Kategorija: Vijesti

U Kulturnom centru Istočno Sarajevo  118 penzionera sa prebivalištem u Istočnom Novom Sarajevu potpisalo ugovor za banjsko liječenje.

Opština Istočno Novo Sarajevo podržala je 118 penzionera u banjskom liječenju uplativši im 50% od ukupne cijene u banjama širom Republike Srpske.

Pravo na banjsko liječenje imaju penzioneri sa prebivalištem u Istočnom Novom Sarajevu, a jedan od uslova je visina penzije, gdje prednost imaju oni koji primaju minimalne penzije.

Načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo, Jovan Katić, rekao je da je ova pomoć postala tradicionalna jer opština već drugu godinu zaredom finansira odlazak penzionera na banjska liječenja.

“Druženjem sa penzionerima došli smo do informacije da jedna od pomoći koja bi njima značila jeste da finansiramo ili sufinansiramo odlazak na banjska liječenja penzionera koji imaju prebivalište u Istočnom Novom Sarajevu. Mi smo prošle godine pokrenuli tu aktivnost i bilo je oko 100 prijavljenih penzionera koji su iskoristili popuste i sve što smo raspisali u javnom pozivu. Ove godine imamo 118 prijavljenih penzionera, iako mislim da je to nedovoljno jer imamo preko 3000 penzionera na teritoriji opštine Istočno Novo Sarajevo”  rekao je Katić.

Prema njegovim riječima, opština se trudila da informacija o sufinansiranju banjskog liječenja dođe do svih penzionera, kako bi se prijavio što veći broj, te da su na ovu aktivnost izdvojili nešto više od 50.000 KM.

(Izvor vijesti:Katera news)

Ove sezone Ilija Kovačević, začetnik proizvodnje jagoda u Turjaku, jedini u ovom potkozarskom kraju ima dobar rod, bez obzira na nepovoljne vremenske uslove.

Posjeduje 2.500 sadnica, a računa na rod od dvije tone. Ovogodišnja cijena jagode je sedam maraka. Ilija kaže da ima siguran plasman jer kupci dolaze na kućni prag.

“Prethodnih godina, kada sam imao veću proizvodnju, angažovao sam više berača. Sada sve radim samostalno, od sadnje do berbe, osim povremenog angažovanja jednog radnika”, kaže Ilija.

On je po proizvodnji jagode postao uzor u svome kraju.

Ostali mještani Turjaka bave se proizvodnjom povrća i voća, kaže naš sagovornik, jer je to tradicija koju ne napuštaju.

Karakteristično je da se Kovačević prvi u turjačkom kraju, prije više od jedne decenije, opredijelio za intenzivnu proizvodnju jagoda.

“Živio sam nekoliko godina u okolini Laktaša, među mještanima koji decenijama uspješno proizvode jagodu. Tamo svaka kuća ima bar dunum pod jagodama. Za mene je to bila nepoznata grana poljoprivrede, ali sam bio veoma znatiželjan i uporan da od njih naučim kako se proizvode jagode”, opisao nam je Ilija Kovačević svoja prva iskustva u ovoj djelatnosti.

Dobri rezultati vidljivi su na njegovom posjedu i ove godine.

“Znanje je najveći kapital. To sam shvatio već na početku jer bez stalnog praćenja stručnih dostignuća ne može se mnogo postići. Proizvodnja jagode davno me opčinila i to radim sa velikom ljubavlju, upornošću i strpljenjem”, kazao nam je Kovačević.

U potpunosti je ovladao tehnologijom, a više puta je nagrađivan na sajmovima jagodara u Slatini i drugim mjestima u regionu. On smatra da je Potkozarje veoma pogodno za ovu proizvodnju zato što je priroda darežljiva, te zdravija nego u ravničarskim krajevima.

“Moji jagodnjaci su visoko na obroncima Kozare, gotovo u divljini, gdje nema mnogo štetnika. Zasade tretiram protiv plemenjače i lisne uši, prije cvjetanja, a poslije toga uopšte ne upotrebljavam hemiju. Zato su jagode ovdje veoma zdrave, mirišu i slatke su. Parcele prekrivam slamom koja zadržava vlagu i štiti sadnice koje ne dotiču prljavo tlo”, opisuje Kovačević iskustva u ovoj proizvodnji.

Sočne plodove bere već petnaestak dana.

“Ove godine rod je umanjen zbog mraza i hladnoće, ali i svakodnevne kiše. Ipak, zadovoljan sam jer je umanjen rod nadomjestila povoljna cijena”, kaže ovaj proizvođač jagode.
Osim jagode, Ilija Kovačević proizvodi i luk, krompir, krastavac, svakojako povrće, voće, uzgaja stoku.

Svojim primjerom pokazuje da se na selu vrijednim rukama i dobrim planiranjem može mnogo proizvesti, a od svog rada lijepo živjeti. Ovaj vrijedni mještanin Turjaka je svoje njive koje su godinama bile zapuštene pretvorio u plodne i ogledne parcele.

Proizvodnja jagode poljoprivrednicima donosi prvi novac u sezoni. Zarada je dobra, a ulaganja nisu velika i vraćaju se već s punim rodom, za godinu dana, smatraju stručnjaci.

“Za jagodu su najpovoljniji položaji koji nisu izloženi vjetru i akumulaciji hladnog vazduha. Za rane sorte najbolji su južni predjeli, gdje se ne javljaju kasni proljetni mrazevi jer je tu ranije sazrijevanje za desetak dana nego na sjevernim predjelima”, kažu stručnjaci.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Postupak za ostvarivanje prava na starosnu ili invalidsku penziju u Srpskoj pokreće se na zahtjev osiguranika.

Postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju pokreće se na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije, saopštili su iz Fonda PIO Srpske.

“Zahtjev za ostvarivanje prava na penziju predaje se prema mjestu posljednjeg osiguranja u najbližu ooslovnicu Fonda, poštom ili posredstvom drugog nosioca osiguranja”, objašnjavaju u ovom fondu.

Za pokretanje zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju, potrebno je priložiti: izvod iz matične knjige rođenih, dokaz o prestanku osnova osiguranja, dokaz o penzijskom stažu i dokaz o ostvarenim platama, odnosno drugim osnovicama osiguranja.

“U zavisnosti od vrste prava koja se traži, zavisi i spisak potrebne dokumentacije, koji je ponuđen na samom obrascu zahtjeva. Ostavljena je mogućnost za proširenje tog spiska, kada se prema okolnostima u konkretnom slučaju ukaže potreba za tim”, kažu u Fondu PIO.

Podsjetimo, pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.

“Osiguranik koji nema navršenih 65 godina života, ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža. Osiguranik žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja”,saopštili su iz Fonda PIO.

U ovom fondu objašnjavaju i u kojim sve uslovima prestaje pravo na penziju.

“Pravo na penziju prestaje smrću korisnika, kada u toku korišćenja prestanu da postoje uslovi za ostvarivanje prava, kada se naknadno utvrdi da nisu postojali uslovi za ostvarivanje prava i na zahtjev korisnika”, poručuju iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Srpske.

U slučaju smrti, pravo na isplatu pogrebnih troškova za umrlog korisnika, koji se u narodu zovu posmrtnina, ima osoba koja je snosila pogrebne troškove, odnosno troškove sahrane.

(Izvor vijesti: srpskainfo)

Izložba slika Milice Jovandić biće otvorena u Kući Milanovića večeras u 19 časova, a kuriozitet ove izložbe jeste to što će se slike ove, slobodno možemo da kažemo, samouke umjetnice koja je u mladosti imala tek jednog mentora prvi put naći pred publikom u njenoj 73. godini.

Milica Jovandić je rođena u Slavonskoj Požegi 15. januara 1953. godine od majke Mirjane i oca Sime, a u Banjaluku se njena porodica, gdje je provela cijeli život, doselila kada je imala svega deset mjeseci.

Svojevremeno je bila učenica profesora Bekira Misirlića, koji je prenio na nju ljubav za slikarstvo, ali zbog određenih razloga nije nastavila tim putem, iako je željela.

Jovandićeva tvrdi da ju je njen poštovani profesor pozivao da uradi neke slike povodom otvaranja Galerije u staroj željezničkoj stanici, današnjem Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, ali da ni tada nije uspjela da se odazove.

“Bio je zemljotres 1969. godine pa su slike koje sam radila u počecima svog slikarstva, a neke od njih bile su i nagrađivane, ostale u ruševinama. Poslije toga sam sve zanemarila, jednostavno nisam htjela da imam slike u kući jer me to boljelo. Nisam čak ni na izložbe išla”, kazala je Milica Jovandić poručujući da je danas srećna jer je nakon više decenija pauze u njoj ponovo zapaljena stara buktinja slikarstva.

Komšije i unuci uticali da se vrati slikarstvu

“Jednog dana sam se probudila i rekla sebi: ‘Kreni’. Čak i Misirlić mi je dolazio u san s onim svojim riječima: ‘Dođi i radi, dobićeš sve’.

Kad sam odlučila, dobila sam podršku porodice, čak i od mojih bratanica koje žive u Francuskoj, Nevenke i Zorice. Želim da kažem da sam neizmjerno zahvalna profesoru Misirliću i profesorici i akademskoj slikarki Biljani Gavranović, koju sam slučajno srela.

Ona mi je svesrdno pružila ruku i podržala moju želju za prvom izložbom, koja će se upravo ostvariti”, kaže Milica Jovandić. Ona dodaje da joj je Biljana Gavranović otvorila široka vrata svog srca i svog doma.

“Vidjela je moje radove i rekla da su dobri. Od srca joj zahvaljujem, kao i mojoj porodici i prijateljima na podršci. Kad sam krenula sa radom privuklo me slikanje akrilikom, mada sam nešto malo radila sa ugljenom i grafitom, sa željom da krenem od zavičaja i naše porodične postojbine”, navela je Jovandič

Zašto slika motive prirodnih ljepota

“Mlađa kćerka mi se udala u Kostadinoviće, koji su iz Glamoča. Ja sam po ocu iz Kupresa, a po majci iz Slavonske Požege. Tamo sam i rođena, iako sam cijeli život provela u Banjaluci. Muž mi je iz Grahova. Zetova majka je takođe iz Preodca pa sam i to oslikala u čast i poštovanje za moju priju, koja je umrla”, priča umjetnica.

Nikad ne gleda nazad, samo naprijed

“Nastaviću da slikam prirodu. Mogu cijeli preostali život da radim slike planine Šator i krajolike oko njega, a da nijedna slika ne bude ista. Znate kako pjesnik opjevava svoj rodni kraj, pa tako i moja malenkost želi da oslikava te krajeve za koje sam emotivno veoma vezana”, poručuje Jovandićeva.

(Izvor vijesti: Nezavisne)