Kategorija: Vijesti

Od ukupno 283.280 penzionera u Srpskoj, svega sedam je za mart mjesec primilo penziju veću od 3.000 KM, dok je pravo na najnižu penziju ostvarilo 78.500 korisnika.

„Najveća penzija za mart mjesec 2024. godine iznosi 3.228,64 KM i isplaćena je za jednog korisnika. Penziju iznad 3.000 KM primilo je ukupno sedam korisnika, dok je penziju u rasponu od 2.000 KM do iznosa najveće penzije od 3.228,64 KM primio 541 penzioner“, pokazuju zvanični podaci Fonda PIO RS.

U odgovoru na pitanja portala capital iz Fonda PIO preciziraju da je najniža penzija razvrstana u pet nivoa, u zavisnosti od dužine penzijskog staža i da ona iznosi od 300,61 do 601,35 KM.

„Najniža penzija za penzijski staž u trajanju do 15 godina iznosi 300,61 KM, a za penzijski staž od 15 do 20 godina 360,76 KM. Za treći nivo, odnosno za staž u trajanju od 20 do 30 godina, najniža zagarantovana penzija iznosi 420,90 KM. Za staž od 30 do 40 godina 481,08 KM, a za peti nivo i penzijski staž od 40 i više godina iznosi 601,35 KM“, navode iz Fonda PIO.

Prosječna penzija, kaže se dalje, iznosi 592,30 KM i predstavlja 42,55 odsto prosječne plate u RS, dok prosječna penzija za puni staž osiguranja u trajanju od 40 godina iznosi 883,72KM i predstavlja 63,49 odsto prosječne plate.

„Penzija do iznosa prosječne penzije od 592,30 KM isplaćena je za 121.209 korisnika, dok je penziju u većem iznosu od prosječne primio 162.071 korisnik“, preciziraju iz Fonda PIO.

(Izvor: Capital)

Udruženje penzionera opštine Trnovo pozvalo je članove da se do 8. maja prijave na javni poziv za banjsku rehabilitaciju, koji je raspisalo Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.

Pravo na besplatnu banjsku rehabilitaciju u zdravstveno-turističkim centrima u Republici Srpskoj u trajanju od 10 dana imaju penzioneri koji nemaju drugih ličnih primanja, koji u proteklih pet godina nisu koristili pravo na banjsku rehabilitaciju na teret Udruženja penzionera Republike Srpske i koji su penzioneri najmanje tri godine, saopšteno je iz Udruženja penzionera Trnovo.

Prijave se podnose na propisanom obrascu, koji podnosioci zahtjeva popunjavaju u Udruženju penzionera u Trnovu.

Podnosilac je dužan da, uz prijavu, dostavi i kopiju lične karte, ček od penzije, kopiju rješenje o penzionisanju i dokaz o visini penzije iz inostranstva ili Federacije BiH, ukoliko ih prima.

Prijave se podnose kod sekretara Udruženja penzionera svake srijede od 10.00 do 12.00 časova.

Trebinje je jedina lokalna zajednica u kojoj postoje dva udruženja penzionera i tako je već sedam godina. Udruženje penzionera Grada Trebinja i Gradsko udruženje penzionera Trebinje to su nazivi, najstariji južnjaci zbunjeni i ogorčeni.

– Žalosno, mi se uvijek dijelimo a zašto mi smo svi jedno i trebali bi biti i sada i zauvijek jedno. Šta znam, ne znam, stranački sigurno. Jesam penzioner ali nisam član nijednog. Ne treba nas dijeliti. Ono što najstarije Trebinjce dodatno zbunjuje jeste i činjenica da su oba udruženja pod istim krovom – kažu trebinjski penzioneri.

Za istim stolom kod gradonačelnika bila su dva predsjednika. Zajednički jezik teško je naći. Raskol je počeo zbog izbora 2017. godine, a nastavio se zbog para, i dalje traje.

– Kod nas ova dva udruženja nikada se neće udružiti dok god Grad Trebinje dodjeljuje novčana sredstva po meni, nezakonito drugom udruženju – ističe Mirko Milojević, predsjednik Udruženja penzionera Grada Trebinja.

– Oni na mjesečnom nivou imaju preko 12.000 maraka, to je na godišnjem nivou 144.000 najmanje, a nama Grad na 3.300, daje grant 63.000 maraka – priča Risto Masleša, predsjednika Gradskog udruženja penzionera Trebinje.

Mirko Ćurić nam odgovara da ne favorizuje jedno udruženje ali i priznaje da iznos grantova nije isti. Gradonačelnik pokušava da pomiri dvije zaraćene strane, kaže probaće i sa paketima pomoći. Bogu se moli da će uspjeti.

Ja se nadam, i Vaskršnji je post. Treba da praštamo jedni drugima i upravo do Vaskrsa nadam se u narednom periodu da budemo jedno – kaže Mirko Ćurić, gradonačelnik Trebinja.

Trebinje trenutno broji oko 7.800 penzionera. Koliko ih je u kom udruženju niko ne zna jer dva predsjednika ni oko toga ne mogu da se slože. Kažu slože se kada treba popiti kafu ili rakiju.

Gradonačelnik Draško Stanivuković rekao je da je danas istorijski i važan datum za grad, jer su dugo čekali da besplatan prevoz postane stvarnost.

“Tri godine smo čekali da penzioneri dobiju besplatan javni prevoz. Svih tih godina radili smo jako i istrajno da 48.000 penzionera i lica starijih od 65 godina, doživotno dobije besplatan javni prevoz”, rekao je Stanivuković.

Prema riječima gradonačelnika, danas počinje prijava za besplatan prevoz, a prvi putnici sa ovom povlasticom očekuju se od 1. maja.

Koordinator ovog projekta Tanja Plačković istakla je da građani starije životne dobi u svakoj mjesnoj zajednici mogu predati zahtjev za doživotnu mjesečnu kartu.

“Svi penzioneri koji žele iskoristiti pravo na besplatan javni prevoz, potrebno je da u prostorijama bivšeg Vojnog odsjeka, Udruženja penzionera Grada Banja Luka u Grčkoj ulici, ali i u prostorijama svih mjesnih zajednica uz popunjen zahtjev prilože: dvije fotografije, kopiju lične karte, uvjerenje o prebivalištu i ček od posljednje penzije. Kada je riječ o licima starijim od 65 koja nemaju penziju, umjesto čeka od penzije potrebno je da prilože ovjerenu izjavu da ne uživaju penziju ovdje niti u inostranstvu”, rekla je Palačkovićeva.

U domove za stare u Bosni i Hercegovini dolaze penzioneri iz komšiluka ali i iz cijele Evropske unije- računica je jasna, cijene su niže. Boravak u domovima, pogotovo privatnim, naši penzioneri rijetko sebi mogu priuštit

Kako žive penzioneri u BiH?

Naši najstariji sugrađani, umjesto da uživaju nakon što su decenije proveli radeći jedva sastavljaju kraj s krajem. Preživljavanje umjesto lijepe starosti. Kažu, ne znaju šta bi da im djeca ne pomognu.

Kad posmatramo strukturu utroška penzije, najviše ode na osnovne životne namirnice, za komunalne usluge i lijekove. Penzioneri naši ne razmišljaju o godišnjim odmorima, o nekom luksuzu, o garderobi, o automobilima i o bilo kojem nivou višeg standarda življenja, rekao nam je predsjednik Saveza penzionera FBiH Redžo Mehić.

Štefanija i Uroš Opačić iz Zagreba odlučili su starost provesti u Domu za stara lica u Gradišci. U Hrvatskoj su napravili kuću koju su ostavili djeci. Sa 1600 eura penzije, koliko zajedno imaju ne mogu platiti dom u Njemačkoj u kojoj su živjeli i radili. I nisu jedini, u domove za stare u Bosni i Hercegovini dolaze penzioneri iz komšiluka ali i iz cijele Europske unije- računica je jasna, jeftinije je.

Jeftinije nego u EU

“Penzioneri se odlučuju za boravak u našim domovima jer su domarine u zemljama gdje su stekli svoje penzije izuzetno visoke. Oni sebi ne mogu priuštiti boravak u tim domovima. Naš dom koji je na samoj granici sa Hrvatskom je izuzetno primamljiv i za strane državljane, tako da su i oni sve više korisnici naših usluga”, kazali su iz Doma za starija lica “Rezidencija Bakić”.

Boravak u ovom Domu za pokretnu osobu koja je dosta samostalna košta 1.200 KM. U staračkom domu Sentivo u Sarajevu nam kažu da je cijena za osobe koje su samostalne, psihički zdrave i obavljaju svoje potrebe bez pomoći drugih 1490 KM, a ukoliko žele u jednokrevetnu sobu, to će platiti 1800 KM. U Centru za stare i iznemogle osobe u Mostaru, cijena za samostalne korisnike u višekrevetnim sobama je 750,00,KM. Za nepokretne i one koji trebaju tuđu pomoć i njegu u višekrevetnim sobama, cijena je 900,00 KM.

– Nažalost, u BiH je malo penzionera koji od svoje zarađene penzije mogu priuštiti smještaj u privatnom domu. Kod nas uglavnom borave oni čija djeca žive u dijaspori, stav je Doma Sentivo.

U ovom Domu nas podsjećaju i na to kako se u našoj zemlji odlazak u dom još uvijek smatra sramotom. Kažu, starije osobe im dolaze tek kada iscrpe sve druge mogućnosti, odnosno kada zbog zdravstvenih razloga, porodica nije u mogućnosti pružiti im neophodnu njegu i pomoć.

(Izvor: oslobodjenje.ba)

Život u domu za stare osobe u Posavini više nema obol neprihvaćenosti ili mjesta u koje nerado dolaze osobe provesti treću životnu dob. U njihovu društvu nije teško uživati jer zahvalnost za svaku lijepu riječ ili ukazanu pažnju vraćaju deseterostruko, toplim i srdačnim osmijehom.

Srednjoškolci Strukovne škole u Orašju imali su vremena baš za takve osobe smještene u Domu za stare i nemoćne osobe “Revira” u Orašju.

Proveli su s njima nekoliko sati uz razgovor i društvene igre.

Poštovani i uvažavani

Posjeta oraškom domu “Rivera” u Orašju svaki put oplemenjuje jer u gužvi današnjice lijepo se zaustaviti u mjestu gdje se živi mirnim životom, zrači optimizmom i uglavnom u sjećanjima na neko proživljeno vrijeme. Ipak, nisu tužni, naprotiv, u jeseni su života koji provode dostojanstveno, poštovani i uvažavani.

Baki Mandi Krnjić iz Gornje Tramošnice kolica ne smetaju da vedro gleda na dane koji dolaze.

– Lijepo nam je ovdje, gledamo TV, družimo se i mislim da mi nigdje ne bi bilo ljepše – kaže baka Manda.

A Kata Topić iz Oštre Luke dodaje s osmijehom:

– Dijelimo dane zajedništva i o nama se lijepo brinu – poručuje. U takvom je okružju sretna i gospođa Fatima Markić iz Doboja. A sreću možda i nije toliko teško naći.

(Izvor i foto: vecernji.ba)

U Republici Srpskoj iz godine u godinu raste broj zaposlenih penzionera, pa ih je sada, prema evidencijama, više od 8.000, a najstariji zaposleni penzioner ima čak 95 godina.Iako je radni vijek proveo kao kulturni radnik i na više rukovodećih pozicija, za Milana Radića iz Bijeljine odlazak u penziju nije značio i prestanak rada. Rad u kulturi zamijenio je poslovima vozača i radnika u proizvodnji.

“U penziji sam već petu godinu, znate i sami da su prosvjeta, kultura i zdravstvo na nižim platama, tako da moja penzija nije mogla zadovoljiti moje potrebe, a ujedno, htio sam da radim, da dopunim finansije. I žena radi povremeno, nema stalni posao, kasnije sam dobio djecu, oni su studenti…”, rekao je Radić za BHRT.

Prema podacima Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske, broj penzionera koji nastavljaju da rade i nakon ostvarenog prava na penziju iz godine u godinu raste.

U prošloj godini Fond PIO RS evidentirao je 8.053 osiguranika/korisnika koji su zaposleni u građevinarstvu, saobraćaju, prehrambenoj industriji i slično. Kao glavni razlog navode niske penzije.

Osiguranici koji su u Republici Srpskoj ostvarili 15 godina staža od početka godina primaju penziju od 300 maraka, dok je s druge strane iznos najviše penzije 3.288 maraka.

“To je u rasponu od 300 do 601 marke. Oni koji imaju do 15 godina staža – oni primaju penziju u visini od 50 posto prosječne penzije i takvih je oko 16.000, od 15 do 20 godina ima negdje oko 6.500 do 7.000 i taj iznos je 60 odsto od prosječne penzije isplaćene u decembru prošle godine, a od 20 do 30 godina je oko 8.000 penzionera”, rekao je Mladen Milić, direktor Fonda PIO Republike Srpske.

(Izvor: nezavisne,com; foto ilustracija: pixabay)

U Republici Srpskoj danas će biti isplaćena martovska penzija, za šta je u budžetu obezbijeđeno 147,5 miliona KM u neto iznosu, saopšteno je iz Ministarstva finansija Srpske.

Od 1. januara je redovnim godišnjim usklađivanjem ukupan iznos penzija povećan za 9,2 odsto u odnosu na prethodni mjesec, navodi se u saopštenju.

U prošloj godini je izvršeno redovno usklađivanje penzija kojim su penzije povećane za 13,32 odsto, a vanredno su povećane za 0,18 odsto.