Zainteresovano 65 penzionera u Milićima, 29 će ih otići u banju

Zahtijev za za besplatnu sedmodnevnu banjsku rehabilitaciju u Milićima je podnijelo 65 penzionera – potvrđuje predsjednik Udruženja penzionera Milići Radomir Golić i dodaje da je najveći interes iskazan za banju “Vilina Vlas” u Višegradu.

“S obzirom da je Vlada RS povećala broj korisnika ovog prava i kod nas je veći broj zahtijeva pristigao u odnosu na prethodnu godinu, a 29 penzionera koji ispune uslove pravilnika, moći će da ostvare pravo na besplatnu sedmodnevnu banjsku rehabilitaciju. Vjerujem da ćemo do kraja mjeseca završiti pregled dokumentacije i formirati listu penzionera kojima će banjska rehabilitacija biti odobrena” – pojašnjava Golić.

Udruženje penzionera Republike Srpske zaključilo i potpisalo ugovore sa banjama: Banja Vrućica Teslić, Vilina Vlas Višegrad, Dvorovi Bijeljina, Kulaši Prnjavor, Mlječanica Kozarska Dubica i Terme Laktaši.

Podijeli tekst sa drugima na:

Google mijenja kompletan sistem zaštite naloga

Google je najavio velike promjene u načinu na koji će korisnici Gmail-a potvrđivati svoj identitet prilikom prijavljivanja na nalog. Kompanija planira da u potpunosti ukine slanje SMS kodova za verifikaciju, što predstavlja jedan od najvećih koraka ka unapređenju bezbjednosti ove popularne email usluge.

Ros Rišendorfer, portparol Gmail-a, potvrdio je da će kompanija preći na potpuno novi sistem provjere identiteta. “Baš kao što želimo da prevaziđemo korišćenje lozinki upotrebom naprednijih rješenja, tako želimo da se odmaknemo i od slanja SMS poruka za verifikaciju”, istakao je Rišendorfer.

Trenutno, Gmail koristi SMS verifikaciju u dvije glavne svrhe – za provjeru bezbjednosti i kontrolu zloupotrebe. Kada se prijavite na svoj nalog sa novog uređaja, sistem vam šalje kod putem SMS poruke kako bi potvrdio da ste to zaista vi. Drugi razlog je sprečavanje kriminalaca da masovno otvaraju Gmail naloge koje bi kasnije koristili za slanje spam poruka i malvera.

Zašto je ova promjena važna za bezbjednost?

Kimberi Samra iz Google-a objašnjava da SMS kodovi predstavljaju ozbiljan bezbjednosni rizik jer ih prevaranti mogu lako ukrasti. Takođe, postoji problem sa dostupnošću – korisnici nekad nemaju pristup telefonu na koji stižu kodovi, a tu je i zavisnost od mobilnog operatera i njegovih bezbjednosnih praksi.

Posebno zabrinjava nova vrsta prevare koju Google naziva “pumpanje saobraćaja”. Prevaranti namjerno navode online servise da šalju veliki broj SMS poruka na brojeve koje oni kontrolišu, zarađujući novac svaki put kada poruka stigne.

QR kodovi kao budućnost bezbednosti

Umesto unošenja šestocifrenog koda koji stiže putem SMS-a, korisnici će uskoro videti QR kod na ekranu koji će morati da skeniraju kamerom svog telefona. Ovo rješenje donosi dve ključne prednosti – eliminiše mogućnost da vas neko prevari tako što će vas nagovoriti da mu pošaljete verifikacioni kod, i smanjuje zavisnost od mobilnih operatera.

Za prosječnog korisnika u Srbiji, ova promjena znači jednostavniji, ali i bezbjedniji proces prijave na Gmail. Umjesto čekanja da stigne SMS i prepisivanja kodova, biće dovoljno da usmjerite kameru telefona ka QR kodu na ekranu računara.

Podijeli tekst sa drugima na:

Sa Sarajevsko-romanijeske regije i Gornjeg podrinja u banje ide 499 penzionera

Besplatna banjska rehabilitacija ove godine je predviđena za 499 penzionera Sarajevsko-romanijeske regije i Gornjeg podrinja, a broj do sad prijavljenih govori da je interes izuzetno veliki, rekao je Srni predsjednik Regionalnog odbora udruženja Delivoje Tošić.

Tošić je naveo da se u Udruženju penzionera Sokolac na raspisani oglas za besplatnu banjsku rehabilitaciju prijavilo 145 penzionera, dok udruženje ima mogućnost da uputi njih 52.

Nezadovoljni penzioneri mogu podnijeti žalbu Republičkom udruženju penzionera posredstvom lokalnog udruženja u roku od pet dana.

Tošić je naveo da su za rehabilitaciju penzionera sklopljeni ugovori sa svim banjama u Republici Srpskoj, kao i sa banjom Fojnica u FBiH i Atomskom banjom Gornja Trepča u Srbiji.

U Udruženju penzionera Han Pijeska za banjsku rehabilitaciju su prijavljena 22 penzionera, a predviđena je rehabilitacija za njih 13, dok su u Rogatici prijavljena 164 penzionera, a na rehabilitaciju može ići 41.

Podijeli tekst sa drugima na:

Hoće li rast penzija pratiti potrošačku korpu u FBiH?

Koliko će najniža penzija isplaćena u Federaciji BiH ubuduće iznositi, ovisi o izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju na kojima se trenutno radi.

Kako su početkom ove godine naveli iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, ovo ministarstvo je imenovalo radnu grupu za izradu izmjena i dopuna Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju.

Radna grupa sastavljena je od pravnika i ekonomista Ministarstva rada, zatim Ministarstva financija, Ureda premijera te predstavnika Saveza penzionera iz Sarajeva i Mostara, piše Večernji list BiH.

Kako su objasnili iz ovog ministarstva, zadatak radne grupe je razmotriti prijedloge i inicijative u vezi s ovim zakonom, uključujući i onaj da se u ovoj godini povećanje radi u skladu s rastom potrošačke košarice u Federaciji BiH, kao i niz drugih prijedloga koji imaju za cilj pomoći penzionerima.

Naglasili su kako je cilj radne grupe razmotriti pristigle zahtjeve i inicijative te nastojati izraditi prijedlog zakona koji će nastojati pronaći najbolja rješenja u skladu s ukupnim socioekonomskim prilikama i mogućnostima Federacije BiH kao tijela izvršne entitetske vlasti koja je obvezna balansirati između kvalitete standarda života svih njenih stanovnika i očuvanja stabilnosti i održivosti funkcionisanja Federacije BiH.

Rast penzija u skladu s rastom potrošačke korpe samo je jedan od prijedloga koji bi se trebao razmatrati. Penzioneri su tražili da se kao parametri prilikom usklađivanja penzija uzimaju rast prosječne neto plaće u Federaciji BiH i troškovi života u omjeru 70:30.

Prema riječima Mustafe Trakića, člana Upravnog odbora Saveza udruga penzionera Federacije BiH, prije nego što daju konačnu riječ na predložene izmjene zakona, predstavnici penzionera tražiće mišljenje ekonomskih stručnjaka kako bi ih uputili koji su parametri dugoročno najbolji za korištenje prilikom usklađivanja penzija.

Naime, upitno je hoće li ubuduće i koliko rasti prosječna plata jer je odlukom Vlade Federacije BiH od Nove godine iznos minimalne plate u ovom bh. entitetu podignut na 1000 KM. Teško da će u kratkom razdoblju i dodatno rasti.

Radna verzija prijedloga izmjena Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju u Federaciji BiH bi, prema nekim informacijama, trebala biti poznata do kraja marta, a redovito usklađivanje penzija u skladu sa zakonom koji je trenutno na snazi vrši se svakog 15. aprila.

Ako do tada ne dođe do izmjena Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, i ove će se godine usklađivanje vršiti po ranijoj formuli na temelju pokazatelja o rastu BDP-a te indeksa potrošačkih cijena.

Prema trenutnim procjenama, u tom slučaju penzije bi rasle oko pet posto te bi najniža, umjesto trenutnih 573,50 KM, iznosila 602 KM.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ugrožen besplatan prevoz za penzionere u Banjaluci

Iako se mi još uvijek dovijamo, vrlo brzo neće biti načina da izvršimo plaćanja i Grad će biti blokiran, istakla je ovo Mirna Savić Banjac, gradski menadžer, pozivajući Skupštinu Grada da što prije zakaže sjednicu Kolegijuma kako bi se odredio termin redovne sjednice i omogućilo nesmetano funkcionisanje Banjaluke.

Zbog neusvajanja budžeta, između ostalog, ugrožen je i besplatan prevoz za banjalučke penzionere.

Kako je istakla, gradska administracija je još 7. februara Skupštini grada Banjaluke predala prijedlog sa 84 tačke, a potom u petak, 21. februara još 14 tačaka koje bi trebalo da se nađu na redovnom skupštinskom zasjedanju.

“Među tim tačkama svakako je i Nacrt budžeta za 2025. godinu, kao dokument koji je izuzetno bitan za funkcionisanje Grada Banjaluka”, navela je ona.

Zbog neusvajanja budžeta, na sufinansiranje čeka preko 100 sportkih organizacija.

“Sportski kolektivi ne mogu da dobiju novac jer je Program sufinansiranja sporta usvojen krajem marta prošle godine. Ugrožen je i besplatan prevoz za penzionere, ali i funkcionisanje škola, u smislu sanacija, produženog boravka, udžbenika. Zato apelujemo na Skupštinu Grada da što prije zakaže sjednicu i skrati period rasprave o budžetu na sedam dana, kako bi Banjaluka što prije dobila budžet i nastavila da servisira obaveze”, zaključila je Savić Banjac.

Podijeli tekst sa drugima na:

Održan protest penzionera u Tuzli zbog niskih penzija

Obični građani sve teže žive. Nekoliko stotina penzionera  održalo je juče mirni protest u Tuzli. Penzioneri su još jednom podsjetili javnost na teško stanje u kojem žive te zatražili veće penzije.

Od vlasti odgovora nema, ali Tuzla ne posustaje.

– Život penzionera danas u BiH je nikakav. Loš. Šta da vam kažem. Živim u stanu, nemam nikog sa sobom. Niko ni da me pogleda – kaže jedan penzioner.

Ništa bolje ne žive ni mnogi drugi iz ove populacije. Penzija kada stigne, plate se računi i lijekovi, za hranu, ako šta ostane.

– Penzioneri danas žive strašno, strašno bijedno. Nemaju čak ni za hljeba. Šta ćete od 560 KM? Nema tu ništa. Platite dažbine, kupite lijekove jer smo svi bolesni i nama ništa ne preostane – ističe penzionerka Rukija Zukić.

– Loše, loše. Minimalna penzija. Ovo je sve narod natjeran da izađe na ulice.Težak život. Svaki dan sve poskupljuje, cijene divljaju. Sve teško, zaista je sve teško – takođe navodi penzioner Mirko Nikolić.

Ne žive loše samo Tuzlaci već i Krajišnici koji su danas došli kao podrška tvrdeći da im penzija ne može biti dovoljna za život.

– Ne može, ne može. Na ove cijene, nema šanse. Cazin i Krajina su došli podršku da daju – navodi penzionerka Refika Hadžipašić.

Neki od učesnika protesta razmišljaju da tuže državu i političare i traže odštetu zbog neimaštine u kojoj žive i kojima je milostinja od djece ili nekog drugog, često jedini izlaz.

Zahtjevi ovi ljudi su jasni. Visina penzije da bude 52 % odsto od prosječne plate te da se plate parlamentaraca i funkcionera usklade sa prosječnim platama.

– Kada sam neki dan vidio na televiziji da premijer ima 4.000 KM platu, predsjednik Skupštine 5.000, a penzioner 500 KM penziju. To je ogromna razlika. Sada se mijenja vlada i stavlja druga, samo zbog para – ističe penzioner Mehmed Terzić.

Za naredni mjesec najavljeni su novi protesti jer Tuzla stati neće, poručeno je iz grada soli.

(Foto: N1/screenschot)

Podijeli tekst sa drugima na:

Životni vijek čovjeka prestao da se produžava

Životni vijek je, prema naučnicima, prestao da se produžavam barem u Evropi.

Ideje o dugom životu, čak i besmrtnosti, oduvijek su dio ljudske svijesti i ponavljaju se u religiji, književnosti, filmovima, muzici, čak i robi široke potrošnje.

Iako nauka i medicina nisu ovladale nečim poput kriogenog zamrzavanja, razvoj od 19. veka doveo je do toga da ljudi žive duže nego u prethodnim razdobljima.

Međutim, čini se da je očekivani životni vijek prestao da se produžava, barem u Evropi i to od 2011. godine.

“Više ne živimo duže”, stav je brojnih naučnika i istraživača sa Univerziteta East Anglia, Univerziteta Washington, Univerziteta Exeter, Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja (IHME) i britanskog ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.

“Hrana koju jedemo, fizička neaktivnost i gojaznost su u velikoj mjeri krivi za to, kao i pandemija koronavirusa. Stopa poboljšanja bila je niža periodu od 2011.-2019. nego u periodu do 1990.-2011. u svim zemljama osim u Norveškoj”, piše u studiji objavljenoj u medicinskom časopisu The Lancet Public Health.

“Napredak u javnom zdravstvu i medicini u 20. vijeku doveo je do toga da se očekivani životni vijek u Evropi poboljšavao iz godine u godinu. Ali to se više ne događa”, naveo je Nik Stil iz UEA-e.

U decenijama između 1990. i 2011. “znatno se poboljšao očekivani životni vijek” zbog poboljšanja u liječenju kardiovaskularnih bolesti i raka.

Nakon tog vrhunca 2011. porasli su “veliki rizici” kao što su gojaznost, visoki krvni pritisak i visok holesterol, većim dijelom zbog gojaznosti i loše ishrane. Otkrića slijede nakon objave istraživanja Instituta Max Planck i Univerziteta u Edinburgu u septembru prošle godine, koje sugeriše da genetske mutacije čine ljude manje sposobnima u poređenju s našim precima.

Čini se da relativno ugodan stil života i napredak u medicinskoj pomoći imaju kontraproduktivni učinak čineći današnje ljude ranjivijima na takve mutacije nego u prošlosti, smatraju naučnici.

Podijeli tekst sa drugima na:

Da li osobe koje čekaju na penziju imaju zdravstveno osiguranje?

Građane FBiH je zanimalo da li imaju zdravstveno osiguranje od momenta predaje zahtjeva za penzionisanja do rješenja njihove situacije jer su stari da bi ih neko zaposlio, a na biro za zapošljavanje ne mogu kako bi ostvarili zdravstveno osiguranje.

– Federalni zavod odlučuje o pravima iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja. Mi nismo represivni organ i nemamo mehanizme niti nadležnosti za bilo koji oblik prinudnih naplata neuplaćenih doprinosa. Registracija, kontrola i naplata doprinosa u nadležnosti je Porezne uprave – kazao je Tomislav Kvesić, portparol Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Osvrnuo se na pitanje o zdravstvenom osiguranju.

– Federalni zavod plaća doprinose za zdravstveno osiguranje svojih korisnika / penzionera. U slučajevima kada osoba podnosi zahtjev za ostvarivanje prava na penziju, naši djelatnici / kompletatori prilikom zaprimanja zahtjeva utvrđuju ispunjava li osoba uslov za penziju i na osnovu toga se omogućava prijava na zdravstveno osiguranje dok se čeka na rješenje o pravu na penziju, a sve kako budući korisnici ne bi bili oštećeni, odnosno kako bi imali urednu zdravstvenu zaštitu za vrijeme čekanja na rješenje do tri mjeseca – rekao nam je Kvesić.

Upitali su šta ukoliko osoba koja je predala zahtjev za penzionisanje u roku od tri mjeseca ne dobije rješenje o penzionisanju, da li ostaje bez zdravstvenog osiguranja.

– Ne. Onda se produži ako se ne riješi za ta tri mjeseca – kazao je Kvesić.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioer ostvario želju iz mladosti: Žito melje kao njegovi preci

Boro Jokanić iz derventskog sela Drijen ostvario je želju iz mladosti da napravi svoju vodenicu gdje bi mlio žito, ali i imao mjesto za uživanje sa porodicom i prijateljima.

“Od malena sam kod vode nešto radio, to je bila moja prva igračka i ljubav”, riječi su šezdesetdevetogodišnjeg Jokanića, čija se vodenica nalazi pokraj puta Derventa–Kalenderovci.

Jokanićeva vodenica, koja je u funkciji od 2019. godine, tokom sedam dana može samljeti 500 kilograma, ali Boro priznaje da ne može zadovoljiti sve potrebe i zahtjeve ljudi.

“Nisam se vodio ekonomskom računicom, već da ostvarim mladalački san ili želju”, kaže Jokanić, prenosi Srna.

Ovaj penzioner navodi da je nekada vodenica na rijeci Ukrini bilo mnogo više.

“Ranije se bez vodenica nije mogao zamisliti život, mnogima je bila i glavni izvor prihoda, mjesto sastajanja i druženja. Ranije je rad bio unosan, a danas je samo hobi”, priča Jokanić.

On ističe da vodenici dolaze mnoge generacije, što mu ispunjava dušu, a podršku ima i od svih članova porodice.

“Brašno izlazi hladno. Sve mora biti čisto i zaštićeno od dolaska glodara. U ponudi imam kukuruz bijeli za prehranu, stara sjemena žutog koja su već izumrla i crveni kukuruz za dijabetičare, zatim pšenicu, heljdu i raž”, napominje Jokanić.

Zbog odlaska ljudi iz sela, ugašene su gotovo sve vodenice na Ukrini.

“Djed je davno imao vodenicu i ostali su tragovi od nje. Sjećam se toga, i stric je imao. Bio sam više od 30 godina u inostranstvu, ali ovdje je raj. Čovjek se odmori, nekoga sretne, brže prođe vrijeme”, priča Boro.

Supruga Milanka ističe da nastoji da mu bude podrška i da se snalaze da održe vodenicu u životu.

“Suprug je ranije dosta obilazio vodenice, možda u početku nisam bila baš za, ali sada je to prošlo, naš mali raj, zadovoljni smo. Svako ima svoj dio posla i nešto održava. Dosta ljudi kaže da je ukus brašna sa vodenice ljepši, miriše kad se samelje, kao kokice kada se prave”, navodi Milanka.

Za vodenice se oduvijek vežu razne priče ili predanja, kao što je pojava vila ili zabrana dolaska na vodenicu u ponoć ili “u kasne sate”.

“Oduvijek je bilo raznih priča i svako vjeruje na svoj način. Nisam imao potrebu da prenoćim u vodenici jer sam tri kilometra od kuće, a ranije je to bilo normalno. Pričalo se da u vodenici znaju boraviti vile, da se znao točak sam zaustaviti noću ili vodenica sama krene da melje žito, da se čuju razni zvuci”, kaže Jokanić i kroz šalu dodaje da po danu i on čuje zvuke, ali od žaba iz potoka i ptica sa obližnjih krošnji.

Podijeli tekst sa drugima na:

“Ljubav nas održava već 70 godina”

Kada bi trebalo da krenu ispočetka, Bosiljka i Đorđe Grubor iz Banjaluke ništa ne bi mijenjali. A zašto i bi kada već 70 godina žive u ljubavi i slozi. “Da” koje su rekli davne 1955. godine definitivno je bilo pečat za ljubav koja će trajati decenijama.

U toplini doma u Banjaluci ugostili su “Nezavisne novine” i sa nama podijelili svoju priču, priču o ljubavi koja traje sedam decenija. Veliki jubilej proslavili su sa najdražima, a kako kažu, na proslavi je bilo lijepo i veselo.

Njihov ljubavni put krenuo je sredinom prošlog vijeka i od tada njime zajedno koračaju.

“Mi smo se zabavljali, ne baš puno, godinu dana. Tada je drugačije bilo, nije kao danas. Poslije toga smo se uzeli 30. januara 1955. godine. To je davno bilo. Ja sam došla u njegovu familiju, tamo su bili i svekar i svekrva. Živjeli smo zajedno 12 godina u slozi. Onda se to poštovalo. Meni je moja mama znala reći da pazim na priju, ‘nemoj da je uvrijediš’. Poslije sam rodila sina, zajedno smo živjeli. Poslije 12 godina smo se tek odvojili”, priča nam Bosiljka, koju Đorđe zove Bosa.

Početka njihove ljubavi prisjeća se i Đorđe, koga Bosa odmila zove Đoko, a kako kaže za “Nezavisne novine”, od prvog momenta su krenule draž i ljepota zajedništva.

“Mnogo smo se međusobno poštovali i tada. Ja sam nju volio kao ne znam šta. Toliko mi je lijepa bila. Kada smo taj brak stvorili, bilo je izuzetno lijepo i svečano napravljena svadba. Međusobne netrpeljivosti nije bilo, ali jeste međusobnog razumijevanja. Svaki čovjek u životu ima nekakvu vrstu svojih propusta. Uvijek smo našli zajednički jezik da se to sve izgladi, prihvati, prizna, da nema problema”, priča nam Đorđe.

Rođeni u Drvaru, živjeli u Sarajevu i Beogradu

Iz Drvara, gdje su rođeni i na početku živjeli, život ih vodi u Sarajevo, pa zatim u Beograd, a na kraju i u Banjaluku. Zbog posla su znali biti i razdvojeni, međutim, kako kaže Đorđe, takve situacije su ih zbližavale, jer bi se mnogo poželjeli jedno drugog.

“Ja sam održavala i vodila računa više o djeci. On je radio uvijek na takvim mjestima gdje je i putovao. Mogu vam reći da sam ja imala više obaveza, ali sam sve držala pod kontrolom. Znala sam parati listove, ako zadaća nije dobra. Ali, hvala Bogu, sve je izašlo kako treba i sretni smo u djeci. Poslije kad smo počeli i unučad dobijati, onda našoj sreći nije bilo kraja. Sada praunučad. To je bogatstvo veliko”, kaže Bosiljka za “Nezavisne novine”.

Jedno drugom na vječnu ljubav su se zakleli kada je ona imala 19, a on 23 godine, i 70 godina poslije, kada imaju 89, odnosno 93 godine, ljubav i dalje postoji.

“Ljubav je više postojala dok smo bili mlađi, ali i dan-danas nas ipak veže ta neka grana ljubavi. To nas i održava”, ističe Bosiljka.

Brak su shvatili ozbiljno od prvog dana i na njega su gledali kao na životnu stvar.

“Mi smo stvarno brak shvatili kao neku porodičnu, životnu stvar i istinu u kojoj moramo da živimo i treba da živimo da stvaramo porodicu. I to se kod nas i desilo. Imamo dvoje djece, petoro unučadi, sedmoro praunučadi. To nam je razonoda kad dođu. To je nešto što čovjek samo poželjeti može”, kaže Đorđe za “Nezavisne novine”.

Savjeti za mlade

Bosa i Đoko imaju i savjet za mlade, a kako ističu, mladi bi trebalo da ozbiljno ulaze u brak.

“Sad nekako ti brakovi žive prije braka. Nažive se i kad se ožene, brzo pukne, odoše u božju mater, odmah dođe do razvoda. Da shvate ozbiljno, ali ja mislim da je ipak domaćica, žena, glavni stub braka. Ja, nije sad da se Đoko nešto uvrijedi… Ja sam živjela u Drvaru, svi su bili članovi Saveza komunista, mene su toliko puta primali, ja nikada nisam prišla jer su se oni po sastancima toliko zadržavali, a šta bih ja sa dvoje djece? Da budemo tamo po četiri sata, da zaključam djecu? Ja to sebi nisam dozvolila. Zahvalila sam se i nisam nikada bila zato što sam trebala posvetiti se djeci i gledati djecu. Danas, ovoj omladini, sve je preče. Kolega me zove na kavu, ‘ajde neka djeca sjede sama. Zadaću, niti vidi šta je napisalo niti išta. Ja moram, to mi je obaveza bila. Dođem s posla, ručak, zna se, djeca kada dođu, pišu zadaću. Ako nije u redu, ja kidam. Piši dva puta. A sada, ovoj djeci… Ispada nemaju vremena ovi mladi. A ima se vremena za sve, samo treba raspored nekakav i odnos prema i djetetu i mužu i kući i svemu. Ja tako to smatram. Ova omladina i brakovi sada dok finansijski ne stoje dobro odmah razvod. Nemaju sve što trebaju. Bilo je i kod nas nekada za taj novac. Moraš voditi računa, ali opet isplivaš. Jedan mjesec je teži, drugi lakši. Tako da, mora se voditi nekako računa o svemu. Tako mi žao sad ove omladine što nekako tih brakova malo ostane. Savjetovala bih im da se moraju strpjeti i u kakvoj si situaciji moraš biti zadovoljan i biće bolje. Živjeti u nadi da će biti bolje”, priča Bosiljka za “Nezavisne novine”.

Zbog takvog shvatanja braka i u ovim godinama života tu su uvijek jedno za drugo.

“Mi u ovim godinama se prilično, bar ja tako mislim, snalazimo. Godine čine svoje i mi se moramo prilagođavati u našem životu tome svemu. Ja sam još uvijek bez štapa. U 93. godini života idem svako drugo jutro do pijace. Nekada izađemo zajedno. Ja za sebe kažem da još uvijek nekako trpim te godine, tolerišemo godine. Kada smo zajedno, tolerišemo zajedno”, kaže Đorđe, a Bosa dodaje da se međusobno pomažu i slažu.

Priče sa igranke…

Pričajući sa nama, prisjetili su se oni još nekih momenata iz mladalačkih dana, a jedna od priča jesu i igranke.

“Bila sam najmlađa od sestara, pa uvijek sa najstarijom sestrom odem i onda dođe po tebe, moli te za ples, plešeš, tako se to završi. Ona drugi put, za sedam dana je opet igranka, ako je opet taj isti, malo se približimo, pričamo… Drugačije je bilo tada”, prisjeća se Bosiljka i kaže da bi sve ispočetka.

“Baš je sve bilo lijepo. I doživljaj kad ja idem s posla, a on čeka negdje pa me otprati do kuće. Ja idem u kuću, nema da on ide sa mnom u kuću da sjedi sa mnom do koja doba. Nije to bilo nikakvih ni hodanja, ni djevojka da ostane da noći negdje, Bože sačuvaj, to je smak svijeta. Nije to bilo. Sad je drugo vrijeme. Nisam ja puno išla kad sam bila mlada, nije tata ni dao da ja idem često”, govori ona za “Nezavisne novine”.

Tih dana se prisjeća i Đorđe, a kako kaže, bilo je lijepo biti na igranci ili sresti svoju simpatiju negdje u gradu. Danas, razmišljajući o tom vremenu, sjete se i nekih sada smiješnih trenutaka.

“Ta naša sela i zaseoci su bili malo podaleko, pa da se ti možeš stalno vidjeti i stalno hodati. Malo je to bilo drugačije nego što sada ti na ulicu izađeš, a on ima telefon. Gdje je tada telefon… Ja kao momak bio sam nekada i strašljiv po noći. Njena kuća je bila malo od Drvara, jedno par kilometara. Tu ima jedan potok, treba preći. Kako ćeš, Đorđe… Ja dođem tamo predveče, njena porodica ode na spavanje, nas dvoje ostali sami. Ja sam želio da budem s njom što više jer bili smo podaleko u to prvo vrijeme. Morate shvatiti da je momak bio taj koji treba da da više žrtve. Neće ona juriti mene nego će momak juriti djevojku. Dođem tamo, prođe ponoć, ja trebam ići kući, to je velik snijeg, to je noć, ne vidi se ništa, ja gazim, preko potoka prelazim, dođem kući sav uprljan. Ali to meni ne smeta, drugi put odoh opet. Ta ljubav je nastala tako da nije moglo nešto da ti bude teško. Ona bila ljepotica kao i sad što je”, priča Đorđe za “Nezavisne novine”.

I upravo tako, ni 70 godina poslije ništa im nije teško, jer je ljubav njihova snaga.

(Izvor i foto: nezavisne.com)

Podijeli tekst sa drugima na: