Kategorija: Edukacija

Naučnici istraživačke agencije Aria, koju finansira britanska vlada sa 800 miliona funti, istražiće u okviru svog projekta potencijal matica u pčelinjim zajednicama za eventualni pronalazak terapija koje bi mogle da produže ljudski vijek, prenose britanski mediji.

Matice, koje imaju identičnu DNK sa pčelama radilicama, ali ipak žive mnogo duže, zaokupljaju već dugo pažnju naučnika koji se pitaju da li one možda u sebi kriju tajnu dugovječnosti i plodnosti, piše „Gardijan”.

Cilj ambicioznog naučnog projekta je da se istraži biologija pčela kako bi se utvrdilo šta je to što pomaže maticama da opstanu godinama i budu plodne, dok radilice žive u najboljem slučaju samo nekoliko mjeseci.

Agencija Aria bavi se visoko vrijednim, ali i rizičnim projektima, koji mogu da dožive neuspjeh, ali ako budu uspjeli, mogli bi da promjene društvo nabolje, navodi britanski list.

„ Upravo te pomalo luckaste ideje imaju potencijal da istinski transformišu svačiji života”, kaže jedan od osam programskih direktora agecnije, Janik Vurm.

Vurm, koji je ranije radio kao profesor evolutivne genomike i bioinformatike na univerzitetu Kraljica Meri u Londonu, biće na čelu projekta proučavanja pčela, osa, mrava i termita koji bi mogao donijeti rezultate korisne po zdravlje ljudi.

„ Ako bismo uspjeli da otkrijemo i iskoristimo načine na koje priroda rješava izazove sa kojima su suočene pčele, to bi moglo donijeti transformaciju u zaustavljanju procesa starenja i poboljšanju plodnosti kod ljudi, kao i nova rješenja u borbi protiv bolesti”, izjavio je on.

Dosadašnja istraživanja utvrdila su da mlade matice čuvaju spermu brojnih mužjaka u posebnom organu, a zatim je otpuštaju tokom životnog vijeka kako bi oplodile svoja jajašca.

U košnici radilice hrane maticu specijalnom izlučevinom bogatom vitaminima, za koju se vjeruje da doprinosi dužem životu pčela, kao i specifičnim antioksidansima i mikrobima.

Produžen životni vijek radilica

Kako podsjeća „Gardijan”, naučnici su prošle godine uspjeli da produže životni vijek radilica transplantacijom mikroba iz matica.

Agencija Aria je osnovana po ideji bivšeg glavnog savjetnika nekadašnjeg britanskog premijera Borisa Džonsona, Dominika Kamingsa, a inspirisana je američkom agencijom za istraživačke odbrambene projekte Darpa, podsjetio je list.

Aria se ranije bavila, između ostalog, projektima bezbjednosti veštačke inteligencije, robota, sintetičkih biljaka, kao i drugim do sada malo istraženim oblastima.
Svaki projekat agencije Aria traje od tri do pet godina, ali mnogima je potrebno duže da bi dali rezultate.

„ Mi često kažemo za naše programe da oni šalju signal da je nešto moguće. Ne znači da ćemo uvek uspjeti i na kraju određenog programa dostići željenu viziju budućnosti”, poručila je zvaničnica agencije Aria, Pipi Džejms.

Hrana koju jedemo ima ogroman uticaj na zdravlje- od libida i plodnosti, do srca i mentalnog zdravlja, a posebno je zanimljiva interakcija mozga i crijeva koja bi mogla da spriječi razvoj demencije.

Naime, nova dugoročna studija pronašla je najbolju vrstu hrane za prevenciju razvoja demencije. Istraživanje, koje je sprovedeno u Japanu, tokom 20 godina, proučavalo je 3.379 odraslih osoba od 40 do 64 godine.

Tokom eksperimenta istraživači su belježili koliko vlakana unose ispitanici.

U periodu praćenja, kod učesnika se razvilo 670 slučajeva demencije, a istraživači su otkrili da je manja verovatnoća da će oni čija ishrana sadrži više vlakana razviti ovo neurološko stanje.

Međutim, postoje dve vrste vlakana – rastvorljiva i nerastvorljiva – i vrsta koja se konzumira je takođe igrala ulogu.

Učesnici koji su jeli više rastvorljivih vlakana pokazali su još manje šansi za razvoj demencije što ukazuje da ova vrsta vlakana može biti posebno efikasna u sprečavanju ove bolesti.

Pokazalo se i da, biljna hrana bogata vlaknima, poput voća, povrća, integralnih žitarica, mahunarki, kao i orašasti plodovi mogu uticati generalno na zdravlje ljudskog mozga.

(Izvor: Portal Metro)

Žana Luiza Kalman (februar 1875 — avgust 1997) je bila Francuskinja, najstarija potvrđena osoba u istoriji čovječanstva.

Njen životni vijek je trajao nevjerovatne 122 godine i 164 dana. Cijeli život provela je u Francuskom gradu Arlu. Nadživjela je supruga, ćerku i unuka.

Jedina je osoba za koju je zvanično potvrđeno da je živjela više od 120 godina.
Bila je svjedok promjena u razdoblju od tri vijeka, od pronalaska automobila do uspona interneta.

Ono što njenu priču čini zaista fascinantnom je to što nije slijedila konvencionalne zdravstvene savjete. Pušila je skoro cijrli vijek, uživala u čokoladi u velikim količinama, svakodnevno je pila vino porto i nikada nije bila opsjednuta strogim dijetama ili rutinama vježbanja.

Ipak, ostala je aktivna, vozila bicikl i kad je imala više od 100 godina i mačevala se do svojih 80-ih. Mnogi vjeruju da je njena dugovječnost bila mješavina dobrih gena, aktivnog načina života i bezbrižnog stava.

Često se šalila o starenju, jednom rekavši: „Uvijek sam imala samo jednu boru, i sjedim na njoj”.

Naučnici su opširno proučavali njen slučaj, i dok su se pojavile neke kontroverze, zvanični zapisi su potvrdili njenu autentičnost.

Javnost je za nju prvi put čula 1988. godine kada se u njenom rodnom gradu obiljeležava stogodišnjica dolaska znamenitog slikara Vinsenta van Goga, a Žana je bila jedini živi svjedok tog događaja.

Dve godine kasnije učestvovala je u kanadskom filmu „Vinsent i ja”, postavši tako najstarija osoba koja se ikada pojavila na filmu.

Bila je udata za svog rođaka i imali su jednu ćerku.

Zdravlje i način života

Kalmanova je prestala da vozi bicikl tek u stotoj godini. Živjela je sama sve do svoje 110 godine, kada je odlučeno da mora da pređe u starački dom.

Imala je 114 godina i 11 mjeseci kada je pala i polomila butnu kost, što je zahtijevalo operaciju. Poslije toga je morala da koristi invalidska kolica.

Svoju dugovječnost i relativno mladalački izgled za svoje godine pripisivala je maslinovom ulju kojim je začinjavala gotovo svu hranu, ali i njegovala kožu, kao i ishrani sa lukom i vinom.

Obaranje rekorda

Žana Kalman je 11. maja 1990. godine nadmašila dotadašnji rekord od 115 godina i 79 dana, koji je prethodno postavila Augusta Holc. Postala je tako najstarija osoba u istoriji čovječanstva koja je na dokumentovan način doživela više od 120 godina.

Žanin rekord još uvek nije oboren i traje pune 34 godine.

(Izvor: Magazin)

Postoje biljke koje su blagotvorne za naš organizam, bilo da smo u njihovoj blizini, da ih koristimo kao čaj, u ishrani ili osjećamo njihov miris, pomažu nam da se opustimo. Sve je više naučnih dokaza da biljke igraju osnovnu ulogu u oblikovanju našeg mentalnog stanja i smanjenju rizika od mentalnih i fizičkih bolesti.

Svjetska banka je procijenila da će do 2050. godine sedam od deset ljudi živjeti u gradovima i da će pristup biljkama u njihovom prirodnom okruženju postati izazovniji. Sve smo više odvojeni od prirode. Ali uprkos svim opcijama za udobnost i slobodno vrijeme koje nam tehnologija 21. veka nudi, čini se da ne možemo da ostanemo po strani.

Kako biljke mogu da „poprave” naše stanje uma

Većina ljudi cijeni biljke kao lijepo cvijeće i drveće, uz saznanje da su neophodne za proces fotosinteze. Malo njih zna da je mentalna i fizička veza sa biljnim svijetom dublja nego što bismo očekivali. One mogu smanjiti simptome depresije, anksioznosti i poremećaja raspoloženja, smanjiti nivo hormona stresa kortizola.

Nekoliko studija je pokazalo da hortikulturna terapija može pomoći da se poboljša kvalitet života. Rezultati studije navode da sobne biljke mogu da pomognu u smanjenju stresa i krvnog pritiska.

Lavanda

Poznata po opojnom mirisu koji smiruje um. Koristi se vijekovima, a bogata je lijepim ljubičastim cvjetovima i aromatičnim lišćem. Raste kao grm koji se lako uzgaja, najbolje je saditi lavandu u proleće, uspjeva na sunčanom mjestu i cvjeta u kasno proljeće i ljeto.

Ovo je biljka koja je uvek na vrhu liste kao prirodno sredstvo protiv anksioznosti. Lavanda je izvor jednog od najpopularnijih eteričnih ulja. Njen miris koristi se za smanjenje anksioznosti, poboljšanje kratkoročne memorije, za dobar i kvalitetan san. Cvjetovi se koriste i kao čaj.

Jasmin

Biljka koja ima lijepe bjele cvjetove, drvenasta je, ali može da raste i kao puzavica. Cvjeta i tokom ljeta i tokom toplih zima. Zimski jasmin raste kao grm, a njegovi cvjetovi su žuti.

Sve vrste ove biljke imaju male cvjetove u obliku zvijezda sa slatkim i karakterističnim mirisom. Ovaj miris je poznat po tome što pomaže tijelu da se oslobodi anksioznosti. Kada smo okruženi jasminom, prije svega se osećamo mirnije. Jasmin je najbolje saditi na sunčanom, toplom i zaštićenom mjestu.

Matičnjak

Pripada porodici mente. To je žbunasta, višegodišnja biljka sa ovalnim listovima i mirisom limuna, ima zaobljen cvijet. Nazivaju ga još i melisom, što je grčka riječ za pčelu. Matičnjak je bogat polenom, listovi se koriste za čaj i kao aroma začina u različitim jelima. Ova biljka ima snažna opuštajuća svojstva i koristi se za borbu protiv stresa, anksioznosti i nesanice.

Ruzmarin

Višegodišnja biljka, poznata u medicini od davnina. Koristi se i u većini mediteranskih kuhinja kao začin. Vijekovima se upotrebljava u tradicionalnoj medicini. Raste kao žbun i voli sunce, ima mirisne igličaste listove. Često se njegov miris povezuje sa mirisima Mediterana. Istraživanja pokazuju da miris esencijalnog ulja ruzmarina može smanjiti nivoe hormona stresa kortizola u krvi.

Hrizantema

Cvjetaju krajem ljeta. Višegodišnje su biljke i otporne na hladne zimske dane. Cvjetovi ove vrste nude čitavu paletu boja i ukras su svakog doma. Donose osjećaj radosti i mira u naše bašte i domove, pomažući da se umanje simptomi brige i stresa. Ubraja se u biljke koje prečišćavaju vazduh i pomažu u opuštanju.

Dracena sa crvenim ivicama

Jedna od čestih biljaka u našim domovima je i dracena, koja ima desetak različitih vrsta. Jedna od poznatijih je dracena sa crvenim ivicama. Ova vrsta dracene smanjuje stres i uklanja toksine iz vazduha.

Postoji još mnogo biljaka koje su korisne u našem svakodnevnom životu – bosiljak, nana, kamilica…

Biljke nisu luksuz, deo su našeg svijeta. Zato ne treba da nas iznenadi to što se reč „biljka” na mnogim jezicima prevodi kao „oni koji se brinu o nama”.

(Izvor: RTS)

„Sa pomjeranjem sata treba prestati”, poručio je još prije šest godina tadašnji predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker, nakon što se u onlajn anketi 84 odsto građana EU izjasnilo protiv ove prakse.

U martu 2019. godine Evropski parlament je velikom većinom glasao za ukidanje pomjeranja sata od 2021. godine. Međutim, ova odluka još nije sprovedena zbog drugih prioriteta u okviru Evropske unije. O temi se najviše raspravlja u Nemačkoj, gdje je studija zdravstvenog osiguranja pokazala da 29 odsto stanovništva oseća posljedice nakon prelaska na ljetnje vrijeme.

Još uvek nema konsenzusa da li je bolje zadržati ljetnje ili zimsko računanje vremena. Evropska komisija pokušava da spriječi stvaranje „vremenskih ostrva” unutar EU, kako bi cjelo tržište funkcionisalo usklađeno.

Ljetnje računanje vremena u Evropi, pa samim tim i u BiH, počelo je u nedjelju, 30. marta.

U noći između 29. i 30. marta, u 2 sata ujutru, časovnike smo pomjerili za jedan sat unaprijed, na 3 sata.

Ova praksa, međutim, mnogima stvara probleme. Iako će dani biti duži, gubitak jednog sata sna može izazvati umor i poremećaje bioritma, upozoravaju stručnjaci.

Mnogi smatraju da je pomijeranje sata suvišno i da ga treba ukinuti. Zimsko računanje vremena je prirodno, prema suncu, a ljetnje je uvedeno zakonom i stvar je politike zemlje.

Ušteda energije?

Prvo pomijeranje sata na ljetnje računanje vremena uvedeno je tokom Prvog svjetskog rata u Njemačkoj, Austro-Ugarskoj i SAD, kao mjera uštede energije. Ljetnje računanje vremena je ponovo uvedeno 1974. godine iz istog razloga.

Ipak, studije su pokazale da je ušteda energije minimalna, dok su negativni efekti na zdravlje značajni. Zbog toga sve više država odlučuje da ukine ovu praksu.
Iako neki sektori, poput turizma i ugostiteljstva, mogu imati koristi od dužih dana, drugi, poput poljoprivrede i građevinarstva, mogu trpjeti zbog promjena u dnevnom ritmu i produktivnosti radnika.

Zdravstvene posljedice pomijeranja kazaljki

Pomijeranje sata na ljetnje računanje vremena, prema naučnim istraživanjima, može imati negativne posljedice po zdravlje. Promjene u lučenju melatonina tokom noći remete prirodni bioritam čovjeka, što može povećati rizik od srčanog i moždanog udara. Takođe, osobe koje pate od hroničnih oboljenja mogu osjetiti još veći umor i neprijatnost tokom perioda prilagođavanja.

Ova promjena posebno pogađa meteoropate, hronične bolesnike, ali i zdrave osobe koje osjećaju posljedice naglog pomijeranja sata, jer sezonsko prilagođavanje vremena može dovesti do promjene raspoloženja, razdražljivosti i nesanice.

Pored toga, mnogima će biti potrebno nekoliko dana, pa čak i dve nedjelje, da se organizam navikne na novi režim.
Tokom ljetnjeg računanja vremena mnogi ljudi rade duže i ostaju aktivniji u večernjim satima, ali nedostatak sna i promjene u cirkadijalnom ritmu mogu negativno uticati na produktivnost i koncentraciju.

Ko ne pomjera kazaljke

Nekoliko država širom svijeta odlučilo je da odustane od prakse pomjeranja časovnika i ljetnjeg računanja vremena. Među njima su Rusija, koja je 2014. godine ukinula ovu praksu, kao i Bjelorusija, Gruzija i Island.

U Sjedinjenim Američkim Državama, savezne države Arizona i Havaji ne primjenjuju ljetnje računanje vremena, dok su kanadske provincije Saskačevan i Jukon usvojile trajno ljetnje vrijeme.

Zemlje poput Kine, Japana, Južne Koreje i većeg dijela afričkog kontinenta, takođe, ne koriste ljetnje, već su u režimu prirodnog, zimskog računanja vremena, prenosi Bi-Bi-Si.

Ove odluke su često motivisane istraživanjima koja ukazuju na negativne posljedice pomijeranja sata po zdravlje ljudi, kao i zbog minimalne uštede energije koje ova praksa donosi.