Ako baš morate da dijelite lozinku, evo kako da to učinite bezbjedno

Dijeljenje lozinki postalo je dio svakodnevnog digitalnog života, bilo da ih dijelimo sa članovima porodice zbog zajedničkog korištenja striming servisa, ili sa kolegama radi lakšeg rada u timu. Ipak, stručnjaci upozoravaju da način na koji to radimo može da napravi ogromnu razliku između bezbijednog pristupa i ozbiljnog bezbjednosnog problema.

Najčešće greške koje korisnici prave uključuju slanje lozinki putem SMS poruka ili elektronske pošte, kao i njihovo zapisivanje u nezaštićene dokumente ili aplikacije za bilješke. Takvi kanali komunikacije nisu enkriptovani/šifrovani, što ih čini lakom metom za hakere.

Takođe, korištenje iste lozinke na više naloga povećava rizik – ako jedna procuri, svi vaši nalozi su ugroženi.

Sa druge strane, postoje provjereni i bezbjedniji načini za dijeljenje lozinki. Stručnjaci savjetuju sljedeće:

– Korištenje menadžera lozinki (password manager) koji omogućavaju da lozinku dijelite bez slanja same lozinke, uz pomoć enkripcije i kontrole pristupa.

– Postavljanje privremenog pristupa kada je potrebno, da korisnik može da koristi uslugu ali bez kompletne kontrole lozinke.

– Uvođenje višefaktorske autentifikacije (MFA) radi dodatne zaštite, posebno kada se lozinka dijeli ili koristi na više uređaja.

– Redovno provjeravanje ko sve ima pristup – kad se dijeljenje ukine, pristup lozinkama se odmah poništava.

Dijeljenje lozinki nije loša praksa sama po sebi, ali način na koji to radite jeste ključan. Korištenjem savremenih alata i pridržavanjem sigurnosnih praksi možete značajno smanjiti rizik od kompromitovanja naloga, krađe podataka ili neželjenog pristupa.

(Izvor vijesti: B92)

Podijeli tekst sa drugima na:

Mitovi o ishrani koje bi stručnjaci željeli da zaboravimo

Sojino mlijeko može povećati rizik od raka dojke. Hrana bez masti je zdravija od hrane s visokim sadržajem masti. Vegani i vegetarijanci imaju manjak proteina. Neki pogrešni stavovi o ishrani kao da se zadržavaju u javnom mnjenju poput užasne pjesme zaglavljene u našoj glavi. Vodeći specijalisti su za Njujork tajms odgovarali na jednostavno pitanje: Navedite jedan mit o ishrani koji biste željeli da nestane – i zašto?

Mit br. 1: Svježe voće i povrće je uvijek zdravije

Uprkos ukorijenjenom uvjerenju da je „svježe najbolje“, istraživanja su pokazala da zamrznuto, konzervirano i sušeno voće i povrće može biti podjednako hranljivo kao i njihovi svježi pandani.

Pored toga, ovakva hrana predstavlja i uštedu i jednostavniji način da osiguramo da uvijek kod kuće imamo dostupno voće i povrće. Ali postoji jedna važna napomena: Neke konzervirane, zamrznute i sušene vrste voća i povrća sadrže skrivene sastojke poput dodatog šećera, zasićenih masti i natrijuma, zato obavezno pročitajte nutritivne deklaracije i odlučite se za proizvode koji te sastojke svode na minimum.

Mit br. 2: Sve masti su loše

Kada su studije objavljene krajem četrdesetih godina prošlog vijeka pronašle korelacije između ishrane s visokim sadržajem masti i visokog nivoa holesterola, stručnjaci su zaključili da ako smanjite količinu ukupnih masti u ishrani, rizik od srčanih oboljenja će se smanjiti.

Do osamdesetih, ljekari, zdravstveni sistem, prehrambena industrija i mediji su tvrdili da ishrana s niskim sadržajem masti može koristiti svima, iako nije bilo čvrstih dokaza da bi to spriječilo probleme poput srčanih oboljenja ili prekomjerne težine ili gojaznosti.

Rezultat je bio to da su mnogi ljudi – i proizvođači hrane – zamijenili kalorije iz masti kalorijama iz rafinisanih ugljenih hidrata poput bijelog brašna i dodatog šećera. Umjesto da nam pomognu da ostanemo vitki, stope prekomjerne težine i gojaznosti su značajno porasle.

Jer u stvari nisu sve masti loše. Iako određene vrste masti, uključujući zasićene i trans masti, mogu povećati rizik od srčanih oboljenja ili moždanog udara, zdrave masti – poput mononezasićenih masti (nalaze se u maslinovom i drugim biljnim uljima, avokadu i određenim orašastim plodovima i sjemenkama) i polinezasićenih masti (nalaze se u suncokretovom i drugim biljnim uljima, orasima, ribi i lanenom sjemenu) – zapravo pomažu u smanjenju rizika.

Dobre masti su takođe važne za snabdijevanje energijom, proizvodnju važnih hormona, podršku funkciji ćelija i pomoć u apsorpciji nekih hranljivih materija.

Ako vidite proizvod označen kao „bez masti“, nemojte automatski pretpostaviti da je zdrav. Umjesto toga, dajte prednost proizvodima sa jednostavnim sastojcima i bez dodatog šećera.

Mit br. 3: Neutrošene kalorije najvažniji faktor tjelesne težine

Tačno je da ako konzumirate više kalorija nego što sagorijevate, vjerovatno ćete se ugojiti. A ako sagorijevate više kalorija nego što unosite, vjerovatno ćete smršati – barem kratkoročno.

Ali istraživanja ne ukazuju da će konzumiranje više hrane izazvati trajno povećanje tjelesne težine koje dovodi do prekomjerne težine ili gojaznosti. Umjesto toga, vrsta hrane koju jedemo može biti dugoročni pokretač tih stanja.

Visoko prerađena hrana – kao što su rafinisane grickalice sa skrobom, žitarice, krekeri, energetske pločice, peciva, gazirana pića i slatkiši – mogu biti posebno štetna za povećanje tjelesne težine, jer se brzo vare i preplavljuje krvotok glukozom, fruktozom i aminokiselinama, koje jetra pretvara u masti.

Umjesto toga, ono što je potrebno za održavanje zdrave težine je prelazak sa brojanja kalorija na davanje prioriteta zdravoj ishrani uopšte – kvalitetu prije količine.

Mit br. 4: Ljudi s dijabetesom tipa 2 ne bi trebalo da jedu voće

Ovaj mit potiče od poistovjećivanja voćnih sokova – koji mogu podići nivo šećera u krvi zbog visokog sadržaja šećera i niskog sadržaja vlakana – sa cijelim voćem.

Ali istraživanja su pokazala da to nije slučaj. Neke studije pokazuju, na primjer, da oni koji konzumiraju jednu porciju cijelog voća dnevno – posebno borovnice, grožđe i jabuke – imaju manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.

Druga istraživanja ukazuju da ako već imate dijabetes tipa 2, konzumiranje cijelog voća može pomoći u kontroli šećera u krvi.

Vrijeme je da se razbije ovaj mit, jer svi – uključujući i one s dijabetesom tipa 2 – mogu imati koristi od hranljivih materija u voću koje doprinose zdravlju, poput vlakana, vitamina, minerala i antioksidanata.

Mit br. 5: Biljno mlijeko je zdravije od mlijeka životinjskog porijekla

Postoji uvjerenje da su mlijeka na biljnoj bazi, poput onih napravljenih od ovsa, badema, pirinča i konoplje, hranljivija od kravljeg mlijeka. Stručnjaci navode da to jednostavno nije istina.

Kravlje mlijeko obično ima oko osam grama proteina po šolji, dok bademovo mlijeko obično ima oko jedan ili dva grama po šolji, a ovseno mlijeko obično ima oko dva ili tri grama po šolji.
Iako hranljive vrijednosti napitaka na biljnoj bazi mogu da variraju, mnoga imaju više dodatih sastojaka – poput natrijuma i dodatog šećera, koji mogu doprinijeti lošem zdravlju – prije nego kravlje mlijeko.

Mit br. 6: Bijeli krompir ne treba jesti

Krompir je često bio kritikovan u nutricionističkoj zajednici zbog svog visokog glikemijskog indeksa – što znači da sadrži brzo svarljive ugljene hidrate koji mogu podići nivo šećera u krvi.

Međutim, krompir zapravo može biti koristan za zdravlje. Bogat je vitaminom C, kalijumom, vlaknima i drugim hranljivim materijama, posebno kada se konzumira sa korom.

Takođe je jeftin i može se naći tokom cijele godine u prodavnicama prehrambenih proizvoda, što ga čini pristupačnijim. Zdravije metode pripreme uključuju pečenje, kuvanje i prženje na vrućem vazduhu.

Mit br. 7: Nikada ne bi trebalo da dajete proizvode od kikirikija svojoj djeci

Godinama su stručnjaci govorili novopečenim roditeljima da je najbolji način da spriječe razvoj alergija na hranu kod djece da izbjegavaju davanje uobičajenih alergenih namirnica, poput kikirikija ili jaja, tokom prvih nekoliko godina života.

Ali sada, kažu stručnjaci za alergije, bolje je da proizvode od kikirikija uvedete u ishranu djeteta rano.

Ako vaša beba nema težak ekcem ili poznatu alergiju na hranu, možete početi s uvođenjem proizvoda od kikirikija (kao što su razblaženi puter od kikirikija, kikiriki pahuljice ili kikiriki prah, ali ne cijeli kikiriki) oko četvrtog do šestog mjeseca, kada je beba spremna za čvrstu hranu. Počnite sa dvije kašičice glatkog putera od kikirikija pomiješanog sa vodom, majčinim mlijekom ili formulom, dva do tri puta sedmično.

Ako beba ima težak ekcem, prvo pitajte svog pedijatra ili alergologa o početku unosa proizvoda od kikirikija oko četvrtog mjeseca. Takođe je važno da beba jede što raznovrsniju hranu u prvoj godini života kako bi se spriječile alergije na hranu.

Mit br. 8: Proteini u biljkama su nepotpuni

„Kako unosite proteine?“ je prvo pitanje koje se postavlja vegetarijancima. Mit je da biljkama potpuno nedostaju neke aminokiseline, poznate i kao gradivni blokovi proteina. Sva hrana biljnog porijekla sadrži svih 20 aminokiselina, uključujući svih devet esencijalnih aminokiselina.

Razlika je u tome što udio ovih aminokiselina nije tako idealan kao udio aminokiselina u hrani životinjskog porijekla. Dakle, da biste dobili adekvatnu mješavinu, jednostavno treba da jedete raznovrsnu hranu biljnog porijekla tokom dana – kao što su pasulj, žitarice i orasi – da biste unijeli dovoljno ukupnih proteina.

Mit br. 9: Konzumiranje hrane na bazi soje može povećati rizik od raka dojke

U studijama na životinjama utvrđeno je da visoke doze biljnih estrogena u soji, nazvanih izoflavoni, stimulišu rast ćelija tumora dojke. Međutim, ova veza nije potvrđena u studijama na ljudima. Za sada, nauka ne ukazuje na vezu između konzumiranja soje i rizika od raka dojke kod ljudi.

Umjesto toga, konzumiranje hrane i pića na bazi soje – poput tofua, tempeha, edamamea, misa i sojinog mlijeka – može čak imati zaštitni efekat na rizik od raka dojke i preživljavanje.

Hrana na bazi soje je takođe izvor korisnih hranljivih materija povezanih sa smanjenim rizikom od srčanih oboljenja, kao što su visokokvalitetni proteini, vlakna, vitamini i minerali. Istraživanje je jasno: nemojte strahovati kada uključite soju svoju ishranu.

Mit br. 10: Osnovni savjeti o ishrani se stalno mijenjaju

Stručnjaci kažu da to nije slučaj. Pedesetih godina prošlog vijeka, prve preporuke u pogledu ishrane za prevenciju gojaznosti, dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti i slično, savjetovale su uravnoteženje kalorija i svođenje na minimum konzumiranje hrane bogate zasićenim mastima, solju i šećerom. Trenutne smjernice za ishranu pozivaju na isto.

Da, nauka se razvija, ali suštinske smjernice za ishranu ostaju dosljedne. Kao što je autor Majkl Polan sažeo u sedam jednostavnih riječi: „Jedite hranu. Ne previše. Uglavnom biljke.“ Taj savjet je važio prije 70 godina, i stoji i danas, a ostavlja dosta prostora da jedemo i hranu koju volimo.

(Izvor vijesti: RTS)

Podijeli tekst sa drugima na:

Kvantni računari dolaze, da li smo spremni

Godinama su kvantni računari bili predmet šala – uvijek revolucionarni, uvijek “za pet godina”. Ali dok se svijet bavi vještačkom inteligencijom, tiha trka u kvantnom polju naglo ubrzava.

Microsoft je stvorio novu vrstu materije za kvantne sisteme, Google je napravio mašinu koja je za pet minuta riješila zadatak za koji bi klasičnim super-kompjuterima trebalo duže od starosti univerzuma, a IBM obećava pouzdan kvantni računar do 2029.

Korporacije spavaju na kvantnoj revoluciji

Dok lideri raspravljaju o AI strategijama, kvantna spremnost zahtijeva godine pripreme koje većina kompanija nije ni započela. Ovi računari funkcionišu koristeći čestice koje mogu postojati u više stanja istovremeno, donoseći eksponencijalnu brzinu za složene proračune, ali zahtjevaju ekstremno hlađenje i specijalizovane čipove, a stručnjaka koji razumiju i fiziku i biznis ima tek nekoliko hiljada u svijetu.

Rat za talente već je počeo

Procjene kažu da će do 2030. biti potrebno 250.000 stručnjaka, a ponuda raste sporo. Velike kompanije i startapi već otimaju rijetke talente, dok univerziteti teško prate tempo. Moderna već koristi IBM kvantne računare za istraživanje lijekova, a Comcast testira optimizaciju mrežnog saobraćaja.

Bezbjednost

Kvantni računari neće samo ubrzati istraživanja – oni mogu probiti današnje enkripcije.

Deloitte upozorava da oni koji ulažu u kvantum sada, dok ostali jure AI, sutra će imati ogromnu prednost.

(Izvor vijesti: Štreberi)

Podijeli tekst sa drugima na:

U inostranstvo će putovati samo najbogatiji, klima mijenja turizam iz korijena

Toplo vrijeme topi snijeg alpskih skijališta. Erozija uklanja pijesak sa plaža južne Evrope. Suše primoravaju španske hotele da uvoze slatku vodu dok šumski požari pustoše živopisna grčka ostrva. Cijene hrane nezaustavljivo rastu zbog sve težih uslova uzgoja. Stručnjak za održivi transport Stefan Gesling predviđa da će posljedice klimatskih promjena „ukinuti“ putovanja u inostranstvo i da će opstati samo opcija domaćeg turizma.

Predviđanje koje niko nije želio da čuje saopštio je, sa glavne bine najvećeg svjetskog sajma turizma, Stefan Gesling, vodeći stručnjak na polju održivog transporta. Gesling je potpuno mirno najavio skori kraj industrije turizma, piše britanski Gardijan.
“Već smo zakoračili u doba neturizma”, rekao je Gesling uznemirenoj publici u kojoj su bili predstavnici turističkih agencija i kompanija za iznajmljivanje automobila, organizatori krstarenja i hotelijeri.

To predviđanje može zvučati nevjerovatno turistima u Evropi i Sjevernoj Americi koji su ovog ljeta putovali, kao i rukovodiocima u ovoj industriji koji su oduševljeni što se međunarodni turizam vratio na prepandemijski nivo prošle godine.

Sve manje ljudi će moći da putuje

Međutim, Gesling tvrdi da će, kako emisija ugljeničnih jedinjenja utiče na učestalost toplotnih talasa i šumskih požara, te uništava usjeve, troškovi putovanja u inostranstvo rasti, a sve manje ljudi će moći da ih priušti.

“Masovni turizam je nastao prije osamdeset godina u Evropi. Za osamdeset godina od sada, sumnjam da će u svijetu ostati išta od turizma”, rekao je Gesling, profesor na poslovnoj i ekonomskoj školi Univerziteta Lineus u Švedskoj, koji je bio konsultant u UN i Svjetskoj banci.

Gesling navodi brojne primjere destinacija koje već osjećaju pritisak. Toplo vrijeme topi snijeg koji održava alpska skijališta u životu. Erozija obale uklanja pijesak sa plaža južne Evrope. Suše primoravaju španske hotele da uvoze slatku vodu jer rezervi nema, dok šumski požari pustoše živopisna grčka ostrva.

Južnoegejska ostrva u Grčkoj, među kojima su turistički favoriti Kos, Rodos i Mikonos, su „najkritičnija“ žarišta na kontinentu, a slijede Jonska ostrva kojima pripada popularni Krf, pokazala je studija u kojoj je profesor Gesling bio koautor.

Tim u kojem je bio Gesling došao je do ovih zaključaka kombinujući izloženost opasnostima koje dolaze od klimatskih uslova sa zavisnošću od turizma.

Finansijski pritisak kompanije će prebaciti na kupce

Finansijski pritisak izazvan ovim problemima, koji će turističke kompanije vjerovatno prebaciti na kupce to jest putnike, biće pojačan sve većim cijenama hrane, od kafe preko čokolade do maslinovog ulja, i povećanom tražnjom osiguranja od ekstremnih vremenskih uslova.

“Trenutno je to uglavnom lokalno, ali u budućnosti postaće sve češće, pokriće više mjesta”, rekao je Gesling, govoreći za Gardijan ranije ove godine na ITB u Berlinu, najvećem svjetskom okupljanju turističkih kompanija.

Da li bi ovaj porast troškova mogao da nadmaši očekivani rast globalnih prihoda je predmet debate – neke štete se mogu izbjeći adaptacijom, mada i to ima svoju cijenu – ali turisti bi mogli da osjete teret čak i u scenarijima koji drže nestabilno vrijeme pod kontrolom.

Ako emisija CO2 naglo padne, što je neophodno da bi se zaustavilo globalno zagrijavanje, to će se najviše odraziti na cijene u sektorima kao što je avijacija, koja ima fizička ograničenja.

Neke vlade se nadaju da će uvođenjem takozvanih karbonskih poreza na letove pomoći finansiranje energetske tranzicije, kao i da će se siromašnim zemljama nadoknaditi šteta koju su prouzrokovala fosilna goriva.
S druge strane, grupe zelenih zalažu se za uvođenje poreza na često letenje, koji bi podrazumijevao povećanje cijena za svaki dodatni let godišnje.

Gesling nije potpuno zatvoren ka mogućnosti napretka u dekarbonizaciji turističke industrije, ali smatra da „ono što cijeli sektor radi jeste grinvošing“.

Uprkos takvom njegovom stavu, važi za ključnu figuru u industriji turizma, a organizatori konferencije njegov govor ocjenjuju kao „sesiju koju mora da čuje svako ko brine o budućnosti putovanja i naše planete“.

Neke stvari idu u dobrom smijeru

Neke stvari se kreću u pravom smjeru, dodao je Gesling navodeći kao primjer to što hoteli postavljaju solarne panele na svoje krovove i ističući da ljudi ipak počinju da priznaju da postoji problem.

U akademskim krugovima, Gesling je najpoznatiji po studijama koje navode podatke o porastu ugljeničnog otiska turizma (8,8 odsto zagađenja koje zagrijava planetu dolazi od turizma) i nejednakosti u emisijama u avio-industriji (samo dva do četiri odsto ljudi leti u inostranstvo).

Njegovo je otkriće da je jedan procenat svjetske populacije odgovorno za polovinu emisija iz vazdušnog saobraćaja. Profesor Gesling ističe da obični ljudi u bogatim zemljama mogu da nastave da lete na udaljena mjesta i opravdava to ukazujući na druge demografske grupe koje dovode do povećanja emisije CO2.

“Naša glavobolja su duge relacije, odnosno putovanje na udaljene destinacije”, rekao je profesor dodajući da influenseri generacije Zed predstavljaju putovanja kao željen način života.

“Svi vide turizam kao sistem, gdje su vlade i kompanije odgovorne, ali mi smo sistem. Upravo naši pojedinačni postupci akumuliraju globalne probleme”, poručio je Gesling.

(Izvor vijesti: RTS)

Podijeli tekst sa drugima na:

Ljudi maksimalno mogu da dožive 115 godina

Ako ste zabrinuti zbog brzine kojom se približavate svom sljedećem „velikom” rođendanu, imamo dobre vijesti za vas: naučnici tvrde da su otkrili maksimalnu starost do koje čovjek može živjeti i, ako sve bude u redu, čeka nas još dobrih godina.

Statističari sa univerziteta Erasmus u Tilburgu i Roterdamu, proučavali su starosno doba u kojem je umrlo 75.000 ljudi u Holandiji, u periodu od 30 godina do 2017.

Oni se, međutim, nisu usredsredili na očekivani životni vijek. Umjesto toga, želleli su da ispitaju koliko bi osoba najduže mogla da živi ako se brine o sebi i ako joj se život ne prekine zbog bolesti ili drugih okolnosti.

Uzimajući u obzir koliko su ljudi u studiji imali godina kada su umrli, utvrdili su da je prosječan životni vijek osobe bio oko 90 godina.

Naučnici kažu da je malo vjerovatno da će čovjek živjeti više od 115 godina, ali su otkrili da žene imaju malo duži životni vijek od muškaraca.

Dok je maksimalni životni vijek žena iznosio 115.7 godina, procjenjuje se da bi muškarci mogli doseći maksimalnu starost od 114.1 godinu.

Komentarišući zaključke istraživanja, profesor Džon Ajnmal, jedan od trojice naučnika koji su sproveli studiju, rekao je za AFP:

„U prosjeku, ljudi sada žive duže. Naravno da se prosječni životni vijek produžio. Ipak, sama maksimalna gornja granica nije se promjenila”.

Uprkos rezultatima ovog istraživanja, Ajnmal je istakao da postoje slučajevi u kojima ljudi krše norme i žive duže od predloženog maksimalnog životnog vijeka. Najstariji čovjek ikada, kojeg je potvrdila Ginisova knjiga rekorda, bio je Japanac Džiroemon Kimura, koji je doživeo 116 godina.

Podijeli tekst sa drugima na:

YouTube dodaje zvuk u video snimke na više jezika

Američka platforma YouTube pokrenula je funkciju dodavanja zvuka u video-snimke na više jezika, tako da milioni kreatora sadržaja sada mogu da dopru do šire publike.

Postepeno uvođenje funkcije širom svijeta, koja je pokrenuta nakon dvogodišnjeg pilot-projekta, očekuje se u narednim nedjeljama, prenosi Teh kranč.

Pre dvije godine su ovu opciju mogli da koriste samo odabrani kreatori među kojima su bili popularni kuvar Džejmi Oliver i promoter nauke Mark Rober.

U početku su kreatori morali da koristiti treće strane za sinhronizaciju, dok YouTube nije predstavio alat na bazi vještačke inteligencije za automatsku sinhronizaciju zasnovan na Gugl Džeminaj tehnologiji, koji oponaša ton i emocije kreatora.

Prosječno, kreatori koji su dodali audio-zapise na više jezika bilježili su porast gledanosti za više od 25 odsto izvan primarnog jezika video-snimka.

YouTube kanal Džejmija Olivera je čak utrostručio broj pregleda nakon uvođenja ove opcije, podsjeća tehnološki portal.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Studija pokazala kako nastaje giht: Ključna genetika?

Giht se često pripisuje prekomjernom konzumiranju alkohola ili nezdravoj ishrani, ali istraživanja sugerišu da genetika igra mnogo veću ulogu u bolnom artritičnom stanju nego što se ranije mislilo.

Međunarodni tim naučnika skupljao je tokom prošle godine, a potom analizirao genetske podatke 2,6 miliona ljudi u 13 različitih kohorti DNK podataka. Taj broj je uključivao 120.295 ljudi sa „prevalentnim gihtom“.

Faktori načina života i dalje u igri

Upoređujući genetske kodove ljudi sa ovim stanjem sa onima bez njega, tim je pronašao 377 specifičnih DNK regiona gdje su postojale varijacije povezane sa gihtom – od kojih 149 ranije nije bilo povezano sa bolešću.

Iako su faktori načina života i okoline svakako i dalje u igri, nalazi sugerišu da je genetika glavni pokretač rizika od gihta – i istraživači smatraju da bi moglo biti još neotkrivenih genetskih veza koje tek treba pronaći.

„Giht je hronična bolest sa genetskom osnovom i nije krivica oboljelog – mit da je giht uzrokovan načinom života ili ishranom mora biti razbijen“, rekao je epidemiolog Toni Meriman sa Univerziteta u Otagu na Novom Zelandu, kada je studija objavljena.

Giht se javlja kada su nivoi mokraćne kiseline u krvi visoki, koja zatim formira oštre kristalne iglice u zglobovima. Kada imuni sistem tijela počne da napada te kristale, to dovodi do značajnog bola i nelagodnosti.

Genetika je važna u svakoj fazi tog procesa, sugerišu istraživači. Posebno utiče na vjerovatnoću da imuni sistem tijela napada kristale i na način na koji se mokraćna kiselina transportuje po tijelu.

Studija temelj za dalja istraživanja

Giht može doći i proći, ali postoje dostupni tretmani – i autori koji stoje iza studije smatraju da pogrešna shvatanja mogu odvratiti ljude od tih tretmana. To je pravi problem sa slučajevima koji se pojavljuju iznova i iznova.

Pored toga što nam pruža bolje razumijevanje uzroka gihta, studija naučnicima daje više mogućnosti za istraživanje kada je u pitanju liječenje, posebno u pogledu upravljanja imunološkim odgovorom organizma na nakupljanje mokraćne kiseline. U stvari, postojeći lijekovi bi mogli biti namijenjeni za ovaj problem.

Međutim, postoje neka ograničenja studije: većina podataka je poticala od ljudi evropskog porijekla, a neki zapisi su se oslanjali na samoprijavljivanje gihta, a ne na kliničku dijagnozu. Ipak, daje nam mnogo bolji uvid u zdravstveni problem koji muči ljude vijekovima.

„Nadamo se da će vremenom biti dostupni bolji i pristupačniji tretmani sa novim ciljevima koje smo identifikovali. Giht zaslužuje više pažnje stručne javnosti kao i više sredstava za zdravstvenu potrošnju sa čime dolaze i veći prioriteti u zdravstvenom sistemu“, rekao je Meriman.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Genetics.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta je eSIM, čemu služi i kako se koristi

Apple je nedavno predstavio iPhone Air, a jedna od njegovih odlika jeste da ne podržava fizičku SIM karticu već samo eSIM.

Koliko zaista znamo o ovoj tehnologiji?

Za početak – eSIM je digitalna SIM kartica ugrađena u moderne telefone. Ona radi kao klasična SIM kartica, ali bez ubacivanja plastične kartice u uređaj.

eSIM je skraćenica za “Embedded subscriber identity module”, odnosno “ugrađeni čip u telefonu”.

On obavlja sve funkcije kao i tradicionalna SIM kartica – povezivanje na mrežu, pozive, poruke i mobilni internet. Razlika je u tome što nema potrebe za ubacivanjem i vađenjem fizičke kartice.

Velika prednost eSIM-a je mogućnost korišćenja više operatera i brojeva istovremeno. Korisnici mogu brzo da promijene provajdera ili paket, bez odlaska u prodavnicu i bez čekanja na novu karticu.

Ovo posebno olakšava život onima koji često putuju ili koriste poslovne i privatne brojeve.

Čemu služi eSIM?

eSIM se ne koristi samo u telefonima, već i u tabletima, pametnim satovima, pa čak i u nekim automobilima. Time ova tehnologija širi svoje prisustvo i van klasične mobilne telefonije. Korisnicima to znači veću povezanost i više mogućnosti za mobilni internet gdje god da se nalaze.

eSIM funkcioniše preko unapred instaliranog softvera u uređaju. Kada kupite eSIM paket, dovoljno je da obavite kratko podešavanje i uređaj je spreman za rad. Možete ga koristiti paralelno sa fizičkom SIM karticom, pa nije neophodno da je vadite iz telefona.

Oni koji često putuju najviše osjećaju prednosti ove tehnologije. Umjesto kupovine fizičkih kartica u inostranstvu, dovoljno je da preuzmu eSIM paket i odmah dobiju pristup lokalnoj mreži.

Na taj način izbjegavaju se visoki troškovi rominga i omogućava veća fleksibilnost u izboru provajdera.

Budućnost telefonije

Problemi koji bi mogli da se jave su to što eSIM još nije dostupan kod svih operatera, naročito u manjim zemljama, a nedostatak univerzalne podrške ograničava širu upotrebu.

Takođe, stariji ili manje tehnološki potkovani korisnici mogu smatrati digitalnu aktivaciju komplikovanom, pa će čitava tehnološka industrija morati da uloži dodatne napore u edukaciju i korisničku podršku.

Sve u svemu, stručnjaci se slažu da eSIM donosi više prednosti nego mana, pa se očekuje da fizičke SIM kartice u narednim godinama postanu prošlost

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Japan ima skoro 100.000 stogodišnjaka

Broj stogodišnjaka u Јapanu porastao je na rekordnih 99.763, saopštila je danas japanska vlada.

To je već 55. godina zaredom da broj stogodišnjaka raste, prenosi Kjodo.

Procijenjuje se da će se broj onih starijih od 100 godina povećati za 4.644 u odnosu na prethodnu godinu, zaključno sa 15. septembrom, prema informacijama Ministarstva zdravlja, rada i socijalne zaštite.

Ministarstvo je ove podatke objavilo uoči praznika Dana poštovanja starijih, koji se obilježava u ponedjeljak.

Kako se navodi, žene čine oko 88 procenata od ukupnog broja, odnosno 87.784, dok broj stogodišnjaka muškog pola iznosi 11.979.

Najstarija osoba je Šigeko Kagava, 114-godišnja žena iz Јamatokorijame u prefekturi Nara.

Najstariji muškarac u zemlji je Kijotaka Mizuno (111) iz Ivate u prefekturi Šizuoka.

U Јapanu u prosjeku ima 80 stogodišnjaka na 100.000 ljudi.

Vlada je pokrenula istraživanje o broju stogodišnjaka 1963. godine, kada ih je bilo 153.

Brojka je premašila hiljadu 1981. godine, a 10.000 1998. godine.

Prosječan životni vijek Јapanaca bio je 87 godina za žene i 81 godinu za muškarce u 2024. godini, prema podacima Ministarstva.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Evropska “država” čiji pasoš imaju samo tri osobe na svijetu

U srcu Evrope nalazi se “najčudnija” država čiji pasoš imaju samo tri osobe na planeti.

Usred Evrope postoji entitet koji zvuči kao iz romana – zemlja bez teritorije, sa sopstvenim pasošem, valutom, pa čak i poštanskim markicama, ali sa samo tri državljana na planeti. Dobrodošli u svijet Malteškog viteškog reda.

Malteški red vitezova, poznat i kao Suvereni vojni bolnički red Svetog Ivana Jerusalimskog od Rodosa i od Malte, osnovan je još 1099. godine u Jerusalimu kao bolnica za siromašne hodočasnike. Već 1113. papa je zvanično priznao njegov status viteškog i vjerskog reda. Kroz vijekove red je mijenjao sjedišta – sa Rodosa, pa sa Malte – ali je zadržao suverenitet, iako danas nema teritoriju.

Danas ovaj red funkcioniše iz dva posjeda u Rimu, odakle izdaje sopstvene pasoše, štampa valutu i poštanske marke, pa čak ima i registarske tablice. Ipak, samo tri osobe na svijetu posjeduju pasoš Malteškog reda: Veliki Majstor, njegov zamjenik i kancelar. Svi ostali članovi koriste pasoše svojih matičnih država.

Diplomatske pasoše Malteškog reda imaju:

Veliki Majstor (od 3. maja 2023.) John T. Dunlap
Veliki Komandant (od septembra 2022.) Emmanuel Rousseau
Veliki Kancelar (od septembra 2022.) Riccardo Paterno di Montecupo

Malteški red danas ima blizu 13.500 članova – vitezova, dama i sveštenika – i više od 100.000 volontera širom svijeta. Iako nema teritoriju, MVR je suveren subjekt međunarodnog prava, priznat od 112 država i održava diplomatske odnose sa 104 zemlje, uključujući Španiju, Rusiju i Ameriku. Zanimljivo je da Velika Britanija, SAD i Novi Zeland ne priznaju pasoše ovog reda.

Red je prije svega humanitarna organizacija. Njegovi članovi pružaju “medicinsku pomoć, pomažu u katastrofama i rade na očuvanju kršćanskih vrijednosti”. Financiranje dolazi od donacija, poklona i partnerstava.

(Izvor vijesti: Danas)

Podijeli tekst sa drugima na: