Kategorija: Edukacija

Toksična prijateljstva mogu povećati rizik od srčanih bolesti, anksioznosti, depresije i oslabiti imuni sistem. Pozitivni efekti dobrog prijateljstva, s druge strane, smanjuju stres, poboljšavaju samopouzdanje i vjeru u sebe i povećavaju osjećanje pripadnosti.

Istraživanja su povezala prijateljstvo i socijalnu podršku sa boljim fizičkim i psihičkim zdravljem, uključujući nižu stopu kardiovaskularnih oboljenja.

Jedna studija je otkrila da su muškarci i žene koji su govorili o teškim aspektima svog života imali niži puls i krvni pritisak kada ih je pratio prijatelj koji ih je podržavao.

Studija iz 2019. je otkrila da ispitanici sa nedovoljno razvijenom podrškom prijatelja najvjerovatnije pate od poremećaja mentalnog zdravlja, kao što su strahovi i potištenost.

Dobro prijateljstvo zahtijeva ravnotežu između pojedinaca – onu u kojoj su potrebe svakog od njih ispunjene.

⁠Pozitivna prijateljstva imaju mnoštvo prednosti kao što su povećana osjećanja pripadnosti, svrhe i samopouzdanja, pojačan nivo sreće, smanjen nivo stresa i poboljšano samopoštovanje.

Negativna osećanja

I dok dobri prijatelji mogu da nas podrže kroz traumatične događaje i u stanju su da nam pomognu da prestanemo sa lošim navikama, toksična prijateljstva mogu da nas ostave sa osjećanjem iscjeđenosti, ugušenosti, anksioznosti, a često i nepravednosti.

Prijateljstva su jedinstvena, jer su vezana za nekoliko aspekata našeg života – porodicu, posao i hobije. Kada održavate toksično prijateljstvo, negativna osjećanja mogu da prožimaju i sve ove oblasti.

Ako je zasnovano na manipulaciji, iskorištavanju, zlostavljanju ili nepoštovanju, ovo prijateljstvo nazivamo toksičnim, jer nam oduzima energiju, samopouzdanje i sreću.

Toksična prijateljstva mogu imati ozbiljne posljedice po naše fizičko i mentalno zdravlje, a neke od njih su:

Povećani stres

Toksični prijatelji nas često stavljaju u neprijatne, konfliktne ili neizvjesne situacije. Oni mogu da nas kritikuju, ogovaraju, lažu, izdaju ili ignorišu. Ovo može da izazove osjećaj anksioznosti, bijesa, krivice ili tuge. Stres može da naruši naš imuni sistem, hormonski balans i krvni pritisak, i da poveća rizik od srčanih bolesti, dijabetesa i gojaznosti.

Smanjeno samopoštovanje

Toksični prijatelji nas često potcjenjuju, omalovažavaju ili ponižavaju. Oni mogu da nam uskraćuju pohvale, priznanja ili podršku. Oni mogu da nas upoređuju sa drugima, da nam nameću svoje standarde ili da nas pokušavaju promijeniti. Ovo može da utiče na našu sliku o sebi, naše sposobnosti i naše vrijednosti. Nisko samopoštovanje može da dovede do depresije, anksioznosti, usamljenosti i suicidalnih misli.

Oslabljeni drugi odnosi

Toksični prijatelji nas često izoluju, kontrolišu ili sabotiraju naše druge odnose. Oni mogu da nam zabranjuju da se družimo sa drugim ljudima, da nam nameću svoje mišljenje o njima ili da nam stvaraju probleme sa njima.

Oni mogu da nam oduzmu vrijeme, pažnju i energiju koju bismo mogli da posvetimo našoj porodici, partneru ili drugim prijateljima. Ovo može da oslabi našu socijalnu mrežu, koja je važna za naše emocionalno i fizičko zdravlje.

Ako određeno prijateljstvo ne uvažva vaše potrebe, možda je vrijeme da preispitate da li zaslužuje prostor u vašem životu.

Kako se onda osloboditi toksičnih prijateljstava i poboljšati naše zdravlje i sreću?

Prepoznajte znakove toksičnosti

Ako se osjećate loše, iscrpljeno, nesigurno ili povrijeđeno nakon što provedete vrijeme sa nekim, to je vjerovatno znak da je vaše prijateljstvo toksično. Ako vaš prijatelj pokazuje neko od gore navedenih ponašanja, to je, takođe, indikator da je vaše prijateljstvo nezdravo. Budite iskreni prema sebi i prema tome kako se osjećate u vezi sa vašim prijateljem.

Postavite granice

Ako želite da sačuvate svoje prijateljstvo, ali da smanjite njegov negativan uticaj, možete da postavite neke granice u vezi sa tim koliko često se viđate, šta radite zajedno i o čemu razgovarate. Možete da kažete ne, da odbijete neke zahtjeve ili da promjenite temu ako vam ne odgovara. Možete da izbjegavate situacije koje mogu da izazovu konflikte, nesporazume ili tenzije. Možete da potražite i druge izvore podrške, zabave i zadovoljstva.

Prekinite kontakt

Ako vaše prijateljstvo nema nikakvu vrijednost, korist ili budućnost za vas, možda je najbolje da ga prekinete. Ovo može da bude teška odluka, ali ponekad je neophodna za vaše zdravlje. Možete da se suočite sa vašim prijateljem i da mu objasnite zašto želite da prekinete odnos, a i možete da se jednostavno udaljite i prestanete da se javljate. Važno je da budete dosljedni i da ne dozvolite da vas prijatelj manipulator ponovo uvuče u toksični ciklus.

(Izvor vijesti: Magazin/Politika)

Ko je barem jednom pekao paprike zna – pečenje je uživanje, miris mami i vraća u djetinjstvo, ali kada dođe na red guljenje… e tu nastaje drama.

Ako spremate ajvar ili zimnicu, djeluje kao da guljenje paprika traje duže nego cijeli proces pečenja. Ali zapravo postoje trikovi zbog kojih paprike same “ispadaju iz kože”.

Dobra vatra je pola posla

Ako paprike ne ispečete kako treba, možete da je držite satima u kesi i opet će se mučiti da se oguli.

Dakle – prvo pravilo: visoka temperatura. U rerni to znači 220 – 250 °C, na ringli ili roštilju – dok kožica ne pocrni, naprsne i počne da se odvaja. Paprika mora da “primi vatru”.

Tajna je u pari

Ovo je trik koji su znale i naše bake: čim skinete paprike sa vatre, nemojte ih ostavljati na tacni. Odmah ih ubacite u najlon kesu, zatvorite u šerpu s poklopcem ili prekrijte kuhinjskom krpom. Bitno je da para ostane zarobljena.

Poslije 10 – 15 minuta para odradi svoje – kožica se odvoji, paprike omekšaju i dovoljno je samo da povučete prstima.

Nemojte ih prati

Najveća greška je kada neko paprike poslije guljenja stavi pod vodu da “brže” završi. Tako sperete sav onaj dimljeni, sladak ukus.

Bolje ih samo obrišite papirom ili krpom. Taj dim i taj miris su upravo ono zbog čega paprike imaju onaj “ajvarski šmek”.

Trik za zimnicu

Ako spremate veću količinu, stavite papir za pečenje u pleh. Poslije ćete sebi zahvaliti jer ćete izbeći ribanje rerne i pleha, a paprike će se ispeći jednako lijepo.

(Izvor vijesti: Ona.rs)

Bijeli pijesak, tirkizno more i bujno zelenilo – ovako za mnoge izgleda plaža iz snova. Upravo jedna takva nalazi se u Grčkoj.

Do plaže Monoliti u Grčkoj, najduže pješčane plaže u Evropi, stiže se za četiri sata vožnje od Atine. Smještena je u Prevezi, dugačka je fascinantnih 25 kilometara i odlikuju je mekani pesak, tirkizno more i bujno zelenilo.

Ova plaža spaja beskrajnu prirodu, istoriju i uživanje, a prostire se od sela Mitikas pa sve do Kastrosykie. Monoliti je više od obične plaže. Zlatni pjesak, koji se pruža dokle pogled seže, spaja se sa tirkiznim morem Jonskog zaliva i stvara prizor koji oduzima dah.

Uz samu obalu prostire se gusta šuma koja plaži daje posebnu čar i štiti posjetioce od vreline sunca. Ovaj spoj mora, peska i zelenila stvara prirodnu scenografiju kakva se rijetko viđa na Mediteranu.

Monoliti, plaža slobode

Za one koji vole mir i tišinu, Monoliti nudi prostrane dijelove gdje ćete imati osjećaj kao da ste sami na svijetu. A ako ipak želite udobnost, tu su i uređeni dijelovi plaže sa ležaljkama, barovima i muzikom.

Upravo zbog svoje dužine i prostranosti, Monoliti se često opisuje kao plaža slobode – ovdje nikada nemate osjećaj gužve, ma koliko turista došlo. Osim toga, 2020. godine, tokom pandemije, Monoliti je proglašena jednom od najsigurnijih plaža u Evropi – ne samo zbog svoje veličine, već i zbog čistog mora, dobre organizacije i prirodne zaštite.

Iza plaže se prostire područje antičkog Nikopolisa, kog je osnovao rimski car Oktavijan Avgust. Tako Monoliti nije samo turistička atrakcija, već i mjesto gdje priroda i istorija idu ruku pod ruku.

Bilo da ste ljubitelj tišine i šetnji po pijesku koji je sitan kao puder, bilo da ste avanturista koji voli da istražuje skrivene kutke ili ste, pak, neko ko uživa u koktelu uz muziku i more – Monoliti ima sve.

Ljeto nam neće trajati još dugo – teoretski, ali godišnji odmori se nastavljaju. Ako imate priliku da odete na odmor, prelepa kontinentalna rivijera Grčke biće pun pogodak

(Izvor vijesti:B92)

Hranu kojoj je već prošao rok trajanja nikako ne treba zamrzavati, a pročitajte još korisnih savjeta kako da sačuvate i zdravlje, ali i ukus i teksturu namirnica.

Zamrzivač je u većini domaćinstava nezamjenjiv saveznik u borbi protiv bacanja hrane.

Bilo da se radi o parčetu pice koja je ostala od sinoć ili bananama koje su na izdisaju, hladna temperatura često se čini kao najbrži način da produžimo trajnost namirnica i smanjimo bacanje.

Međutim, kako upozoravaju stručnjaci, nije sve što se nalazi u kuhinji pogodno za zamrzavanje.

“Neka hrana ne može da podnese zamrzavanje bez da joj kvalitet bude narušen”, poručili su iz britanske organizacije za zaštitu potrošača Which, dodajući da određene namirnice jednostavno ne podnose niske temperature bez da izgube ukus, teksturu ili osnovna nutritivna svojstva.

Većina ljudi zna da je zamrzavanje odlično rešenje za hljeb, meso, sir, mlijeko, pečurke, pa čak i kuvani pirinač. Stručnjaci naglašavaju kako je važno da se namirnice zamrznu dok su još u roku trajanja, ali i tada postoji rizik da će neke od njih izgubiti na kvalitetu.

Evo spiska namirnica koje bi ipak trebalo držati dalje od ledene zone:

Pržena i masna hrana

Ako vam je ostalo pečenog pileta ili pohovanih tikvica, možda vam se čini logično da ih stavite na led. Ali stručnjaci upozoravaju – rezultat će biti sve, samo ne privlačan. Nakon odmrzavanja, takva hrana najčešće završi u gnjecavom i masnom obliku, jer se vlaga i ulje ne raspoređuju pravilno. Dok su smrznuti industrijski proizvodi poput pomfrita posebno prilagođeni niskim temperaturama, domaće verzije teško zadržavaju hrskavost.

Tvrdo kuvana jaja

Jedna od češćih grešaka u domaćinstvima je stavljanje kuvanih jaja u zamrzivač. Iako su praktična za pripremu sendviča, stručnjaci poručuju da ih ne treba zamrzavati. Bjelance nakon odmrzavanja postaje tvrdo, gumeno i vodenasto, što ih čini neprivlačnima za konzumaciju. Dobra vijest je da žumanca ipak mogu u zamrzivač, ali samo ako se prethodno pomiješaju s malo soli ili šećera kako bi se spriječila želatinozna tekstura.

Povrće s visokim udjelom vode

Hrskavost je ono što povrće čini privlačnim, ali to svojstvo zauvijek nestaje u zamrzivaču. Krastavci, zelena salata i slične namirnice nakon odmrzavanja pretvaraju se u kašu. Izuzetak su situacije kada planirate da ih koristite za supe, soseve ili smutije, gdje hrskavost ionako nije bitna.

Jogurt i pavlaka za kuvanje

“Iako možete da zamrznete jogurt, njegova tekstura će se vjerovatno promijeniti nakon odmrzavanja, postajući vodenasta, zrnasta ili ledena”, piše u analizi Which?. Drugim riječima, ako ste ljubitelj kremaste strukture, doživjećete razočaranje.

Slično važi i za pavlaku – nakon odmrzavanja može postati zrnasta ili se odvojiti, pa je najbolje koristiti je samo u supama i sosevima, nikako za šlag ili svježe deserte.

Meki sirevi

Dok tvrdi sirevi bez problema podnose zamrzavanje i mogu trajati i do dva mjeseca, kod mekih sireva situacija je drugačija. “Sigurno je da zamrznete mekani sir, ali to se ne preporučuje, jer na kraju postane jako vodenast nakon odmrzavanja. To uključuje sireve poput brieja, fete i krem sira”, naglašavaju stručnjaci.

Dakle, iako je zamrzavanje sigurno s higijenskog aspekta, ukus i tekstura nakon odmrzavanja više neće biti isti. Ipak, ako se mekani sir nalazi u nekom receptu – na primjer u sosu za testeninu – tada je mogućnost zamrzavanja puno prihvatljivija.

Kako izbjeći greške

Preporuka stručnjaka je jednostavna: uvijek provjerite deklaraciju. Većina proizvoda koja podnosi zamrzavanje imaće jasnu oznaku na pakovanju. Hranu kojoj je već prošao rok trajanja nikako ne treba zamrzavati. “Ako je zamrznete nakon toga, rizik od trovanja hranom raste”, upozoravaju iz Which.

Kod odmrzavanja, pak, najvažnije je izbjegavati nagle promjene temperature. Premještanje hrane direktno u frižider najsigurnija je opcija, posebno kada se radi o rizičnim namirnicama poput mlijeka ili piletine

(Izvor vijesti: Dan)

Životni stil u jugoistočnoj Aziji donosi jednostavne, ali moćne navike koje mogu pridonijeti dugovječnosti i vitalnosti.

Od načina prehrane do odnosa prema odmoru, svakodnevni rituali ljudi iz ovih područja pokazuju kako se može živjeti sporije, svjesnije i zdravije.

Doktor sa diplomama sa Harvarda i Yalea, dr Michael Hunter, otkrio je novu perspektivu putujući kroz Singapur, Penang, Gaya otok, Kuching i Kuala Lumpur.

Ono što ga je najviše promijenilo nisu bile znamenitosti ni hrana, već način na koji su ljudi živjeli: kako su se kretali, usporavali, okupljali, cijenili starije i kako su starili.

Podijelio je nekoliko navika iz jugoistočne Azije koje možemo praktikovati “ako želimo izgledati i osjećati se mlađe”.

1. Jedite dok ne budete 80% siti

U Penangu su obroci bili skromni, društveni i bez žurbe, tvrdi doktor.

“Niko se nije prejedao, a pitanje je uvijek bilo: trebam li još ovaj zalogaj ili samo tražim utjehu koju donosi?”, objasnio je za YourTango.

2. Jutra su sveta

“Na otoku Gaya ljudi su dan započinjali tai chijem, šetnjama uz more ili kavom s obitelji bez mobitela. Ta sporost mijenja tijek dana, čineći ga svjesnijim i mirnijim”, ističe Hunter.

3. Hodajte dužim putem (čak i po kiši)

Doktor ističe kako su stariji ljudi u Penangu često birali stepenice umjesto lifta, dok su u Singapuru ljudi nastavili hodati i po kiši.

“Poruka je jasna: dugovječnost počinje hodanjem, a nikad nije kasno ponovno ga uvrstiti u svakodnevicu”, kaže Hunter.

4. Odmor shvatite ozbiljno

“U Maleziji su se trgovine znale zatvarati u podne, a u Kuchingu su viseće mreže za spavanje i odmaranje bile svakodnevica. Odmor nije značio lijenost, već ritam života koji održava ravnotežu tijela i uma”, kaže doktor.

Hunter se nije vratio sa suvenirima, već sa novim navikama.

“Ovi rituali nisu putnički savjeti, nego mali ‘antidoti starenju’ koji mogu produžiti život na načine koji najviše vrijede”, zaključio je liječnik.

(Izvor vijesti: Index.hr)

Bol u leđima je problem koji muči ogroman broj ljudi i često zna da upropasti san. Umjesto da se odmorimo, budimo se još umorniji i ukočeniji, upadajući u začarani krug – što manje spavamo, bol je izraženiji.

Ipak, stručnjaci za spavanje poručuju da postoji način da se ova muka ublaži uz male promjene u navikama i izboru posteljine.

Provjerite svoj krevet

Prvo na šta treba obratiti pažnju jeste kompletna postavka za spavanje – dušek, jastuk i položaj tijela. Ako vam se bol pojačava tokom noći ili se budite još ukočeniji, vrijeme je da analizirate na čemu spavate.

Dušek: Ako ga imate duže od osam godina, primjetili ste udubljenja ili se svako jutro budite ukočeni, dušek je vjerovatno krivac. Istrošen ležaj narušava prirodnu zakrivljenost kičme i dodatno opterećuje mišiće tokom spavanja.

Jastuk: On ne podupire samo vrat, već i gornji dio kičme, što direktno utiče na donja leđa. Ako je premekan, pretvrd, stariji od dvije-tri godine ili je izgubio oblik, može biti jedan od uzroka jutarnje ukočenosti.

Položaj spavanja – ključni faktor

Spavanje na stomaku stručnjaci označavaju kao najgoru opciju za leđa – u tom položaju kičma gubi prirodnu krivinu, a vrat trpi ogroman pritisak.

Najbolji izbor je spavanje na leđima, naročito ako stavite jastuk ispod koljena – to rasterećuje donji dio kičme. Ako vam više prija spavanje na boku, stavite jastuk između koljena kako biste održali kukove i kičmu u ravnoteži.

Na taj način smanjujete pritisak i omogućavate tijelu da se zaista odmori.

Male promjene, velika razlika

Pravilno odabran dušek, odgovarajući jastuk i dobra pozicija tijela mogu značajno da umanje bolove. Dodajte tome i rutinu opuštanja prije spavanja – istezanje, laganu šetnju ili toplu kupku – i vaše tijelo će imati mnogo veće šanse da se tokom noći regeneriše

Najdublji dio Jadrana zagrijava se višestruko brže nego što se očekivalo.

Promjene koje su se očekivale tek krajem vijeka, događaju se već danas, pokazalo je međunarodno istraživanje u kome su učestvovali i naučnici sa Instituta „Ruđer Bošković“ (IRB).

Naučnici IRB-a analizirali su podatke prikupljene u Južnojadranskoj kotlini, najdubljem dijelu Jadrana, i došli do rezultata koji pokazuju ubrzano zagrijavanje i zaslanjivanje dubokih voda, višestruko brže od klimatskih projekcija.

To znači da se promjene koje su se očekivale tek krajem vijeka događaju već danas, s ozbiljnim posljedicama za ekosisteme, klimu i obalske zajednice – saopšteno je iz Instituta.

Najbrže zabilježene promjene

Temperatura mora na dubini od 1.000 metara u protekloj deceniji porasla je za 0,8 Celzijusovih stepeni, a salinitet se povećao za 0,2 jedinice (PSU). Ti trendovi predstavljaju najbrže zabilježene promjene u dubokim mediteranskim vodama i mogu signalizirati trajnu promjenu klimatskog režima u regiji, ističe se u saopštenju, prenosi zagrebački Jutarnji list.

Rad dr sc Elene Terzić i dr sc Ivice Vilibića objavljen je u Limnology and Oceanography Letters i rezultat je međunarodne saradnje hrvatskih, italijanskih i slovenačkih naučnika koji su kombinovali podatke s različitih okeanografskih platformi.

Posebno nas brine činjenica da se promjene ubrzavaju. To nije postupno prilagođavanje, već brza tranzicija prema novom stanju koje još ne razumijemo u potpunosti – ističe Vilibić.

Ubrzano zagrijavanje i zaslanjivanje dubokih voda ima značajne implikacije za bioraznolikost, klimu i obalske zajednice te ukazuje na potrebu preciznijeg modeliranja promjena u zatvorenim morskim bazenima poput Mediterana.

Prirodni termostat Mediterana

Jadransko more može se zamisliti kao prirodni „termostat“ Mediterana jer izmjenom topline utiče na temperaturne obrasce cijelog basena, objašnjavaju s IRB-a. Kada se tokom zime u plitkom sjevernom Jadranu formira hladna i gusta voda, ona tone prema dnu i kroz Otrantska vrata ulazi u duboki Mediteran. Tako Jadran vijekovima pokreće sistem struja koji osigurava stabilnost i dotok kiseonika u dubine Mediterana.

Međutim, taj prirodni sistem sada se mijenja. Tradicionalno hladna voda koja se formira kod hrvatskih obala postaje sve toplija i slanija, i tako umjesto da rashlađuje duboke mediteranske vode, Jadran šalje toplije vode koje dodatno zagrijavaju cijeli sistem.

Glavni uzrok tih promjena leži u kombinaciji globalnog zagrijavanja i promjena u obrascima padavina i riječnih dotoka. Povećane temperature vazduha znače da se na površini mora formira manje hladne vode, dok promjene u količinama padavina i riječnih pritoka rezultiraju slanijom vodom u sjevernom Jadranu.

Uticaj na klimu Evrope

Sa IRB-a ističu da se taj trend ubrzava i da je stopa zagrijavanja dubokih voda u razdoblju od 2012. do 2024. porasla na 0,8 Celzijusa po deceniji, dok su prije bile oko 0,2 stepena u jednom vijeku.

Promjene u dubokim vodama već sada utiču na morski život. Vrste prilagođene hladnijim uslovima koje su se tradicionalno skrivale u dubokim, hladnim vodama sada se suočavaju s ubrzanim promjenama svog staništa.

Promjene u dubokom Jadranu mogu da utiču na čitav evropski klimatski sistem. Promjene gustine dubokih voda utiču na porast nivoa mora duž evropske obale Mediterana, a naučnici procjenjuju da bi trenutni trendovi mogli dovesti do dodatnih 3,3 milimetra godišnjeg porasta nivoa mora, naveli su, između ostalog, iz IRB-a

(Izvor vijesti: Nezavisne)