U Doboju je deveti put po redu održan šahovski turnir za penzionere. Osim za prestiž, šahisti među penzionerima takmičili su se za novčane nagrade, ali i za odlazak na republičko takmičenje, koje će biti održano u Tesliću.
“Nagradni fond turnira je ove godine nešto veći. Tu je deset novčanih nagrada i tri pehara za trojicu prvoplasiranih. Prva novčana nagrada je 150 KM, druga 120 KM, a treća 100 KM, dok su ostale po 30 KM. Imamo i nagradu za najstarijeg učesnika”, izjavio je Rajko Gligorić, predsjednik Udruženja penzionera Doboj.
Gligorić je istakao da nagradni fond nije tako loš, ali poenta ove aktivnosti nije samo takmičenje, nisu samo nagrade, jer poslije turnira se obično organizuje druženje.
Očevi su zaslužni što njihovi sinovi, sada članovi dobojskog Udruženja penzionera, znaju da igraju šah i što na ovu igru troše većinu svog slobodnog vremena.
“Učio me otac kada sam imao sedam godina. Više volim bijele figure jer daju prednost poteza, potez više i diktiraju otvaranje, sve varijante… Imam bogato iskustvo u šahu, takmičim se u Udruženju penzionera svake godine, a inače sam član Šahovskog kluba. Bio sam dva puta na republičkom takmičenju penzionera”, kazao je Nikica Miličić.
Prve poteze Ljubomir Starčević naučio je, kaže, kao srednjoškolac na žurci, a na penzionersko takmičenje je došao kako bi provjerio nivo svog šahovskog umijeća.
“Uglavnom igram sa ujakom moje supruge i imam jednog komšiju. Ja ga zovem, on dođe i onda izgubi po dvije, tri partije, pa ga nema dva, tri mjeseca, onda mu ja pustim koju partiju da bi on opet došao da igramo (smijeh). Kažu da puno galamim kada gubim, ali ja se na sebe ljutim, ne ljutim se na protivnika”, iskren je Starčević.
(Izvor i foto: nezavisne.com)
