Stariji se žele brinuti o sebi dok god mogu, ali očekuju da će potom brigu o njima voditi porodica. Starački dom im je posljednja opcija, ali za mnoge nedostižna
Starost je sve teža. Sve je više onih koji posljednje dane provode sami, među četiri zida, sa sjećanjem na neka prošla, njima ljepša vremena.
Sretni su oni koji mogu zamijeniti svoj dom nekim od staračkih, gdje barem mogu razgovarati s nekim. Međutim, u Bosni i Hercegovini još ima i one radije u grob, nego u dom. Stariji se žele brinuti o sebi dok god mogu, a očekuju da će potom brigu o njima voditi porodica. Starački dom im je posljednja opcija. Za mnoge nedostižna.
Lista čekanja
Val poskupljenja nije zaobišao ni staračke domove. Stvar je jasna i tužna. Penzije jedva pokrivaju ili uopšte ne mogu pokriti troškove smještaja u domovima za starije. Svako ko je krenuo u potragu za staračkim domom, suočio se sa velikim izborom i različitim cijenama. One u javnim domovima, odnosno u onima čiji su osnivači opštine, gradovi i kantoni još su niže nego u onima u privatnom vlasništvu. Problem je što su stalno popunjeni, a liste čekanja svakim danom duže. Baš kao i u Gerontološkom centru Sarajevo.
– Imamo listu čekanja, svugdje je tako, a mi pogotovo s obzirom na to da smo jedina ustanova u Kantonu Sarajevo, nismo privatni dom. Uvijek smo imali listu čekanja, trenutno imamo 37 ženskih zahtjeva, 16 muških i 32 je na čekanju za jednokrevetne sobe, s tim da tu imamo korisnike koji su već na domskom smještaju. U Centru su trenutno 334 korisnika. Za pokretne, nezavisne korisnike cijena u dvokrevetnim i višekrevetnim sobama je 700 KM, a za nepokretne i one kojima je potrebna briga i njega, 850 i hiljadu KM u jednokrevetnoj sobi, bez obzira na stanje korisnika”, kaže Sanela Džešević, socijalna radnica Gerontološkog centra, napominjući da su predrasude o staračkim domovima u bh. društvu izražajne, ali da se moraju prevazići.
– Bez obzira na sve, stariji ljudi su u potrebi da budu smješteni u dom ili zbog zdravstvenog stanja ili usljed potrebe da budu sa ostalim korisnicima. Bez obzira na to jesu li djeca i srodnici u inostranstvu ili ovdje, svi su zauzeti i niko nema vremena da se bavi bilo čim drugim pored poslovnih i drugih obaveza, govori Džešević.
U Domu za starije Sentivo, koji se nalazi na Ilidži, kažu da se predrasude smanjuju i zbog pozitivnih priča koje dolaze iz domova, a koji pružaju visokokvalitetnu njegu i smještaj.
– Starije osobe rijetko donose samostalnu odluku o smještaju u dom iako ima i takvih. Međutim, u većini slučajeva, smještaj postaje nužno rješenje kada osoba više nije u mogućnosti brinuti se o sebi. S obzirom na inflaciju i sve veće troškove života, cijene smještaja u domovima za starije osobe su u posljednjim godinama porasle. U Domu Sentivo, naprimjer, cijene smještaja kreću se od 1.690 do 2.000 KM, u zavisnosti od psihofizičkog stanja korisnika, rekli su u Domu za Oslobođenje.
Skuplje u Tuzli
U mostarskom Centru za stare i iznemogle osobe cijena smještaja za pokretne i samostalne korisnike u višekrevetnim sobama je 750, a u jednokrevetnoj sobi za istu kategoriju 850 maraka. Za nepokretne i one koji trebaju pomoć i njegu u višekrevetnim sobama cijena je 900 KM.
Zanimljivo je da je tuzlanski dom skuplji od javnih ustanova ovog tipa u Sarajevu i Mostaru.
U Domu penzionera Tuzla pokretni korisnici u dvokrevetnoj sobi plaćaju smještaj 1.050, a u jednokrevetnoj 1.300 KM. Polupokretni i nepokretni će dvokrevetnu sobu u ovom domu platiti 1.450 KM.
(Izvor: Oslobođenje)
