Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da će 30. aprila biti isplaćena aprilska penzija.
Dodik je objasnio da će to biti učinjeno kako bi penzioneri mogli da sa novom penzijom provedu promajske, vaskršnje i druge slavske dane.
“Republika Srpska ima svoju budućnost i niko ne treba da se brine za njenu budućnost. Republika Srpska danas dobro stoji i izmiruje svoje obaveze”, rekao je Dodik na konferenciji za novinare u Banjaluci.
Zahtjev za besplatnu karticu za javni prevoz za tri dana, odnosno od 10. aprila, predalo je više od 2.000 penzionera i lica starijih od 65 godina, istakla je Tanja Palačković, koordinator za sprovođenje mjere besplatnog javnog prevoza.
“Ponosni smo na mjeru kroz koju će 48.000 naših sugrađana dobiti podršku svog grada, a zainteresovanost i veliki odziv naših penzionera i lica starijih od 65 godina, već u prvim danima, dovoljno potvrđuje da je ovo bila jedna u nizu dobrih odluka”, istakla je Palačkovićeva.
Ona je još jednom pozvala sve penzionere koji žele iskoristiti pravo na besplatan javni prevoz da u prostorijama bivšeg Vojnog odsjeka, Udruženja penzionera Grada Banjaluka u Grčkoj ulici, ali i u prostorijama svih mjesnih zajednica uz popunjen zahtjev prilože dvije fotografije, kopiju lične karte, uvjerenje o prebivalištu i ček od posljednje penzije.
“Kada je riječ o licima starijim od 65 koja nemaju penziju, umjesto čeka od penzije potrebno je da prilože ovjerenu izjavu da ne uživaju penziju ovdje niti u inostranstvu”, rekla je ona.
U Trebinju je danas počela podjela pomoći za penzionere čije su penzije manje od 600 KM, a pakete prehrambenih i higijenskih artikala, kako navode u trebinjskim udruženjima penzionera, trebalo bi dobiti više od 4 hiljade osoba.
Mirko Milojević, predsjednik Udruženja penzionera grada Trebinja i Risto Masleša, predsjednik Gradskog udruženja penzionera, ističu da je ovo prvi put da će pomoć, koju je obezbjedio Grad Trebinje i Fond solidarnosti, dobiti svi penzioneri čija su primanja do 600 KM.
„Penzioneri su zahvalni što je organizovana ovakva akcija, pogotovo uoči vaskršnjih praznika. Pomoć jeste simbolična, ali pokazuje da najstarija populacije nije na margini“, kaže Masleša.
Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić je naveo da se pomoć dijeli u saradnji sa oba udruženja penzionera, uz podršku Fonda solidarnosti.
„Ovo je vid podrške sugrađanima koji imaju penziju nižu od 600 KM, i u narednih petnaestak dana pakete će dobiti svi čija primanja ne prelaze tu sumu“, istakao je Ćurić.
Podjela se obavlja u prostorijama udruženja penzionera u naselju Ložiona.
(Izvor i foto: trebinjedanas.com)
Skandinavske zemlje se definitno najbolje kotiraju u Evropi, ali i svijetu kada je riječ o penzionom sistemu.
Uslovi variraju od zemlje do zemlje, ali se podaci o osiguranju čuvaju sve dok se ne ispuni uslov za odlazak u penziju.
Svaka država EU, u kojoj ste bili korisnik socijalnog osiguranja najmanje godinu dana, nudi penziju kada se ispuni starosni uslov.
Takođe, ukoliko je neko radio u više zemalja, od svake može da dobije određenu sumu.
Evropske države spadaju u neke od najboljih mjesta za penzionere na svijetu, pokazale su različite analize.
Globalni izvještaj o penzijama Instituta Mercer CFA, pokazao je da je Holandija na vrhu liste.
Istraživalo se više od 50 indikatora i 47 penzionih sistema širom svijeta, što pokriva oko 64 odsto svjetske populacije.
Među najbitnijim faktorima pominju se nivoi dostupnosti javnog i privatnog penzionog sektora, održivost sistema i kvalitet nadležnih službi.
Nakon Holandije, slijede Island i Danska. Prema izvještaju, većina evropskih zemalja je dobila dobre ocjene, a samo nekoliko izmjena je potrebno unijeti u Finskoj, Norveškoj, Švedskoj, Švajcarskoj, Irskoj, Belgiji, Portugalu i Njemačkoj.
Sa druge strane, smatra se da penzionisanje nije toliko pogodno u Francuskoj, Španiji, Italiji, Poljskoj i Hrvatskoj.
Jedna od najgore ocijenjenih zemalja je i Turska.
Takođe treba istaći i da se u većini zemalja u penziju odlazi sa navršenih 65 godina, mada u Francuskoj i Njemačkoj ima sve glasnijih prijedloga da se to poveća na 70 godina.
Prosječna mjesečna penzija najveća je u Norveškoj (1.797 evra), Holandiji (1.350), Italiji (1.097) i Irskoj (1.061), a onda slijede Njemačka (990), Španija (900), Danska (837), Francuska (833) itd.
U Sloveniji je prosječna penzija oko 800 evra, a u Hrvatskoj nešto manje od 400 evra. Crnogorski penzioneri, nakon posljednjih povećanja penzije, u prosjeku primaju 359 evra mjesečno.
Najniža primanja u regionu imaju penzioneri u Bosni i Hercegovini – u prosjeku primaju 294 evra mjesečno. Penzije su nešto više u entitetu Federacija BiH nego u Republici Srpskoj.
Ipak, treba uzeti u obzir i koliko jedna država izdavaja za penzije, mada to nužno ne znači veće penzije. Primjera radi, Francuska je zemlja s drugom najvećom javnom potrošnjom za penzije u EU, iza Grčke i Italije. Iako se pod izdvajanja za penzije uračunavaju i one za invalidsku ili naslijeđenu, starosna zauzima najveći postotak. Među zemljama u regionu izdvajanja za penzije su relativno izjednačena ako se posmatra postotak BDP-a države.
(Izvor: Mondo.ba)
Ljetne temperature u aprilu nekome prijaju, a nekome ne. Većina se žali na malaksalost, nesanicu i nervozu, a tu su i problemi koje izazivaju proljećne alergije.
Doktorka Ivana Stefanović iz Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć u Beogradu, kaže da su se ljudi na aktuelne temperature “nekako navikli”, ali i da ljekari imaju prilično posla.
Doktorka Stefanović dala je savjete o tome kako je poželjno ponašati se kada su temperature iznad 30 stepeni.
“Obavezno nositi tečnost sa sobom, a naročito se preporučuje limunada sa medom, a poželjno je jesti voće. Osobe sa niskim pritiskom treba da uz sebe imaju slane grickalice. Ako se dogodi kolaps, ali osoba brzo dođe svijesti, treba joj dati nešto lagano da pojede i popije”, kazala je Stefanović za RTS.
Dodala je da u slučaju kolapsa, koji je praćen bolom u grudima, vrtoglavicom i glavoboljom, obavezno je potrebno pozvati ljekara.
“Savjetuje se, posebno srčanim bolesnicima, umjerenost u svemu i izbjegavanje većih napora”, kazala je ona.
Ulaskom u ovu godinu nastupila su i nova pravila za osiguranike, buduće penzionere.
Naime, pomiče se starosna dob potrebna za ostvarivanje penzije.
Kako su proteklih dana naveli iz Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) RS, pravo na starosnu penziju u sljedećoj godini imaće žene i muškarci s navršenih 65 godina i najmanje 15 godina staža osiguranja, piše Večernji list BiH.
Nadalje navode kako će pravo na starosnu penziju u 2024. imati i osiguranik (muškarac i žena) s navršenih 59 godina i osam mjeseci života i 40 godina penzionog staža, pri čemu se granica u pogledu godina života povećava za četiri mjeseca. Iz Zavoda PIO podsjećaju da je tokom protekle godine taj uslov bio 59 godina i četiri mjeseca života za osiguranike oba spola.
– Iznimno, žene imaju pravo na starosnu penziju kada navrše 57 godina i osam mjeseci života i 35 godina staža osiguranja, pri čemu se, takođe, granica u pogledu života povećava za četiri mjeseca. Uslov je u ovom slučaju vrijedio do kraja 2023. godine je 57 godina i četiri mjeseca života isključivo za žene – navodi se u saopštenju Zavoda PIO.
Nadalje ističu kako postupno povećanje starosne granice za četiri mjeseca na razini jedne godine u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju prestaje 2025. godine, kada će pravo na starosnu penziju osiguranik ostvariti s navršenih 60 godina života i 40 godina penzionog staža, a žene s 58 godina života i 35 godina staža osiguranja.
Osiguranici koji su zaposleni na području FBiH takođe ne moraju čekati 65 godina života i 40 godina staža kako bi ostvarili penziju. Prema važećem zakonu, u ovom bh. entitetu još je uvijek moguć odlazak u prijevremenu penziju. Ipak, oni koji se odluče za tu opciju, moraju znati kako će primati umanjeni iznos penzije.
Za svaki mjesec ranijeg odlaska u penziju u odnosu na propisanih 65 godina života iznos ostvarene penzije umanjuje se za 0,333333 posto. Uvjeti za ostvarenje iznimne prijevremene starosne penzije u ovom bh. entitetu različiti su za žene i muškarce. Prema važećem zakonu, pravo na iznimnu prijevremenu starosnu penziju muškarci u FBiH moći će koristiti do 2026., a žene do 2036.
Tako su muškarci koji su ovo pravo željeli iskoristiti do kraja prošle godine u trenutku predavanja zahtjeva za ostvarivanje ove penzije trebali imati 63 godine života i 38 godina staža osiguranja, a 2024. trebaju imati 63 godine i šest mjeseci života te 38 godina i šest mjeseci staža osiguranja.
U 2025. muškarci će u prijevremenu penziju moći tek s napunjene 64 godine života i 39 godina staža osiguranja, a u 2026. godini sa 64 godine i šest mjeseci života te 39 godina i šest mjeseci staža osiguranja.
Žene koje su željele iskoristiti pravo na iznimnu prijevremenu starosnu penziju u FBiH do kraja 2023. u trenutku predavanja prijave za penziju trebale su imati 58 godina života i 33 godine staža osiguranja, dok u ovoj godini ovo pravo mogu iskoristiti one osiguranice koje napune 58 godina i šest mjeseci života te 33 godine i šest mjeseci staža osiguranja. Starosni prag penje se 2025. na 59 godina života i 34 godine staža osiguranja, a u 2026. na 59 godina i šest mjeseci života te 34 godine i šest mjeseci staža osiguranja.
Tokom 2027. žena će morati napuniti 60 godina života i 35 godina staža osiguranja, a tokom 2028. 60 godina i šest mjeseci života te 35 godina i šest mjeseci staža osiguranja, dok se tijekom 2029. taj prag podiže na 61 godinu života i 36 godina staža osiguranja. Ako ne dođe do izmjena zakona, u 2030. za prijevremenu penziju žene će morati napuniti 61 godinu i šest mjeseci života te 36 godina i šest mjeseci staža osiguranja, u 2031. 62 godine života i 37 godina staža osiguranja, a u 2032. 62 godine i šest mjeseci života te 37 godina i šest mjeseci staža osiguranja.
S navršene 63 godine života i 38 godina staža osiguranja pravo na prijevremenu penziju žene će ostvarivati tokom 2033., a već godinu poslije trebat će im najmanje 63 godine i šest mjeseci života te 38 godina i šest mjeseci staža osiguranja.
Zakon kaže kako se u 2035. prag podiže na 64 godine života i 39 godina staža osiguranja, dok će tijekom 2036. vrijediti pravilo od najmanje 64 godine i šest mjeseci života te 39 godina i šest mjeseci staža osiguranja.
Svi penzioneri i lica starija od 65 godina mogu da se prijave i ostvare svoje pravo na besplatan javni prevoz, novu mjeru podrške koja je uvedena na inicijativu gradonačelnika Draška Stanivukovića.
Predaja ovih zahtjeva počela je juče i prema riječima koordinatora projekta za sprovođenje mjere besplatnog javnog prevoza, Tanje Palačković – veliki broj sugrađana, njih blizu 500 u ova dva dana već je podnijelo zahtjev za izdavanje besplatnih kartica.
-Prvi put u istoriji Banje Luke, ali i Republike Srpske penzioneri će dobiti besplatan javni prevoz i ponosna sam na ovu mjeru Grada i što je Banja Luka primjer svim drugim lokalnim zajednicama – kazala je ona.
Ovom prilikom pozvala je sve penzionere da predaju zahtjev za dobijanje doživotne kartice za besplatan prevoz.
Kako je navela, svi penzioneri koji žele iskoristiti pravo na besplatan javni prevoz, potrebno je da u prostorijama bivšeg Vojnog odsjeka, Udruženja penzionera Grada Banja Luka u Grčkoj ulici, ali i u prostorijama svih mjesnih zajednica uz popunjen zahtjev prilože: dvije fotografije, kopiju lične karte, uvjerenje o prebivalištu i ček od posljednje penzije.
-Kada je riječ o licima starijim od 65 koja nemaju penziju, umjesto čeka od penzije potrebno je da prilože ovjerenu izjavu da ne uživaju penziju ovdje niti u inostranstvu – kazala je Palačković.
(Izvor i foto: banjaluka.rs.ba/A.Čavić)
Tradicionalno se u penziju odlazilo s navršenih 65 godina, ali sada se sve više ljudi suočava s idejom da je napuštanje radnog mjesta u šezdesetima nerealno ili čak nerazumno, naročito s obzirom na današnje okolnosti – sve duži životni vijek i povećanje troškova života.
Izvršni direktor investicione firme ,,Blek Rok“, Leri Fink, obraćajući se investitorima, upozorio je na izazove s kojima se suočavaju radnici koji planiraju otići u penziju u šezdesetim godinama.
Fink kaže da rastom globalnog prosječnog životnog vijeka, problema s društvenim sigurnosnim mrežama te povećanjem troškova života penzija od 65. godine neće biti ostvariva za mnoge ljude. On naglašava da je situacija s penzijama puno teža nego što je bila prije 30 godina, a predviđa da će biti još teža za 30 godina, piše BBC.
Od 2000. do 2019. globalni prosječni životni vijek povećao se sa 67 na 73 godine. Do 2050. godine UN očekuje da će jedna od šest osoba širom svijeta biti stara 65 ili više godina. A kako populacija stari, mnoge će zemlje uskoro dostići tačku u kojoj će više ljudi napuštati tržište rada nego što će ulaziti na njega: u Velikoj Britaniji ta bi tačka mogla biti dostići do 2029. godine; u Brazilu do 2035. godine; u Indiji do 2048. godine, a u SAD-u do 2053. godine.
Profesor Rebeka Sir, stručnjak za populaciju i zdravlje, ukazuje na činjenicu da se prosječni očekivani životni vijek u Britaniji kontinuirano povećava od sredine 1850-ih godina. Međutim vrijeme za penzionisanje nije se znatno promijenilo tokom tog perioda.
U kontekstu dramatičnih promjena u zdravstvenom i ekonomskom okruženju, postavlja se pitanje je li cilj penzionisanja u 65. godini potpuno nerealan u savremenom svijetu?
Gal Vetštajn, istraživač u Centru za istraživanje penzionisanja Koledža Boston, kaže da nije sasvim jasno zašto su srednje šezdesete godine stavljene u fokus. On smatra da postoji nedostatak jasnoće ili razumijevanja o tome zašto je baš to doba starosti postalo standardno za penzionisanje u mnogim društvima.
Vetštajn sugeriše da je ta starosna granica možda donesena za podsticanje ljudi da napuste tržište rada kako bi se oslobodilo mjesto za nove radnike.
Starost od 65 ili oko 65 godina i dalje se koristi kao globalni standard, uprkos tome što se postavlja pitanje njegove relevantnosti u savremenom društvu.
U SAD-u je program zdravstvenog osiguranja „Mediker“ dostupan samo odraslima koji imaju 65 ili više godina (osim u slučajevima mlađih osoba s invaliditetom). Takođe, Amerikanci mogu početi dobijati pune socijalne nadoknade tek od 67. godine.
Slično tome, u Britaniji građani mogu zatražiti univerzalnu državnu penziju sa 67 godina.
Mnogi programi za penziju i zdravstveno osiguranje usvojeni su sredinom 20. vijeka, kada je prosječni očekivani životni vijek bio značajno kraći nego danas. Naprimjer, u Velikoj Britaniji prosječna očekivana životna dob iznosila je oko 66 godina za muškarce i 71 godina za žene.
Kris Pari, profesor finansija na Univerzitetu Kardif Metropolitan, sugeriše da savremeni građani imaju tendenciju provesti znatno više vremena u penziji u odnosu na ono što je bilo u vrijeme usvajanja tih programa. Primjećuje da su ljudi sada zdraviji i aktivniji u kasnijim godinama života.
Vladine nadoknade i programi za penzionere bili su dizajnirani da podrže ljude tokom godina penzionisanja, vjerovatno do prosječne očekivane životne dobi u to vrijeme. Međutim, kako su prosječna očekivana životna dob i zdravstveni standardi porasli, ljudi sada žive znatno duže, često do osamdesetih i devedesetih godina.
Problem nastaje jer se ti vladini programi nisu adekvatno prilagodili novoj stvarnosti. To znači da politike i naknade koje su nekada bile namijenjene podršci penzionerima više nisu u skladu s potrebama i stvarnošću savremenog svijeta. Kao rezultat toga, mnogi penzioneri suočavaju se s izazovima finansijske sigurnosti i zdravstvene njege jer sistem nije usklađen s produženim životnim vijekom i promjenama u zdravstvenom stanju starije populacije.
Mnogi od njih oslanjaju se na vladine nadoknade i penzije, ali ti iznosi često nisu dovoljni za udoban život. Neke osobe dodatno štede kroz investicione programe za penziju, ali mnogi nemaju dovoljno ili nikakvu ličnu ušteđevinu. Kao rezultat toga, kada se suoče s rastućim troškovima života u ekonomiji koja doživljava inflaciju, njihova ušteđevina postaje manje vrijedna i ne pruža im dovoljno finansijske sigurnosti.
Drugi aspekt koji se ističe je promjena u dinamici generacijskog bogatstva. Tradicionalno bogatstvo prenošeno je s generacije na generaciju, što je osiguravalo da mlađi imaju neki oblik finansijske podrške svojih starijih članova porodice. Međutim sada se primjećuje promjena u tom trendu te se resursi sve više preusmjeravaju prema starijim generacijama. To znači da mlađe generacije ne mogu uvijek računati na nasljeđivanje bogatstva ili finansijsku podršku od svojih starijih članova porodice, kao što je to nekad bio slučaj.
Mnogi stručnjaci slažu se da je penzija u šezdesetima sada više san nego stvarnost. Kada je u pitanju penzionisanje, ,,mislim da je 75. nova 65. godina“, kaže Pari, a prenosi „Tportal“.
Banjalučki penzioneri od maja će imati besplatan javni prevoz, a ovu mjeru već imaju pojedini veći gradovi regiona.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je rekao da će u ovom gradu biti doživotno besplatne mjesečne karte za 48.000 penzionera za šta će iz budžeta ove godine biti izdvojeno šest miliona maraka. To je za sada jedini grad u Srpskoj u kojem će najstariji moći besplatno koristiti javni prevoz.
Iako brojni gradovi, kako u BiH, tako i u okruženju imaju povlastice za ugrožene kategorije stanovništva, u ovim gradovima penzioneri se takođe voze besplatno.
Pravo na na besplatan javni prevoz u Sarajevu imaju samo penzioneri sa najnižom penzijom, što je do juče bio slučaj i u Banjaluci, a povlastice imaju još neke kategorije stanovništva.
Građani stariji od 65 godina, koji imaju prebivalište na teritoriji Beograda, prema novom sistemu javnog prevoza od 2023. godine ostvaruju pravo na doživotne kartice za javni prevoz. Ove kartice su besplatne i penzioneri će sa njima moći da se voze javnim prevozom bez ograničenja.
Još jedan grad u Srbiji odlučio je besplatan prevoz dati svojim najstarijim građanima. Niš je odlučio da od 5. maja ove godine svi penzioneri stariji od 65 godina imaju besplatan gradski i prigradski prevoz, a ovu povlasticu do sada su imali samo oni stariji od 70 godina.
Što se tiče Crne Gore besplatan prevoz imaju penzioneri sa područja grada Budva.
I Zagreb je do sada imao određene povlastice za javni prevoz koje su uživali pojedini penzioneri, ali će, kako je najavio gradonačelnik, od 1. juna svi stariji od 65 godina, imati besplatan prevoz ZET-om.
Slovenija je ipak, od zemalja regiona, otišla korak dalje. Tamo besplatan javni prevoz imaju svi državljani stariji od 65 godina, bez obzira u kojem gradu žive.
(Izvor: mondo.ba; Foto ilustracija: yandex)
Građani Srpske se sve češće odlučuju za rad i nakon penzionisanja, o čemu svjedoči podatak da su 2013. godine radila samo 33 penzionera, a 31. decembra 2023. njih 8.053.
Štaviše, od 8.053 penzionera koji su radili posljednjeg dana prošle godine, njih čak 93,5 odsto, odnosno 7.530, ostvarilo je starosne penzije, a preostalih 6,5 odsto, odnosno 523, u invalidskoj je penziji.
“Djelatnosti u kojima korisnici prava na penziju, sa statusom osiguranika, najčešće rade su građevinarstvo, saobraćaj, prehrambena industrija, telekomunikacije, rudarstvo i drugo, gdje se najčešće traže stručnjaci sa odgovarajućom licencom. Potom, tu su oblast zdravstva, visokog obrazovanja, komercijalna poljoprivredna gazdinstva, ljekari, advokati, zajednice etažnih vlasnika i drugo u manjem broju”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) Republike Srpske.
Kako dodaju iz Fonda PIO RS, najčešće su to lica sa specifičnim zanimanjima i odgovarajućim licencama, i oni su kao takvi potrebni poslodavcima čija se djelatnost ne može odvijati a da nemaju zaposlenog tog profila.
“To su elektroinženjeri, mašinski inženjeri, građevinski inženjeri, hemijsko-tehnološki inženjeri, inženjeri drvoprerade, ali i ljekari-vještaci pri sudovima, stomatolozi, pravnici. Ima i lica sa srednjom stručnom spremom, npr. zaposlenih u različitim udruženjima, takođe i NK radnika na poslovima obezbjeđenja ili čuvanja objekata i slično”, precizirali su iz Fonda PIO RS.
Najveći broj penzionera koji su zasukali rukave bilježi se u većim i razvijenijim ekonomskim i administrativnim središtima, odnosno u Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru, Doboju, Trebinju, te Istočnom Sarajevu, ali ih ima i u manjim opštinama.
Za penzionere-radnike gdje je prijava po osnovu radnog odnosa za puno ili nepuno radno vrijeme plaćaju se sve obaveze državi u pogledu poreza i doprinosa, za ugovor o djelu plaća se porez i doprinos za PIO, za ugovor o privremenim i povremenim poslovima plaća se porez, doprinos za PIO i doprinos za zdravstveno osiguranje, a sve u zavisnosti od osnova osiguranja kojih ima više od 20.
(Izvor: Nezavisne)
