Trenutno, od 8,1 milijarde stanovnika na zemlji više od 70 posto koristi mobilni telefon.
Ovisnost od pametnih telefona nije prepoznata u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, niti u dijagnostičkim kriterijima, napominje , Doris Elena Herera, specijalistica psihijatrije.
Prim. dr Ivica Mladenović ističe da roditelji dovode djecu, mladi ljudi dolaze zbog problema ovisnosti od mobilnih telefona, a psihijatri nemaju konkretnu dijagnozu i prinuđeni su da se dovijaju.
Više od 70 posto stanovništva ima mobilni
Trenutno, od 8,1 milijarde stanovnika, koliko ih ima na planeti Zemlji, urbane sredine zauzimaju 58,2 posto. Od toga je ukupno 5,81 milijarda korisnika mobilnih telefona, što je više od 70 postotaka. Korisnici interneta čine 5,64 milijarde ljudi, što je skoro 70 postotaka ukupne populacije, a korisnici društvenih mreža njih je 5,31 milijarda, što je skoro 65 postotaka.
Najviše ljudi na internet ide u potrazi za informacijama. Zatim slijede druženja, gledanje raznih video-zapisa, praćenje vijesti, traganje za sajtovima na kojima se može vidjeti kako se nešto radi. Visoko se kotiraju i pronalaženje mjesta za odlazak na odmor, obrazovanje, igranje igrica i upoznavanje novih ljudi.
Sajt koji se najviše koristi je Gugl, koji bilježi 81,4 milijarde mjesečnih posjeta. Slijede Jutjub sa 28,9 milijardi, Fejsbuk 11,8 milijardi, Instagram, Iks (nekada Tviter), Votsap (WhatsApp), Vikipedija, ChatGPT, a TikTok je na 14. mjestu.
Polovina ljudi spava sa svojim mobilnim
Ukupno vrijeme provedeno na internetu je šest sati i 38 minuta dnevno, od čega na društvenim mrežama: dva sata i 21 minut.
Podaci jednog istraživanja provedenog u Sjedinjenim Državama pokazuju da prosječan Amerikanac provjerava svoj telefon 205 puta dnevno – svakih pet minuta dok je budan. U prvih 10 minuta poslije buđenja, 80,6% korisnika provjerava telefon.
Skoro 70% ispitanika koristi telefon dok je u toaletu. Više od polovine je slalo poruku nekome ko je u istoj prostoriji s njima. Više od polovine spava sa svojim mobilnim telefonom. Trećina telefon koristi i dok vozi.
Doris Elena Herera, specijalistica psihijatrije, smatra da u svjetlu današnjeg načina života i ekspanzije tehnologije, mobilni telefoni su postali nužnost.
“Međutim, iz ugla psihijatrije, potrebno je mnogo više od ekscesivnog vremenskog korišćenja mobilnih telefona da bismo nešto mogli imenovati kao ovisnost”, napominje Herera.
Ovisnost od pametnih telefona nije prepoznata u međunarodnoj klasifikaciji bolesti i također u dijagnostičkim kriterijima Američke asocijacije psihijatara. Postoje prepoznati kriteriji za ovisnost o supstancama, za ovisnost o kockanju kao bihevioralna ovisnost, ali ne postoje jasno definirani kriteriji za ovisnost o mobilnim telefonima.
Veliki broj ovisnika, a ne postoje kriterijumi
Prim. dr Ivica Mladenović, načelnik Klinike za bolesti ovisnosti na Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu, ističe da je frapantna činjenica da ne postoje kriteriji za ovisnost o mobilnim telefonima u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, s obzirom na postojanje velikog broja ovisnika.
“Recimo u Kini, ovisnost o mobilnim telefonima ide čak do 25% srednjoškolaca i studentske omladine, u Koreji je nekih 20%. Međutim, interesantno je da u Evropi i u Americi posljednjih desetak godina postoji tendencija da se uopće ne rade istraživanja. Nekako mi se čini da ulazimo u problem normalizacije. I onda imate jednu diskrepanciju”, ističe dr Mladenović.
Roditelji dovode djecu, mladi ljudi dolaze zbog problema, a psihijatri nemaju konkretnu dijagnozu i onda su prinuđeni da se dovijaju s dijagnozama za stvari koje su očigledno prisutne, dodaje gost Beogradske hronike.
“Imamo poremećaj pažnje, imamo depresiju, anksiozno-depresivni poremećaj, ali moramo stavljati neke druge dijagnoze kao ulazne da bismo mogli tretirati samu ovisnost.“
Ako bi se pretjerano korišćenje mobilnog telefona imenovalo ovisnošću, ono bi uključivalo i kriterije kao što su pad akademskih postignuća, ili pad u bilo kojoj drugoj oblasti života, okupiranost korišćenjem i zapostavljanje svih drugih obaveza, objašnjava dr Herera.
“Opsesivno provjeravanje telefona u cilju da vidimo novo obavještenje, znači žudnja za korišćenjem telefona u trenutku kada on nije dostupan ili ne smije biti dostupan. U pomenutom američkom istraživanju 20% ljudi osjeća anksioznost ukoliko im je baterija pri kraju, a kamoli ako im telefon nije blizu“, napominje Herera.
Ne postojimo ako nemamo profil na društvenim mrežama
Dr Mladenović podsjeća da je još prije deset godina na jednom stručnom skupu predstavio rad „Ako nemate profil na Fejsbuku, ne postojite“. Danas je to daleko izraženije jer ako nemamo profil na društvenim mrežama – ne postojimo ne samo za društvo, već ne postojimo ni za sebe, smatra psihijatar.
“Imamo sada generaciju mladih, komotno mogu reći do neke 25. pa i 30. godine, koji virtualni svijet i mobilne telefone već doživljavaju kao dio ličnosti. Tako da je jako diskutabilna priča šta mi možemo učiniti u tom kontekstu. Znate, drogu oduzmemo i oni se srede. Telefon, virtualni svijet – to ne možemo oduzeti. Moramo sve svesti na neku razumnu mjeru, a već imamo ljude koji nemaju unutrašnji svijet. Unutrašnji svijet je – ‘ja postojim zato što imam životnu filozofiju’. U današnjem društvu mi postojimo zato što imamo profil.”
Ne možemo ukinuti virtualni svijet, ali moramo naći pravu mjeru
S druge strane, može se reći i da nije sve tako crno. Posljednji podaci pokazuju da su PISA testove najbolje riješili učenici Estonije koji su usmjeravani kako na pravi način koristiti mobilne telefone.
U mnogim zemljama, poput Južne Koreje, Španije, Sjedinjenih Američkih Država…, veliki akcenat stavlja se na neku vrstu kampova za „digitalni detoks“.
“Koncipirani su na principu potpunog izmještanja od mobilnih telefona, gdje se oni, kako kroz psihoterapijski pristup – na primjer, kognitivno-bihevioralnu terapiju, grupe podrške – uče kako ograničiti svoju uporabu pametnih telefona, i kako ojačati svoje sposobnosti koje će ih odvući od daljeg ekscesivnog korišćenja. To bi bio neki plan tretmana, kako u Estoniji, tako i u drugim zemljama koje su formalizirale neku vrstu liječenja”, navodi dr Herera.
“Moguće je naći ravnotežu, ali je nemoguće bez učešća sistema. Treba reći, Šveđani od prvog do četvrtog razreda osnovne škole izbacuju kompjutere i mobilne telefone. Sto milijardi eura Švedska je dala za olovke i sveske. Vraćaju djecu nekim manuelnim sposobnostima, poboljšanju koncentracije, i mislim da je to najbolji mogući put“, ističe prim. dr Ivica Mladenović.
(Izvor: RTS)