal.oslobodjenje.ba)

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Do sada uručeno više od 5.000 kartica za besplatan javni prevoz penzionera 

Nastavljena je podjela kartica za besplatan javni prevoz za penzionere i lica starija od 65 godina, a danas je ovaj vid podrške ostvarilo još 800 sugrađana.

Gradonačelnik Draško Stanivuković rekao je da se podjela kartica odvija sjajnom dinamikom.

–Do sada smo uručili više od 5.000 kartica, dok je zaprimljeno oko 20.000 zahtjeva za besplatan prevoz – rekao je Stanivuković. On je podsjetio da kroz ovaj vid podrške penzioneri ostvaraju značajnu uštedu na godišnjem nivou, kao i na to da karte važe tokom cijelog dana za cijelo područje grada Banjaluke.

Jedna od penzionerki kojoj je danas uručena kartica za prevoz, Bosa Mijić rekla je da ovaj vid podrške mnogo znači penzionerima.

– Penzije su male, te nam karte za besplatan prevoz zaista mnogo znače. Ovaj potez gradonačelnika zaista treba poštovati i cijeniti – rekla je ona.

(Izvor i foto: Grad Banja Luka)

Podijeli tekst sa drugima na:

Fond PIO saopštio: Pogledajte ko ima pravo na ponovno određivanje penzije

Korisniku starosne ili invalidske penzije koji stekne status osiguranika u obaveznom i dobrovoljnom osiguranju, na njegov zahtjev će se odrediti novi iznos penzije, pod uslovima da je naknadno navršio najmanje godinu dana staža osiguranja, saopšteno je iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje /PIO/ Republike Srpske.

U poslednje tri godine zabilježen je trend povećanja broja zahtjeva za ponovno određivanje penzije sa 946 u 2021. godini, 1.122 u 2022. godini i 1.212 u 2023. godini.

“To potvrđuje činjenicu da iz godine u godinu raste i broj korisnika prava koji istovremeno imaju i status osiguranika”, navodi se u saopštenju.

Pravo na ponovno određivanje penzije ima korisnik koji istovremeno ima i status osiguranika u periodu od najmanje godinu dana za koji je plaćen doprinos.

Novi iznos penzije određuje se tako da se ponovo odredi iznos penzije na dan ostvarivanja prava, računajući i naknadno navršeni staž, kao i plate, odnosno osnovice osiguranja, pa se zatim taj iznos usklađuje sa kretanjem penzija od dana ostvarivanja prava do dana određivanja novog iznosa penzije.

Novi iznos penzije pripada korisniku od dana podnošenja zahtjeva i ne može biti niži od dostignutog iznosa penzije za mjesec u kojem je zahtjev podnesen.

Korisnik penzije može da podnese zahtjev za određivanja novog iznosa penzije i na osnovu činjenica za koje se naknadno saznalo ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Vitalni Hercegovac u devetoj deceniji liječi se radom i kupusom raštanom

Simo Popović iz trebinjskog sela Mesari već uveliko gazi devetu deceniju, vitalan je kao da je tri decenije mlađi, a svoje zdravstvene probleme, kako kaže, liječi radom i zelenim kupusom, takozvanim hercegovačkim raštanom.

Od nekadašnjeg prepunog sela još se jedino iz Simovog odžaka stalno izvija dim, iako ima i onih mještana koji žive na relaciji Mesari – Trebinje, a njegovih osamdeset dvije godine mu ne smetaju da održava domaćinstvo, bašte i vrtove, pčelinjak i stoku.

Radio je 44 godine kao putar u “Hercegovinaputevima” i tu zaradio penziju, ali se nikada nije odricao sela, radeći sve seoske poslove, pa i kada su ga doktori još prije trideset godina upozorili na slabosti srca i prognozirali mu pogoršanje, propisujući mu terapije i kontrole, on je odlučio da ostane na selu.

“Čim sam od doktora došao kući, riješio sam da u grad ne želim nikako, već idem kao i do sada u moje Mesare, pa šta mi Bog da, jer računam – mogu ja živjeti koliko i moje srce, pa me evo i danas, nakon toliko godina živa i zdrava, raspoloženog za sve seoske poslove, a o bolesti i ne mislim, kao ni o ostalim rđavim stvarima, već planiram samo onoliko koliko mogu ponijeti na svojim leđima”, kaže Simo.

Uzgaja veliki raštan

O tome koliko može ponijeti na svojim leđima najbolje govori činjenica da je u svaki svoj vrt, a ima ih nekoliko, iz obora sa ovcama sam prenio po dvadesetak vreća stajnjaka, te da sve uzgoji na strogo organski način, a koliko tome povrću pogoduje i zemlja i uzgoj, najbolje govori činjenica da njegov raštan, čija je visina stabljike do jednog metra, dostiže metar i po, što se u ovim krajevima ne pamti.

Iako je raštan dvogodišnja biljka, ovaj pred Simovom kućom je ovogodišnji, odgojen na bravljem stajnjaku, takozvanoj prpošci.

“Sa jednog kupusa uberem po jednu vreću i nema tog lonca u kome se može skuhati jedan obrani struk”, kaže Simo, ne bez doze ponosa, a onda, kao da se pravda, dodaje kako su jesenas na vrijeme pale kiše, a jesen pogoduje kupusu.

On kao recept dugovjekog života, pored svakodnevnog rada, ističe i zdravu ishranu, u kojoj preovladava raštan kupus, prepun vitamina i minerala, domaće meso i domaći med koji on sam proizvede, kao i koju čašu domaćeg vina ili soka od samoniklog divljeg nara, kojeg u ovim krajevima ima u izobilju, pa je u prošloj sezoni nabrao oko 300 kilograma i napravio domaći sok.

Sam peče i hljeb

Prije neku godinu mu je, kako kaže, supruga zaslabila, pa je on na sebe preuzeo i spremanje jela u kući, čak i hljeb on sam ispeče i sve stiže, mada mu dosta pomogne i sin Dragan, koji često dolazi iz Trebinja.

Kaže da mu je drago što sin pokazuje dobru volju i za tim da unaprijedi staro domaćinstvo i bavljenje pčelarstvom, pa radi na opremanju prostorije za api terapiju, ali se i njegovi unuci uče tim starim zanimanjima.

Simo već priprema ogrev za iduću godinu, koristeći vrijeme kada istjera ovce na ispašu da presiječe koje drvo za ogrev i to ga, kako je ubijeđen, drži u životu.

“Jednostavno rečeno, ne umara me ni motika ni sjekira, ni pčela ni ovca. I tačno sam siguran da je to moj recept za dugovjekost”, dodaje na kraju ovaj kreposni starac.

(Izvor i foto: nezavisne.com)

Podijeli tekst sa drugima na:

Hoće li penzionerima u FBiH biti isplaćeno po 100 i 200 KM?

Penzioneri u Federaciji BiH ne odustaju od borbe za poboljšanje svog materijalnog statusa. Iako su lani penzije uvećane po osnovu redovnog i vanrednog usklađivanja za 16,25 posto, to uvećanje je, praktično, sažvakala inflacija.

Posljednje uvećanje od 6,55 posto, po osnovu redovnog usklađivanja, koje je, podsjetimo, akontativno bilo pet posto u januaru, a potom 1,55 posto u aprilu jedino je u ovoj godini. Budući da se usklađivanje penzija u FBiH vezuje uz rast BDP-a i indeks potrošačkih cijena, ti parametri su nepovoljni da bi bilo izvršeno, po inače komplikovanoj formuli, vanredno usklađivanje, piše Avaz.

Zahtjev Vladi FBiH

Upravo zbog toga penzioneri u FBiH traže da se usklađivanje penzija vrši kako je to u zemljama regiona, ali i u Republika Srpska, to jest da penzije prate rast cijena i plaće. Za to su neophodne izmjene Zakona o PIO, odnosno, članova koji se odnose na usklađivanje.

Upravo to će biti prvi zahtjev prema Vladi FBiH, kako je to već iskristalisano na kantonalnim skupštinama,a što bi na današnjem (srijeda) zasjedanju Saveza udruženja penzionera/umirovljenika FBiH trebalo biti pravno formulisano, a potom usvojeno.

Svjesni da je do izmjena i dopuna Zakona o PIO dug put, penzioneri će insistirati na isplati jednokratne novčane pomoći, kako je potvrdio Redžo Mehić, predsjednik Saveza.

-Gledajući zakonski i pravno, Vlada FBiH je ispunila svoju zadaću, kada je riječ o usklađivanju penzija. Međutim, ne možemo biti zadovoljni, pogotovo, kada se zna da je preko 200.000 penzionera s najnižim primanjima i kada cijene hrane i lijekova stalno rastu. Zato od Federalne vlade tražimo da nam, dok se ne promijeni Zakon, isplate jednokratnu novčanu pomoć i to za penzionere koji primaju do 1.000 KM po 200 KM, a za one od 1.000 KM pa do iznosa najviše penzije po 100 KM, kaže Mehić za Avaz.

Podijeli tekst sa drugima na:

Banjalučki Dom penzionera ugostio predstavnike ambasade NR Kine

Banjalučki Dom penzionera juče je ugostio predstavnike ambasade Narodne Republike Kine u BiH,  objavio je Dom penzionera Banjaluka.

Na prijem kod direktorice Bosiljke Bošnjak stigaso je Miao Dake, otpravnik poslova u ambasadi i Su Qiang, vojni ataše BiH.

Sastanku je prisustvovala i Zorica Kuzmanović Vasilić, direktorice JU Centar “Zaštiti me”, te šefovi odsjeka ustanove Dom penzionera..

Domaćini su goste upoznali sa organizacijom, trenutnim i budućim aktivnostima Doma, te izazovima sa kojima se Dom susreće u svom radu.

U toku razgovora razmijenjene su ideje i prijedlozi o mogućoj budućoj saradnji Doma i Ambasade NR Kine u BiH,  a nakon sastanka izvršen je djelimičan obilazak prostorija Doma.

“U znak zahvalnosti gostima su uručeni pokloni rukotvorine Zmijanjskog veza, Udruženja Duga, kako bi se priča o našoj tradiciji i kulturi širila što dalje”, navode iz Doma.

Ističi da su gosti oduševljeni izgledom ustanove, ali i konceptom rada, a posebno srdačnošću i toplinom, kojom su ih dočekali, ali i sa kojom se ophode prema njihovim korisnicima.

Podijeli tekst sa drugima na: