Autor: Sandra Vukić

U Bosni i Hercegovini, hljeb, koji je nekada bio simbol jednostavnosti i svakodnevice, danas postaje nedostižan luksuz za mnoge građane.

Nekad običan obrok, danas je finansijski teret koji se sve teže nosi. Porodice širom zemlje suočene su sa svakodnevnom borbom kako bi osigurale osnovne prehrambene proizvode. U zemlji u kojoj minimalna plata jedva pokriva osnovne troškove života, cijena hljeba neprestano raste i dodatno pogoršava situaciju.

Za hljeb, koji je u prošlosti bio gotovo neprimjetan izdatak u domaćinstvu, danas mnogi moraju izdvojiti značajan dio svog mjesečnog budžeta. Porodica koja kupuje dva hljeba dnevno, mjesečno potroši oko 120 KM, što predstavlja sedminu minimalne plate ili više od trećine minimalne penzije.

Za starije osobe, koje su već opterećene niskim primanjima i svakodnevnim brigama, hljeb postaje nedostižan kao nikada prije. I dok su cijene hljeba neujednačene širom BiH, problem ostaje isti – preživjeti s onim što imaju.

Građani različitih gradova bilježe neujednačenost cijena – u nekim dijelovima hljeb od 600 grama košta oko 2,20 KM, dok u drugim cijena može doseći i preko 2,70 KM. Naizgled male razlike, ali za one s ograničenim prihodima, svaki fening može biti ključan. Teško je procijeniti koliko građani u prosjeku troše na hljeb, jer tržište preplavljuje različite vrste i proizvode s ogromnim razlikama u cijenama.
Na tržištu, cijene hljeba osciliraju gotovo svakodnevno.

Cijene hljeba stalno rastu

Na to utiče niz faktora – od rasta cijena sirovina do povećanih troškova radne snage. Radnici, na čijem se radu zasniva proizvodnja hljeba, također su pogođeni, jer sve veći troškovi života primoravaju poslodavce na stalne korekcije plata, što dodatno povećava cijene proizvoda.
Od 2019. godine, cijena hljeba od 600 grama skočila je sa 1,50 KM na 2,76 KM

. Samo u tih nekoliko godina, životni standard drastično je opao. Svaka komponenta proizvodnje hljeba – od sirovina, energije do troškova plata – doživjela je enorman rast, a građani su ti koji snose posljedice. Umjesto jednostavnog i svakodnevnog proizvoda, hljeb je postao još jedan simbol rastuće nejednakosti i ekonomskih pritisaka.

S obzirom na sve to, teško je ne zapitati se – koliko će još dugo građani moći podnijeti ove ekonomske udarce? Hljeb, koji bi trebao biti osnovna, a ne luksuzna namirnica, sada simbolizira sve dublju krizu koja prijeti da ugrozi osnovno pravo na pristup hrani.

(Izvor: krajina.ba)

Penzioneri Unsko-sanskog kantona nalaze se u ozbiljnim problemima kada je riječ o banjskom liječenju. Planirano liječenje za 36 penzionera u Lječilištu “Gata” dovedeno je u pitanje zbog potpune popunjenosti kapaciteta ove ustanove do kraja 2024. godine.

Prema odluci Saveza penzionera Federacije BiH, Unsko-sanski kanton trebao je uputiti 75 penzionera na banjsko liječenje i rehabilitaciju, no novonastala situacija stvara neizvjesnost za mnoge od njih. Naime, tri lječilišta, uključujući Fojnicu, Olovo i Gradačac, podigla su cijene svojih usluga s 850 KM na 950 KM za desetodnevni boravak, čime je broj penzionera koji mogu biti upućeni na liječenje smanjen na 66.

Međutim, Lječilište “Gata” koje je cjenovno najpovoljnije s dvostruko nižom cijenom više ne može primiti penzionere iz USK-a, jer su svi kapaciteti već popunjeni, potvrdila je uprava lječilišta.

Predsjednik Saveza udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona Mirsad Terzić ističe da su svi kapaciteti Lječilišta “Gata” popunjeni do kraja godine, čak i za pacijente koje upućuje Zavod zdravstvenog osiguranja USK-a.

Mali kapaciteti

-Kapaciteti su mali, a cijena boravka u Gati je daleko najpovoljnija, no zbog nedostatka mjesta suočeni smo s velikim problemom – naglasio je Terzić.

U pokušaju rješavanja ove situacije, on je započeo pregovore s upravom ZU “Gradačac”, no i tamo su kapaciteti prenatrpani. Ustanova može primiti samo ograničen broj penzionera iz USK-a, dok ostali penzioneri možda neće dobiti priliku za liječenje do kraja godine. Dodatni izazov predstavlja udaljenost Gradačca, jer penzioneri sami snose troškove prijevoza, pa Savez nastoji organizirati veće grupe kako bi smanjili te troškove.

Razgovori s Reumalom u Fojnici također nisu dali zadovoljavajuće rezultate, budući da su njihovi kapaciteti popunjeni, osim mogućnosti prijema pet do šest penzionera.

Uskoro konkretniji odgovor

-Još uvijek ne znam kako riješiti ovaj problem. Imamo obećanja za prijem većeg broja penzionera u Gradačcu, ali ne svih 66 koliko nam je potrebno. Postoji realna mogućnost da desetine naših penzionera ove godine neće moći otići na banjsko liječenje, što bi zaista bila velika šteta – kaže Terzić.

Navodi da će uskoro imati konkretnije odgovore od uprava banja i da će udruženja penzionera biti pravovremeno obaviještena o daljim koracima.

Prema odluci Saveza penzionera Federacije BiH, ove godine će ukupno 863 penzionera iz različitih kantona biti upućeno na banjsko liječenje, uključujući 66 iz USK-a.

(Izvor i foto: Fena)