Kategorija: Zabava

Supružnici Stevo i Rada Mihajlović upoznali su se 1973. godine u Grubišnom Polju, u Hrvatskoj, na zboru, a kako kroz smijeh kažu u razgovoru za “Nezavisne novine”, nije bila ljubav na prvi pogled, ali je bila zauvijek.

Nedavno su proslavili čak 50 godina braka.

“Nakon što smo se upoznali, družili smo se, a već 1974. godine smo se vjenčali u Grubišnom Polju, a živjeli smo u Daruvaru sve do 1991. godine”, priča Rada i dodaje da u Banjaluci žive već 31 godinu.

Nasmijana Rada u šali dobacuje da joj se Stevo i nije nešto posebno svidio na prvi pogled, ali malo-pomalo, uvidjela je da je ipak on čovjek za nju.

“Ja sam imala 25, a Stevo 26 godina kada smo se upoznali, a kako kod nas znaju reći, on je bio dobra prilika i tako smo nastavili da se viđamo, zaljubili se, a na kraju se i oženili”, priča Rada, a Stevo dodaje da je Rada uvijek bila zgodna djevojka.

Saglasni su da nema neke posebne tajne ili jedinstvenog recepta za dug i skladan brak.

“Nema tu nekog propisanog pravila po kom se čovjek može ponašati i da vrijedi za sve, sve je individualno. Prvo i najvažnije je uzajamno poštovanje, ponekad i uzdržanost, a usput, treba čovjek imati i sreće. Mnogi su ispoštovali sve kako treba, ali nisu imali sreće zbog nekih drugih okolnosti koje su uticale na to da ne dožive dug i skladan brak”, priča Stevo, a njegova supruga napominje da je ključna tolerancija.

Bez tolerancije se ne može

“Da, zaista, bez tolerancije se ne može. Nagla reakcija i rasuđivanje i brzo donošenje odluka nekada bude i pogrešno”, saglasan je Stevo, a Rada se nadovezuje i ističe da sve u životu rade sporazumno.

“Zajedno popuštamo, a ako se i posvađamo, nikada se nije desilo da nismo razgovarali dva dana, to obično bude dva, tri sata. Ima ih koji, kada se posvađaju, ne pričaju po mjesec dana ili ko zna koliko dugo, a to kod nas nikada nije bilo”, priča Rada, a njena jača polovina kaže da je razgovor ključ svega i mladim parovima savjetuje da se nekada mora i popustiti zarad mira u kući.

Ističu da nisu planirali neku posebnu proslavu zlatnog pira, a da im je lijepo iznenađenje priredio unuk.

“Plod naše ljubavi je kćerka Tatjana, koja je rođena 1980. godine, a velika sreća u našim životima je i njen sin Stefan, koji nam je i organizovao proslavu i okupio nama drage ljude na jednom mjestu da proslavimo 50. godišnjicu braka. Sve je on to dogovorio sa mojom kćerkom i sestričinom, a mi ništa nismo znali”, priča Rada.

Dodaje da su prije godišnjice taman proslavili i krsnu slavu Đurđevdan, gdje je i isplanirana zabava iznenađenja.

“Znali smo u subotu, kada nam je i bila godišnjica, da idemo negdje tim povodom, ali nismo ni slutili da će biti više ljudi. Imamo prijatelje iz Daruvara koji nam dolaze na slavu i mi njima, i oni su takođe bili u restoranu ‘Marko Polo’ i bili dio iznenađenja. Kada sam ih sve vidjela u restoranu, pa dekoraciju i sve ostalo, prvo sam se bila ukočila, jer stvarno nismo očekivali da će biti svi tu”, priča Rada i uz osmijeh dodaje da im se proslava zlatnog pira dopala, iako je nisu planirali, a sada su spremni i voljni da proslave i dijamantski pir, ali, kako kaže, o tome će odlučivati zdravlje.

“Mladima bih savjetovala puno strpljenja, tolerancije, razgovora i razumijevanja jer bez toga se ne može, ne samo u braku. Sve radite zajedno i posvetite se i svojim karijerama. Stevo se i sada bavi knjigovodstvom, iako je u mirovini, a ja sam radila kao službenica u sudu, i SUP-u”, rekla je Rada.

Savjeti bračnog para

Savjete bračnog para Mihajlović svakodnevno sluša i u životu primjenjuje i njihov unuk Stefan Ožegović, koji je glavni “krivac” što su na lijep i prikladan način, uz drage ljude i veselje, Stevo i Rada proslavili 50 godina zajedničkog života.

“S obzirom na to da su moji roditelji razvedeni, ja sam odrastao sa mamom, bakom i djedom, i zajedno sa majkom želio sam da učinimo neku lijepu stvar za njih, jer su oni sve ove godine činili lijepe stvari za nas. To je i neki izraz zahvalnosti njima i zato smo obilježili na malo svečaniji način jedan bitan dan u njihovom životu”, zaključio je ponosni unuk.

(Izvor i foto: Nezavisne novine)

Očekivani ljudski životni vijek će se do 2050. godine povećati za skoro pet godina, objavio je list Lancet.

Predviđeno je da će se ukupni ljudski životni vijek povećati sa 73,6 godina u 2022. na oko 78,1 godina u 2050. godini, što je povećanje od 4,5 godine.

Za muškarce će se povećati sa 71,1 godine na 76 godina, a za žene sa 76,2 godine na 80,5 godina.Najveće povećanje će biti u zemljama u kojima je očekivani životni vijek trenutno niži.

Trend je u velikoj mjeri rezultat mjera javnog zdravlja koje su spriječile i poboljšale stope preživljavanja od kardiovaskularnih bolesti, Covid-19 i niza zaraznih bolesti, kao i bolesti majki, novorođenčadi i bolesti povezanih sa ishranom, kažu stručnjaci.

Iako se predviđa da će se očekivani životni vijek širom svijeta povećati do 2050. godine, napredak je sporiji nego u tri desetljeća koja su prethodila pandemiji Covid-19, pokazalo je istraživanje. Studija pokazuje da će aktuelni trendovi u nezaraznim bolestima kao što su kardiovaskularne bolesti, rak i dijabetes, kao i izloženost faktorima rizika koji su povezani sa nezaraznim bolestima kao što su gojaznost, visok krvni pritisak, nezdrava ishrana i pušenje, imati najveći utjecaj na zdravstvene probleme naredne generacije.

Život u zdravlju

Produženje životnog vijeka nije praćeno produženjem života u zdravlju u istoj mjeri. Prosječan broj godina koje osoba može očekivati da će provesti u dobrom zdravlju povećat će se sa 64,8 godina u 2022. na 67,4 godine u 2050. godini, što je povećanje od samo 2,6 godina.

To dalje implicira da iako se očekuje da će više ljudi živjeti duže, od njih se također očekuje da će provesti više godina u lošem zdravlju.

Ukupan broj godina izgubljenih zbog lošeg zdravlja i rane smrti koji se mogu pripisati metaboličkim faktorima rizika, kao što su visok krvni pritisak, visok nivo šećera u krvi i visok indeks tjelesne mase, mjera gojaznosti, porastao je za skoro 50 posto od 2000. godine, pokazalo je istraživanje.

Analiza je zasnovala svoje procjene na 88 faktora rizika i njihovim povezanim zdravstvenim ishodima za 204 zemlje i teritorije od 1990. do 2021. godine.

Simo Popović iz trebinjskog sela Mesari već uveliko gazi devetu deceniju, vitalan je kao da je tri decenije mlađi, a svoje zdravstvene probleme, kako kaže, liječi radom i zelenim kupusom, takozvanim hercegovačkim raštanom.

Od nekadašnjeg prepunog sela još se jedino iz Simovog odžaka stalno izvija dim, iako ima i onih mještana koji žive na relaciji Mesari – Trebinje, a njegovih osamdeset dvije godine mu ne smetaju da održava domaćinstvo, bašte i vrtove, pčelinjak i stoku.

Radio je 44 godine kao putar u “Hercegovinaputevima” i tu zaradio penziju, ali se nikada nije odricao sela, radeći sve seoske poslove, pa i kada su ga doktori još prije trideset godina upozorili na slabosti srca i prognozirali mu pogoršanje, propisujući mu terapije i kontrole, on je odlučio da ostane na selu.

“Čim sam od doktora došao kući, riješio sam da u grad ne želim nikako, već idem kao i do sada u moje Mesare, pa šta mi Bog da, jer računam – mogu ja živjeti koliko i moje srce, pa me evo i danas, nakon toliko godina živa i zdrava, raspoloženog za sve seoske poslove, a o bolesti i ne mislim, kao ni o ostalim rđavim stvarima, već planiram samo onoliko koliko mogu ponijeti na svojim leđima”, kaže Simo.

Uzgaja veliki raštan

O tome koliko može ponijeti na svojim leđima najbolje govori činjenica da je u svaki svoj vrt, a ima ih nekoliko, iz obora sa ovcama sam prenio po dvadesetak vreća stajnjaka, te da sve uzgoji na strogo organski način, a koliko tome povrću pogoduje i zemlja i uzgoj, najbolje govori činjenica da njegov raštan, čija je visina stabljike do jednog metra, dostiže metar i po, što se u ovim krajevima ne pamti.

Iako je raštan dvogodišnja biljka, ovaj pred Simovom kućom je ovogodišnji, odgojen na bravljem stajnjaku, takozvanoj prpošci.

“Sa jednog kupusa uberem po jednu vreću i nema tog lonca u kome se može skuhati jedan obrani struk”, kaže Simo, ne bez doze ponosa, a onda, kao da se pravda, dodaje kako su jesenas na vrijeme pale kiše, a jesen pogoduje kupusu.

On kao recept dugovjekog života, pored svakodnevnog rada, ističe i zdravu ishranu, u kojoj preovladava raštan kupus, prepun vitamina i minerala, domaće meso i domaći med koji on sam proizvede, kao i koju čašu domaćeg vina ili soka od samoniklog divljeg nara, kojeg u ovim krajevima ima u izobilju, pa je u prošloj sezoni nabrao oko 300 kilograma i napravio domaći sok.

Sam peče i hljeb

Prije neku godinu mu je, kako kaže, supruga zaslabila, pa je on na sebe preuzeo i spremanje jela u kući, čak i hljeb on sam ispeče i sve stiže, mada mu dosta pomogne i sin Dragan, koji često dolazi iz Trebinja.

Kaže da mu je drago što sin pokazuje dobru volju i za tim da unaprijedi staro domaćinstvo i bavljenje pčelarstvom, pa radi na opremanju prostorije za api terapiju, ali se i njegovi unuci uče tim starim zanimanjima.

Simo već priprema ogrev za iduću godinu, koristeći vrijeme kada istjera ovce na ispašu da presiječe koje drvo za ogrev i to ga, kako je ubijeđen, drži u životu.

“Jednostavno rečeno, ne umara me ni motika ni sjekira, ni pčela ni ovca. I tačno sam siguran da je to moj recept za dugovjekost”, dodaje na kraju ovaj kreposni starac.

(Izvor i foto: nezavisne.com)

Nikad nisi prestar za ples, poruka je belgijskih penzionera.

Kako bi razbili svakodnevnu rutinu, penzioneri u staračkom domu “De Liberteyt” nedaleko od belgijskog Genta su na inicijativu muzikoterapeuta Sielke Defloo pripremili vlastiti “Boiler Room“ žurku.

Penzioneri su tako popodne proveli plešući i zabavljajući se uz DJ pult, a “Boiler Room” iskoristili za promociju pjesme snimljene upravo u njihovom staračkom domu.

Riječ je o kompoziciji audio inženjera Jerona Truijensa, poznatijeg kao Nonkeltje, koji je u traku „Earsing Age“ ugradio zvukove snimljene u staračkom domu, kao i klipove razgovora sa penzionerima o njihovoj mladosti, izlascima i noćnom životu. koji je objavljen kao singl i klupski miks.

“Beat je sastavljen od zvuka bake Myriam koja tapka po svojoj stolici, a iskoristio sam i zvuk hodalice, odlaganje štapa i sličnih zvukova koji se mogu često čuti u staračkom domu” rekao je Nonkeltje.

Simpatični bračni par penzionera u viralnom videu otkrio kako su uspjeli toliko dugo da ostanu zajedno.

„Sve dok nas smrt ne rastavi“ može biti standardno očekivanje za brakove koji tek počinju, ali stvarnost je malo drugačija. Otprilike polovina prvih brakova završava se razvodom, a manje od pet odsto brakova traje 50 ili više godina.

Još je rjeđe naći parove koji su u braku preko 60 godina, ali jedan par, koji je ispunio skoro sedam decenija bračnog života, privukao je pažnju 2,4 miliona gledalaca na TikTok kanalu Jaira Bračijahua.

Dvoje ljudi koji su uspeli da ostanu zajedno 69 godina sigurno znaju nešto što većina ljudi ne zna o tome šta podrazumijeva uspješan brak, pa ih je Jair pitao šta bi savjetovali za dug i zdrav brak.

Muž se prvi javio klasičnom, šaljivom dosjetkom: „Samo stalno reci ‘da’“ na šta su se oboje nasmijali.

„Samo da se nikad ne svađamo“, rekla je supruga i dodala: „Bez svađa brak je sjajan“.

Jair je zatim pitao šta oni najviše vole jedno kod drugog. Ona je rekla je da voli kada on sluša, na šta su se oboje ponovo nasmijali. Onda je rekao da voli „skoro sve“ na njoj.

Par se upoznao preko prijatelja, a ona je rekla da se odmah zaljubio u nju. A on je dodao da je „pao na izgled, telo i ličnost“. „To je sve što vam treba“, rekao je, uz smijeh i dodao: „Nije imala novca“.

Na pitanje kako su uspejli da ostanu u braku 69 godina, oboje su odgovorili da „morate malo da popustite“ i „morate da prihvatite dobro i loše u toj osobi“.

A potom, na samom kraju, kad je Jair pitao koje je najbolje vrijeme koje su proveli zajedno, dedica je odgovorio:

„Dva sata ujutro“ i oduševio cijelu internet zajednicu.

(Foto: Ilustracija)