U Domu za starija lica Prijedor, čiji su kapaciteti maksimalno popunjeni, postoje liste čekanja, uglavnom za nepokretne osobe, izjavila je direktor ove javne ustanove Marija Ličanin.
Ona je navela da je Dom proširio smještajni kapacitet od 221 na 230 ležaja, te da je ukupnog broja korisnika njih oko 80 nepokretno, što je više od trećine.
“Radimo na tome da osmislimo načine kako da proširimo kapacitete za nepokretne korisnike. Naša bolnica nema palijativnu njegu, Gradiška ima samo deset mjesta, tako da za adekvatnim smještajem za nepokretne osobe postoji stvarna i velika potreba”, rekla je Ličaninova Srni.
Ona je ukazala i na potrebu da se zdravstvenim radnicima u socijalnom sektoru izjednače plate sa kolegama u zdravstvenom sektoru.
“Plate kod nas za te radnike su kao u javnoj upravi na primjer, a ne kao u zdravstvu. Znatna je razlika”, pojasnila je Ličaninova.
Ona je dodala da bi ovaj disbalans trebalo riješiti novim zakonom, izmjenama postojećeg ili novim kolektivnim ugovorom.
“I bez toga je teško zadržati radnike, budući da je nedostatak zdravstvenih radnika sveprisutan”, rekla je Ličaninova.
Socijalni partneri i Vlada Srpske ponovo razmatraju povećanje minimalne plate za narednu godinu, što će sasvim sigurno dovesti do rasta cijena, posebno osnovnih životnih namirnica, a prema riječima naših sagovornika, na udaru će se ponovo naći prvenstveno penzioneri, koji su najugroženija kategorija i već su na ivici siromaštva.
Zoran Uletilović, predsjednik banjalučkog Udruženja penzionera, kazao je da će, ako dođe do skoka cijena, još više penzionera biti u stanju socijalne potrebe.
“Penzije su vrlo male, bukvalno ne mogu pokriti troškove režija, a ako dodatno dođe do skoka cijena hrane, ne znam kako će ljudi da žive”, kazao je Uletilović i dodao da su uz to i izuzetno visoke cijene lijekova, koji su među najskupljim u regionu.
“Svaki penzioner ne može bez lijekova i uglavnom većina ih koristi lijekove koji se plaćaju i čija je cijena izuzetno visoka”, kazao je Uletilović.
Dodaje da svaki skok cijena izaziva velike probleme penzionerima.
Inače, Republika Srpska ima ubjedljivo najnepovoljniju strukturu kada je riječ o odnosu broja radnika i penzionera, jer na 100 penzionera u Republici Srpskoj dolazi svega 99 radnika.
Prema zvaničnim statističkim podacima, u Republici Srpskoj zaposleno je 289.328 radnika, dok je u avgustu bilo 292.114 penzionera.
U Srpskoj nepovoljan odnos radnika i penzionera
Dakle, statistički podaci kažu da na 100 penzionera u Republici Srpskoj ima 99 radnika, dok je u regionu situacija bolja, ali opet daleko od idealne.
Recimo, u Srbiji trenutno ima 1.660.248 penzionera, a radnika ima 2.370.103, tako da u ovoj zemlji na 100 penzionera imaju 143 radnika. Kada je u pitanju Hrvatska, u toj zemlji ima 1.693.752 radnika, a 1.229.284 penzionera, što u praksi znači da na 100 penzionera ima 138 radnika. U Federaciji BiH, prema posljednjim statističkim podacima, ima 541.921 radnik, dok penziju prima 460.260 penzionera, tako da u ovom dijelu BiH na 100 penzionera dolazi 118 radnika.
Milenko Stanić, ekonomista, ističe da rast plata ne prati rast penzija.
“Oni su najugroženija kategorija, jer imaju najniža primanja i po pravilu njihova primanja daleko zaostaju za rastom primanje zaposlenih”, kazao je Stanić.
“Ako bude došlo do rasta minimalne cijene rada, ona će se preliti na same cijene ostalih proizvoda, što će dovesti do još lošijeg položaja samih penzionera, koji su pritom najoštećenija grupa stanovništva”, kazao je Stanić.
Da će rast minimalca, kao i ranijih godina, dovesti do većih cijena osnovnih namirnica, kaže i Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, a ističe da će to ipak najviše pogoditi same penzionere, čija su primanja najmanja.
Veliki broj penzionera živi u teškim uslovima
“Da li oni sa penzijom od 390 maraka mogu da prežive jedan mjesec sa svakodnevnim rastom cijena, veliko je pitanje”, kazala je Marićeva.
Pojasnila je da veliki dio penzionera živi u veoma teškim uslovima, ali ako dodatno porastu cijene, gurnuti su na ivicu siromaštva.
Ističe da daleko od toga da povećanja plata ne bi dobro došlo svim radnicima, ali postavlja pitanje da li je to stvarni odraz stanja koji Republika Srpska može izdržati.
“Može li to ovako slabo razvijena privreda iznijeti na svojim plećima ili to povećanje treba nekom ko radi u javnim institucijama, a danak tome će opet plaćati potrošači, da li kroz komunalne usluge ili više cijene u marketima”, kazala je Marićeva.
Trenutno, minimalna penzija u Srpskoj iznosi 390, a prosječna 652 KM i čini 42,2 odsto prosječne plate u Republici Srpskoj.
Podsjetimo, u Republici Srpskoj je u januaru ove godine utvrđena minimalna plata za ovu godinu, a iznosi 900 KM za najprostije poslove, dok je 1.000 KM za one koje imaju srednju školu, a 1.300 KM za one koji imaju visoku školu.
Minimalna plata skočila sa 700 na 900 KM
Naime, početkom 2024. godine minimalna plata skočila je sa 700 na 900 KM, znači za 200 KM.
Socijalni partneri i Vlada Republike Srpske nastaviće pregovore o povećanju iznosa najniže plate u Republici Srpskoj za iduću godinu nakon što dobiju određene finansijske pokazatelje od Ministarstva finansija, kazao je u ponedjeljak, 20. oktobra Danijel Egić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite i predsjednik Ekonomsko-socijalnog savjeta Srpske.
“Na osnovu ovih pokazatelja i dobre analize, vidjećemo u kojoj mjeri i do kojeg iznosa se može povećati najniža plata”, rekao je Egić.
Dodao je da se trenutno ne može govoriti o konkretnim iznosima povećanja najniže plate u Republici Srpskoj.
Dobit privrede stagnira, ugroženi najveći
Iako još nije poznato na osnovu kojih pokazatelja vlast želi da diže minimalnu platu, činjenice govore da privredi u Republici Srpskoj u posljednje vrijeme ne ide najbolje. Industrijska proizvodnja u padu je i ove godine, a izvoz još nije na nivou na kojem je bio. Kako se rast minimalne plate odražava na privredu u Republici Srpskoj, možda najbolje govori činjenica da dobit firmi koje zapošljavaju veliki broj radnika drastično pada. Sa druge strane, dobit onih koji zapošljavaju mali broj ljudi drastično raste.
Statistički podaci govore da neto dobit privrede stagnira, međutim neto dobit kompanija u Republici Srpskoj koje zapošljavaju više od 250 radnika za godinu dana pala je za više od 319 miliona KM.
Te firme, kojih je u Republici Srpskoj tek malo više od 100, u 2023. godini imale su 913.358.126 KM dobiti, a godinu kasnije, odnosno u 2024. godini “svega” 594.273.002 KM. Zanimljivo je da ukupni prihodi ovih kompanija nisu pali i u 2024. godini iznosili su 10,492 milijarde KM, a godinu kasnije 10,508 milijardi, što znači da su povećani za svega oko 16 miliona KM.
Pokrajinski sud u Forarlbergu oslobodio je državljanina Bosne i Hercegovine optužbi da je tokom proteklih pet godina oštetio državu Austriju za više od 30.000 evra.
Naime, on se teretio da je radio „na crno“, ilegalno prevozeći putnike dok je istovremeno primao socijalnu pomoć i invalidsku penziju.
Prema optužnici, ovaj 61-godišnjak, koji živi u Forarlbergu, navodno je u posljednjih pet godina obavio više od 750 vožnji prema Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj za šta je, navodno, primao novac, prenosi Krone.
Međutim, državljanin BiH je odlučno negirao sve optužbe, tvrdeći da nikada nije radio kao profesionalni vozač te da nema vozačku dozvolu za autobus. On je objasnio da je često putovao jer ima rodbinu u Hrvatskoj kao i vlastitu kuću u BiH.
Putovanja je, prema njegovim riječima, obavljao svojim automobilom ili kombijem koji je registrovan na suprugu, a nikako autobusom.
Njegovu izjavu potvrdili su i supruga i sin, koji su se pojavili kao svjedoci. Bili su vrlo uvjerljivi u izjavama da on nikada nije vozio putnike za novac.
Podatak šokirao sve u sudnici
Međutim, tužilac je tokom samog procesa rekao da optuženi proteklih godina prešao granicu čak 752 puta i to sa 24 različita vozila! Ovaj podatak šokirao je sve u sudnici.
Međutim, optuženi je i na to imao odgovor, a to je da su pojedina vozila pripadala rodbini i prijateljima iz Njemačke, Austrije, BiH i Švajcarske te da se često koristio njihovim automobilima za privatne potrebe.
Kao jedini slučaj vožnje putnika optuženi je naveo situaciju kada je jednom prilikom povezao šest osoba u svom kombiju jer je autobus kompanije njegovog prijatelja ostao u kvaru neposredno prije granice. Upravo tada su ga u martu prošle godine i zaustavili policajci. Sve se desilo blizu Karavanka tunela nakon anonimne dojave. Zapravo, to je i bio povod za pokretanje postupka.
Uprkos šokantnim podacima tužilaštva, sud je zaključio da nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili da je muškarac radio kao profesionalni vozač ili primio novac za te vožnje.
Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH rekao je da je Vlada FBiH povećala penzije, isplatila jednokratnu pomoć te da planira i dodatna izdvajanja.
“U narednoj godini planiramo dodatnih 500 miliona KM za penzije. To je usaglašeno s udruženjima penzionera. Jasno mi je da su u teškom položaju, ali mislim da ne mogu imati primjedbi na dosadašnji odnos vlade”, kazao je Nikšić.
Dodao je da ne želi politički eksploatirati socijalne mjere, već da građani sami procijene rezultate rada vlade.
“Imamo i one koji kažu da će poništiti sve reforme čim dođu na vlast. Ali građani će odlučiti” rekao je Nikšić.
Suša je prepolovila rod, a inflacija tradiciju. Na tržnicama skuplji proizvodi bh. građane vode u kalkulaciju – isplati li se, uopšte, pripremati zimnicu?
Nekada, pravljenje zimnice se podrazumijevalo, a danas je za mnoge luksuz.
“Ne isplati se pripremati zimnicu. Cijene su visoke, na to još treba dodati struju, trud i rad”, priča jedna od posjetitelja pijace.
Dok građani broje i gledaju svaku marku, nisu zadovoljni ni trgovci koji sve češće zbrajaju gubitke, isto kao i poljoprivrednici.
“Sva ova situacija u regionu, potkrepljena i sušom donijeći jako loš rezultat pogotovo za hranu u Bosni i Hercegovini”, rekao je Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Na pijacama u BiH, tegla ajvara i turšije skuplje su i do trećine nego lani. Zimnica se, kako kažu prodavači, danas pravi samo u domaćinstvima koja imaju vlastitu baštu i viška vremena.
“Nije isplativo praviti. Znamo kakve su i plate i penzije “, rekla je Đevdana Hamzić, predstavnica Udruženja žene Janje.
Helena Stojnić, rukovodilac pijačnih usluga u AD Komunalac iz Bijeljine kaže da ljudi sve češće posežu za kupovinom gotovih zimnica.
Dok tržište diže cijene, a uvoz puni police, domaće tegle polako nestaju. Iako tradicija još uvijek nije zaboravljena, pitanje je koliko će uspjeti da preživi između fiskalne kase i peći na drva.
U organizaciji Pensionsversicherung Osterreich (PVA) u Beču su održani Međunarodni savjetodavni dani.
Predstavnici Federalnog zavoda MIO/PIO i Fonda PIO Republike Srpske, a u saradnji s predstavnicima PVA i zainteresiranim strankama odgovarali na pravna pitanja i pružili informacije vezane za ostvarivanje prava iz sistema penzionih osiguranja u Bosni i Hercegovini.
Razmijenjene su i urgencije između nosilaca penzionog osiguranja te raspravljeni pojedinačni predmeti koji se rješavaju primjenom Sporazuma o socijalnom osiguranju između Bosne i Hercegovine i Republike Austrije.
Korisnici i osiguranici, kojim je pružena pravna pomoć, iskazali su zadovoljstvo dobivenim informacijama.
Povodom Dana penzionera – umirovljenika, predstavnici udruženja penzionera posjetili su korisnike Doma za stara i nemoćna lica „Natura“ u Fojnici.
Delegaciju su činili predsjednik Kantonalnog udruženja penzionera Senad Buljina, predsjednik Općinskog udruženja Fojnica Nusret Drinić i predsjedavajući Skupštine udruženja Vlado Rajić.
U „Naturi“ ih je dočekala direktorica ustanove gđa. Trogrančić, koja je gostima predstavila rad i svakodnevne aktivnosti korisnika.
Tokom posjete razgovarali su s penzionerima o njihovim potrebama i izazovima s kojima se susreću, te im uputili čestitke povodom njihovog dana, uz želje za dobro zdravlje i ugodan boravak.
Penzioneri u svojoj svakodnevici imaju mnogo slobodnog vremena. Uz malo podsticaja za fizičku aktivnost i društvene veze, njihovi dani su vedriji, a postignuća vidljivija.
Biti penzioner u Bosni i Hercegovini nije nimalo lako, brojni su problemi s kojima se ova populacija svakodnevno susreće. Male penzije, iako su nešto više nego ranije, a dobili su i jednokratnu pomoć – nedovoljno je to za pristojan život u vrijeme inflacije.
A da ovoj populaciji malo treba da bude zadovoljna, pokazuju i kadrovi koje smo zabilježili na treningu.
Brojni su benefiti sportskih aktivnosti i doktori se manje posjećuju kada se vodi zdraviji život.
“Ponedjeljak, petak i srijeda ujutro osam sati mi smo već na trenignu. Poslije treninga idemo u Klub penzionera”, priča Nevenka Mazul.
“Što će nam doktor i fizijatrija, sve odrađujemo uz pomoć naše Nejle i Luke”, dodaje Milka Talić.
Zbilježen veliki napredak
A treneri zapažaju već veliki napredak kod mnogih, zbog čega naglašavaju da bi aktivnosti bilo dobro produžiti tokom cijele godine.
“Prvo se fokusiramo na mobilnost samog tijela, na mišiće stabilizatore trupa”, ističe trener Luka Posavac.
“Recimo, ako rade čučanj na klupu i ako odmaknu klupu i rade samostalno, onda vidimo da su spremni, da su napredovali”, kaže trenerica Nejla Graho.
Apeluju penzioneri da se što prije provedu reforme koje će dodatno poboljšati njihov materijalni status. I dalje čekaju na ispunjenje obećanja o 13. penziji i usklađivnje s troškovima života dva puta godišnje. Protestni skup su odgodili jer žele vjerovati u obećanje da s Novom godinom idu izmjene zakona. Upozoravaju i na previsoke cijene lijekova koje moraju koristiti.
“Kod nas su tri puta skuplji lijekovi nego u državama u okruženju. Naši penzioneri prelaze da stanuju u Zapadnohercegovački kanton, gdje su im lijekovi jeftiniji”, ističe Tomislav Primorac, predsjednik Udruženja penzionera Neretva.
Bijeg od problema penzioneri nalaze kroz aktivnosti, ali i razgovor i druženje.
“Podijelimo iskustva s treninga i sretni i veseli idemo kući i čitav dan je nama ko bombona”, poručuje Milka Talić.
U Bosni i Hercegovini više od 60 posto penzionera danas živi na ivici siromaštva, upozoravaju iz Saveza penzionera Federacije BiH.
Član Upravnog odbora Saveza, Mustafa Trakić, ističe da je upravo težak položaj starijih građana glavni razlog zbog kojeg se traže izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
“Penzije su danas premale za dostojanstven život. Ljudi koji su radili po 30 ili 40 godina jedva sastavljaju kraj s krajem. Zato tražimo novi model usklađivanja penzija i pravedniji sistem raspodjele”, kazao je Trakić.
Ključne novine novog zakona:
• Novi sistem usklađivanja penzija koji bi pratio rast prosječnih plata i troškove života;
• Višestepenu najnižu penziju, kako bi razlike između radnog staža bile pravednije;
• Postepeno povećanje penzija za ukupno 17 posto;
• Uvođenje “13. penzije” za najugroženije kategorije penzionera.
Ako Parlament FBiH usvoji izmjene, zakon bi mogao stupiti na snagu 1. januara 2026. godine. Međutim, penzioneri upozoravaju da toliko ne mogu čekati. Cijene hrane, lijekova i režijskih troškova rastu iz mjeseca u mjesec, a mnogi su, kako kažu, prisiljeni da traže pomoć porodice, humanitarnih organizacija i lokalnih zajednica.
“Ne tražimo luksuz, već osnovno dostojanstvo – da možemo platiti lijekove, režije i imati pristojan obrok”, poručuju iz kantonalnih udruženja penzionera.
Iz Saveza penzionera navode da će, ukoliko do kraja godine ne dođe do konkretnih koraka vlasti, organizovati mirne proteste i zatražiti hitno povećanje najnižih penzija.
Marko Jurešić iz Busovače, živi od šume i za šumu.
Šumski plodovi njegov su glavni izvor prihoda ali zna on raditi i druge poslove.
Kada je riječ o branju gljiva, Marko je osmislio i onvi styling, i umjesto plastičnih kanti na leđima nosi sepet ispleten od ljeske.
“Lakše je nositi spet na leđima nego dvije kante u rukama jer često se spuštam niz strmine pa se kante znaju i prevrnuti, a vrganji završiti u potoku”, priča Marko, a prenosi novinar Srećko Stipović.
Ne žali se Marko nikada a s ponosom nam je pokazao i auto kombi koji je nedavno kupio od prodaje šumskih plodova.
Istina nije nov iz prodavnice ali dobro očuvan a može s njim i u šumu.
Kako je cijena otkupa niska, Marko svoje vrganje nosi kući i kiseli u buradima. U zimu ih prodaje jer je cijena kiselog vrganja daleko veća od ove koja se danas plaća za sirovi vrganj.
Proveli smo dva tri sata s Markom u berbi vrganja pa pogledaje što smo zabilježili.
