Teškoće s kojima se susrećemo često su rezultat samosabotaže, a njihovo upravljanje često zahtijeva borbu sa sopstvenim nagonima da ne popustimo svakom impulsu, naglašava psihoterapeut dr Aleks Kermi.
Smršati i održati težinu, uspješno se riješiti dugova, pronaći smislen posao, održati dugoročne, srećne veze: sve to zahtijeva odgađanje naših neposrednih želja u službi dugoročnog cilja.
Odgađanje zadovoljstva, kako se to naziva, bila je korisna taktika vijekovima. Ali u određenom trenutku postaje razumno zapitati se: zašto toliko modernog života izgleda podrazumijeva plivanje uzvodno? Zašto nas praćenje naših instinkata često dovodi u toliko problema?
Jedna od centralnih ideja u oblasti evolucione psihologije jeste ideja o „evolucionoj neusklađenosti“. Jednostavno rečeno, evoluirali smo u veoma drugačijem okruženju od onog u kojem se sada nalazimo. Kao rezultat toga, naši mozgovi, tijela i instinkti su slabo usklađeni sa okolinom, objašnjava psihijatar.
Koliko je ovo zaista važno? Zar nije obilježje ljudskog bića sposobnost naše vrste da se prilagodi promjenjivim okolnostima? Da i ne.
Imamo izvanrednu sposobnost da se nosimo s novim problemima, sarađujemo kako bismo pronašli rješenja i stvorimo tehnologiju koja će nam pomoći da ih ostvarimo. Istovremeno, antropolozi procjenjuju da su ljudska genetika i anatomija ostale uglavnom nepromijenjene oko 100.000 godina. Tada smo živjeli u malim nomadskim plemenima lovaca-sakupljača, razvijajući poljoprivredu tek prije oko 10.000 godina, a civilizacije prije 5.000 godina.
Za sve nas, osim zanemarivo malog broja, savremeno ljudsko stanište nije ono za koje smo stvoreni. Teško je očekivati da genetske adaptacije (koje mogu trajati desetinama hiljada godina) prate selidbu u gradove, a kamoli tehnološke i kulturne promjene, koje mogu imati dramatične posljedice u roku od jednog životnog vijeka.
Kakve su posljedice
Možda je najveće posljedice pretrpio naš struk. Instinkt za prejedanjem hranom bogatom solju, mastima i šećerom održavao je ljude u životu tokom većeg dijela ljudske istorije, kada sljedeći obrok nikada nije bio zagarantovan.
Sada živimo u svijetu gdje su kalorije jeftine i gdje naučnici posvećuju čitave karijere stvaranju „superukusne“ hrane – što znači da je daleko privlačnija od bilo koje hrane koja se nalazi u prirodi. Ove vještačke grickalice ometaju sposobnost tijela da reguliše apetit, što čini veoma teškim pojesti samo jedan čips ili samo jedan keks. Gojaznost, ranije rijetka, sada je pretekla neishranjenost kao vodeći problem javnog zdravlja u vezi sa ishranom u mnogim dijelovima svijeta.
Sfera zabavljanja (i parenja) se takođe promijenila do neprepoznatljivosti. Snažna želja da se pronađe pravi seksualni partner bila je neophodna kada smo se udruživali u plemena od oko 150 ljudi protiv neumoljivog svijeta. Ali u to vrijeme, broj potencijalnih partnera je bio mali.
Sada imamo uređaje koji nas povezuju sa hiljadama i hiljadama njih. Kao rezultat toga, proces često postaje produžen i preopterećujući – faza života koju karakteriše paraliza izbora, štetno ponašanje i stalna anksioznost da je naša prava srodna duša samo korak od nas.
Rastuće stope depresije i drugih problema mentalnog zdravlja takođe se mogu posmatrati kroz prizmu neusklađenosti. Život lovaca-sakupljača podrazumijevao je stalno druženje, praktičan rad koji je odmah bio nagrađujući (kao što je pronalaženje hrane ili izgradnja skloništa) i zajednice bogate tradicijom, ritualnim i duhovnim značenjem.
Moderna tehnologija sada čini većinu ovih stvari opcionom, a ne neophodnom. Kao posljedica toga, mnogi od nas žive život odvojen od drugih, bez ispunjavajućeg posla i bez smisla. U ovom kontekstu, loše raspoloženje nije posljedica poremećenog mozga, već signal da možda propuštamo važne aspekte ljudskog iskustva.
Bijeg u tehnologiju
Da bismo se nosili sa ovim prazninama, neki od nas se vraćaju tehnologiji. Na isti način na koji hiperlabilna hrana iskorišćava naše drevne apetite, alati vođeni vještačkom inteligencijom, kao što su ChatGPT, počeli su da iskorišćavaju našu duboku želju za smislom, kao i društvenu i romantičnu vezu.
Same kompanije koje se bave vještačkom inteligencijom bile su iznenađene stepenom do kog se ljudi emocionalno vezuju za njihove proizvode. I pojavljuju se izvještaji da četbotovi mogu da podstaknu zablude i paranoidno razmišljanje ljudi podložnih psihozi.
Bijeg u daleku prošlost
Ništa od ovoga ne znači da je pravi put za čovječanstvo pokušaj povratka u daleku prošlost. Lovci-sakupljači nisu živjeli u utopijskoj harmoniji poput Na'vija u Avataru, napominje dr Kermi, već ukazuje da postoji snažno objašnjenje za mnoge naše trenutne fizičke i mentalne teškoće, a to je da se svijet razvio na načine koje naša biologija nije mogla da podnese.
Ako ovo ne uzmemo u obzir dok analiziramo svoj život, već očekujemo da se ponašamo kao neka vrsta visoko optimizovane mašine, otvaramo vrata dubokoj samokritici i ogorčenosti. Frustracija zbog nemogućnosti da smršamo, praznina posla za koji smo mislili da ga želimo, usamljenost modernih gradova – sve se to može doživjeti kao individualni neuspjeh.
S druge strane, razumijevanje života za koji smo evoluirali omogućava nam da na svoje probleme sagledamo sa više jasnoće i samosaosjećanja i može nas podstaći ka boljim, informisanijim odlukama.
Šta možemo da učinimo
Umjesto da se kritikujemo što nismo u stanju da kontrolišemo svoje impulse, možemo ih vidjeti kroz prizmu neusklađenosti i početi da razmišljamo o korisnim ublažavanjima. Neka rješenja su jednostavna, poput držanja brze hrane van kuće, brisanja aplikacija društvenih medija ili ograničavanja vremena provedenog ispred ekrana.
Drugi su složeniji i zahtijevaju da se malo odmaknemo i sagledamo širu sliku. Zajednica, zajedničko rješavanje problema, rituali i značenje su vitalni sastojci zadovoljavajućeg života i ostaće takvi, bez obzira na tehnologiju koju izumemo ili kulturne trendove koji se pojave.
Razmišljanje o tome kako da ih ugradimo u naše živote tako da budu dio njegovog tkiva, a ne opcioni dodaci, jeste vježba koja potencijalno mijenja život. Ne zato što sa nama nešto nije u redu – već zato što se nalazimo u čudnim vremenima, zaključuje dr Aleks Kermi.
(Izvor vijesti: RTS)
