Danas je Međunarodni Dan radnika ili Praznik rada, koji ima duboke korijene u skoro pa 140 godina tradicije radničkog pokreta i napora za poboljšanje uslova rada širom svijeta.
Njegovi začeci zapravo padaju još u 1886. godinu, kada su stotine hiljada američkih radnika izašle na ulice Čikaga kako bi zahtijevale opšte prihvaćenje osmočasovnog radnog vremena.
Tadašnje parelo seu bile osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdisanja.
Iako 1. i 2. maja nije bilo nereda na ulicama, 3. maja je izbila tuča u kojoj su od strane policije ubijena četiri člana sindikata.
Kako je sve počelo?
Sa porastom industrijske revolucije, porasla je potražnja za radništvom i sindikatima. Tokom pedesetih godina 19. vijeka, pokreti radnika širom svijeta su imali za cilj da smanje radni dan sa skoro 12 na osam sati.
Američka federacija je na prvom kongresu 1886. godine pozvala na generalni štrajk 1. maja, a zahtjev je bio osmočasovni radni dan, što je na kraju kulminiralno pobunom.
Prvomajski protesti su uslijedili nakon kongresa, a u Čikagu u masi demonstranata eksplodirala je neidentifikovana bomba, nakon čega je policija otvorila vatru. Iako nikada nije tačno potvrđeno, bombu je na policiju koja je dan ranije tukla demonstrante bacio jedan od učesnika protesta.
U tom sukobu je poginulo više policajaca i civila, a više desetina osoba ostalo je povrijeđeno.
Nakon toga, stotine radničkih vođa i simpatizera je uhapšeno, dok su neki osuđeni na smrt vješanjem. Poslodavci su povratili kontrolu nad radnicima, a radni dan od deset ili više sati ponovo je postao norma.
Gdje se sve proslavlja 1. maj
Druga internacionalna, evropska federacija socijalističkih partija i sindikata, 1889. godine proglasila je 1. maj kao Međunarodni dan radnika.
Sve do danas, za radnike i sindikaliste širom planete, Prvi maj postao je simbol solidarnosti i borbe za bolje uslove rada.
Ciljevi pokreta koji je pokrenuo Međunarodni dan radnika bili su poboljšanje uslova rada radnika, kao što su bolje plate, kraći radni dani i sigurniji uslovi rada.
Danas se 1. maj obilježava u više od 80 zemalja svijeta. Simbolično proslavlja doprinos radnika, promoviše radnička prava i obilježava istrajnost radničkog pokreta.
Svoj puni sjaj Praznik rada doživljava tek sa dolaskom komunista na vlast, kada Prvi maj postaje jedan od glavnih državnih praznika na ovim prostorima.
U bivšoj SFRJ, Praznik rada ironično postaje – neradni dan.
SAD ne slave, u SFRJ bio omiljeni praznik
Iako ovaj dan vodi svoje porijeklo od borbe američkih radnika za manje radnih sati, Sjedinjene Američke Države zvanično ne priznaju Međunarodni praznik rada za Prvi maj.
Antikomunistički stavovi tokom Hladnog rata, kao i protivljenje jedinstvu radničke klase, naveli su vlasti da potisnu prvomajsko povezivanje sa radničkim pokretima.
Mnoge zemlje obilježavaju praznike rada na različite datume, a SAD i Kanada slave svoj Praznik rada u septembru.
U SFRJ je, mnogi će reći, bio omiljeni praznik
Nekada su održavane su velike vojne parade, sve je proticalo u znaku petokrake, srpa i čekića, trobojke i Tita… Kasnije, poslije parada, ljudi su se okupljali, a neki su odlazili i na prvomajske uranke na poznata izletišta gdje su uz pjesmu, muziku i pečenje proslavljali Dan radnika.
Organizovali su se odlasi u prirodu, mnogi će reći i da je to bio najsrećniji porodični praznik i da su mu se iskreno radovali. Cijele porodice, radničke kolege, komšije i prijatelji okupljali bi se i zajedno uživali u tom danu.
Obnavljala se garderoba, kupovali su se pokloni, odlazilo na predstave i priredbe.
Danas sasvim drugačija slika
Za razliku od nekada, 1. maj kao praznik uglavnom služi za odlazak u prirodu, u zadnje vrijeme na vikendice ili putovanja. Prati ga kao i ranije muzika, roštilji, pečenje, pjesma i zabava, a radnička prava gotovo niko i ne spominje. Nekada sve je proticalo u znaku radnika, solidarnosti i radničke klase, a danas taj praznik služi isključivo za zabavu u kojoj najviše učestvuju najmlađi i oni koji praktično još nisu ni zasnovali bilo kakav radni odnos.
