Kategorija: Edukacija

U savremenom svijetu neprestano nam se govori da će nas bogatstvo i dostignuća učiniti srećnim. U zapadnom svijetu, uz pomoć savremenih sila, kao što su mediji, stiče se utisak da treba da se oslonimo na svoj posao, a da ćemo se osjećati srećno kada postignemo ono što smo zacrtali.

Mnoge značajne ličnosti su, međutim, otkrile da ih to šro su postali bogati i slavni nije učinilo srećnijim, a istraživanja to potvrđuju.

Kako onda treba da trošimo svoju energiju i šta treba da nam bude prioritet u životu da bismo sebi dali najbolju šansu da budemo srećni?

Harvardska studija o razvoju odraslih je najšira studija o životu ljudi koja je ikada sprovedena.

Prije više od 85 godina, 1940. godine, tim istraživača je počeo da prati živote 724 muškarca. Naučnici su pratili svaki dio njihovog života od početka, raspitujući se o njihovim kućnim navikama, poslu, porodici, odnosima i bilo čemu drugom relevantnom za njihove živote.

Vrlo malo studija ove vrste opstaje veoma dugo iz nekoliko razloga: ljudi napuštaju studiju, zaustavlja se finansiranje ili istraživači postaju nezainteresovani (ili umiru). Kombinacijom sreće i upornosti nekoliko generacija istraživača, studija je preživjela.

U 2015, oko 60 od prvobitna 724 muškarca je još uvek bilo živo i učestvovalo je u studiji. Dodato je još 2.000 muške djece, koji su sada, takođe, deo studije.

Prvobitni učesnici su poticali iz dve grupe. Jedna grupa je uključena u studiju kada su bili studenti druge godine na Univerzitetu Harvard. Ovi ljudi su se borili u Drugom svjetskom ratu kada su diplomirali.

Drugu grupu su činili pojedinci iz nekih od najsiromašnijih naselja u Bostonu.

Učesnici su intervjuisani i opsežno testirani kada su se prvi put pridružili studiji. Oni su zatim odrasli i postali ljekari, advokati, vozači, a jedan učesnik je čak postao i predsjednik Sjedinjenih Država (Džon F. Kenedi).

Neki učesnici studije, međutim, postali su alkoholičari, a kod drugih se razvila šizofrenija. Neki ljudi su otišli sa dna društvene ljestvice na vrh, a neki u suprotnom smjeru.

Da bi dobili što precizniju sliku, istraživači im nisu samo poslali upitnike. Vadili su im krv, radili skeniranje mozga, razgovarali sa njihovom djecom i prijateljima, dobijali njihove medicinske kartone, pa čak i video zapise kako razgovaraju sa svojim suprugama. Na kraju su i njihove supruge i druge žene postale predmet istraživanja.

Usamljenost je ubica

Posmatrajući ljudska bića tokom čitavog njihovog odraslog života, tim istraživača je dobio dragocjen uvid u ono što čini srećan i zdrav život.
Za početak, ljudi koji su više društveno povezani sa porodicom, prijateljima i zajednicom su fizički zdraviji, srećniji i žive duže.

Usamljenost je ubica. Ljudi koji su više izolovani od drugih nego što to žele da budu, otkrivaju da su manje srećni, da im je zdravlje ranije narušeno u srednjim godinama, da im funkcija mozga opada ranije i da žive kraće od ljudi koji nisu usamljeni.

Tužna činjenica je da je usamljenost, posebno među stanovništvom u bogatijim zemljama, veoma rasprostranjena. To je uobičajeno među starijim građanima, ali i mlađi ljudi su, takođe, veoma podložni ovom osjećaju.

Druga najznačajnija lekcija iz studije bila je da je kvalitet bliskih odnosa među ljudima od suštinskog značaja za njihovu sreću. Studija sugeriše da su konfliktni brakovi, bez mnogo ljubavi, loši za zdravlje ljudi i možda čak i gori za njihovo blagostanje od razvoda.

Nasuprot tome, dobri odnosi štite naše zdravlje i dobrobit. Gledajući unazad na živote ljudi, oni koji su imali zdrave odnose najbolje su prošli kada su ostarjeli.

Ljudi koji su bili najzadovoljniji u svojim vezama sa 50 godina, bili su najzdraviji sa 80 godina.

Stariji ljudi u dobrim vezama su izjavili da su im raspoloženja bila jednako dobra čak i kada su iskusili fizički bol. Kada su ljudi koji su bili u nesrećnim vezama osjetili fizički bol, njihov emocionalni bol ga je uvećavao.

Najsrećniji su imali dobre veze, ne dobar posao

Još jedna lekcija iz studije bila je da dobri odnosi nisu dobri samo za naša tijela, već su dobri i za naš mozak. Ljudi koji su bili u bezbjednim vezama, gdje su otkrili da se mogu osloniti na svoje partnere u trenucima potrebe, duže su zadržali svoja sjećanja.

Oni koji su bili u vezama, a osjećali da ne mogu da računaju na drugu osobu, ranije su iskusili gubitak pamćenja.

Vrste odnosa koje su uticale na ljudska sjećanja nisu bile definisane stalnom harmonijom bez ikakvih prepirki. Ono što je bilo važno je da li se osjećaju kao da mogu da se oslone na drugu osobu.

Koje je najsrećnije životno doba

Studija Univerziteta Harvard imala je za cilj da odredi i tačnu starost u kojoj se postiže srecća. Pokazalo se da su kada napune 60 godina ljudi najsrecćniji.

„Proučavane su zdravstvene putanje učesnika i njihov život uopšte, uključujucći njihove trijumfe i neuspjehe u karijerama ili brakovima. Rezultati su pružili iznenađujuće lekcije, ne samo za istraživače već i za čovječanstvo”, navodi se u saopštenju čuvenog američkog univerziteta.

Studija ističe tri suštinska aspekta: biti voljen, imati trajan brak i voditi računa o svom tijelu.

Nema čovjeka koji se ne pita koliko godina će živjeti i kako. Vječna tema na koju se ipak ne može pouzdano odgovoriti, a ljekar i stručnjak za dugovječnost Dan Betner istraživao je plave zone širom svijeta.

Njegova ideja bila je da grupiše savjete u ključnim segmentima ne bi li pomogao da stvorimo ambijent u kome će se kvalitetne i ispunjene godine samo nizati. Barem do 100.

Kako je njegovo istraživanje teklo, a znanja se produbljivala sve je više poprimalo revolucionarne uvide u dugovječnost. Njegovo istraživanje ne samo da otkriva način života stogodišnjaka, već i pruža praktične savjete za one od nas koji žele da se pridruže njihovim redovima.

Hrana za dugovječnost

Betner preporuka za dijetu broj jedan mogla bi da vas iznenadi: pasulj.

„Ako jedete samo šolju pasulja dnevno živjećete duže oko četiri godine”, objasnio je za Readers Digest.

To je zato što je pasulj fantastičan izvor proteina, kao i preko potrebnih dijetetskih vlakana, a osim pripreme kao variva pasulj možete spremati i u minestrone supi. Osim pasulja, važno je da jedete namirnice od cjelog zrna, povrće, krtole bogate hranljivim materijama i razne orašaste plodove.

Vježba za dugovječnost

Hodanje je ključno za dugovječnost.
„Ako trenutno sjedite, možete produžiti svoj životni vijek za oko tri godine samo hodanjem 20 minuta dnevno”, naveo je i dodao i da druge aktivnosti mogu produžiti životni vijek. Tu su joga, ples i plivanje, ali i vožnja biciklom.

San za dugovječnost

Betnerova zapažanja iz Plavih zona otkrivaju konzistentan obrazac za spavanje: važnost redovne rutine odlaska na spavanje. On napominje da najdugovječnije populacije na svijetu „imaju tendenciju da rano odlaze u krevet i da ne gledaju televiziju prije spavanja”.
U ovim zajednicama, spavaća soba je rezervisana za samo dve svrhe: spavanje i intimnost, čineći mirno i neometano okruženje za spavanje važnim.

Mentalno zdravlje za dugovječnost

Glavni savet za njegovanje mentalnog zdravlja i produžavanje dugovječnosti je da budete selektivni u pogledu svog društva. Treba da imate dosta prijatelja, ali oni moraju da imaju pozitivan pogled na svijet.

Koliko životinja mogu stariji ljudi da nabroje za 90 sekundi? Desetak, ili preko 30? Prema novoj studiji, rezultat bi mogao da predvidi koliko im je još vremena preostalo.

Nabrojati što više životinja za 90 sekundi – ovaj jednostavan jezički test, prema rezultatima nove studije, može da ukaže na to koliko dugo stariji ljudi još mogu da žive.

Istraživači su otkrili: što više životinja osoba može da nabroji, to je više životnog vremena ostalo. Svaka dodatna pomenuta životinja u prosjeku „produžava“ očekivani životni vijek za pet procenata.
Ko usijpe da za minut i po navede oko 33 životinje, u prosjeku ima još dvanaest godina života pred sobom. Kod onih koji nabroje jedva jedanaest, očekivani životni vijek je svega tri godine.
Podaci potiču iz Berlinske studije o starenju, sprovedene na 518 osoba između 70 i 95 godina. Studija je započeta pre oko 30 godina, sa jednakim brojem učesnika po starosnim grupama i polu.

Učesnici su više puta učestvovali u kognitivnim testovima – među njima i u testu „nabrajanje životinja“.

Istraživači su tokom godina pratili sve učesnike: ko je još živ? Ko je preminuo – i kada? Uz te informacije, mogli su da povežu trenutak kada je test obavljen – sa vjerovatnoćom smrtnosti.
Na čemu se zasniva test nabrajanja životinja

Test deluje jednostavno, ali je, prema riječima Ulmana Lindenbergera iz Instituta Maks Plank za istraživanje obrazovanja, mnogo bolji pokazatelj preostalog životnog vijeka starijih osoba nego svi dosadašnji testovi i zadaci. On je koautor studije.

Test zahtijeva angažovanje cjelokupnog kognitivnog sistema, objašnjava Lindenberger. Provjerava se brzina, dugoročna memorija i budnost učesnika:

„Test mora da se radi brzo, mora da se izvlače informacije iz dugoročnog pamćenja i istovremeno mora da postoji neka vrsta nadzora nad sopstvenim odgovorima, da se ne bi stalno ponavljale iste dve riječi”, objašnjava on.

Razlika u odnosu na druge kognitivne testove

Za razliku od klasičnih kognitivnih testova koji provjeravaju da li osoba može da pamti više stvari istovremeno, logički zaključuje ili se prisjeća spiskova riječi, ovaj test ima drugačiji cilj – predviđanje očekivanog životnog vijeka.

Većina sposobnosti koje provjeravaju tradicionalni testovi opada već u srednjem životnom dobu, kaže psiholog. Nasuprot tome, sposobnost da se u kratkom roku navede mnogo imena životinja zadržava se duže – uprkos starenju mozga.

Lindenberger dodaje: „Kada ta sposobnost počne da slabi, to izgleda ima poseban odnos sa smanjenjem životnog vijeka.”

Takav pad kognitivnih sposobnosti primjećivao je još ranije kod osoba s demencijom. Kao mlad istraživač, lično je sprovodio mnoge testove. Sjeća se tipičnih obrazaca odgovora:

„‘Šta sam trebao da uradim? Mačka, pas… koja beše vježba? Mačka, pas…’ – to sam više puta posmatrao. Može se zamisliti da su u dugoročnoj memoriji jednostavno mačka i pas najaktivniji pojmovi.“ Istovremeno, osobe zaboravljaju zadatak i ne sjećaju se prethodnih odgovora – pa ponovo kažu „mačka, pas” kada ih se podsjeti.

Rezultati testa nezavisni od obrazovanja i prihoda

Istraživači su ispitali i da li nivo obrazovanja i neto prihod utiču na rezultat testa. Njihov zaključak – čak i ako osobe sa višim obrazovanjem u prosjeku raspolažu bogatijim rječnikom, to ne mjenja odnos između rezultata testa i očekivanog životnog vijeka.

Po mišljenju istraživača, razlog za to je što su životinje tema bliska svakodnevici – nezavisno od životnog standarda ili obrazovanja. I ljudi sa nižim formalnim obrazovanjem često imaju blizak kontakt sa životinjama – bilo zbog načina života, bilo zbog profesije.

Moguće kombinovanje sa testom „flamingo”

Prošle jeseni pažnju je privukao tzv. Flamingo test Ko duže može da stoji na jednoj nozi, u prosjeku živi duže, pokazale su studije. Lindenberger smatra da bi kombinovanje oba testa – jezičkog i testa ravnoteže – moglo dati još preciznije rezultate.

Oba testa mjere različite aspekte starenja: jedan se odnosi na kognitivne sposobnosti, a drugi na fizičku koordinaciju. Prema Lindenbergeru, kombinacija bi mogla da pruži dodatne uvide u očekivani životni vijek pojedinca.

Na kraju, Lindenberger naglašava da se statističke tvrdnje o vezi između rezultata testa i životnog vijeka ne mogu primjenjivati na pojedinačne slučajeve.
„Ti odnosi izražavaju samo vjerovatnoću. Pouzdane izjave o stvarno preostalom životnom vremenu pojedinca ne mogu se iz toga izvesti.I to ne treba ni činiti .

(Izvor:DW)

Učesnici u konfliktu treba da postanu saradnici u rješavanju nastale situacije, a ne suparnici

Poručili ste kapućino, a konobar vam je donio „domaću“. U takvim prilikama treba znati mirno i sa smješkom reći – ne, savjet je stručnjaka za asertivnu psihologiju.
U ovom slučaju to znači ljubazno zamoliti konobara da ispravi grešku, i da vam donese kapućino.
Tako ste se zauzeli za sebe, a da pri tome niste povrijedili drugog.

Ponijeli ste se, kako bi ova škola psihologije rekla – asertivno.

Asertivnost, ili asertivno ponašanje, su termini anglosaksonskog porijekla i znače pouzdano i odgovorno ponašanje ličnosti kada su ugrožena njena prava.
Spremnost na saradnju, dogovor i izvinjenje je bitna karakteristika asertivnog ponašanja.

Ako vam je nelagodno kada treba da se odbranite od uvreda ili da tražite neku uslugu za sebe to je znak da niste asertivni.

Istraživanja u ovoj oblasti su pokazala da asertivni pojedinci značajno brže napreduju u poslovnoj karijeri nego njihove jednako stručne neasertivne kolege.
Zato mnoge velike kompanije obučavaju svoje zaposlene ovoj metodi sa ciljem stvaranja što boljih međuljudskih odnosa među zaposlenima što rezultira porastom profita.

Treneri aserivnosti ističu da je ova tehnika nastala 60-tih godina prošlog vijeka sa uporedo sa Pokretom za ljudska prava, kao odgovor na različite oblike diskriminacije, a i danas je popularna.

Šta donose treninzi asertivnosti?

Osoba koja prođe ovaj trening smanjuje socijalne fobije, bolje funkcioniše i komunicira sa svojom okolinom, a mladi se lakše odupiru pritiscima koji dolaze iz grupe, samosvojniji su i spremniji da se zaštite od raznih zloupotreba, pokazuju istraživanja.

U našoj kulturi ljudi kao da su „previše vaspitani” pa popuštaju i uvijek se slažu sa mišljenjem drugih, nerpijatno im je kad ih hvale. Česte su i prejake reakcije, nespremnost da se sasluša kritika.
Asertivno ponašanje se nalazi na pola puta između agresivnog ponašanja i bježanja iz konfliktne situacije.

Konflikti uvijek postoje i nisu nužno negativni ni po pojedinca ni po međusobni odnos. Oni samo ukazuju da postoji problem i zato učesnici u konfliktu treba da postanu saradnici u rješavanju nastale situacije, a ne suparnici. To je takozvana „vin-vin” pozicija u kojoj obe strane pobeđuju, jer nisu više međusobno suprotstavljeni već su udruženi protiv problema

Tako ćemo naučiti da lakše zauzmemo čvrsti stav i da se riješimo osoba koje puno pričaju, lakše ćemo izraziti neslaganje, odbraniti se od ličnih uvreda i nećemo imati problem kada treba da odbijemo nečije nerealne zahtjeve.
Naravno, ljudi mogu izabrati da uvijek popuštaju drugima, važno je samo da takav izbor ne smeta njima samima.

(Izvor: Magazin)

Snimak mrežnjače kao alat za rano otkrivanje Alchajmerove bolesti

Već ste čuli da su oči ogledalo duše, ali nova naučna otkrića pokazuju da su one i ogledalo stanja mozga. Istraživači sa Novog Zelanda i iz SAD su otkrili da zdravlje naše mrežnjače – posebno stanje sitnih krvnih sudova u oku – može da otkrije koliko smo izloženi riziku da kasnije u životu postanemo senilni.

Njihova studija, objavljena 3. marta 2025. godine u prestižnom časopisu Journal of Alzheimer’s Disease, donosi nadu da bi u budućnosti jednostavan pregled oka mogao postati deo rutinske kontrole zdravlja mozga.

Upravo to nagovještava novaozelandska studija, čiji rezultati donose nadu u jednostavnije i pristupačnije metode ranog otkrivanja ovih teških neurodegenerativnih bolesti, prenosi medicinski portal Medscape.

Ova studija sugeriše da bi neinvazivna metoda analize mrežnjače oka mogla da pomogne u predviđanju rizika od Alchajmerove bolesti i srodnih oblika demencije (ADRD) decenijama pre pojave simptoma.

Uže arterije, šire vene i tanji nervni slojevi pokazuju veći rizik

U studiji je učestvovalo 938 osoba starosti 45 godina, od kojih je polovina bila muškog pola. Korišćene su dve vrste snimanja oka: optička koherentna tomografija (OCT) za mjerenje debljine nervnih slojeva mrežnjače i snimanje digitalnom fundus kamerom za mjerenje širine arterija i vena u mrežnjači.

Ovi parametri su zatim upoređeni sa pet priznatih indeksa rizika za demenciju, uključujući one koji obuhvataju način života, kardiovaskularne rizike, zapaljenske procese, psihosocijalne i ekonomske faktore.

Rezultati su pokazali da su uže arterije i šire vene u oku bile su povezane sa značajno višim rizikom za razvoj demencije u starijem životnom dobu.

Tanji nervni slojevi mrežnjače su, takođe, pokazali blagu povezanost sa povećanim rizikom od gubitka pamćenja.

Mikrovaskularne promjene na mrežnjači bile su povezane sa širim spektrom faktora rizika (životne navike, sluh, mentalno zdravlje, socioekonomija, zapaljenski procesi), dok su neuronalne promjene bile uglavnom povezane sa kardiometaboličkim rizicima.

„Ovo otvara vrata ka novom pristupu u borbi protiv demencije – prevenciji umjesto liječenja posljedica”, navode autori studije Ešli Baret-Jang sa Univerziteta Otago (Novi Zeland) i Aron Rejben, sa Univerziteta Virdžinija u SAD.

Istraživači, takođe, ističu da postoje ograničenja i naglašavaju da je studija posmatračka i da ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Osim toga, većina učesnika pripada etničkoj grupi Pakeha (novozelandski Evropljani), pa je potrebno sprovesti istraživanja i u drugim populacijama. Takođe, učesnici su još uvijek premladi da bi razvili demenciju, pa su korišćeni prediktivni indeksi rizika, a ne konkretne dijagnoze bolesti.

(Izvor: Politika.rs)

Imati samopouzdanje u sopstvenu kožu ključno je da se osjećate dobro tokom cijele godine, ali posebno u ljetnjim mjesecima kada toplije vrijeme zahtjeva nošenje svjetlije odjeće.

Ako ste zaglavili u kolotečini i želite da napravite dugoročne promjene koje će biti od koristi za vaše zdravlje, samo nekoliko jednostavnih zamjena hrane može značajno uticati na to kako izgledate i što je jednako važno, kako se osjećate.
„Zdrave zamjene zaista mogu povećati vaš unos ishrane obezbjeđujući više vitamina, minerala, vlakana, zdravih masti i proteina”, kaže registrovani dijetetičar Julia Zumpano.

„Da ne spominjemo da često može dovesti do nižeg unosa kalorija.” Osposobljavanje ne znači da slijedite režim kažnjavanja u kojem ste uvijek uskraćeni i jadni – evo šest zamjena koje će vam za kratko vrijeme omogućiti da se osjećate nevjerovatno.

Hrskavo povrće umjesto čipsa

Hrskave grickalice ne moraju da budu nezdrave – samo zamjenite čips hrskavim povrćem. Ako vam je izbor grickalice bezukusan, pospite svježe povrće solju i biberom ili ga umočite u humus.

Zamjenite pavlaku za grčki jogurt

Zamjenite pavlaku grčkim jogurtom. Običan nemasni grčki jogurt ima istu kiselost i kremastu konzistenciju pavlake sa upola manje kalorija i masti. A ukus ove dvije namirnice je skoro identičan.

Zamjenite so za morske alge

Zamjena kuhinjske soli je odličan način da dobijete ukus bez previše natrijuma. Sušene morske alge daju ukus u svaki zalogaj bez visokog natrijuma.

Karfiol umesto krompira

Pire od karfiola je ukusna alternativa pire krompiru. Krafiol je odličan izvor vitamina C, koji pomaže u jačanju imuniteta, u proizvodnji crvenih krvnih zrnaca i neophodan je za DNK.

Bademovo brašno umesto bjelog

Odlična zamjena pri pečenju i kuvanju je korišćenje bademovog brašna umjesto rafinisanog bijelog brašna. Ono ima blago sladak, blag ukus i povećava sadržaj proteina, vlakana i mikronutrijenata.

Tjestenina od povrća je pametna zamjena

Ne morate da odustanete od tjestenine da biste postali fit – samo ih zamjenite onim od povrća. Rezanci na bazi pasulja su odlična opcija, koja zaista može da sadrži vlakna i proteine i da vas duže zadrži sitima, prenosi Eat this, dont that.

Starenje je fiziološki proces u toku kojeg dolazi do promjena na svim tkivima i organima ljudskog organizma, pa tako dolazi i do promjena na zubima i mekim tkivima usne duplje.
To znači da u određenim godinama života postoji rizik za pojavu određenih problema ili oboljenja. Međutim, oni se mogu izbjeći sa promjenom životnih navika.

Trošenje gleđi

Trošenje gleđi je proces koji se karakteriše gubitkom zubne strukture u toku ishrane, naročito ukoliko se konzumira čvrsta hrana, zatim kao posljedica grickanja čvrstih predmeta, prekomjerne konzumacije gaziranih napitaka i alkohola, agresivnog četkanja zuba u toku održavanja oralne higijene, stiskanja zuba u toku spavanja ili nepravilnog zagriza. Promjene na zubima su najčešće u vidu abrazija (trošenje griznih površina i sječivnih ivica zuba) i erozija (nekarijesne lezije najčešće na vratu zuba). Sa starenjem, ove promjene su izraženije zbog gubitka čvrstine i otpornosti gleđi, koja je podložnija habanju. Da bi se smanjila količina izgubljene čvrste zubne supstance u određenim godinama, potrebno je izbaciti sve štetne navike koje dovode do erozije i abrazije zuba. Ukoliko je gubitak zuba izražen, onda je potrebno ostatak zubne strukture zaštititi izradom odgovarajućih protetskih nadoknada, koje će spriječiti dalje trošenje zuba.
Promjene u usnoj duplji koje se dešavaju sa starenjem su razlog više da se u starijoj životnoj dobi povede više računa o zaštiti oralnog zdravlja ove populacije.

Suva usta

Suva usta se učestalo javljaju kod starijih osoba. Mogu nastati kao posljedica starenja, a i kao posljedica konzumiranja određenih lijekova koji smanjuju lučenje pljuvačke. U svakom slučaju, treba imati na umu da pljuvačka predstavlja važan faktor u odbrani od nastanka karijesa i parodontopatije, zbog čega starije osobe iziskuju redovnu i pravilnu oralnu higijenu, kao i redovne posjete stomatologu. Smanjeno lučenje pljuvačke ne pogoduje ni mekim tkivima usne duplje, te je sluzokoža usana, obraza, jezika i desni podložna isušivanju, nastanku infekcija i povređivanju. Da bi se spriječile posljedice suvih usta, neophodno je unositi što veću količine vode u organizam, zadržavati vodu u ustima na par sekundi prije nego što se proguta, koristiti rastvore za ispiranje usta, itd.

Oboljenje desni

Oboljenje desni je karakteristično za starije doba. Iako postoje mnogi faktori koji dovode do oboljenja desni u kasnijoj životnoj dobi (cigarete, alkohol), oboljenja desni najčešće nastaju kao posljedica smanjenja imunoloških sposobnosti čitavog organizma, pa tako i usne duplje da se odupre faktorima koji uzrokuju gingivitis i parodontopatiju. Promjenama na desnima dodatno pogoduje smanjeno lučenje pljuvačke karakteristično za stariju dob. Da bi se spriječio razvoj parodontopatije ili bar usporio proces, neophodno je da oralna higijena i u starijoj životnoj dobi bude perfektna, a štetne navike eliminisati što ranije.

Oralni karcinom

Povećan rizik za nastanak oralnog karcinoma je karakterističan za stariju dob. Zbog svih promjena koje trpe ćelije i tkiva u organizmu, pa i usne duplje, one su podložnije malignoj alteraciji i nastanku karcinoma. Naročito, ukoliko su ove promjene udružene sa štetnim navikama koje pogoduju razvoju karcinoma, kao što su učestala konzumacija cigareta, žestokih alkoholnih pića, ekstremno začinjene hrane, itd.

(Izvor: Nezavisne novine)