Kategorija: Edukacija

Nana (Mentha piperita L.) je jedna od najstarijih i najpoznatijih ljekovitih biljaka.

Antički narodi su je veoma cijenili, o čemu svjedoče spisi Hipokrata, Dioskorida i Plinija, a najviše je korišćena za liječenje organa za varenje i disanje.

Tokom srednjeg vijeka Evropljani su ovu biljku koristili za smirenje, histeriju, protiv grčeva, astme, običnog i velikog kašlja.

U narodnoj medicini primjenjuju se čajevi, infuzije, ljekovite vode, ekstrakti, praškovi, paste, za liječenje želudačnih i crijevnih tegoba, suvišne želudačne kiseline, gastritisa, nadimanja, teškog varenja hrane, kolitisa, proliva, povraćanja, trovanja, glavobolja, psihičke napetosti.

Nana ulazi u sastav velikog broja složenih čajeva: protiv nadimanja, grčeva, proliva, urološki čajevi, za bolesti žuči, za umirenje, gorki i aromatični, ali i čajevi za djecu.

Pitoma nana je kultivisana početkom 19. vijeka. Danas, to je jedna od najznačajnijih ljekovitih biljaka s etarskim uljem. Najveći proizvođači nane su Japan, SAD, Kanada, Rusija, Brazil…

Veoma je cijenjena začinska biljka, koristi se u kulinarstvu, kao i u prehrambenoj industriji za poboljšanje ukusa pića i slatkiša. Čest je dodatak koktelima, jer je vrlo osvježavajuća. Najpoznatiji koktel je mohito. Takođe, nana je odlična medonosna biljka.

Biljka Mentha obuhvata oko 580 vrsta

Pitoma nana je višegodišnja zeljasta biljka, koja cvjeta od juna do septembra. Cjela biljka je veoma aromatična, prijatnog mirisa na mentol.

Prema botaničkoj klasifikaciji nana pripada rodu Mentha koji obuhvata oko 580 vrsta. U flori Srbije je zastupljeno 10 vrsta. Kod nas se najviše gaji u Banatu, Bačkoj, Pomoravlju i Posavini. Poznata je i kao metvica, dimljus, merka, metva, nanejag, poprova meta.

U svijetu je najpoznatija sorta engleska gajena Mičam nana (Mentha piperita Mitcham).

Možda vas interesuje i ovo:

Biljke za opuštanje i smanjenje stresa

U ljekovite svrhe u narodnoj medicini koristi se list i nadzemni dijelovi. Sakupljanje lišća vrši se u vrijeme cvjetanja. Lišće se suši na senovitom i promajnom mjestu ili sušarama. Osušeni materijal čuva se u papirnim kesama zaštićen od svjetlosti do godinu dana, nakon tog perioda gube se ljekovita svojstva. Etarsko ulje dobiva se destilacijom svježih listova i cvjetova pomoću vodene pare.

Od ljekovitih materija nana sadrži etarsko ulje, tanine, gorke materije, flavonoide. Etarsko ulje sadrži mentol, menton, pulegon, sirćetnu i izovalerijansku kiselinu. Inače, etarsko ulje je tečnost prijatnog mirisa, koja peče i hladi.

Ulje i mentol naročitu primjenu su našli u liječenju bolesti kože i proizvodnji kozmetičkih preparata. Mentol ubrzava cirkulaciju, te se koristi za utrljavanje kod nazeba, neuralgija i reumatskih tegoba, piše Politika.

Gledanje televizije je već decenijama jedna od omiljenih navika za odmor i opuštanje.

Mnogi ga doživljavaju kao bezazlen način da „ugase mozak“ posle napornog dana, ali sve više naučnih dokaza upozorava da taj vid pasivne zabave nosi i skrivene rizike.

Naime, nova istraživanja pokazuju da dugo sjedenje ispred ekrana ne ugrožava samo fizičku kondiciju, već može da ostavi trajne posljedice i na zdravlje mozga.

Istraživači u Velikoj Britaniji su u periodu od četiri godine analizirali podatke više od 473.000 ljudi, starosti između 39 i 72 godine. Rezultati su bili zabrinjavajući.  Oni koji su gledali televiziju duže od četiri sata dnevno imali su 28 odsto veći rizik od razvoja demencije.

Takođe  35 odsto veći rizik od depresije i 16 odsto veći rizik od Parkinsonove bolesti. Sve to u odnosu na ljude koji su ispred ekrana provodili manje od jednog sata dnevno.

Korištenje računara ima zaštitni efekat

S druge strane, umjereno korišćenje računara van posla pokazalo je suprotan efekat – zaštitni.

Učesnici koji su koristili računar od 30 do 60 minuta dnevno imali su niže rizike od demencije, Parkinsonove bolesti i depresije, u poređenju sa onima koji su računar koristili ređe.

Još zanimljiviji je nalaz da je zamjena samo 30 minuta dnevnog „računarskog vremena“ vježbanjem dovela do smanjenog rizika od demencije i Parkinsonove bolesti.

Autori istraživanja smatraju da je ključ u samom sedentarnom načinu života. Dugi periodi sjedenja bez kretanja povezani su sa biomarkerima hronične upale. Upravo takve promjene mogu da pokrenu ili ubrzaju neuroinflamaciju i tako doprinesu neurodegeneraciji. Tj. procesu koji dovodi do bolesti poput Alchajmerove i Parkinsonove.

Ovu obimnu studiju predvodio je Hanžang Vu, doktor nauka sa Univerziteta tradicionalne medicine u Tianđinu u Kini. Rezultati su objavljeni u uglednom časopisu International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity.

Ipak, istraživači ističu da njihovi nalazi imaju i određena ograničenja. Naime, podaci o tome koliko su učesnici gledali televiziju prikupljani su na osnovu samoizveštavanja, što može da bude podložno pristrasnosti i nepouzdanom sjećanju.

Takođe, nije isključeno ni da su drugi faktori, koje studija nije obuhvatila, uticali na dobijene rezultate, piše Magazin Politika.

Šta ovo znači za prosečnog gledaoca?

Prije svega – televizija sama po sebi nije neprijatelj. Ona može da bude izvor informacija, zabave i opuštanja. Problem nastaje kada pasivno sjedenje ispred ekrana postane svakodnevna višesatna navika.

Umjesto nekoliko uzastopnih epizoda serije, stručnjaci savjetuju da se vrijeme provedeno uz televizor svjesno ograniči i kombinuje sa drugim aktivnostima: šetnjom, vježbanjem, čitanjem ili društvenim kontaktima, pogotovo u kasnijim godinama.

U krajnjoj liniji, ključ je u ravnoteži. Ukoliko televizija postane samo jedan od mnogih načina opuštanja, a ne dominantna aktivnost, njeno mjesto u našem životu može biti i zdravo i korisno.

Dugoročna studija sprovedena u Švedskoj pokazala je da fizičke spospobnosti počinju da opadaju oko 35. godine života. Studija je 47 godina pratila iste učesnike.

Nakon toga pad je postepen, ali se ubrzava sa godinama. Ohrabrujuće je što su i osobe koje su kasnije započele s vježbanjem uspjele da poboljšaju fizičku spremnost i do 10 odsto. To potvrđuje da fizička aktivnost ima smisla u svakom životnom dobu.

Govoreći o rezultatima istraživanja, doktorka Aleksandra Mladenović istakla je da se biološki vrhunac čovjeka danas pomjera između 25. i 35. godine. Naglasila je da se taj raspon mijenja kako se produžava životni vijek.

“Očekujem zaista da se to pomjeri ka nekim četrdesetim godinama kako dužina života bude rasla. A, rašće sigurno, čak i sa ovim sadašnjim stanjem razvoja nauke i medicine, a sigurno će taj razvoj ići i dalje”, rekla je Mladenovićeva.

Proces starenja povezan sa ishranom

Mnogo važniji od dužine života je, kako navodi, dužina zdravog života, takozvani heltspan, koji će se u budućnosti vjerovatno dodatno produžavati.

Ona naglašava razliku između hronološke i biološke starosti. Ćelije i organi mogu biti biološki mlađi ili stariji od stvarnih godina. Biološka starost zavisi od više faktora i može se mijenjati načinom života.

Iako genetika ima određeni uticaj, čak 80 odsto procesa starenja povezano je sa ishranom. Takođe, uticaj imaju fizička i intelektualna aktivnost, kao i izloženost stresu.

Kada je riječ o ishrani, kalorijska restrikcija se pokazala kao jedna od najefikasnijih anti-ejdžing metoda. Posebno ako se primjenjuje u ranijoj odrasloj dobi.

Možda vas zanima i ovo:

Koje godine su ključne za očuvanje zdravlja

Najbolje rezultate daje kombinacija umjerenog unosa kalorija i redovne fizičke aktivnosti.

Istraživanja takozvanih „plavih zona“, gdje živi veliki broj dugovječnih ljudi, pokazala su da su optimizam i nizak nivo stresa važni faktori zdravog starenja.

Sve više ljudi danas vodi računa o kondiciji, što ukazuje na rast svijesti o značaju zdravog načina života i u srednjim i starijim godinama, piše RTS.

Prema naučnicima, način na koji pijete kafu može biti jednako važan kao i količina koju unosite, jer najzdraviji način ispijanja nije nužno i najpopularniji.

Oni preporučuju da se prva šolja kafe pije između 9.30 i 11.30, ne na prazan želudac i uz što manje dodataka.

Najveći faktor koji utiče na zdravlje nije sama kafa, već ono što joj se dodaje. Istraživači ističu da kafa sadrži jedinjenja povezana sa potencijalnim zdravstvenim koristima, uključujući antioksidanse i protivupalne efekte.

Problem nastaje kada se kafa pretvori u desert.

Kako svakodnevna konzumacija kafe utiče na naš krvni pritisak?

Šećer, aromatizovani sirupi, šlag i pavlake mogu neprimjetno pretvoriti šolju kafe u visokokalorično piće sa velikom količinom šećera, čime se poništava većina njenih koristi.

Naučnici navode da najzdravije navike ispijanja kafe izgledaju mnogo jednostavnije nego što je većina ljudi navikla.

Pravovremenost je važnija nego što ljudi misle

Još jedno iznenađujuće otkriće odnosi se na vrijeme konzumiranja kafe. Ispijanje kafe prerano ujutru ili prekasno tokom dana može poremetiti prirodne hormonske cikluse i kvalitet sna. Loš san, zauzvrat, utiče na metabolizam, zdravlje srca i upalne procese – čak i ako je sama kafa zdrava.

Istraživači sugerišu da umjeren i pravovremen unos kafe može doprinijeti energiji bez narušavanja prirodnog ritma tela.

Najzdraviji način ispijanja kafe

• minimalnu količinu dodatog šećera
• malo ili nimalo aromatizovanih sirupa
• ograničenu upotrebu šlaga i pavlake

Zbog toga se crna kafa ili kafa sa malom količinom mlijeka često smatra najzdravijom opcijom. Ne radi se o trpljenju gorčine, već o izbjegavanju viška sastojaka koji kafu neprimjetno pretvaraju iz korisnog napitka u težak.

Neka istraživanja su se bavila i načinima pripreme i temperaturom napitka. Određene metode pripreme mogu filtrirati supstance koje podižu holesterol, dok previše vrući napici kod nekih ljudi mogu iritirati digestivni trakt. Poenta nije da je jedna metoda opasna, već da se mali izbori vremenom sabiraju, naročito kod onih koji svakodnevno piju kafu.

Možda vas zanima i ovo:

Topla ili ledena kafa – koja je zdravija

Šta je bolje piti, kafu ili čaj?

Kako kafa utiče na depresiju?

Na kraju, idealno vrijeme za prvu kafu je između 9.30 i 11.30 ujutru, kada nivo kortizola počinje da opada. Tada kofein deluje efikasnije i pruža stabilniji osjećaj energije, bez naglog pada kasnije tokom dana. Slično važi i za popodnevnu kafu, koja je najprikladnija između 13 i 15 časova, dok ispijanje kafe nakon 17 časova može negativno uticati na san.

Stručnjaci savjetuju da se kafa ne pije na potpuno prazan želudac, jer kofein može pojačati lučenje želudačne kiseline i izazvati nelagodnost ili nervozu. Umjerena količina, najčešće jedna do tri šolje dnevno, smatra se optimalnom za većinu zdravih odraslih osoba.

Takođe, sporije ispijanje kafe omogućava postepenije dejstvo kofeina, čime se smanjuje ubrzan rad srca i razdražljivost. Crna kafa, bez dodatka šećera i masnih dodataka, donosi najviše zdravstvenih koristi, piše B92.

Tokom zime i ledenih dana nema ništa ljepše od tople sobe za spavanje. A da li je to baš dobra ideja?

U zimskim uslovima ključno je održavanje umjerenog grijanja u domu.

Kada je spavaća soba u pitanju, tu temperatura ne bi trebalo da bude ispod 18 stepeni, savjetuju stručnjaci.

Obično svi griješimo, pa pred spavanje dodatno ugrijemo sobu i želimo da bude što toplija. To ne samo da otežava san, već nije dobro ni po opšte zdravlje.

Grijanje prostorija može da uzrokuje povećanje nivoa ugljen monoksida u prostoriji u kojoj spavate.

Možda vas interesuje i ovo:

Nauka daje odgovor: Zašto ljudi koji hrču ne probude sebe?

Zbog toga je preporuka da grejanje isključujete prije spavanja.

Pretople prostorije nisu dobre čak ni za bebe, a na taj način možete da narušite i imunitet, prenosi B92.

Ljudi koji imaju problem sa kožom trebalo bi da izbjegavaju spavanje u pretoplim sobama jer to može pojačati osjećaj suvoće i svrab.

Iako je neophodno da soba bude zagrijana, ni u čemu ne treba pretjerivati. S obzirom na minus koji nas je dočekao ove godine, zasigurno da niko neće spavati bez grijanja, ali zapamtite da je provjetravanje redovno jako bitno i nikako ne pretjerujte ni u čemu.

CRP, C-reaktivni protein važi za jedan od najpouzdanijih indikatora stanja ljudskog organizma. Ovaj protein koji sintetiše jetra predstavlja prvu liniju odbrane i najbrži signalni sistem tijela, reagujući na svaku pojavu upale, povrede ili infekcije gotovo trenutno.

Za razliku od mnogih drugih parametara krvi koji se mijenjaju sporo, CRP je izuzetno dinamičan. Njegova koncentracija u krvotoku počinje da raste već nekoliko sati nakon incidenta, što ljekarima omogućava da dobiju jasnu sliku o intenzitetu upalnog procesa prije nego što se razviju ozbiljniji simptomi. Upravo zbog te brzine, on je postao nezamjenljiv alat u hitnim službama i ambulantama opšte prakse širom svijeta.

Glavni značaj CRP-a

Glavni značaj ovog testa u svakodnevnoj praksi leži u njegovoj sposobnosti da ljekarima olakša ključnu dilemu: da li je infekcija izazvana virusom ili bakterijom. Dok virusne infekcije obično drže nivo ovog proteina u umjerenim granicama, bakterijski napadi izazivaju dramatičan skok, što direktno utiče na odluku o prepisivanju antibiotske terapije.

“Ako u rezultatima stoji CRP koji je preko 5, on se smatra povišenim, ali u zavisnosti od kliničke slike i od oboljenja takođe zavisi kolike vrednosti se tolerišu”, objasnila je doktorka Biserka Obradović za Telegraf.rs.

Svi laboratorijski rezultati idu u korelaciji sa kliničkom slikom i sa uzetom anamnezom.

“U rezultatima CRP koji je preko 5 ppm (mg/L) se smatra povišenim. Ali, u zavisnosti od kliničke slike, od oboljenja, zavisi koliko se toleriše CRP. Obično kažemo da CRP prati bakterijske infekcije, međutim i kod virusnih infekcija on može da se povisi”, objašnjava doktorka Obradović.

“Nespecifičan” marker

Ipak, medicinski stručnjaci često naglašavaju da je CRP “nespecifičan” marker. Iako nepogrešivo detektuje da se u tijelu dešava proces koji zahtjeva pažnju, on ne otkriva preciznu lokaciju problema.

Visoke vrijednosti mogu ukazivati na bilo šta. Od upale pluća i hirurških komplikacija, pa sve do aktivacije hroničnih autoimunih oboljenja. Zbog toga se ovaj nalaz nikada ne posmatra izolovano, već isključivo kao dio šire kliničke slike pacijenta.

Moderna kardiologija otišla je i korak dalje, koristeći visokosenzitivni CRP kao sredstvo za procjenu rizika od srčanog udara, čime je ovaj protein izašao iz okvira proste detekcije infekcija i postao saveznik u dugoročnom očuvanju zdravlja srca i krvnih sudova.

Možda vas interesuje i ovo:

Brzina kojom ljudi stare zavisi i od krvne grupe

Koliko često treba da kontrolišete krvnu sliku?

Postoje mirisi u stanu koje ni provjetravanje ni mirisne svijeće ne mogu da riješe.

Oni koji se zadrže u kauču posebno su uporni jer tkanina pamti sve, od prosute kafe i hrane, do kućnih ljubimaca i dima.

Dobra vijest je da vam za osvježavanje kauča ne trebaju skupa sredstva niti hemija.

Rješenje već vjerovatno imate u kuhinji, sodu bikarbonu.

Zašto uklanja neprijatne mirise

Soda bikarbona već decenijama važi za jedno od najpouzdanijih prirodnih sredstava za čišćenje doma. Kada je riječ o tapaciranom nameštaju, njen efekat je jednostavan, ali efikasan.

Ona ne maskira mirise, već ih upija i neutrališe zahvaljujući svojim blago alkalnim svojstvima. Upravo zato je posebno korisna kod neprijatnih mirisa koji se zadržavaju u vlaknima tkanine.

Važno je, međutim, znati da soda bikarbona najbolje djeluje na mirise i površinske mrlje. Kod duboko upijenih tečnosti ili starih fleka može biti potrebna dodatna pomoć.

Temeljno usisavanje

Prije nego što posegnete za sodom bikarbonom, važno je da kauč dobro pripremite. Ako je moguće, skinite jastuke kako biste imali pristup cijeloj površini. Zatim temeljno usisajte kauč, najbolje nastavkom sa četkom, kako biste uklonili prašinu, mrvice i dlake kućnih ljubimaca.
Ovaj korak nije samo formalnost. Čista površina omogućava sodi bikarboni da prodre dublje u tkaninu i efikasnije upije mirise.

Nanošenje i vrijeme djelovanja

Na očišćen kauč pospite tanak i ravnomjeran sloj sode bikarbone. Možete je nanositi rukom ili kašikom, vodeći računa da pokrijete cijelu površinu, posebno mjesta na kojima se mirisi najviše zadržavaju.

Nakon toga, sodu blago utrljajte u tkaninu kružnim pokretima, koristeći četku za tapacirani namještaj ili četku sa mekanim vlaknima. Time pomažete da soda dopre između vlakana, gdje se mirisi zapravo i zadržavaju.

Za blaže mirise dovoljno je da soda stoji na kauču između 20 i 60 minuta. Ako su mirisi jači ili dugotrajniji, možete je ostaviti i 24 sata, a u nekim slučajevima čak do 48 sati, kako bi efekat bio potpun.

Kako ukloniti sodu i riješiti tvrdokorne mrlje

Nakon što soda bikarbona završi posao, potrebno je temeljno je usisati. Obratite posebnu pažnju na spojeve, pukotine i teško dostupna mjesta, jer se upravo tu najčešće zadržavaju ostaci praha.

Ako i poslije toga primjetite tvrdokorne mrlje, možete posegnuti za rastvorom sirćeta i vode u jednakim razmjerama. Ovu mješavinu nanesite samo na problematično mjesto, ostavite nekoliko minuta, a zatim nježno prebrišite vlažnom krpom. Budite oprezni jer sirće može promjeniti boju osjetljivih tkanina.
Takođe, imajte na umu da soda bikarbona nije idealna za prirodna vlakna poput vune, kašmira ili svile. U tim slučajevima uvijek prvo testirajte na malom, neupadljivom djelu.

Mali savejti koji prave razliku

Nakon čišćenja, pregledajte kauč i provjerite da li su mirisi zaista nestali. Ako jeste, ostavite ga da se dobro provjetri. Ako niste zadovoljni rezultatom, postupak možete ponoviti nakon nekoliko dana.

Soda bikarbona se pokazala kao jednostavno, prirodno i pristupačno rješenje za osvježavanje kauča. Uz malo strpljenja i pravilnu primjenu, neprijatni mirisi mogu postati stvar prošlosti, bez agresivne hemije i skupih preparata, prenosi Telegraf.