Kategorija: Politika

Da li je pravedno da kod povećanja penzija uvijek najmanje dobiju oni sa najnižim penzijama, dok oni sa većim penzijama dobiju veće povećanje.

Veći regres političara od najniže penzije

“Najgore uvijek prođu oni koji su od ove države dobili minimalne penzije. Kada sam odlazila u penziju imala sam više od 30 godina staža i sada imam najnižu penziju koja nije ni 600 KM, niža je od regresa ili paušala političara. Zašto se to ne promijeni? Sada se, slušamo mjesecima, rade izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH pa neka i to promijene. Neka ta povećanja budu pravednija” kaže jedna penzionerka iz Sarajeva koja penziju prima blizu 30 godina.

Mustafa Trakić, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera FBiH kaže kako se i oni slažu da je takvo povećanje penzija nepravedno.

“Mi tu ne možemo ništa iako je premijer naglašavao da će ići linearno povećanje, ne može. Kako će oni to riješiti… I mi bismo voljeli da ne ide jednako povećanje tri posto svima, nego da ide za penzije do 1.000 KM deset posto, iznad te cifre da ide pet posto, iznad 1.500 KM da ide tri posto. I mi bismo voljeli da se to može uraditi”, kaže Trakić.

Zatražili smo komentar u Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, pitali da li je pošteno da korisnici najmanjih penzija uvijek dobiju najmanje povećanje.

Nezahvalno je reći šta jeste, a šta nije pošteno

“Penzije se ostvaruju, a potom i usklađuju na temelju Zakona i prikladno je govoriti samo o tome jeli nešto zakonito ili nije zakonito. Penzije se usklađuju prema zakonu u određenom postotku i jasno je da će korisnik s minimalnom penzijom primiti manje novaca, ako gledamo u apsolutom iznosu, iako u istom postotku, nego neko čija je penzija znatno veća od minimalne. S druge strane korisnici čija je penzija znatno veća od minimalne ili od prosječne, za radnog su vijeka uplaćivali i znatno više iznose doprinosa. Stoga je nezahvalno reći šta jeste, a što nije pošteno “, rekao je Tomislav Kvesić, portparol Federalnog zavoda PIO.

Prema posljednjim podacima Zavoda PIO u FBiH je 236.156 osoba sa najnižom penzijom.

(Izvor vijesti: Faktor)

Penzija kao jedno od ključnih egzistencijalnih pitanja za većinu ljudi postaje sve neizvjesnija. Razlog za to jeste što je penzioni sistem sve neodrživiji. Ipak, sve su dostupnije opcije kojima se život u starosti može učiniti izvjesnijim.

Penzioni sistem u Bosni i Hercegovini i većem dijelu ostatka Evrope počiva na modelu iz 19. vijeka, “čeličnog kancelara” Otto von Bismarcka.

Podrazumijeva međugeneracijsku solidarnost, tj. da se doprinosima radnika osiguravaju penzije trenutnih penzionera.

Shodno tome, ovo je o human sistemu koji je funkcionalan dok je radnika više od penzionera.

Nije funkcionalan kada je penzionera više od radnika.

U Bosni i Hercegovini je na jednog penzionera tek nešto više od jednog radnika.

Najprihvatljivije je kada su tri radnika na jednog penzionera.

Prema pojedinim procjenama, da bi bh. penzioni sistem međugeneracijske solidarnosti funkcionisao potrebno je imati još 200.000 zaposlenih.

To što je nezadovoljavajući omjer zaposlenih i penzionera za posljedicu ima to da se dio penzija isplaćuje iz budžeta te to što su penzije male.

Šta utiče na omjer

Ovaj omjer je sve više uslovljen time što bh. privredni subjekti sve teže dolaze do radnika. Naime, radne snage je sve manje zbog toga što se veliki broj građana zaposlio i još uvijek zapošljava u inostranstvu te zbog starenja stanovništva.

Prethodno opisani problem duži period postoji u mnogim evropskim zemljama, a ublažavaju ga na nekoliko načina.

Među tim načinima prvenstveno su uvoz radnika iz različitih dijelova svijeta, kao i povećanje starosne granice za penzionisanje.

Vlasti zemalja koje su se odlučile na povećanje starosne granice za penzionisanje kao jedan od razloga za to ističu i produženje životnog vijeka stanovništva. Ovo produženje znači i duže vrijeme provedeno u penziji.

Starosna granica za penzionisanje

Muškarci u većini zemalja Starog kontinenta mogu starosnu penziju dobiti s navršenih 65 godina dok žene mogu dobiti nešto ranije. Ne manjka zemalja u kojima su uslovi penzionisanja jednaki za oba pola, kao što je to slučaj u Sloveniji.

Muškarci u oba bh. entiteta mogu se penzionisati s navršenih 65 godina, žene u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu se penzionisati s navršenih 59 godina, a u Republici Srpskoj s 59 godina.

Ministar rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine Adnan Delić (NiP) je u martu u intervjuu izjavio da u FBiH nije planirano povećanje starosne granice za penzionisanje.

S druge strane, Danska je prva evropska država koja je tu granicu povećala sa 67 na 70 godina i primjenjivat će se na sve one koji su rođeni poslije 31. decembra 1970.

Francuska ima najmanju starosnu granicu za penzionisanje (62 godine), ali će ona od 2030. biti 64 godine.

U priloženim ilustracijama su podaci o starosnoj granici za penzionisanje u Bosni i Hercegovini, ostatku regije i evropskim državama s trenutno najvećom i najmanjom starosnom granicom za penzionisanje.

Rad i nakon penzionisanja

Mnogima penzije nisu dovoljne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Zbog toga je sve više onih koji rade i poslije penzionisanja.

Primjera radi, u Njemačkoj, u kojoj prosječna penzija iznosi 1.400 eura, na kraju 2022. je bilo više od milion penzionera koji su radili. No, ipak, prema izvještaju Instituta za tržište rada i istraživanje profesija (IAB) iz 2022., većina njemačkih penzionera koji i dalje rade nisu naveli nikakve finansijske razloge za rad nakon penzionisanja.

Umjesto toga, kao razloge za to su naveli “zabavu” na poslu ili potrebu za smislenim zadatkom i društvenim kontaktima.

Ekonomisti savjetuju građanima investiranje u nešto čime će osigurati izvjesniju budućnost poslije penzionisanja.

(Izvor vijesti: Klix)

Mustafa Tarkić, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera Federacije BiH rekao je da se ovom Udruženju penzioneri obraćaju sa strahom za buduću isplatu penzija, posebno nakon što je Vlada Federacije BIH snizila doprinose na plate sa 41,5 posto na 36 posto.

“Penzioneri se boje zbog smanjenja doprinosa pitajući da li će doći u pitanje isplata penzija. Ne trebaju strahovati. Zakon garantuje isplatu penzija na vrijeme, do 5. u mjesecu i na dostignutom nivou”, kazao je Trakić.

Admir Čavalić, ekonomski stručnjak i poslanik Predstavničkog doma Parlamenta FBiH kaže ipak da će smanjenje doprinosa uticati na fondove za penzijsko i zdravstveno osiguranje u smislu pada prihoda.

“Ali, s druge strane, mi imamo rast prihoda po osnovu činjenice da je došlo do povećanja minimalne plaće na 1.000 KM. To je “upumpalo” izuzetne budžetske javne prihode u budžet, tako da će se to kompenzovati. Država je uzela šakom, a vratila na kašičicu i tako ću posmatrati jedan fiskalni zalet.

Moram napraviti bitnu napomenu da je postojeći penzijsko-invalidski sistem integrisan u okvire budžeta Federacije BiH tako da ta poveznica stoji. Ne bi bilo loše da ubuduće fiskalni zaleti idu možda na naknadu na nezaposlenost i dio za zdravstvo, a da se zdravstvo kompenzira kroz indirektne poreze”, rekao je Čavalić.

(Izvor vijesti: Faktor)

Nermin Nikšić, premijer Federacije BIH rekao je da se traže sistemska rješenja za povećanje penzija i unapređenje statusa te kategorije društva, a koja kako kaće živi na marginama i jedva spaja kraj sa krajem.

Rekao je da u Tuzli penzioneri nerijetko održavaju i proteste s ciljem skretanja pažnje na težak položaj u kojem se nalaze tražeći od vlasti mjere koje će donijeti promjene.

“Uz jednokratne mjere koje planiramo provesti, kreiramo i sistemska rješenja koja prvo podrazumijevaju povećanje prihoda koja će osjetno povećanje penzija učiniti realnim. Povećanje prihoda nećemo ostvariti nikakvim dodatnim oporezivanjem, nego uvođenjem u zakonske tokove sivih tokova novca koji su predugo tolerisani, sve na štetu države i naših građana”, rekao je Nikšić.

On je naglasio da upravo takve reforme stvaraju osnov za sigurnije i stabilnije isplate u budućnosti, a u saradnji sa udruženjima penzionera nastojaće doći do potrebnih zakonskih izmjena kako bi postigli potreban balans realnog rasta penzija koji bi pratio rast plata i troškova života.

“Reformama pristupamo pažljivo, etapno i bez improvizacije. Nećemo donositi mjere koje ugrožavaju stabilnost sistema, ali ćemo i dalje biti Vlada koja ima hrabrosti donositi odluke koje mijenjaju stvari nabolje. Cilj nam je da i radnici, i poslodavci, i penzioneri osjete korist od promjena koje provodimo, jer samo tada možemo reći da su sve strane zadovoljne”, ističe federalni premijer.

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić u januaru ove godine je izjavio kako penzioneri u ovoj godini mogu očekivati “jednu ili dvije jače jednokratne pomoći”. Od tada je prošlo šest mjeseci, a pomoć penzioneri još nisu dobili.

Premijera Nikšića smo pitali šta je sa jednokratnom pomoći, kada je penzioneri mogu očekivati uz konstataciju kako, što su sami penzioneri isticali, mizerno povećanje penzija od 4,95 posto ovoj populaciji nije donijelo poboljšanje.

Nikšić nije odgovorio na pitanja.

Mustafa Trakić, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera FBiH,  kazao je kako je na sjednici Upravnog odbora 25. juna donesen zaključak u kojem se zahtijeva hitan sastanak sa premijerom FBiH u vezi sa jednokratnom pomoći, vanrednim povećanjem penzija.

“Pa kako je krenulo, možda će jednokratna pomoć biti u izbornoj godini. Istina, ima 70 miliona KM u finansijskom planu za jednokratne pomoći penzionera. Ja sam među onima koji su tražili od Vlade Federacije BiH povećanje penzija umjesto jednokratne pomoći, ali je premijer rekao da to ne dolazi u obzir, u smislu, više će dobiti sa jednokratnom pomoći, a što nije istina” ističe Trakić.

Urgentan zahtjev prema premijeru FBiH

“Na Upravnom odboru Saveza koji je bio 25. juna donesen je zaključak i mislim da je već otišao urgentan zahjev za sastanak sa premijerom. Glavnu riječ u Vladi FBiH vode premijer Nermin Nikšić, dopremijer Vojin Mijatović, ministar finansija Toni Kraljević, oni sve odlučuju. Tražimo sastanak u vezi sa izmjenom člana 80. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, kako bismo mogli u ovoj godini imati to vanredno povećanje penzija i obećane dvije jednokratne pomoći.

Rečeno je na jednom od ranijih sastanaka u Vladi FBiH da se jednokratne pomoći neće dijeliti bez Saveza. Da će Savez dati prijedlog kako i koliko da idu jednokratne pomoći, odnosno, kome.
Tražimo i da Vlada svojom odlukom poveća penzije, izuzev maksimalne. Otprilike 220.000 ima najniže penzije – rekao  je Trakić.

(Izvor vijesti: Faktor.ba)

Prijedorski Centar za socijalni rad evidentirao je u 2024. godini 10.355 obraćanja korisnika po raznim osnovama, što je nastavak rasta broja obraćanja budući da je u prethodne tri godine taj broj bio od 8.935 do 9.720, podaci su ove javne ustanove.

Najveći broj obraćanja odnosi se na materijalno obezbjeđenje, odnosno prava kao što su dodatak za pomoć i njegu drugog lica i jednokratne novčane pomoći.

Centru se obraćaju i lica koja po Zakonu o socijalnoj zaštiti nisu u njegovoj nadležnosti, a to su sve kategorije materijalno ugroženih lica, penzioneri, radno sposobna lica, socijalno ugrožene kategorije iz izbjegličke i povratničke populacije, nezaposlena i zaposlena lica, zdravstveno neosigurana lica.

U izvještaju o radu ove ustanove za 2024. godinu navodi se da je potrebno da se u skladu sa raspoloživim finansijskim mogućnostima dodatno izdvoje budžetska sredstva za finansijsku podršku u oblasti socijalne zaštite.

“Za unapređenje kvaliteta stručnog rada neophodno je obezbijediti uslove za permanentno usavršavanje stručnih radnika, praćenje zakonskih okvira i savremenih pristupa i modela rada sa korisnicima, te bolja tehnička podrška za rad stručnih radnika”, ističe se u izvještaju.

Iz Centra za socijalni rad godinama ističu da je od izuzetnog značaja skrenuti pažnju na dignitet i dostojanstvo, kao i ukupni položaj zaposlenih.

“Stručni radnici svakodnevno su suočeni sa teškim životnim sudbinama korisnika, ali i sa pritiskom javnosti, koja nekada, zbog neinformisanosti, ima predrasude i pogrešne stavove o ulozi i dometima socijalnog rada. Ovo dovodi do neopravdanih kritika, što dodatno opterećuje već složen proces rada”, ukazano je u izvještaju.

Uprkos značaju njihovog doprinosa zajednici, zaposleni u Centru se i dalje suočavaju sa nedovoljnim vrednovanjem, posebno u pogledu visine primanja, što direktno utiče na njihov životni standard i dobrobit njihovih porodica, dodali su iz Centra za socijalni rad.

Dok političari brinu o vlastitim prioritetima, građana se bore za preživljavanje. Geopolitičke napetosti rastu, a s njima i cijene. Struja, gorivo i hrana postaju luksuz.

Umjesto da u zrelim godinama uživaju u plodovima svog rada, priče velikog dijela građana BiH, sve češće ovako počinju.

“Nemam ja uslova za život. Ja živim 20 godina pod kirijom. Valja odvojiti 200 KM. Kako? Idem čistiti nekome da bih preživjela.”

I to narušenog zdravstvenog stanja, kaže nam naša sagovornica. Državi su dali mnogo, ali država njima ne. Dok se nosioci vlasti bave političkim nadmudrivanjima i skupljanjem jeftinih političkih poena…

Narodne kuhinje pune, frižideri prazni

U međuvremenu, građani BiH su sve više gladni, a Narodne kuhinje imaju sve više posla.

Broj korisnika ovakvog vida pomoći se povećava. Na pomoć Narodne kuhinje Stari grad Sarajevo, trenutno se oslanja 622 korisnika, 11 više u ovom mjesecu. Ovo nije statistika, nego bolni odraz države.

“To su ljudi starije životne dobi, naši penzioneri. Ljudi koji imaju neku jednokratnu pomoć, a ima i ljudi koji nemaju nikakvu pomoć, što se tiče novčanih sredstava. Ostvarili su pravo na topli obrok u našoj kuhinji. Imaju hljeb, imaju voće, dvije vrste mesa… “, rekao je Amir Radeljaš, upravnik Narodne kuhinje Stari Grad.

Osnovne životne namirnice, koje su mnogima postale luksuz, dobiće ovdje. Ali, šta dalje?

“Pojeo bi čovjek suv hljeb, a valja plaćati račune svaki mjesec. Imala sam jednu nanu, čistila sam. Ne ide više, ne mogu. Ne govorim o svom stanju i bolestima. Mjesečno mi treba najmanje 200-300 KM samo za lijekove. Odakle, kako?”, kaže jedan građanin.

Da barem ima vlastiti krov nad glavom, kaže ova dostojanstvena žena, ali nadležni, i u ovom dijelu, ćute. Ništa bolja situacija nije ni u drugim bh. gradovima. Javna kuhinja, koja djeluje u okviru Udruženja “Mozaik prijateljstva” u Banjaluci, dnevno priprema između 700 i 800 obroka. Korisnici su sve češće i mladi.

“Vikendom, kada vršimo dostavu od vrata do vrata, na razna mjesta gdje ljudi žive i prebivaju, to je preko 1.200, a negdje preko 2.000. Moram da priznam da, takođe, ima i tih mladih ljudi, ljudi koji su preko noći, na različite načine ostali bez doma i sredstava za život”, rekao je Miroslav Subašić iz Udruženja građana “Mozaik prijateljstva”.

Narod se snalazi, vlast se nadmudruje

Ali i građana, koji pored posla koji obavljaju, ne mogu pokriti troškove ishrane. Tome svjedoči i visina potrošačke korpe koja je i prošlog mjeseca prešla 3.100 KM. Najviše novca odlazi, upravo, na prehranu. Ali, tu nije kraj.

“Ono što mogu sa sigurnošću da kažem, da cijene neće ići nadolje. To je jedino sto posto sigurno. One sada isključivo imaju jedan pravac, a to je prema gore. Ja znam da je ovo informacija koju ne želim ni ja da čujem – ni ja, ni moja porodica, ne želite ni Vi da čujete, ni gledatelji, ali nažalost to je gorka realnost” , ističe profesor finansija Sanel Halilbegović.

A poskupljuje sve, od cijena goriva, preko električne energije, do hrane. Od nemara vlasti, do geopolitičkih okolnosti, koje ne ohrabruju.

“Mi smo toliko mali da bi osjetili svaki poremećaj. Sigurno smo već primijetili cijene nafte i goriva, da su malo promijenjene, porasle”, kaže stručnjak za energetiku Nihad Harbaš.

Lančana poskupljenja nisu nešto što iznenađuje. Ali, ne iznenađuje više ni izostajanje socijalnog bunta jer je veliki dio građana, kako sami kažu, sam sebi prepušten. I bojkoti trgovina otišli su u zaborav.

(Izvor vijesti: N1)